{"id":224722,"date":"2017-04-17T07:39:13","date_gmt":"2017-04-17T05:39:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=224722"},"modified":"2017-04-17T07:39:13","modified_gmt":"2017-04-17T05:39:13","slug":"balkanska-unija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/17\/balkanska-unija\/","title":{"rendered":"Balkanska unija"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: \u010cedomir Petrovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/04\/Cedomir-Petrovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/04\/Cedomir-Petrovic-300x218.jpg\" alt=\"Cedomir-Petrovic\" width=\"300\" height=\"218\" class=\"alignleft size-medium wp-image-224723\" \/><\/a>Godinama nosim jednu ideju u sebi, koja bi nekada bila veoma blizu mogu\u0107eg ostvarenja, a onda bi se naglo udaljila i bila gotovo nevidljiva.<\/p>\n<p>\u010citaju\u0107i  intervju  Aleksandra Vu\u010di\u0107a dat za ameri\u010dki portal \u201cPolitico\u201d, po\u010dela je da mi se vra\u0107a ta ideja o neminovnosti pribli\u017eavanja biv\u0161ih republika nekada\u0161nje dobre zemlje Jugoslavije u neku vrstu zajednice ili unije, sa pro\u0161irenjem na susednu Albaniju.<\/p>\n<p>Iznena\u0111uju\u0107e stidljivo i veoma skromno propra\u0107ena je ova Vu\u010di\u0107eva ideja. Verovatno je nai\u0161la na nepripremljene medije za takvo jedno frapantno i radikalno re\u0161enje, duboke ekonomske i politi\u010dke krize.<\/p>\n<p>Re\u010denice koje je izgovorio samo su me podsetile da napi\u0161em ovaj tekst, mada sam pro\u010ditao neke komentare \u010ditalaca, koji se svode na nevericu i o\u0161tru osudu ideje o vra\u0107anju na neku staru novu Jugoslaviju. To su uobi\u010dajene reakcije onih koji ili nisu pro\u010ditali ceo intervju ili su u nemogu\u0107nosti da ga shvate.<\/p>\n<p>Premijer Vu\u010di\u0107 je izjavio kako Srbija mora da ostane \u010dvrsto na putu prema EU, a u isto vreme da osna\u017ei regionalnu saradnju.<\/p>\n<p> \u201cAko se drugi slo\u017ee s mojim planom, postali bi tr\u017ei\u0161te od 20 miliona ljudi, \u0161to je vrlo zna\u010dajno. Mogli bismo da privu\u010demo mnogo vi\u0161e investitora i mislim da to i ostali razumeju.\u201d<\/p>\n<p>Na pitanje da li \u017eeli da stvori novu Jugoslaviju, Vu\u010di\u0107 je kazao kako se radi o \u201cstaroj Jugoslaviji plus Albaniji\u201d.<\/p>\n<p>\u201cTo je politi\u010dka ideja bez ugro\u017eavanja njihovog suvereniteta. Podi\u0107i \u0107e na\u0161e ekonomije\u201d.<\/p>\n<p>\u201cPotrebno je povezati ljude. To je ono \u0161to nam je veoma va\u017eno\u201d.<\/p>\n<p>Premijer je naveo da su te\u0161nji ekonomski odnosi jedini na\u010din za prevazila\u017eenje regionalne nestabilnosti, naro\u010dito u Bosni i Hercegovini koju je opisao kao \u201cbure baruta\u201d.<\/p>\n<p>Planirani su radovi kojim bi se Beograd povezao sa Sarajevom i Pri\u0161tinom. Tako bi se putovanje iz Beograda do Sarajeva smanjilo na samo tri sata sa sada\u0161njih pet, a premijer Vu\u010di\u0107 ukazuje da korist od toga nije samo ekonomska, ve\u0107 da \u0107e taj put zbli\u017eiti narode regiona.<\/p>\n<p>\u201cTo je stara Jugoslavija, plus Albanija. To je politi\u010dka ideja, ali bez ugro\u017eavanja njihovog suvereniteta. To \u0107e oja\u010dati na\u0161e ekonomije\u201d, rekao je Vu\u010di\u0107.