![\"Mira](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/04\/Mira-Bogdanovic.jpg\")
<\/a>Sociologinja Mira Bogdanovi\u0107 za sebe ka\u017ee da je ro\u0111ena u partizanima. Studirala je u Beogradu, doktorirala u Nizozemskoj, gdje je i predavala na Akademie de Horst i Me\u0111unarodnom institutu za socijalnu historiju (IISG) u Amsterdamu. Danas \u017eivi i radi izme\u0111u Zagreba, Amsterdama i li\u010dkog sela Babin Potok.<\/p>\nVa\u0161a knjiga \u2018Elitisti\u010dki pasijans; Povijesni revizionizam Latinke Perovi\u0107\u2019 (Mostart, Zemun 2016.) odgovor je na njezinu knjigu \u2018Dominantna i ne\u017eeljena elita; Bele\u0161ke o intelektualnoj i politi\u010dkoj eliti u Srbiji (XX-XXI vek)\u2019 (Dan Graf i RTV Vojvodine, Beograd i Novi Sad 2015.). Ka\u017eete da je ta knjiga samo povod kako biste kontekstualizirali promjene njezinih stajali\u0161ta tokom vremena. Vama je problemati\u010dan ve\u0107 i naslov spomenute knjige?<\/strong><\/p>\n Autorica je cijelom sociolo\u0161kom korpusu teorije elita pri\u0161la neozbiljno, ja volim re\u0107i salonski. To je nekakva mje\u0161avina njenog do\u017eivljaja ljudi s kojima se dru\u017eila s jedne strane, a s druge jedna nedora\u0111ena, nedomi\u0161ljena, feudalna koncepcija elite. Tko je elita? Netko tko odska\u010de, ustvari netko poput nje. Ona sebe smatra uljem na vodi, dru\u0161tvenu strukturu ne gleda vi\u0161e kao marksist, kako je to ranije \u010dinila, nego u formi mase i elite, ulja i vode. Njezina vjerna suradnica Dubravka Stojanovi\u0107 napisala je cijelu knjigu \u2018Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sada\u0161njosti Srbije\u2019, dok je za Latinku konstatirala da predstavlja kopernikanski obrat u historiografiji Srbije. Na to sam rekla da obje shva\u0107aju povijest u smislu nebeske mehanike. Ona je jednom zauvijek dana i to tako \u0161to su radovi Latinke Perovi\u0107 sada kona\u010dno promijenili sva na\u0161a shva\u0107anja o pro\u0161losti. No oni su promijenili samo njena shva\u0107anja. Za svakoga od nas, a na osnovu provjerljivih izvora, slika o pro\u0161losti uvijek se stvara na osnovu nekakvog stanja u sada\u0161njosti, a pogotovo u jednoj takvoj revizionisti\u010dkoj nakani.<\/p>\n Parola\u0161ki liberalizam<\/strong><\/p>\n Za\u0161to je za portretiranje odabrala ba\u0161 ovih dvanaest ljudi \u2018ne\u017eeljene elite\u2019 \u2013 Marko Nikezi\u0107, Ko\u010da Popovi\u0107, Milovan \u0110ilas, Ivan \u0110uri\u0107, Novak Pribi\u0107evi\u0107, Slobodan Ini\u0107, Ivan Stamboli\u0107, Olga Popovi\u0107-Obradovi\u0107, Sima \u0106irkovi\u0107, Zoran \u0110in\u0111i\u0107, Bogdan Bogdanovi\u0107 i Radomir Konstantinovi\u0107 \u2013 kojima je kontrastiran usamljeni Dobrica \u0106osi\u0107 kao arhetip one \u2018dominantne\u2019? \u0160to sve njih me\u0111usobno povezuje?<\/strong><\/p>\n Kriterij je arbitraran, to\u010dnije svi oni su u nekom trenutku gravitirali njenom krugu. No onda se pitamo za\u0161to npr. Mirka Tepavca, ali i mnogih drugih jednako bitnih, nema na tom popisu. Razmi\u0161ljaju\u0107i za\u0161to su neki izabrani, a drugi nisu do\u0161la sam do trivijalnog zaklju\u010dka da su svi oni mrtvi i da ne mogu da se brane.<\/p>\n Njezina je teza kako se Srbija ve\u0107 200 godina vrti u istom antiliberalnom krugu. Njema\u010dki filozof Adorno u muzici brani Bacha od njegovih ljubitelja. Poku\u0161ajmo obraniti liberalizam od Latinke Perovi\u0107.