{"id":224308,"date":"2017-04-09T08:44:53","date_gmt":"2017-04-09T06:44:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=224308"},"modified":"2017-04-09T08:44:53","modified_gmt":"2017-04-09T06:44:53","slug":"borba-za-vodu-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/09\/borba-za-vodu-2\/","title":{"rendered":"Borba za vodu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jelena Prtori\u0107<\/strong><\/p>\n

\"voda\"<\/a>Kada je Gr\u010dka 2015. godine prihvatila novi plan spa\u0161avanja Europske unije, pristala je, izme\u0111u ostalog, provesti privatizaciju dijelova svojeg gospodarstva, pa tako i komunalne slu\u017ebe gradova Atene i Soluna.<\/p>\n

\u201cBriselski lobiji jao priti\u0161\u0107u Europsku komisiju u kojoj ve\u0107 godinama postoji dogma da treba liberalizirati vodne usluge\u201d, ka\u017ee David Sanchez, \u010dlan European Water Movementa, krovne organizacije koja okuplja nevladine udruge, sindikate i udruge za za\u0161titu potro\u0161a\u010da koje se boje za dostupnost vode svima, i trude se postaviti kao protute\u017ea vodnim lobijima korporacijskih interesa u Europskoj uniji.<\/p>\n

\u201cTa se liberalizacija vodnih usluga gura kroz razne direktive, zakone, trgovinske sporazume, premda s druge strane, svaki puta kada se pita gra\u0111ane, oni su protiv ikakve privatizacije vodnih usluga, \u017eele da voda ostane javno dobro\u201d, ka\u017ee David. Pa se zato rijetko kada i govori posve otvoreno o privatizaciji; no spominju se zato javno-privatna partnerstva ili koncesije na davanje vodnih usluga.<\/p>\n

Dok se na privatizacija zaziva na podru\u010djima najpogo\u0111enijima financijskom krizom, gdje se tvrdi da prodaja ide ruku pod ruku s u\u010dinkovitijim gospodarenjem i mjerama \u0161tednje, oni koji su svojedobno uslugu vodoopskrbe prepustili privatnim kompanijama, dobrano su po\u017ealili.<\/p>\n

U \u0160panjolskoj je gotovo 55% populacije bilo pod privatnom vodoopskrbom. Ali se diljem zemlje ovaj trend promijenio, zahvaljuju\u0107i raznim lokalnim pokretima koji su mobilizirali stanovni\u0161tvo, pa sada veliki \u0161panjolski gradovi vra\u0107aju vodoopskrbu u javnu domenu. U Francuskoj su najpoznatiji primjeri vra\u0107anja vodoopskrbe iz privatnih u javnu sferu Pariz i Grenoble. A tu je jo\u0161 i Berlin.<\/p>\n

\u201cNa\u0161a borba trajala je pet godina, samo da prika\u017eemo \u0161tetnost ugovora\u201d, prisje\u0107a se Dorothea H\u00e4rlin, jedna od osniva\u010dica grupe Berlin Water Table (Berlin Wassertisch), koalicije svekolikih organizacija koja se dugo borila da berlinska vodoopskrba ponovno pre\u0111e pod javno upravljanje.<\/p>\n

Francuska Veolia je 1999. sklopila partnerstvo s njema\u010dkim energetskim divom RWE-om i potpisala ugovor s berlinskim vlastima koje su joj predale na upravljanje gradsku vodoopskrbu. Radilo se o najve\u0107em javno-privatnom partnerstvu sklopljenom u Njema\u010dkoj, a detalji ugovora su, dakako, ostali tajni za javnost. U Njema\u010dkoj ovakve ugovore na uvid mogu dobiti samo zastupnici u parlamentu koji ih \u010ditaju izolirani u sobi, bez mogu\u0107nosti da zapi\u0161u ili fotografiraju ono \u0161to su pro\u010ditali, i to tek nakon \u0161to potpi\u0161u dokument kojim se obavezuju na \u010duvanje tajnosti ugovora…<\/p>\n

Cijena raste, kvaliteta se smanjuje<\/strong><\/p>\n

Godine 2011. grupa Berlin Wassertisch uspjela je izvojevati malu pobjedu. Organiziran je referendum na kojemu je ve\u0107ina stanovnika grada glasala za to da se u javnost iza\u0111e s detaljima ugovora.<\/p>\n

Njihova se kampanja nije temeljila samo na iskazivanju potrebe za transparentnijim upravljanjem bitnim dijelom javnog sektora, ve\u0107 se dobrano temeljila na \u010dinjenici da su \u201cprivatno i u\u010dinkovito\u201d upravljanje Veolije i RWE-a mnogi osjetili na d\u017eepu. Dok su se prve tri godine multinacionalke obavezale da ne\u0107e dizati cijenu, cijene vodoopskrbe su se nakon toga podigle za vi\u0161e od 30%.<\/p>\n

\u201cKada smo krenuli s kampanjom, najbitniji je razlog za nas bio taj da je, kada je privatizirana, kompanija pre\u0161la iz domene javnog u privatno vlasni\u0161tvo. Dakle javnu smo upravu zamijenili s kompanijom koja se povodi profitom, uslu\u017enu djelatnost s djelatno\u0161\u0107u kojoj je cilj \u0161to ve\u0107a zarada\u201d, kazala je Dorothea.<\/p>\n

A kada je cilj zarada, ne razmi\u0161lja se dugoro\u010dno. Dorothea ka\u017ee i da se privatiziranjem usluge vodoopskrbe dolazi do mnogo ve\u0107e financijske \u0161tete nego \u0161to je ona koju gra\u0111ani odmah osjete na pove\u0107anju cijene usluge. \u0160tedi se gdje se misli da se treba, pa stradaju i ljudski resursi i infrastruktura.<\/p>\n

