{"id":224360,"date":"2017-04-10T07:45:16","date_gmt":"2017-04-10T05:45:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=224360"},"modified":"2017-04-10T07:45:16","modified_gmt":"2017-04-10T05:45:16","slug":"tiranija-mode-i-pobunjenicki-potencijal-zene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/10\/tiranija-mode-i-pobunjenicki-potencijal-zene\/","title":{"rendered":"Tiranija mode i pobunjeni\u010dki potencijal \u017eene"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Ivana Peri\u0107\t<\/strong><\/p>\n

\"ivana_biocina\"<\/a>Ivana Bio\u010dina je magistra in\u017eenjerka tekstilne tehnologije i in\u017eenjerstva, projektantica i dizajnerica. Jedna je od prvih teoreti\u010darki mode u Hrvatskoj. Dobitnica je nekoliko nagrada za pisanje, te Rektorove nagrade za rad iz teorije mode (2007.). Od 2006. godine objavljuje tekstove o teoriji mode, kostimografiji, arhitekturi, dizajnu i glazbi. Autorica je knjige Modus vivendi: Ogled o politi\u010dkom, ekonomskom i dru\u0161tvenom u modi (Jesenski & Turk, 2014.) u kojoj izla\u017ee tezu o usidrenosti politi\u010dkog, ekonomskog i dru\u0161tvenog u modi.<\/p>\n

Krajem pro\u0161le godine izi\u0161la je njena nova knjiga Tiranija mode: Ukra\u0161avanje kao potraga za identitetom (Planetopija, 2016.), u kojoj propituje povijesne, sociolo\u0161ke i antropolo\u0161ke korijene mode, ali i u \u0161to je ona danas izrasla \u2013 njezin utjecaj na na\u0161 \u017eivot. Bio\u010dina analizira modu kao sustav, i sve njene mra\u010dne strane: izrabljivanje \u017eena, kr\u0161enje radni\u010dkih prava, zaga\u0111ivanje planeta. Posljednjih dvije godine Bio\u010dina je provela u istra\u017eivanju tekstilne industrije u Hrvatskoj, a trenutno zavr\u0161ava knjigu i scenarij za dugometra\u017eni dokumentarni film na tu temu.<\/p>\n

S Bio\u010dinom smo razgovarali o teoriji mode, zna\u010daju mode u izgradnji identiteta u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu, propadanju, ali i potencijalu tekstilne industrije u Hrvatskoj, te eti\u010dkom tekstilu i na\u010dinima na koje gra\u0111ani potro\u0161a\u010di mogu vratiti mo\u0107 u svoje ruke i biti dio promjena koje \u017eele vidjeti.<\/p>\n

U Hrvatskoj gotovo da i ne postoji vidljiva teorija mode, moda nije predmet istra\u017eivanja. Va\u0161i radovi spadaju me\u0111u prve teoretske knjige o modi kod nas. Kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n

Prvo \u0161to sam ikada napisala o teoriji mode dogodilo se slu\u010dajno. Za vrijeme studiranja sam pro\u010ditala knji\u017eicu iz 70ih, jednog od najpoznatijih teoreti\u010dara mode. S napisanim se nisam slagala. Rekla sam profesoru da bih napisala rad o tome, a kad sam predala rad on nije u potpunosti vjerovao da sam ga ja napisala. Na\u017ealost, nitko tada nije o\u010dekivao od studentica s Tekstilno-tehnolo\u0161kog fakulteta da promi\u0161ljaju stvari na taj na\u010din. Danas je situacija po pogledu teorije na fakultetu puno bolja, i vjerujem da ima i da \u0107e biti promi\u0161ljanja, ali i dalje ne mo\u017eemo re\u0107i da op\u0107enito postoji kriti\u010dko promi\u0161ljanje o modi u na\u0161em dru\u0161tvu.<\/p>\n

\u0160to je posebno neobi\u010dno jer se kao zemlja nalazimo na specifi\u010dnom podru\u010dju, imali smo toliko jaku tekstilnu industriju i va\u017ena zbivanja vezana uz nju, a moda je idealna ilustracija sustava koji \u017eivimo, to je \u017eensko pitanje, pitanje radni\u010dkih prava, po\u010detak modernog dru\u0161tva, po\u010detak pojedinca… Ali odgovor se krije u kulturi, samoj percepciji mode, odnosu akademskog i javnog, nazovimo to tako, te stvaranju prostora za ozbiljnije promi\u0161ljanje sustava i problema, ali i, povrh svega, traganjem za rje\u0161enjima. No to je op\u0107eniti problem dana\u0161nje kulture spektakla.<\/p>\n