<\/p>\n Evo, ja \u0107u ga braniti. Negdje u knjizi sam napisala da je Latinkin liberalizam \u010disto parola\u0161ki. Ona se uhvatila za nekoliko parola, kao \u0161to su pravna dr\u017eava, ljudska prava itd., me\u0111utim u njenoj lektiri, ne samo u ovoj knjizi ve\u0107 i kad je bila i kad nije bila liberal, nema niti jedne knjige o liberalizmu. Kako onda kompetentno govoriti o toj temi? Liberalizam koji ona sada zastupa, zbog tog manjka orijentacije u politi\u010dkoj filozofiji, vi\u0161e je onaj s prijelaza iz 20. u 19. stolje\u0107e. Ovdje ne\u0107ete na\u0107i puno toga o dru\u0161tvenom kontekstu u kojemu postoji 200 godina liberalizma, kao politi\u010dke teorije, ali i kao prakse, po\u0161to se i ta praksa mijenjala. Za nju je spomenuto povijesno vrijeme zlatno doba liberalizma, kao da istovremeno nisu postojali imperijalisti\u010dki ratovi, kolonijalni ratovi, vrlo ekskluzivno shva\u0107anje vladavine prava, kao i rast radni\u010dkog otpora. Dovoljno je sjetiti se historije Britanije ili Njema\u010dke tog doba, borbe za op\u0107e pravo glasa, nastanka \u010dartisti\u010dkog pokreta ili suvremene socijaldemokracije. No uspjesi u tom pravcu su i na Zapadu do\u0161li tek s pobjedom Oktobarske revolucije u Rusiji.<\/p>\n Ne\u017eeljena elita je nositelj narodnog interesa, mimo volje naroda. Govor u ime naroda nije suspektan po sebi, ali je uvijek problem tko to i kako \u010dini?<\/strong><\/p>\n Narod ostaje apstrakcija, uko\u010denost, ne govorimo li o konfliktima u njemu, koje grupe zastupaju koje interese, kako ih i za\u0161to zastupaju, percipiraju li ih krivo ili pravo. Kad ja govorim da Latinka Perovi\u0107 volju naroda tretira mimo njega samog, to zna\u010di i kad je bila komunistkinja u praksi i kad je postala liberalka. Aleksandar Vu\u010di\u0107 je sada otjelovljenje prakse te politike. U svim politi\u010dkim formacijama ona zagovara jednu autoritarnu koncepciju politike. Tako ka\u017ee \u2018Vladati se mo\u017ee samo odozgo, a ne odozdo\u2019, pritom citiraju\u0107i jednog predstavnika tzv. policijskog liberalizma 19. st., a to je Jovan Risti\u0107. Kao povjesni\u010darka ona nema kriti\u010dki odmak, ne evaluira svoje izvore, ve\u0107 poput naknadnog aktivista izumrlih partija pozicionira sebe u sada\u0161njosti. Pona\u0161a se poput autoritarnog funkcionara misije.<\/p>\n Pripadnici dominantne elite su retrogradni, antimodernizacijski, ne\u017eeljene pak progresivni, modernizacijski. Prvi su totalitarni, komunisti\u010dki. A ne\u017eeljeni demokratski i liberalni. Jedni su otjelovljenje Istoka, \u0161to reprezentira Rusija, jednako carska i sovjetska. Drugi Zapada, bez daljih specifikacija. U dana\u0161nje doba biv\u0161eg Istoka, ali i biv\u0161eg Zapada, to je pasatisti\u010dki pristup?