{"id":223495,"date":"2017-03-25T06:24:00","date_gmt":"2017-03-25T05:24:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=223495"},"modified":"2017-03-25T06:24:00","modified_gmt":"2017-03-25T05:24:00","slug":"varvarizacija-zivota-u-sloveniji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/25\/varvarizacija-zivota-u-sloveniji\/","title":{"rendered":"Varvarizacija \u017eivota u Sloveniji"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Muanis Sinanovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-300x219.jpg\" alt=\"muanis-sinanovic\" width=\"300\" height=\"219\" class=\"alignleft size-medium wp-image-223496\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-300x219.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-580x423.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-450x329.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-480x350.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-350x256.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/muanis-sinanovic.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>U julu pro\u0161le godine na Radiju \u0160tudent objavio sam tekst koji je izazvao jedan od ve\u0107ih skandala u nedavnoj istoriji slovena\u010dke kulture. Uklju\u010dio sam u njega mailove koje je Evald Flisar, tada\u0161nji predsjednik slovena\u010dkog PEN-a, u ime \u010dasopisa Sodobnost slao Anji Radaljac, spisateljici i kriti\u010darki mla\u0111e generacije. Tokom komunikacije u vezi objave kriti\u010darkinog \u010dlanka, Flisar je seksualno komentirao njezinu sliku, koja je na njegovu molbu bila prilo\u017eena tekstu, sa namjerom da se stavi u \u010dasopis. Radaljac je na to reagirala negativno, a zatim je Flisar u prepisku uklju\u010dio izjavu o svojoj erekciji. Radaljac je insistirala na svom otporu, nakon \u010dega joj je Flisar otkazao suradnju.<\/p>\n<p>Odmah nakon objave mog teksta pripremljena je peticija, koju su potpisali gotovo svi koji bi trebalo ne\u0161to da zna\u010de u slovena\u010dkoj knji\u017eevnosti \u2013 naravno i mnogobrojni \u0161oviniste \u2013 i koja je pozivala na Fliserovu ostavku na polo\u017eaj predsjednika PEN-a. U me\u0111uvremenu, stvar je, za Sloveniju, dobila gigantske proporcije, stigla u verovatno sve medije nacionalnog nivoa, naravno i u \u017eutu \u0161tampu \u2013 svatko je imao ne\u0161to da ka\u017ee o ovom slu\u010daju. Posle oklevanja, svaljivanja krivde na druge, preuzimanja uloge \u017ertve, Flisar se zaista povukao. Vode\u0107i polo\u017eaj slovena\u010dkog PEN-a dugo je bio nezauzet. Do prije nekog vrijemena, kada je  izglasana Ifigenija Simonovi\u0107.<\/p>\n<p>Dakle \u017eena. Moglo bi se brzopleto zaklju\u010diti da je napravljen pomak, da je PEN prepoznao svoju gre\u0161ku i \u017eeli se odu\u017eiti javnosti. Ali tu moramo malo usporiti. Ifigenija Simonovi\u0107 je autorica nekolicine auto\u0161ovinisti\u010dkih izjava. Poslije ustanovljenja Mire, \u017eenskog odbora slovena\u010dkog PEN-a i pripadaju\u0107e mu nagrade za knji\u017eevnost koju pi\u0161u \u017eene, Simonovi\u0107 je polemizirala protiv tog zbivanja. Pobunu \u017eena protiv pomenute prakse me\u0111usobnog nagra\u0111ivanja mu\u0161karaca ozna\u010dila je kao \u201cprivla\u010denje pozornosti\u201d, u maniru kli\u0161eiziranog patroniziranja. Pisala je i o tome da bi homoseksualci u vojsci morali le\u017eati odvojeno, da je potez Mire diskriminacija mu\u0161karaca i zaklju\u010dila time da joj je njen nekada\u0161nji ljubimac Vitomil Zupan  \u2013  uzor, te dodala da mu ne se\u017ee ni do gle\u017enjeva.