{"id":225100,"date":"2017-04-24T08:14:26","date_gmt":"2017-04-24T06:14:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=225100"},"modified":"2017-04-24T08:14:26","modified_gmt":"2017-04-24T06:14:26","slug":"ona-je-uzor-i-inspiracija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/24\/ona-je-uzor-i-inspiracija\/","title":{"rendered":"Ona je uzor i inspiracija"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Dejan Ko\u017eul<\/strong><\/p>\n<p>Ta\u010dno 6. aprila, na datum koji je nekima poznat kao datum bombardovanja Beograda, a nekima kao dan po\u010detka \u010detverogodi\u0161nje opsade Sarajeva 51 godinu posle, u beogradskom Bitef teatru igrana je predstava, odnosno esej u pokretu o Dadi Vujasinovi\u0107, novinarki ubijenoj 1994. godine, pod nazivom &#8220;O s(a)vesti&#8221;, autorke Sanje Krsmanovi\u0107 Tasi\u0107. Predstava je poku\u0161aj do\u017eivljavanja Dade Vujasinovi\u0107, kakvu ne znamo, a kakvu je poznavala autorka, ina\u010de njena bliska prijateljica od detinjstva.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"O S(A)VESTI Esej u pokretu o Dadi Vujasinovi\u0107( odlomak )\" width=\"1080\" height=\"810\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/FNFKM_WFpf4?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe> <\/p>\n<p>U samoj predstavi publika, koja nije samo nemi posmatra\u010d, ve\u0107 i u\u010desnik, ima priliku, izme\u0111u ostalog da kroz jedan video rad pro\u010dita \u010dlanak Dade Vujasinovi\u0107 pod naslovom &#8220;Iz \u017eivota ki\u0161nih glista&#8221;, u kom se izme\u0111u ostalog ka\u017ee: <\/p>\n<p>&#8220;Gledala sam ljude u Sarajevu, na po\u010detku rata, kako strpljivo stoje u redovima za hleb. \u010cinili su to kao da su se rodili u redu za hleb. Nisu se bunili, valjda zato \u0161to su znali da ima i gore. Nisu dugo \u010dekali. Sada ih gledam kako pretr\u010davaju ulice, zaboravljaju\u0107i da su ikada hodali. Znaju da i od toga ima gore. A ako ih to sna\u0111e bi\u0107e im svejedno i za hleb i za tr\u010danje. To \u0161to se zove smrt postalo je poslednji, donji prag izdr\u017eljivosti. Naravou\u010denije \u2013 nije smak sveta kad Jezda zbri\u0161e, a Dafina po\u010dne da priprema odstupnicu. Ko se li\u0161i dostojanstva postaje ki\u0161na glista koja puzi i jedini smisao \u017eivota mu se svede na to kako da eskivira dan koji \u0107e ga li\u0161iti \u017eivota. Bednog, ali jedinog \u0161to mu preostaje.&#8221;<\/p>\n<p>Dadin \u017eivot uga\u0161en je naglo, u no\u0107i izme\u0111u 7. i 8. aprila 1994. godine. Ne samo da po\u010dinioc nikad nije prona\u0111en, a samim tim i nalogodavac, ve\u0107 su dr\u017eavni organi utvrdili da je re\u010d o samoubistvu lova\u010dkom pu\u0161kom. Pri\u010da o Dadi Vujasinovi\u0107 razli\u010dita je od pri\u010de o ubistvu drugih novinara u Srbiji jer je re\u010d o hrabroj mladoj \u017eeni. A dobro znamo kako \u0161ovinisti\u010dko dru\u0161tvo, poput onog u Srbiji gleda na takve pojave. <\/p>\n<p>Po\u010dinjemo razgovor sa autorkom predstave ba\u0161 o toj na\u0161oj savesti i njenom osve\u0161\u0107ivanju. <\/p>\n<p><strong>Da li smo 23 godine nakon ubistva kona\u010dno osvestili na\u0161u savest? <\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Ima jedna re\u010denica, za koju svaki put kad je izgovorim shvatim njenu aktuelnost, a to je re\u010denica Bogdana Tirnani\u0107a koji ka\u017ee: &#8220;Proizvo\u0111a\u010di jeftinih metafora \u0107e mo\u017eda re\u0107i da je na Dadu Vujasinovi\u0107 pucalo jedno vreme. To je mo\u017eda najlak\u0161i na\u010din da se tragi\u010dna smrt jedne mlade novinarke po\u010disti pod tepih na\u0161e otupele savesti&#8221;. Ta re\u010denica nije ispirisala naziv predstave, iako ima taj vrlo va\u017ean