Nedavno vam je izi\u0161la nova knjiga, Tiranija mode. Podnaslov je “ukra\u0161avanje kao potraga za identitetom”. U svakom dru\u0161tvu, i u razli\u010ditim kulturama, postoji segment ukra\u0161avanja i izra\u017eavanja kroz odjevne predmete, ono nije specifi\u010dnost zapadnog svijeta. U \u010demu je razlika izme\u0111u ukra\u0161avanja op\u0107enito i ukra\u0161avanja u razvijenim, potro\u0161a\u010dkim dru\u0161tvima?<\/strong><\/p>\n

Razlika je upravo u potro\u0161nji i \u010dinjenici da \u017eivimo u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu. Nakon 18. stolje\u0107a, Francuske i industrijske revolucije, svjedo\u010dimo bujanju tehnolo\u0161kih napredaka, dok je stanje duha neprestano stagniralo. \u010cak je i kod kromanjonaca postojao razvijen osje\u0107aj za lijepo, prethistorijski ljudi su na svijet gledali kao na dualnost vidljivog i nevidljivog. Ukra\u0161avanje je imalo magijska svojstva, bilo je spona izme\u0111u ta dva svijeta. I danas postoji dualnost vidljivog i nevidljivog, ali ne postoji spona s duhom. Identitet se danas kroz modu gradi s predmetima, radi se o tu\u0111im slikama koje preuzimamo i svi i sve danas spada u potro\u0161a\u010dku kategoriju. Sve je osmi\u0161ljeno kako bismo kupovali i tu je presudan marketing \u2013 dok svi mislimo da slavimo vlastitu jedinstvenost i kreativnost, zapravo samo upadamo u marketin\u0161ke kategorije \u2013 u ono budi jedinstven i taste the feeling.<\/p>\n

Koliku ulogu u dana\u0161njoj gradnji identiteta kroz (odjevne) predmete ima op\u0107e nezadovoljstvo ve\u0107ine gra\u0111ana, pogotvo mladih koji su zna\u010dajna meta modne industrije? Je li dio zavodljivosti mode upravo u brzinskoj promjeni, u iluziji promjene, u dru\u0161tvu u kojem se \u010dini da se ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti?<\/strong><\/p>\n

Naravno. Od industrijske revolucije zapravo \u017eivimo u obmani promjene zato \u0161to smo zatrpani tehnolo\u0161kom i materijalnom promjenom, iako \u010ditavo vrijeme stagniramo na eti\u010dkoj, moralnoj, duhovnoj razini \u2013 razinama koje istinski hrane \u010dovjeka. Na\u0161a iluzija napretka i promjene uhljebljena je u materijalnome i zato smo i dalje nezadovoljni. Sve je vi\u0161e anksioznosti, tjeskoba, depresije, upravo zato \u0161to unato\u010d svemu \u0161to nam se predstavlja kao napredak ne mo\u017eemo izbje\u0107i osje\u0107aj izgubljenosti. Jednostavno, kad dublje zagrebemo, shva\u0107amo ispraznost, shva\u0107amo kako nam predmeti ne daju ono \u010dovjeku potrebno \u2013 smisao.<\/p>\n

Tekstilna industrija uvijek je bila va\u017ean segment unutar analize kapitalizma. Kada govorimo o globalnoj tekstilnoj industriji, tu su veoma va\u017ene Kina i Jugoisto\u010dna Azija, gdje je tekstilna industrija gotovo isklju\u010divo \u017eenska. Neki analiti\u010dari argumentiraju kako je upravo to podru\u010dje danas posljednja fronta koja napaja kapitalisti\u010dki sustav, koji je oduvijek ovisio o pomicanju granica i inputu jeftinog rada i jeftine prirode. Koliko je ovakvo stanje stvari odr\u017eivo, dokad mo\u017ee potrajati?<\/strong><\/p>\n

To je pitanje nejednakosti na svijetu i problem duboke polarizacije dru\u0161tva. Dana\u0161nja svjetska \u0161ivaonica i svjetska tvornica je Kina, a tu su naravno i Jugoisto\u010dna Azija i Sjeverna Afrika. Ono \u0161to ve\u0107ina ljudi ne zna da je termin svjetske \u0161ivaonice i tvornice prvotno osmi\u0161ljen za Veliku Britaniju, na po\u010detku industrijalizacije. U me\u0111uvremenu se dogodila tranzicija sa Zapada na Istok, a pro\u0161le godine je ponovno po\u010deo povratak u Europu. Do kada je ovakvo stanje odr\u017eivo i kakve nam promjene trebaju?<\/p>\n