\u201cOni su srezali broj zaposlenih, poslali su u preuranjenu mirovinu sve one koji su imali uvjete za to. A \u010desto se radilo o ljudima koji su posjedovali velika znanja, ljudima s iskustvom. Nakon \u0161to je do\u0161lo do vra\u0107anja vodoopskrbe u javni sektor, taj gubitak znanja se i dalje osjeti. Pa se sada neke stvari moraju outsourcati, opet se kupuju usluge od Veolije… Drugi veliki problem koji se isti\u010de je neulaganje u infrastrukturu, a radi se o velikoj \u0161teti koju se lako mo\u017ee sakriti, jer korisnici ni\u0161ta ne zamijete na po\u010detku\u201d, kazala je.<\/p>\n

Pritisak odozdo<\/strong><\/p>\n

Filma\u0161i Leslie Franke i Herdolor Lorenz su problematici privatizacije vodoopskrbe i njezinim negativnim posljedicama posvetili tri dokumentarca, a prou\u010davali su slu\u010dajeve ulaska privatnog sektora u vodoopskrbu u Londonu, pod Margaret Tatcher, kao i slu\u010dajeve Berlina i Pariza, te posvuda zamijetili iste trendove. \u201cSmanjenje radne snage, oursourcing znanja, smanjenje investicija u infrastrukturu, \u0161to naposljetku dovodi do pove\u0107ane klorizacije vode, lo\u0161ije kvalitete, i curenja iz cijevi, dakle gubitka vode. \u010cak i do 60%, a uza sve to, \u010ditavo se vrijeme pove\u0107ava cijena\u201d, ispri\u010dala je Leslie u telefonskom intervjuu za Forum.tm.<\/p>\n

Berlin se na kraju izvukao, iako su i u samom procesu vra\u0107anja vodoopskrbe u javni sektor mogli bolje pro\u0107i, smatra Dorothea. Naime, pri pokretanju referenduma nisu mogli tra\u017eiti vra\u0107anje vodoopskrbe pod javnu upravu, ve\u0107 samo otkrivanje detalja iz tajnog ugovora, no vjerovali su da \u0107e nakon objave detalja ugovora do\u0107i i do njegove revizije. \u201cTakvo \u0161to bi bilo mogu\u0107e da su se na to odlu\u010dile lokalne vlasti, da je postojala politi\u010dka volja. Mi kao gra\u0111anska inicijativa nismo mogli pred sud, to mogu samo politi\u010dke stranke. No oni su se odlu\u010dili za otkup od Veolije i RWE-a, iako bi revizija ugovora bila mnogo jeftinija\u201d, obja\u0161njava Dorothea.<\/p>\n

Iako se Berlin nametnuo kao uspje\u0161an primjer vra\u0107anja javnoga dobra, na razini Europske unije situacija je danas daleko od idealne.<\/p>\n

\u201cOvakvi primjeri su bitni, ali oni nisu najzna\u010dajniji trend\u201d, upozorava Thierry Uso, iz francuske udruge Aquattac, koja je tako\u0111er dio European Water Movementa.<\/p>\n

\u201cU Francuskoj se jako puno govorilo o vra\u0107anje vode pod ingerenciju javnog sektora, i zaista se od 2010.-2014\/2015. razvio trend javnog upravljanja vodoopskrbom. No \u010dak i u to doba, kada je bilo takozvanih masovnih povrataka na javnu vodoopskrbu, radilo se o tek 2% lokalne ukupne vodoopskrbe. Dakle u 98% slu\u010dajeva dolazilo je do produ\u017eenja privatnih koncesija. Ono \u0161to se trenutno doga\u0111a u Francuskoj je, dodu\u0161e, neprodu\u017eavanje privatnih ugovora. Ipak, ni oni nisu mahom zamijenjeni onim javnima, ve\u0107 nekakvim javno-privatnim partnerstvima\u201d.<\/p>\n

O privatizaciji vode sada se sada tako\u0111er govori na mnogo suptilniji na\u010din – ne samo kroz javno-privatna partnerstva ve\u0107 i kroz razne sporazume o slobodnoj trgovini, od kojih je onaj s Kanadom, CETA, ratificiran u Europskom parlamentu 15. velja\u010de ove godine. Tako\u0111er, za o\u010dekivati je i da bi se velike kompanije, poput Veolije, mogle po\u010deti okretati i zemljama Isto\u010dne Europe, smatra David Sanchez.<\/p>\n

\u201cMislimo pogotovo na regiju Balkana. To su zemlje koje jo\u0161 imaju impozantni javni sektor, a ne radi se o bogatim zemljama, pa im je \u010desto financijska pomo\u0107 izvana uvjetovana time da ‘otvore tr\u017ei\u0161tu’ zna\u010dajne dijelove svoje ekonomije\u201d.<\/p>\n

No, upravo je na samoj granici Balkana i zemlja koja je nabolje u Europi za\u0161titila vodu – radi se o Sloveniji, koja je ustavom za\u0161titila pravo voda, proglasiv\u0161i je neprofitnim resursom.<\/p>\n

Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta “Tko nam vodu (od)nosi?” koji financijski podupire Ministarstvo kulture, no, \u010dlanak ne izra\u017eava stavove i mi\u0161ljenje spomenutog Ministarstva<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatsku o\u010dekuje udar multinacionalnih kompanija koje \u017eele privatizirati vodne resurse<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-224308","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224308","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=224308"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224308\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=224308"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=224308"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=224308"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}