pojam otupele savesti. To je bio prvi korak kojim sam po\u0161la. Razmi\u0161ljala sam o svesti i o podsvesti. Svesno sam mislila da sam pre\u017ealila smrt svoje drugarice i jedne hrabre mlade \u017eene, ali podsvesno je apsolutno nisam pre\u017ealila. Nesvesno, duboko u sebi sanjala sam je, ona me pohodila u snovima, bilo mi je stra\u0161no. Imala sam toliko puno se\u0107anja i ona je jo\u0161 ja\u010de \u017eivela u meni samim time \u0161to je nisam o\u017ealila, a svesno sam mislila da jesam. I onda sam krenula da \u010ditam neke psiholo\u0161ke studije o svesti i podsvesti. Ni\u0161ta od toga nije u\u0161lo u predstavu. To je samo jedan od nivoa, jedan od podteksta predstave, ali kad sam krenula da razmi\u0161ljam o svesti, pa o savesti palo mi je na pamet da bi to mogao da bude naslov. Mada, ta predstava ima tri naslova \u2013 &#8220;O svesti&#8221;, &#8220;O savesti&#8221; i &#8220;O vesti&#8221;, \u0161to mora da bude kad se radi o Dadi Vujasinovi\u0107. <\/p>\n<p><strong>Pro\u0161lo je dosta vremena od njenog ubistva. Kakva je bila va\u0161a veza sa Dadom i za\u0161to ste se tek nakon 20 godina odlu\u010dili da napravite ovu predstavu? <\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Ja sam \u017eivela u istom bloku na Novom Beogradu gde i Dada. I\u0161le smo zajedno u osnovnu \u0161kolu. Mi smo bili u istom krugu dru\u0161tva, znale smo se jako dobro. I onda, u nekom trenutku, malo su nam se putevi razdvojili. Aktivno sam po\u010dela da se bavim plesom i rano dobila decu. Vi\u0111ala se sa njom povremeno, a ona je posve\u0107eno po\u010dela da se bavi novinarstvom i potragom za istinom. Uvek je lepo pisala i onda kad se desilo ubistvo oti\u0161la sam kao bez du\u0161e kod nje u stan i prvo \u0161to sam rekla njenim roditeljima: &#8220;Oni su je ubili&#8221;. U isto to vreme meni se de\u0161avalo da sam nekoliko meseci pre toga postala \u010dlanica Dah teatra, fantasti\u010dne prve labaratorije na na\u0161im prostorima koji se bavio savremenim teatrom i bukvalno smo bili pred premijerom u kojoj sam imala \u010dak pet uloga. To je bio ogroman zadatak. Nisam \u010dak oti\u0161la ni na njenu sahranu. Sve sam nekako potisnula, sabila sam ogromnu tugu, a taj moj krik je nastavio da vri\u0161ti u meni 20 godina. U Dah teatru sam radila razne predstave i u jednom trenutku sam shvatila da moram da uradim predstave o ljudima koji su dodirnuli moj \u017eivot i o kojima mora da se ne\u0161to ispri\u010da. Tako sam uradila prvi esej u pokretu o svojoj prababi koja mi je do\u0161la u san i opomenula me da treba ne\u0161to o njoj da ispri\u010dam. Drugi esej je &#8220;O s(a)vesti&#8221;. Ponovo sam stupila u bli\u017ee odnose sa Dadinim roditeljima koji nikad nisu zaboravili taj moj dolazak kod njih kad sam rekla da su je ubili. Dadina majka me pitala u januaru 2014. godine: &#8220;Sanja \u0161ta si \u010dekala 20 godina?&#8221; I to je jedno od najdubljih, najte\u017eih i najistinitinih re\u010denica koje su mi izgovorene. Mislim da nisam imala snage, niti dovoljno sposobnosti da to iznedrim iz sebe. Kad sam po\u010dela da radim predstavu de\u0161avalo mi se da prvih 40 minuta pla\u010dem pa tek onda iza\u0111em na scenu. Sad to mogu da uradim bez pla\u010da, a da publika ne\u0161to do\u017eivi. To je su\u0161tina. Jednostavno je trebalo 20 godina da dovoljno oja\u010dam. Mislila sam da je dovoljno vremena pro\u0161lo, da sam jaka, ali \u010dim sam krenula da radim predstavu imala sam trenutke pro\u017eivljavanja jednog velikog bola, u\u017easa i mislim da sam kroz taj proces do\u017eivela li\u010dno iscelenje. Uvek mi je te\u0161ko kad treba da je igram. Pro\u0111em kroz jedan li\u010dni, intimni trenutak, ali kad sam tamo trudim se da \u0161to