<\/strong><\/p>\n Autorica je vrlo proturje\u010dna. U sada\u0161njoj fazi jedna\u010di komuniste s ruskim narodnjacima i pripisuje im antimodernizacijske patrijarhalne vrijednosti zadru\u017enog \u017eivota. Drugdje, kad govori o socijalizmu, ne negira mu u potpunosti modernizacijske zasluge jer bi time, ka\u017ee, porekla i sebe. Da bi se izvukla iz tog proturje\u010dja, uvodi ovaj konstrukt: da, bilo je modernizacije, ali nije bilo modernosti. A to bi zna\u010dilo da nije bilo privatne svojine i na njoj zasnovanog gra\u0111anina. Neto\u010dno i smije\u0161no i na liniji \u0110in\u0111i\u0107eve teze o \u2018nedovr\u0161enim dr\u017eavama\u2019. Po\u0161to su socijalisti\u010dke revolucije ostvarene u zaostalim dru\u0161tvima, njihov primarni zadatak bio je kako podi\u0107i stanovni\u0161tvo iz te totalne zaostalosti, nepismenosti, deindustrijaliziranosti, razru\u0161enosti ratom itd. U tom smislu modernost je tu ostvarena. Njoj smeta kolektivizam, dok kapitalizam poti\u010de individualna prava.<\/p>\n Moda je suprotstavljati individualizam i kolektivizam, kao apsolutizirane opozite. Tako je mogu\u0107e izjedna\u010davanje nacionalizama i socijalizama kao navodno istih kolektivizama, iako su suvremene identitetske politike nabujale ba\u0161 na individualisti\u010dkoj paradigmi kao pozadini.<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to je jako va\u017eno kod Latinke Perovi\u0107 je ta apologija kapitalizma, kao nadogradnje slobode i garanta izlaska iz svakog kolektivizma. Tu \u017ertvom pada i jedan Svetozar Markovi\u0107, potpuno falsificiran iz njene sada\u0161nje perspektive.<\/p>\n Klju\u010dna godina njezinog prelaska iz dominantne u ne\u017eeljenu elitu je 1972. i politi\u010dki pad tzv. srpskih liberala. Slavoljub \u0110uki\u0107 u svojoj knjizi iz 1990. o tom vremenu spominje dva progona.<\/strong><\/p>\n Konzervativna struja u Partiji predbacivala im je da nisu dovoljno dogmati\u010dni, ali pravi progon je nastao tek kad su oni skinuti s vlasti, ka\u017ee \u0110uki\u0107. Mlada beogradska povjesni\u010darka Radina Vu\u010deti\u0107 u svojoj knjizi \u2018Monopol na istinu\u2019 dokazuje da je najve\u0107i dio zabrana u povijesti socijalisti\u010dke Jugoslavije, naro\u010dito u kulturi, bio u vrijeme Latinkinih liberala. Bitno je primijetiti da se oni obra\u010dunavaju sa studentskim pokretom, kao lijevom kritikom partijske stvarnosti i socijalizma. Tako dolazimo i do praksisovaca. S druge strane oni ratuju protiv srpskog nacionalizma, pod parolom da se svatko mora u svojoj republici obra\u010dunati s vlastitim nacionalizmom. Me\u0111utim, nacionalisti nisu proganjani, nisu izgubili posao, dru\u0161tvenu poziciju. Iznimka je bio Mihailo \u0110uri\u0107, koji se protivio ustavnim promjenama, za koje je mislio da dezintegriraju Jugoslaviju. Sudski procesi protiv ljevi\u010dara imali su svoj tok, tra\u017eili vrijeme, ali su zapo\u010deti u vrijeme Latinke Perovi\u0107, iako su zavr\u0161ili kasnije.<\/p>\n Odnos prema Jugoslaviji<\/strong><\/p>\n Za nju su i razli\u010dite sudbine beogradskih praksisovaca, od kojih su neki, ali ne svi, kasnije podlegli Milo\u0161evi\u0107u, sve jednake?<\/strong><\/p>\n Pogodilo me kad sam saznala da je Mihajlo Markovi\u0107, koji je kao filozof imao \u0161irok odjek u inozemstvu, postao nacionalist. I Ljubo Tadi\u0107, onda Sveta Stojanovi\u0107, Trivo In\u0111i\u0107. Me\u0111utim, Latinka Perovi\u0107 tu cijelu vezu izme\u0111u nacionalista praksisovaca i nacionalista drugih fela, oduvijek nacionalista, stavlja ve\u0107 u 1946., projiciraju\u0107i tako cijele \u017eivote te polovice, ali i onih praksisovaca koji nisu postali nacionalisti, unatrag. Pa ka\u017ee da su svi oni bili borci NOP-a, \u010dlanovi Partije itd. Ukratko, komunisti i nacionalisti, to je isto. To je najeksplicitnije re\u010deno u uvodu njene knjige.