<\/p>\n<p>Vu\u010di\u0107 je izjavio da \u0107e udvostru\u010diti napore radi stvaranja zone slobodne trgovine na Zapadnom Balkanu, uklju\u010duju\u0107i investicije u najzna\u010dajniju infrastrukturu, kao \u0161to je autoput koji \u0107e povezati Beograd i Sarajevo.<\/p>\n<p>Uprkos tome \u0161to pridobijanje suseda za svoju ideju predstavlja izazov, Vu\u010di\u0107 ka\u017ee da je ube\u0111en da \u0107e prevladati sopstveni ekonomski interesi i da \u0107e uz pomo\u0107 EU na narednom samitu Zapadnobalkanske \u0161estorke u julu u Trstu, biti postignute \u0161iroke konture sporazuma.  Iako BiH, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Srbija trenutno sara\u0111uju u okviru CEFTA, Vu\u010di\u0107 isti\u010de da je neophodna mnogo ja\u010da saradnja da bi se postigao zna\u010dajan rast.<\/p>\n<p>I taj Trst. Nije im bilo te\u0161ko da nau\u010de na\u0161 jezik samo da bi mogli da nam lak\u0161e prodaju robu.<\/p>\n<p>Prila\u017eem skromno ideju koja je stajala u glavi sa ve\u0107 dosta popadalom pra\u0161inom, \u010dekaju\u0107i trenutak da iza\u0111em javno sa njom. Pa, polako, mere\u0107i \u0161ta se dobija a \u0161ta gubi ovom idejom, tas sa onim \u0161ta se dobija uveliko prete\u017ee onaj u kome stoji ono \u0161to se gubi.<\/p>\n<p>Ukoliko uop\u0161te do\u0111e do stvaranja neke zajednice ili unije, a bilo bi mnogo dobro da do toga do\u0111e, bilo bi po\u017eeljno da se poradi na zajedni\u010dkim projektima u svim sferama \u017eivota, a koji bi bili od interesa za sve \u010dlanice ove nove zajednice zemalja, ali pre svega, to bi bila ekonomska organizacija.<\/p>\n<p>Umesto bratstva i jedinstva, mo\u017eemo poku\u0161ati s po\u0161tovanjem i uva\u017eavanjem.<\/p>\n<p>Da se po\u0161tuje suverenitet svake od \u010dlanica. Da postoji mogu\u0107nost istupanja  iz zajednice. Ne me\u0161anje u unutra\u0161nje probleme zemalja unije, kao ni u spoljnu politiku. Kona\u010dno re\u0161avanje pitanja me\u0111usobnih granica, i do\u0107i ve\u0107 jedanput do istine o ubijenim i nestalim osobama tokom krvavih godina na ovim prostorima.<\/p>\n<p>Posti\u0107i najvi\u0161i stepen saradnje u trgovini, izvoz-uvoz, turizam, bezbednost, ekonomija, kultura, nauka, obrazovanje, sport\u2026  To su dr\u017eave koje su nekada \u017eivele mnogo godina zajedno. Poznaju se dobro. Gotovo svi govore istim jezikom. U Drugom svetskom ratu podnele su velike gubitke prilikom osloba\u0111anja svojih a zajedni\u010dkih teritorija, pa su se posle ubijali izme\u0111u sebe i bili ubijani od onih koji su tra\u017eili mnogo vi\u0161e od onoga \u0161to im pripada\u2026 A sada bi bilo korisno da ponovo budemo u ne\u010demu zajedno\u2026 u bekstvu od gladi i ekonomskog uni\u0161tenja.<\/p>\n<p>Pokazalo se u periodu od raspada Jugoslavije do danas, da nemamo proizvode koji mogu biti konkurentni stranim proizvodima vrhunskog kvaliteta, izra\u0111enim najsavremenijom tehnologijom, marketingom i plasmanom na svetsko tr\u017ei\u0161te. Na\u0111e se neko, ali sve je to sporadi\u010dno.