ta\u010dnije odigram predstavu. Moje emocije postoje sve do trenutka dok nije po\u010delo. Naravno, tu su sve te re\u010di, sve je tu sadr\u017eano, ali taj moj proces je toliko dubok, intiman, da mislim da ne dopire do publike. Moja najve\u0107a \u017eelja je da ispri\u010dam Dadinu pri\u010du. To je moja misija. I da je ispri\u010dam zajedno sa publikom koja nije gledalac ve\u0107 je sau\u010desnik. Nije nemi svedok nego u\u010destvuje u kreiranju predstave. <\/p>\n<p><strong>Kako vam izgleda danas ono kako predstavljaju Dadu Vujasinovi\u0107, posebno u svetlu \u010dinjenice da brojne istrage nisu dale rezultat, ali i da se slu\u010daj ubistva Dade Vujasinovi\u0107 razlikuje od ubistva Slavka \u0106uruvije ili Milana Panti\u0107a zbog \u010dinjenice da je re\u010d o mladoj hrabroj \u017eeni?<\/strong><\/p>\n<p>&#8211; De\u0161avalo se da sam u novinama \u010ditala otu\u0111ene i vrlo kli\u0161eizirane \u010dlanke o Dadi koje su je potpuno dehumanizovale. Od nje su pravile ne\u0161to \u0161to nije \u017ertva, nije simbol, nego upozorenje. To je ono \u0161to je mene najvi\u0161e bolelo. Ne trudimo se da otkrijemo da li je ubijena i ko je kriv ve\u0107 kroz njen slu\u010daj upozoravamo da \u0107e biti ubijen jo\u0161 neko ako ne pi\u0161e onako kako treba da pi\u0161e. I to je ono \u0161to je mene u\u017easno bolelo. Ljudi kad to pro\u010ditaju vide fotografiju, vide nasmejanu Dadu, ali da li oni zaista znaju kakva je ona bila osoba, koju je energiju imala, kako se smejala&#8230; Meni je taj smeh i dalje u glavi. Ja \u010dujem stalno Dadin smeh. To je bio jedan hrabar smeh. Oni su tu mladu \u017eenu proglasili za slabi\u0107a, za osobu koja se ubila zbog nesre\u0107ne ljubavi&#8230; Meni je to sve bilo stra\u0161no. Vrlo je va\u017ena re\u010denica koju mi je izgovorila Dadina sestra, Sandra, koja je sad u Kanadi, a to je da su je ubili po dva osnova. Prvi je da su je ubili kao ljudsko bi\u0107e, a drugi kao mladu \u017eenu time \u0161to su je ponizili, \u0161to su to na taj na\u010din izveli. Znate ove mu\u0161karce, kao bili su na ulici pa je neko pucao u borbi, a Dada&#8230; Dada je bila sama u svom stanu, uzela je o\u010devu pu\u0161ku i ubila se. To je stra\u0161no. Znaju\u0107i Dadu znam da kad bi to pro\u010ditala negde da bi se gorko ismejala. <\/p>\n<p><strong>To govori o ovom dru\u0161tvu i odnosu prema \u017eenama, ali govori i o odnosu ovog dru\u0161tva prema \u017eivotu \u0161to je sjajno opisano u onom \u010dlanku &#8220;Iz \u017eivota ki\u0161nih glista&#8221; gde ka\u017ee &#8220;blago pu\u017eevima i \u017eabama&#8221; jer su zakonom za\u0161ti\u0107eni kao ugro\u017eeni. Ka\u017ee da bi bilo dobro da postoji tako ne\u0161to i za ljude, i to u predskozorje jednog sukoba koji je odneo toliko \u017eivota.<\/strong> <\/p>\n<p>&#8211; Meni je zapanjuju\u0107a ta trpeljivost, posebno na ovom podneblju. Pona\u0161amo se da kao da mi mo\u017eemo da trpimo i vi\u0161e, samo da pro\u0111e. Za neke stvari je to mo\u017eda dobra osobina a za mnoge nije. Ono \u0161to mene oduvek fascinira i o \u010demu \u010desto pri\u010dam je sposobnost ljudskog bi\u0107a da se uspravi i da stoji na svoje dve noge, da se odupre gravitaciji. Mi kao ljudska bi\u0107a pru\u017eamo otpor jednoj prirodnoj pojavi. Svi na\u0161i mi\u0161i\u0107i, ceo na\u0161 organizam se bavi time da ne puzimo, a mi, eto, opet puzimo i to mi je najstra\u0161nije. Puzimo i puza\u0107emo dok god pristajemo na sve i sva\u0161ta jer to je kao neki genetski kod, ta neka na\u0161a trpeljivost \u0161to smo bili toliko vekova pod nekim ili ne\u010dim, ali mislim da je krajnje vreme da prestanemo da puzimo. Naizgled stojimo, a u stvari puzimo, a na\u0161e fizi\u010dko telo se bori da