Vidim po velikim me\u0111unarodnim simpozijama na kojima se okupljaju proizvo\u0111a\u010di da se sve vi\u0161e ide prema eti\u010dkom tekstilu, barem u Europi. Europski je potro\u0161a\u010d taj koji \u0107e odlu\u010divati. Vrlo je jednostavno \u2013 stvari koje ljudi ne kupuju ne\u0107e se proizvoditi. Svi mi glasamo svakog dana kada ne\u0161to kupujemo, i ti su glasovi puno va\u017eniji od onih na izborima svake \u010detiri godine, ili podjednako va\u017eni. To je u dana\u0161njem dru\u0161tvu jedino pravo demokratsko glasanje.<\/p>\n

Koliko je zapravo eti\u010dki eti\u010dki tekstil? Radi li se i tu o dobroj promociji?<\/strong><\/p>\n

O eti\u010dkom tekstilu se sve vi\u0161e pri\u010da posljednjih godina, ali problem je \u0161to se \u010desto zaista radi o propagandi. Veliki brendovi su prepoznali da je do\u0161lo do promjene svijesti kod potro\u0161a\u010da, pa nastoje osmisliti varijante koje \u0107e naizgled predstavljati rje\u0161enja, iako se \u010desto radi samo o lijepljenju etiketa bio, fair i sli\u010dno. Ipak, mislim da potro\u0161a\u010di trebaju podr\u017eati \u010dak i takva, manjkava nastojanja, i onda dalje inzistirati na boljim rje\u0161enjima. Iako dakako postoji i stvarni eti\u010dki tekstil, certifikati i oznake.<\/p>\n

U Hrvatskoj je bitno da podr\u017eimo doma\u0107u proizvodnju. Na\u0161a je proizvodnja manjeg opsega, radi se o dobrim i kvalitetnim materijalima u koje je ulo\u017een trud i rad za kakav ne postoji ni vrijeme ni prostor u velikim stranim tvornicama. Problem je \u0161to \u010dak i eti\u010dki i politi\u010dki osvje\u0161teni pojedinci \u010desto izostavljaju odje\u0107u iz svog podru\u010dja djelovanja. Danas je primjerice veliki fokus na organskoj i po\u0161tenoj hrani, \u0161to je naravno iznimno vrijedno i bitno, ali odje\u0107u zanemarujemo, iako je i ona jako va\u017ena za zdravlje, pojedinca i dru\u0161tvo. U Hrvatskoj ne postoji nikakva kontrola onoga \u0161to uvozimo, sve je prepuno toksina i \u0161tetnih bojila, a to je posebno problemati\u010dno kod odje\u0107e za djecu, na koju je posljednjih godina jako fokusirana modna i ogla\u0161iva\u010dka industrija.<\/p>\n

Upravo zavr\u0161ava\u0161 i scenarij za dugometra\u017eni dokumentarni film o tekstilnoj industriji u Hrvatskoj. Kako vidi\u0161 stanje tekstilne industrije u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

Oko tekstilne industrije u Hrvatskoj se stvorila jako lo\u0161a slika. Dijelom je to opravdano, ali mislim da se radi i o nerazumijevanju onoga \u0161to je tekstilna industrija, koju se uglavnom poistovje\u0107uje s konfekcijom i to onom lohn konfekcijom koja je ovisna o Zapadu. Tekstilna industrija je puno ve\u0107i pojam, i imamo sjajne primjere poslovanja na sjeveru Hrvatske – neke od najboljih tvrtki u ovom dijelu Europe, koje primjerice prednja\u010de i u recikliranju. Ali tu va\u017enu ulogu uz gra\u0111ane mora odigrati i dr\u017eava, koja mora shvatiti da Kupujmo Hrvatsko nije samo jednokratni slogan, ve\u0107 je potreban istinski protekcionizam industrije, od strane dr\u017eave.<\/p>\n

Na\u0161a tekstilna industrija ima velik potencijal, pogotovo zbog vra\u0107anja industrije u Europu i razvijanja eti\u010dkog tekstila. Mislim da je promi\u0161ljanje o ekologiji va\u017ean dio modernog bivanja i tu \u0107e veliku ulogu odigrati mla\u0111e generacije, koje se ra\u0111aju i odrastaju svjesnije tih problema. Oni tra\u017ee na\u010din na koji mogu dugoro\u010dno doprinijeti i mogu biti aktivni potro\u0161a\u010di koji \u0107e mijenjati dosada\u0161nje prakse.<\/p>\n

