{"id":224212,"date":"2017-04-07T08:14:59","date_gmt":"2017-04-07T06:14:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=224212"},"modified":"2017-04-07T08:14:59","modified_gmt":"2017-04-07T06:14:59","slug":"ruzicnjak-pa-revolucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/07\/ruzicnjak-pa-revolucija\/","title":{"rendered":"Ru\u017ei\u010dnjak, pa revolucija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sonja Dragovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"sonja<\/a>Za po\u010detak, nekoliko slika iz podgori\u010dkog uli\u010dnog \u017eivota.<\/p>\n

Novinar pita starijeg sugra\u0111anina za komentar o novim biciklisti\u010dkim stazama \u2013 izgradnja se privodi kraju, crvene se ceste za bicikliste na (avaj!) pje\u0161a\u010dkim trotoarima. Gospodin odmahne rukom, pa \u010ditavu stvar odbaci kao prevaru: to je, ka\u017ee, glupost, \u201eza koju je neko uzeo dobre pare\u201c.<\/p>\n

Grupa starijih \u017eena osvanula na bulevaru, \u0161\u0107u\u0107urena pred Skup\u0161tinom Republike: tra\u017ee da im dr\u017eava ne dira u ste\u010dena prava. Razne su reakcije sugra\u0111ana, od \u201ekakva tuga \u2013 i sve su u pravu, a opet ni\u0161ta ne\u0107e posti\u0107i\u201c do \u201eneka mi se maknu s ulice, ne mo\u017ee se kolima mrdnuti po gradu\u201c. Zanemarljivi dio prolaznika i prolaznica se pridru\u017euje protestu, makar na kratko, dok sagori cigareta podr\u0161ke i dok se prido\u0161lica spasi gri\u017ee savjesti nemu\u0161tim priznanjem da je sve oti\u0161lo do\u0111avola, \u201eali mi tu ni\u0161ta ne mo\u017eemo, vlast je vlast\u201c.<\/p>\n

Razigrani skup ispred biblioteke u centru grada \u2013 ta\u010dno na raskrsnici dvije ulice koje bi odavno trebalo da su pje\u0161a\u010dke, ali gradska uprava nema petlju da se suprotstavi gra\u0111anima navu\u010denim na naftu u gradu od jedva 100 kilometara kvadratnih. Tu momci i djevojke ple\u0161u tango. Prole\u0107na subota u gradu postaje gotovo magi\u010dna, ljudi zastaju da se za\u010dude, odmore i razonode \u2013 a poneko i da primijeti da su to tu \u201eneke budale, zamisli, iza\u0161li napolje da igraju, sva\u0161ta\u201c.<\/p>\n

Sve tri slike otkrivaju istu boljku: strah dobrog dijela gra\u0111ana od javnog prostora, i od same pomisli na izra\u017eavanje mi\u0161ljenja, potreba i osje\u0107anja kroz akciju u javnom prostoru. Ako pobli\u017ee pogledamo kakav je grad Podgorica postala, taj strah postaje razumljiv: ima li gra\u0111anin \u2013 ili gra\u0111anka \u2013 gomile novca i dobre veze sa donosiocima odluka, nikakav javni nastup nije ni potreban: sve \u0107e biti ure\u0111eno i ura\u0111eno, i samo \u0107e jednoga dana osvanuti pod na\u0161im iznena\u0111enim prozorima. Bez ovih preduslova, me\u0111utim, te\u0161ko da javno iskazivanje nezadovoljstva mo\u017ee imati zna\u010dajne posljedice.<\/p>\n

Takvo stanje stvari nije samo po sebi datost, ali jeste godinama (decenijama \u010dak!) ja\u010dano kroz sistematsko obeshrabrivanje u\u010de\u0161\u0107a gra\u0111ana i gra\u0111anki u kreiranju, dono\u0161enju i sprovo\u0111enju javnih politika.<\/p>\n