pru\u017ei otpor puzanju. <\/p>\n<p><strong>Nije li to neka vrsta autofa\u0161izma? Ako pri\u010damo o nekom genetskom kodu nakon vekova trpljenja, pa time racionalizujemo svoje nepostupanje. To koriste i fa\u0161isti racionaliziraju\u0107i ubistva nesposobnih. <\/strong><\/p>\n<p>&#8211; To je vrlo zanimljivo i mislim da apsolutno ima veze. Evo, pri\u010damo jako puno o autocenzuri. To je jako bitna tema. \u0160ta zna\u010di autocenzura? Dokle se autocenzurisati, \u0161ta svesno izabrati da se ka\u017ee, a \u0161ta da se ne ka\u017ee. Sa \u010dim da se iza\u0111e? Reperkusije su stra\u0161ne neki put. Pogotovo ljudima koji su u sistemu i kojima zavisi posao od toga \u0161ta izgovore javno. Neki misle da mi kao samostalni umetnici imamo ve\u0107u slobodu, ali opet i mi smo u istom ko\u0161u jer svi moramo da \u017eivimo od ne\u010dega, ali ne podle\u017eemo tim cenzurama ili autocenzurama i to je jedina \u0161ansa da se ne\u0161to promeni. \u0160ansa su i ova deca \u0161to protestvuju po ulicama&#8230; Tu su i moja deca. Apsolutno sam tu sa njima i mislim da je to ne\u0161to fantasti\u010dno. Moj strah je samo da ne budu izmanipulisani. Desio se jedan pomak, jedna energija se stvorila, jedan zanos, a kuda \u0107e to voditi, ne znam. Li\u010dno ose\u0107am da se stra\u0161na stvar desila sa na\u0161om Jugoslavijom, sa tim sistemom. Ne mislim na politi\u010dki, ve\u0107 na sistem socijalne pravde, na sistem radnih prava. Ne\u0161to \u0161to je jednostavno ba\u010deno. Englezi imaju dobar izraz \u2013 ka\u017eu da se posle poro\u0111aja sa prljavom vodom baci i dete. To se neki put de\u0161ava. To se i nama desilo. Toliko smo bili \u017eeljni da se smeni sistem, da su mnogi na\u0161i koji su nas vodili pristali na sve i sva\u0161ta zbog tog nekog komfora i zbog svojih li\u010dnih pozicija. <\/p>\n<p><strong>Da, i to je dio pri\u010de. Ti protesti mogu biti i prvi korak izlaska iz te situacije puzanja. Ali ono \u0161to mi je bilo jako zanimljivo. Predstava se igrala 6. aprila, na godi\u0161njicu po\u010detka rata u BiH, opsade Sarajeva. Vra\u0107amo se na onaj njen deo iz teksta o Sarajevu i smrti kao poslednjem prag izdr\u017eljivosti. Imao sam ose\u0107aj, znaju\u0107i da se ulicama valjla ne znam koliko hiljada ljudi, da bi ova predstava delovala stra\u0161no pozitivno, katarzi\u010dno na sve te mlade ljude zbog svega toga \u0161to je Dada bila i kako je gledala na rat. Imam ose\u0107aj da je potrebno ovo pokazati \u0161to ve\u0107em broju ljudi kako bi kona\u010dno otvorili prostor za tu preko potrebnu empatiju koja nam \u010desto stra\u0161no nedostaje, a koja je bila Dadina karakteristika. <\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Vetar u le\u0111a da se trudim da igram tu predstavu jeste sama \u010dinjenica da su mi jako \u010desto nakon predstave prilazile mlade \u017eene. Ba\u0161 devojke koje su mo\u017eda ro\u0111ene kad je Dada ubijena, mo\u017eda \u010dak i mla\u0111e. Da su mi dolazile ne skrhane od nekog bola, od neke tuge. Ne zapla\u0161ene. \u010cak \u0161tavi\u0161e, pune neke strasti, neke energije, poleta, neke \u017eelje za stvaranjem, promenom&#8230; Ne\u0161to se kod njih probudilo. To me svaki put dirnulo. Upoznala sam puno tih mladih devojaka kroz predstavu. One su mi rekle da odjednom shvataju \u0161ta treba da rade. Devojke koje studiraju \u017eurnalistiku koje su mi govorile da su oklevale da li da se bave modom ili nekim drugim trendovima, nakon predstave su shvatile da je potrebno da se vrate prvoj ljubavi \u2013 novinarstvu. Ako su one to do\u017eivele na taj na\u010din onda je zaista ta predstava TO. To nije oplakivanje nekoga, niti samo borba za istinu, ve\u0107 i predstavljanje Dade onakve kakva je bila. Neki