<\/p>\n<p>Premijer i izabrani predsednik Srbije Aleksandar Vu\u010di\u0107 zalo\u017eio se za ekonomsko i tr\u017ei\u0161no povezivanje dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije, i Albanije, jer bi to podiglo privrede ovih dr\u017eava i osna\u017eilo regionalnu saradnju.<\/p>\n<p>Morala bi EU da u\u010dini presedan u svom rigoroznom odnosu primanja u \u010dlanstvo, prema zemljama Zapadnog Balkana. Politi\u010dka i ekonomska situacija je tragi\u010dna. Odnosi su na ivici pucanja. Narod je nezadovoljan te\u0161kim \u017eivotom, permanentnim strahom od gubljenja posla i neizvesno\u0161\u0107u opstanka svoje porodice. Sve to optere\u0107uje prisustvo korupcije i kriminalaca koji \u017eive u iritantnom i bezobrazno sramotnom luksuzu.<\/p>\n<p>Pre nego \u0161to nanovo krene rat na ovim prostorima, koga niko ne\u0107e mo\u0107i zaustaviti za du\u017ea vremena, ni staviti ruke na tvoja ramena, i re\u0107i kako je dobro  videti  te  opet\u2026  i koji \u0107e \u0161tetiti i samoj EU i njenim \u010dlanicama, ube\u0111en sam da bi ova Balkanska unija, bila generalna proba pred kolektivni ulazak u Evropsku uniju. Ukoliko se dobro poka\u017eemo, mo\u017eemo svi zajedno, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Albanija, u\u0107i, i pre predvi\u0111enog roka, u tu famoznu EU. Ne\u0161to kasnije ponovilo bi se i sa ulaskom u NATO.<\/p>\n<p>Balkanska unija bila bi \u010disto interesna unija u kojoj bi zajedni\u010dkim, planskim radom sa vrhunskim stru\u010dnjacima, prvo bi bilo podmireno tr\u017ei\u0161te zemalja unije, sa mogu\u0107no\u0161\u0107u izlaska na evropsko i svetsko tr\u017ei\u0161te. Na taj na\u010din bi svaka \u010dlanica imala neuporedivo ve\u0107u pravnu sigurnost od samostalnog izlaska.<\/p>\n<p>Rigorozna kontrola svih potencijalnih investitora, stranih ili doma\u0107ih, sa proverom porekla investicija, i permanetnom kontrolom poslovanja, garancijom dr\u017eave u koju se ula\u017ee, i garancijom unije, za sigurnost vlasnika, dobavlja\u010da i radnika. Ni\u0161ta radniku ne zna\u010di da li \u0107e gazda oti\u0107i u zatvor ili \u0107e pobe\u0107i na neko ostrvo sa njegovim krvavo zara\u0111enim parama, i da li \u0107e neko iz vrhova vlasti, a takve kra\u0111e uvek idu ruku pod ruku sa vlastima, zglajznuti sa mesta premijera ili ministra. Radnik mora biti na prvom mestu po garancijama i sigurnosti svoje vlastite dobiti i radnog mesta.<\/p>\n<p>Ovu Vu\u010di\u0107evu ideju, sigurno je podgrejala propast i plja\u010dka koncerna \u201cAgrokor\u201d, i se\u0107anje na Abdi\u0107eve menice bez pokri\u0107a i \u201cAgrokomerc\u201d. Nau\u010dilo se valjda ne\u0161to, pa makar i ono lo\u0161e\u2026 I to je u\u010denje.<\/p>\n<p>Skoro sve republike su jedva \u010dekale da se raspadnemo pa da poka\u017eu svetu ko su i \u0161ta su. Koliko su mo\u0107ni i jaki i kako ih je samo \u010dlanstvo u Jugoslaviji spre\u010davalo i gu\u0161ilo da poka\u017eu \u0161ta znaju i imaju.<\/p>\n<p>I prdnu\u0161e svi u \u010dabar.  Neko manje neko vi\u0161e\u2026 Krenu\u0161e u svet, kad ono tamo ima toliko auto guma, vina, piva, name\u0161taja, vo\u0107a, povr\u0107a, mesa, mleka, bele tehnike i ku\u0107nih aparata, vagona, fri\u017eidera, automobila\u2026 Sve najpoznatije svetske firme sa dugom tradicijom i tr\u017ei\u0161tem. Tu nema mesta za nas. Posebno pojedina\u010dno.