Na\u010dina za izlu\u0111ivanje neprivilegovanih gra\u0111ana koji \u017eele da se bave svojim gradom ima vi\u0161e nego \u0161to je mjesta za najbrajanje. Rado biste, recimo, da dobijete podatke o tome kako op\u0161tinska preduze\u0107a tro\u0161e svoje bud\u017eete, jer se spremate za javnu raspravu koja se bavi ovim pitanjem? Sre\u0107no sa tim, jer \u0107ete u najboljem slu\u010daju dobiti grubu skicu toga \u0161to ste tra\u017eili, i to u formatu koji se naj\u010de\u0161\u0107e ne mo\u017ee dalje kompjuterski obra\u0111ivati. A sre\u0107no i sa javnom raspravom, koja je, naravno, zakazana u sred radnog vremena. Zapravo bi bilo omanje \u010dudo ako uop\u0161te i saznate gdje \u0107e se i kada ta\u010dno odr\u017eati, jer su te informacije objavljene negdje na poslednjoj stranici novina, a Zakon ne obavezuje op\u0161tinske slu\u017ebenike da, recimo, naprave najavu na Fejsbuku i Tviteru i zbilja poku\u0161aju da do\u0111u do sugra\u0111ana kojih se doti\u010dna rasprava ti\u010de. Do onih koji nijesu ni na dru\u0161tvenim mre\u017eama moglo bi se mo\u017eda do\u0107i kroz mjesne zajednice \u2013 tu bi, recimo, stari gospodin sa po\u010detka pri\u010de mogao da dobije vi\u0161e informacija o razlozima za izgradnju biciklisti\u010dke staze i na\u010dinu na koji ova novina mo\u017ee uticati na njegov \u017eivot i navike. Me\u0111utim, ni\u0161ta od mjesnih zajednica: ni sama Skup\u0161tina Glavnog grada ve\u0107 neko vrijeme ne mo\u017ee da locira ove mitske tvorevine na mapi, i to navodi kao stvarni razlog \u0161to njihovo funkcionisanje ne mo\u017ee biti ohrabreno i ponovo pokrenuto.<\/p>\n

I tako dalje, i tome sli\u010dno \u2013 na svakom koraku neka prepreka. A kako ve\u0107 moramo da se svakodnevno suo\u010davamo sa sijasetom izazova koji su neizbje\u017eni \u2013 kako pregurati mjesec dana sa 400 eura ili sa\u010duvati \u017eivotni elan posle susreta sa januarskim ra\u010dunom za struju \u2013 nije te\u0161ko shvatiti za\u0161to se povla\u010dimo pred bitkama \u010diji ishod ne\u0107e istog trena uticati na na\u0161u svakodnevicu. Zna\u010daj ulaganja u budu\u0107nost izblijedi kada tu budu\u0107nost dobar dio zajednice ne mo\u017ee da zamisli kao dobru i radosnu, vrijednu razgovora i akcije.<\/p>\n

I tako, grad nastavlja da \u017eivi i raste, dok njegovi \u017eitelji i \u017eiteljke ulicama prolaze kao umorni posjetioci kakvog velikog muzeja, malo iznena\u0111eni kad primijete da je kustos oborio onaj stari drvored, sru\u0161io kino \u201eKultura\u201c, zabetonirao korito Ribnice, promijenio ime glavnog trga, i nazidao \u010dudovi\u0161nu kulu na obali Mora\u010de. \u201eVidi\u0161 ti to\u201c \u2013 vele gra\u0111ani, i nastavljaju za svojim poslom, sasvim zaboravljaju\u0107i da su oni unajmili kustosa i da je on, ostavljen bez strogog nadzora, naprasno izrastao u napasnika koji sad brlja po njihovoj kolekciji i rasprodaje najvrijednije eksponate.<\/p>\n

Podozrivost prema svakoj javnoj akciji i nezainteresovanost za javne poslove postali su op\u0161teprihva\u0107en, \u010dak razuman i hvale vrijedan stav. Pomeni javni interes, i dobi\u0107e\u0161 opomenu da se ne valja baviti politikom, jer to je samo za prevarante \u2013 i one koji bi da ru\u0161e mladu crnogorsku dr\u017eavu. U me\u0111uvremenu, uz javna preduze\u0107a i javne usluge propadaju i zajedni\u010dka dvori\u0161ta, igrali\u0161ta, parkovi i stambeni blokovi. Svi to vidimo, ali niko ne \u017eeli da bude naiv\u010dina koja ne\u0161to poku\u0161ava da postigne u sistemu koji ne funkcioni\u0161e. Pa sjedimo i \u010dekamo da rje\u0161enje stigne odnekud, odozgo: mo\u017eda preko veze sa kancelarijom gradona\u010delnika, ili od predsjednika Vlade, ili iz Evropske Unije, ili iz NATO-a. Svakako ne sa sastanka udru\u017eenja stanara, iz mjesne zajednice ili sa ulice.<\/p>\n