se ljute kad ka\u017eem, ali zaista mislim da moramo da imamo neke uzore, neke ljude koje treba da pratimo i kojima trebamo da se inspiri\u0161emo. Dada je ovom predstavom na neki na\u010din, ne o\u017eivljena, ali zaista do\u017eivljena kroz predstavu. Mo\u017ee \u010dovek da u\u0111e u njene misli, u njene snove, na\u010din na koji razmi\u0161lja, na koji komunicira sa svojom sestrom, sa najboljom drugaricom, na koji pri\u010da o svom poslu, o svom uredniku za koga ka\u017ee da nema ki\u010dmu, a da nju boli ki\u010dma za d\u017eabe po\u0161to joj je cenzurisao tekst. Mislim da stvarno mogu da shvate kakva je bila osoba. <\/p>\n<p><strong>Kad spominjete publiku koja je sau\u010desnik to je ujedno metafora svih nas koji smo bili sau\u010desnici u ubistvu. A svima nama najmanji zajedni\u010dki imenitelj je strah. I sama Dada je pisala da je nije bio strah na rati\u0161tu nego tek kad je u\u0161la u &#8220;oslobo\u0111eni&#8221; Vukovar. Rezultat straha je i na\u0161e puzanje, ali Dada ni tad nije puzala. <\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Strah je mo\u0107no ose\u0107anje, to nas parali\u0161e. Potrebna je ogromna snaga volje da ne podlegnemo tim instiktima, potrebno je bru\u0161enje li\u010dnosti, karaktera da bi se prevazi\u0161ao i da bi se video vi\u0161i cilj i vi\u0161a svrha. Meni nije bilo lako kad sam radila predstavu jer su mi pri\u010dali \u0161ta sve mo\u017ee da mi se desi, mojoj porodici. Dadini roditelji su mi pri\u010dali o raznim scenarijima. To je bio razlog za\u0161to sam oti\u0161la i u OEBS, morala sam nekome ne\u0161to da ka\u017eem, neko je bio merodavan. Tako da su oni bili zainteresovani, podr\u017eali su malo predstavu i sa tim sam se nekako osigurala. Imala sam trenutaka kad sam shvatila u \u0161ta zadirem i \u010dega tu sve ima, ali ja nisam policijski inspektor, ja nisam forenzi\u010dar, ja sam umetnica. Ono \u0161to je meni va\u017eno je da svojim umetni\u010dkim delom, koje jeste dokumetaristi\u010dko i istra\u017eiva\u010dko, doprem i da stvorim taj ritual, tu situaciju sa publikom da mi zajedni\u010dki radimo rekonstrukciju Dadinog \u017eivota i rada, rekonstrukciju zlo\u010dina, a zatim i rekonstrukciju zlo\u010dina nad Jugoslavijom. Cela ta predstava je rekonstrukcija jednog zlo\u010dina i kroz taj poslednji katarzi\u010dni deo, esej u pokretu gde ja prolazim kroz neke pozicije i stanja gde se de\u0161ava dekonstrukcija prostora, poru\u010dujem da su to samo stvari, re\u010di, fraze, da je ne\u0161to tu materijalno, a ono \u0161to ostaje ve\u010dno je neki duh, neka poruka, neka energija \u0161to nas povezuje i sa \u010dim mo\u017eemo ne\u0161to da promenimo.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/lupiga.com\/intervjui\/o-dadi-vujasinovic-ona-je-uzor-i-inspiracija\" target=\"_blank\">Lupiga.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U samoj predstavi publika, koja nije samo nemi posmatra\u010d, ve\u0107 i u\u010desnik, ima priliku, izme\u0111u ostalog da kroz jedan video rad pro\u010dita \u010dlanak Dade Vujasinovi\u0107 pod naslovom &#8220;Iz \u017eivota ki\u0161nih glista&#8221;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":225101,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-225100","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225100","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225100"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225100\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/225101"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225100"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225100"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225100"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}