<\/p>\n<p>Nema\u0161 gde prodati, a ne\u0107e\u0161 kom\u0161iji, niti on ho\u0107e da kupi. Svi bojkotuju sve. \u010cuvaju svoju robu koju niko ne\u0107e, ne\u0107e da kupe od drugog ono \u0161to im je potrebno. Propada roba, propada narod, ali bar smo dostojanstveni idioti i \u010duvamo obraz nacije.  \u0160iri se smrad ubu\u0111alosti robe. Prepravljaju se rokovi trajanja. Op\u0161ta jebada. Ove na vlasti bole bulja, oni \u0107e uvek imati, i mo\u0107i \u0107e da pobegnu na vreme, ali gde \u0107e ovaj narod. On bi opet sa onima sa kojima je bio toliko dugo. Bilo mu dobro. Moj Ujak Velja sa suprugom i sinom, kao radnik monter u Rakovici, u Jugostroju, svake godine i\u0161ao dve nedelje na more, u Omi\u0161. Kupio auto. Sagradio vikendicu.<\/p>\n<p>Moramo biti svesni da smo o\u010dajni\u010dki potrebni jedni drugima, i da se ma koliko tvrdoglavo trudili da do neke zajednice ili unije ne do\u0111e, prazan nov\u010danik, gladna deca, bitka oko kontejnera, razorene nekada mo\u0107ne fabrike i preduze\u0107a stoje kao avetinje, ogromni izdaci za naoru\u017eavanje, napad i odbranu, a nema koga da napadne\u0161 jel je isti golja kao i ti, nema \u0161ta da brani\u0161, nema pas za\u0161ta da te ujede. Besmislenost tro\u0161ka, i tupost i glupost prevo\u0111enja srpskog na hrvatski i obratno, i ka\u010denja dvojezi\u010dnih tabli, a svaki peti nepismen, i ne \u010dita ni jednu.<\/p>\n<p>Nekada\u2026 spakuje\u0161 u kofer Ateks ko\u0161ulju, par Pekovih cipela, Murin d\u017eemper, boks cigareta pet in sedamdeset, fla\u0161u Navipovog Racke Whiskey, navu\u010de\u0161 na sebe Varteksov  kaput, nakrivi\u0161 Begej \u0161e\u0161ir,  sedne\u0161 u fi\u0107u, krene\u0161 za Rovinj, pa ti se otme volan, nagazi\u0161 do daske, juri\u0161 \u010ditavih 80 kilometara na sat, pa preko \u010da\u010danske \u0161ljivovice, njegu\u0161ke pr\u0161ute, ohridske pastrmke, mostarske \u017eilavke, slavonskog kulena, hladnog prizrenskog piva, kranjskih kobasica, friganih papalina iz Jadrana najlep\u0161eg na svetu, juri\u0161  fi\u0107om po toj zemlji, i svi voze fi\u0107u, i slu\u0161a\u0161 na radiju kako se sve ispravlja i savija\u2026 i svi ablenduju jedan drugom, i ma\u0161u, i trube, tuuuu, tuuuuu, tuuuuu, tuuuuu, i svima dobro\u2026<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.tacno.net\/novosti\/balkanska-unija\/\" target=\"_blank\">Ta\u010dno.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Moramo biti svesni da smo o\u010dajni\u010dki potrebni jedni drugima, ma koliko se tvrdoglavo trudili da do neke zajednice ili unije ne do\u0111e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":224723,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-224722","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224722","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=224722"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224722\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/224723"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=224722"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=224722"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=224722"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}