Upravo su mla\u0111e generacije jako bitna potro\u0161a\u010dka skupina modne industrije, zbog ve\u0107 spomenutog segmenta identiteta, odnosno potrage za identitetom. Kako da se oni otrgnu svijetu koji im na svakoj razini, bilo kroz dru\u0161tvene mre\u017ee, bilo kroz novi iPhone, poru\u010duje kako imati zna\u010di biti?<\/strong><\/p>\n

Svi smo u svom autopilotu i sve je proces. Promjene se nikada ne doga\u0111aju preko no\u0107i, ali vjerujem kako bi mla\u0111e generacije do nekih promjena zapravo mogle do\u0107i br\u017ee. Upravo bi zbog “terora” digitalnog i izlo\u017eenosti velikom broju informacija, zatrpanosti predmetima, br\u017ee mogli do\u0107i do razotkrivanja ispraznosti svega, do zasi\u0107enja. Prirodni slijed je da tra\u017ei\u0161 sebe, da tra\u017ei\u0161 smisao, i vidim potencijal mla\u0111ih generacija da razotkriju varku ovoga \u010dime ih se bombardira. Osoba je danas postala kao firma, mora\u0161 imati PR za sebe, mora\u0161 imati pri\u010du koju projicira\u0161 na van, jer smo tretirani kao proizvodi koji se moraju plasirati na tr\u017ei\u0161te koje je dru\u0161tvo. Mora\u0161 biti zauzet i atraktivan proizvod, vje\u010dno u pogonu.<\/p>\n

Mislim da postoje ljudi koji su to voljni mijenjati. Previ\u0161e je podcijenjivanja dana\u0161nje djece, zato \u0161to za vlastitu potragu i osje\u0107aj bivanja i pripadanja koriste alate svoga vremena, alate koje mi nismo koristili i koji su nam strani, ali u sr\u017ei njihova iskustva je ista \u017eelja da se izraze, da budu netko, da osjete ne\u0161to. Iza svega je fluidna individua koja ne zna za \u0161to bi se uhvatila. Predmeti se mijenjaju, ostaje potraga za smislom.<\/p>\n

U Tiraniji mode pi\u0161e\u0161 o ideji odrje\u0161avanja od materijalnih stvari, odjevnih i sli\u010dnih predmeta kojih imamo previ\u0161e. Pi\u0161e\u0161 kako takav, minimalisti\u010dki \u017eivot, mo\u017ee osloboditi od pasivnog bivanja pod utjecajem stvari i otvoriti prostor za nove spoznaje i vrijednosti.<\/strong><\/p>\n

Ta ideja postaje sve utjecajnija, nadam se da se ne radi samo o trendu. Kod mene se to nije dogodilo odjednom, radilo se o procesu, malim koracima. Tada sam \u017eivjela u Berlinu i odlu\u010dila sam prodati ve\u0107inu svoje odje\u0107e na kvartovskim sajmovima, \u0161to mi je omogu\u0107ilo i da jedno vrijeme \u017eivim od tog novca. Dio stvari sam i poklonila i prodala simboli\u010dki i doslovno sam si stvorila prostor, u svakom pogledu. Prije sam bila previ\u0161e optere\u0107ena stvarima, studirala sam dizajn, to je bio bitan dio mene, i nisam to percipirala kao optere\u0107enje. Sada sam mnogo slobodnija i otvorena va\u017enijim stvarima. Ali moja potraga za smislom, i potraga za smislom op\u0107enito, nije nova stvar. Ako analiziramo posljednja tisu\u0107lje\u0107a, pojavu Isusa, Bude i Muhameda, jasno je kako ljudi ve\u0107 dugo tragaju za ne\u010dim, samo \u0161to u modernom potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu ta potraga postaje potro\u0161a\u010dka kategorija. Kako bi izi\u0161li iz te kategorije, moramo biti budni i moramo se pobuniti. Vidim da se trenutno doga\u0111a bu\u0111enje, ali nam jo\u0161 nedostaje pobuna.<\/p>\n

Vidjela sam ba\u0161 ovih dana vijest koja je lijepo ilustrirala mo\u0107 potro\u0161a\u010da. Pepsi je izdao novu reklamu s Kendall Jenner, zbog koje su se ljudi masovno pobunili pa su je morali odmah povu\u0107i. To je va\u017eno, mislim da je zbilja krajnje vrijeme da se ka\u017ee marketin\u0161kim agencijama kako ne pristajemo na to da koriste emancipaciju, osna\u017eenje, pobunu – pretvaraju ih u potro\u0161a\u010dke kategorije i li\u0161avaju prvotnog smisla. Vrijeme je da se ponovno izborimo za taj smisao i poru\u010dimo kako ga ne damo Pepsiju i sli\u010dnim kompanijama.<\/p>\n