<\/p>\n U toj knjizi ne spominje se Josip Broz, koji je valjda utjecao i na srpsku politiku, ali ni Jugoslavija uop\u0107e nije tema?<\/strong><\/p>\n To mi je potpuno zagonetno. Taj njen odnos prema Srbiji i Jugoslaviji ostao je visjeti u zraku. Srbija je u svojoj historiji du\u017ee bila u sastavu \u0161irih zajednica nego \u0161to je bila samostalna dr\u017eava. Jasno mi je za\u0161to nema prve Jugoslavije, jer u njoj se doga\u0111ao periferni kapitalizam na sli\u010dan na\u010din kao \u0161to se sada de\u0161ava, pa je nekako intuitivno shvatila da joj to ne treba. A ona sad tvrdi da u nas nikad nije bilo kapitalizma. Prva Jugoslavija usto je bila zami\u0161ljena kao liberalna demokracija. Dakle i to smo imali. Ona smatra da su komunisti do\u0161li na vlast 1888., kad su radikali osvojili vlast i dalje ni\u010dega vrijednog do 2000. nije bilo. A radikali su direktno povezani sa Svetozarom Markovi\u0107em, tako da postoji izravna linija od Markovi\u0107a do Slobodana Milo\u0161evi\u0107a.<\/p>\n U suvremenosti Latinka Perovi\u0107 je povezana s LDP-om \u010cedomira Jovanovi\u0107a, a tako indirektno i s Vu\u010di\u0107evim SNS-om. U tome ne vidi problem nekih \u2018demokratskih deficita\u2019, uklju\u010divo sa zadnjim izborima u Srbiji?<\/strong><\/p>\n Lani, na jedanaestu godi\u0161njicu osnivanja Liberalno-demokratske partije koja je nastala u cijepanju \u0110in\u0111i\u0107eve Demokratske partije, ona je izjavila da je Vu\u010di\u0107 preuzeo program LDP-a. Ta se stranka potpuno pogre\u0161no smatra lijevom zato \u0161to je antinacionalisti\u010dka i pro-LGBT. I ja sam, naravno, protiv diskriminacije bilo koga po bilo kojoj osnovi. Ali oni zagovaraju \u017eestoki neoliberalni program. I to je ta ideja: ni\u0161ta bez kapitalizma. Kad izjedna\u010di\u0161 antinacionalizam s ljevicom, dobije\u0161 takav program. \u010cedomir Jovanovi\u0107 je novi bogata\u0161, kupio je pod sumnjivim uvjetima tvornicu Fidelinka. Ka\u017eu da mu je Vu\u010di\u0107 namjestio povoljan kredit i zato ga on ne smije kritizirati. Uostalom, mo\u017eda se i sla\u017eu. Bliski su Briselu, LDP je \u017eestoko za, a Vu\u010di\u0107 flertuje s NATO-om, a to su dva osnovna cilja koja Latinka podupire. Isto tako, LDP \u017eeli ozakoniti amputaciju Kosova, koje ionako postoji, s \u010dime se ja sla\u017eem. Ali se ne sla\u017eem s tezom o NATO-u kao modernizacijskoj snazi. Latinka Perovi\u0107 misli da je SNS preuzeo program LDP-a. Ona se ne udubljuje u aktualne pojedinosti. U epilogu svoje knjige napisala sam, a to se sad potvr\u0111uje, kako u Latinke Perovi\u0107 postoji jedno autoritarno, nedemokratsko shva\u0107anje politike, kako za vrijeme socijalizma, koji je imao i neke autoritarne, meni nemile aspekte, tako i u shva\u0107anju liberalizma. Dok misle\u0107a javnost shva\u0107a da Vu\u010di\u0107 tone u autoritarnu diktaturu, ona ne pu\u0161ta ni glasa povodom toga. Kad gledam zadnje nemire u Srbiji, moram priznati da mi je zasad nejasno kamo to vodi. Ali dopada mi se to \u0161to se kod mnogih mladih ljudi vidi jedan nivo politi\u010dke svijesti u vezi stanja u zemlji. Postavljaju se socijalni zahtjevi, govori o stanju u tvornicama, korupciji, nezaposlenosti\u2026<\/p>\n