Prije par mjeseci na\u0161la sam se na promociji knjige koja je okupila mahom podgori\u010dke arhitekte: mlade, stare, posjedane u polukrug i zapitane nad duhom na\u0161eg vremena. Oni koji se sje\u0107aju, pri\u010daju o danima kada su se velike stvari u gradu gradile zarad op\u0161teg interesa, kada je bilo va\u017eno kroz arhitekturu promovisati ideju o prijatnom, konstruktivnom, zajedni\u010dkom prostoru. Priznaju da se ne bi mijenjali sa mla\u0111im kolegama, \u010dijoj generaciji ostaje da razmrsi ovo \u010dudo od dru\u0161tveno-politi\u010dkog sistema i stvori ne\u0161to zna\u010dajno, ne\u0161to bolje, po mjeri ljudi koji bi mo\u017eda opet mogli da tvore funkcionalnu gradsku zajednicu, samo kad bi imali prostora i razloga da vjeruju u njen potencijal. Da bismo podstakli to povjerenje, a onda i iznova zauzeli javni prostor, moramo se vratiti na sastanke ku\u0107nog savjeta, u svoje ulice i kvartove. Pitanje \u201e\u0160ta mo\u017eemo da uradimo zajedno?\u201c treba ponovo postaviti. Osje\u0107aj pripadanja i solidarnosti mo\u017ee da se izgradi daleko od velikih pozornica glavnog bulevara ili nacionalne televizije, kroz akcije u kojima ljudi ponovo u\u010de da se anga\u017euju za dobro svih u zgradi, ulici, kom\u0161iluku. To je te\u017eak zadatak, ali vjerovatno jedini na\u010din da se ponovo upoznamo, zbli\u017eimo i zbilja pomognemo jedni drugima: prvo da zajedno odgajimo ru\u017ei\u010dnjak, pa da pokrenemo revoluciju.<\/p>\n

Poku\u0161aja da se ovakve akcije izvedu u Podgorici ima; nekad su vi\u0161e a nekad manje uspje\u0161ne, ali nastavljaju da postoje i \u010dini se da ja\u010daju \u2013 u formi novog drvoreda, pozori\u0161ne predstave, parka odbranjenog od naopakog gra\u0111evinskog projekta. Pored toga \u0161to nas u\u010de zajedni\u010dkom djelovanju, prakti\u010dnoj politici i solidarnosti, predstavljaju i na\u010din da uputimo i inspiri\u0161emo one koji tek treba da se upuste u ovu borbu. Nedavno sam \u010dula za pismo u\u010denice osnovne \u0161kole u kom je od Skup\u0161tine Glavnog grada tra\u017eila novu biciklisti\u010dku stazu za svoj kraj. Stvoriti sistem u kom \u0107e ljudi kao \u0161to je ona mo\u0107i da zamisle svoj grad i uti\u010du na to kakav \u0107e on postati \u2013 e, zbog toga vrijedi iza\u0107i na ulicu. <\/p>\n

Sonja Dragovi\u0107, magistrirala urbanizam nakon postdiplomskih studija u Briselu, Be\u010du, Kopenhagenu i Madridu. Radi u Podgorici, u okviru organizacija Biciklo.me i ArhKomuna \u2013 Centar za arhitekturu i kulturu. <\/p><\/blockquote>\n

Proleter.me<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Poku\u0161aja da se ovakve akcije izvedu u Podgorici ima; nekad su vi\u0161e a nekad manje uspje\u0161ne, ali nastavljaju da postoje i \u010dini se da ja\u010daju \u2013 u formi novog drvoreda, pozori\u0161ne predstave, parka odbranjenog od naopakog gra\u0111evinskog projekta. One nas u\u010de o zajedni\u010dkom djelovanju, prakti\u010dnoj politici i solidarnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":224213,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-224212","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224212","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=224212"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224212\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/224213"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=224212"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=224212"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=224212"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}