Povezano s kapitalizmom i modom \u2013 misli\u0161 li da bi promjena ili zamjena kapitalisti\u010dkog sustava drugim ekonomskim sustavom, drugim sustavom promi\u0161ljanja i \u017eivljenja, nu\u017eno dovela i do kraja mode?<\/strong><\/p>\n

Moda je sustav koji \u017eivimo, ona je direktni odraz kapitalizma. Dok on postoji, postojat \u0107e i moda. Upravo je moda iskoristila ideju izdavajanja i napravila od toga \u010ditav sustav, tiraniju potro\u0161nje i potro\u0161a\u010dkih kategorija. Ljudi danas ne znaju ono \u0161to p\u010dele oduvijek znaju \u2013 dobrobit pojedinca ovisi o dobrobiti cjeline. U renesansi, kada je nastajalo novo gra\u0111anstvo, pogotovo nakon Francuske revolucije, kada je pojedinac iznjedrio iznad stare aristokracije, moda je ozna\u010dila mogu\u0107nost penjanja po dru\u0161tvenoj ljestvici.<\/p>\n

Danas moda ima to isto zna\u010denje. Ona zna\u010di prihva\u0107anje sustava u kojem \u017eivimo. Njome se uklju\u010dujemo u igru, uzimamo uloge, i nudi nam se iluzija da se mo\u017eemo penjati gore-dolje po dru\u0161tvenoj ljestvici i do\u0107i do cilja. Moda je opona\u0161anje “boljeg” od sebe, \u017eelja da se postane kao netko time da se izgleda kao netko. Zato postoje kopije poznatih brendova za koje znamo da si ih mogu priu\u0161titi samo bogata\u0161i. Odijevanjem \u017eelimo prisvojiti njihove \u017eivote, zgrabiti ameri\u010dki san. Jasno je da su \u0161anse za takvo ne\u0161to jako jako malene. Svi smo jednaki, ali neki su ipak jednakiji od drugih. <\/p>\n

Naposljetku, valja uo\u010diti kako tekstilna industrija ve\u0107inski ovisi o radnicama, koje \u010desto rade za malu pla\u0107u i u lo\u0161im, ponekad i za \u017eivot opasnim uvjetima, dok su istovremeno glavna potro\u0161a\u010dka skupina modne industrije upravo \u017eene. Kako objasniti taj paradoks? I je li to uop\u0107e paradoks?<\/strong><\/p>\n

\u017dene \u010dine oko 85 posto radni\u0161tva tekstilne industrije, a radi se o industriji u kojoj se nude izuzetno niske pla\u0107e, radnice tekstilne industrije me\u0111u najslabije su pla\u0107enima na svijetu, i rade u jako lo\u0161im uvjetima. To \u0161to su \u017eene glavne radnice i glavne potro\u0161a\u010dice zaista se \u010dini apsurdno, ali ako gledamo kroz povijest, zapravo je vrlo lako razumijeti kako se to dogodilo. U po\u010detnoj fazi tekstilne industrije, velik broj radnika su bili mu\u0161karci, ali se to vrlo brzo promijenilo, zato \u0161to su \u017eene podlo\u017enije te\u0161kom radom u lo\u0161im uvjetima, pokornije su radnice jer im je primarna briga ona za uzdr\u017eavanje obitelji. Time su postale idealni aparat za tekstilnu i modnu industriju, i s jedne i s druge strane \u2013 kao radna snaga i kao potro\u0161a\u010dice.<\/p>\n

\u017dene nisu odvijek opsjednute svojim izgledom, to je tako\u0111er promjena koja se dogodila posljednjih stolje\u0107a. Dogodila se kombinacija patrijarhata i kapitalizma. Javna sfera djelovanja za \u017eene je dugo bila limitirana, a limitirana je i danas, i logi\u010dno je da im se nametnuo vid samoostvarivanja kroz modu. Jo\u0161 uvijek \u017eivimo u mu\u0161kom svijetu, jo\u0161 uvijek je \u017eenama te\u0161ko zauzimati bitne pozicije u poslovnom i politi\u010dkom svijetu, pa im se moda nudi kao na\u010din bivanja, nudi im se hvatanje za predmete. Zato vjerujem da su upravo \u017eene presudne za pobunu, \u017eene mogu povesti oslobo\u0111enje.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ivana Bio\u010dina: Osoba je danas postala kao firma, mora\u0161 imati PR za sebe, pri\u010du koju projicira\u0161 na van, jer smo tretirani kao proizvodi koji se plasiraju na tr\u017ei\u0161te koje je dru\u0161tvo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-224360","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224360","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=224360"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224360\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=224360"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=224360"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=224360"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}