<\/p>\n<p>Postavljanje Simonovi\u0107 na predsjedni\u010dku poziciju predstavlja klasi\u010dni manevar slovena\u010dkih institucija \u2013 gra\u0111enje potemkinovih sela. Na mjesta koja bi trebalo da zauzimaju progresivni ljudi i sa kojih bi trebalo da sti\u017ee progresivni diskurs, postavljaju se surogati koji na prvi pogled deluju kao progresivni, a realno reprodukuju stare reakcionarne prakse i diskurse. Na \u0161irem planu to Sloveniji donosi odre\u0111eni me\u0111unarodni ugled. Zbog takvog postupanja, ona je i me\u0111u djelovima populacije nekada\u0161nje Jugoslavije stekla status nekakvog uzora napredne dr\u017eave. Vrhunac tog utiska bio je tokom devedesetih, u vreme sveprisutnog rasizma uperenog protiv pripadnika nacija ostalih republika, kao i protiv izbjeglica gra\u0111anskog rata. Netrpeljivost prema tim izbjeglicama \u2013 \u0161to se mo\u017ee zaklju\u010diti iz razgovora sa tada aktivnim stanovni\u0161tvom lijeve provinijencije \u2013 bila je u nekim aspektima uporediva sa dana\u0161njom netrpeljivo\u0161\u0107u prema izbjeglicama sa Bliskog Istoka. To je bio period iz kojeg je proiza\u0161ao lik Melanije Trump. Kao netko ko je deo detinjstva proveo u njenom gradu Sevnici, mogu re\u0107i da mi je veza izme\u0111u nje i politike Donalda Trumpa sasvim prirodna.<\/p>\n<p>Tako se politikom surogata oblikuje posebna reprezentacija, namenjena spolja\u0161njem svetu (koji mo\u017ee biti i svet slovena\u010dke javnosti izvan odre\u0111enog polja). A u unutra\u0161njosti se organizuje surogantni javni prostor u kome je dozvoljena surogatna polemika koja nikad ne sme ugroziti pozicije u pojedina\u010dnim poljima: tako rasisti uvijek ispadaju drugi, ne mi; \u0161ovinisti su uvijek drugi, neobrazovani; nepotisti mogu biti svi, samo ne mi \u2013 iako u realnosti ovi \u201cmi\u201d sve to jesmo. Na taj na\u010din se ukida svaka refleksivnost. Ako netko prekr\u0161i to pravilo, brzo postaje agresivno napadnut i ekskomuniciran. Pomenuti mehanizam mogu opisati na primjeru. U Sloveniji postoji odre\u0111eno strukturno mesto za dobrog, unekoliko priglupog \u010defura (Srba, Bo\u0161njaka, Hrvata, Crnogorca), kroz kojeg liberalni orijentalizam nalazi izraz. Liberalna elita takvog \u201c\u010defura\u201d \u0161titi, udjeljuje mu nezaslu\u017eene nagrade, a kroz to koristi priliku da, naizgled kolegijalno, koristi izraz \u201c\u010defur\u201d i odr\u017ei patroniziraju\u0107i diskurs u odnosu prema ovoj populaciji. Ako \u010defur, suprotno, nije dobar, to jest ako izra\u017eava odre\u0111ene kriti\u010dne stavove, on odmah postane meta rasisti\u010dkih predrasuda. Tako sam ja iz razli\u010ditih kontekstata mogao shvatiti da u nekim krugovima zbog konceptualiziranih analiza i jasnih stajali\u0161ta va\u017eim za nekakvog agresivnog, suludog Balkanca, a u komentarima mogao sam \u010ditati kako sam terorista, te kako je moja kritika pesni\u010dkih zbirki odre\u0111enih autorki ekvivalent polivanja \u017eena kiselinom u nekim zemljama sa ve\u0107inskim muslimanskim stanovni\u0161tvom.<\/p>\n<p>Ipak, \u017eene moga uzrasta \u010desto pro\u0111u jo\u0161 gore. Poslednjih godina u Sloveniji se pojavilo nekoliko odli\u010dnih pozori\u0161nih kriti\u010darki, koje imaju izra\u0111en konceptualni aparat i lucidan pogled na savremenu pozori\u0161nu produkciju. Jedna od njih je Zala Dobov\u0161ek, koja je poslije kritike jedne od predstava re\u017eisera Sebastjana Horvata primila pretnju sa \u0161amarom. U pozori\u0161nim krugovima odoma\u0107ila se sintagma \u201cmlade kriti\u010darke\u201d, protiv kojih su upereni najgori \u0161ovinisit\u010dki stereotipi: da su frustrirane neuspe\u0161ne glumice, da iskori\u0161\u0107avaju umjetnike za svoju promociju i sli\u010dno. Ovaj problem je dobro analiziran, razra\u0111ivanjem implikacija pomenute sintagme. Ipak, to nije imalo nikakav uticaj na dalje reproduciranje pomenutih diskurzivnih praksi. Prije nekoliko dana na TV-u se pojavio razgovor sa re\u017eiserom Ga\u0161perom Ti\u010dom, povodom najnovije predstave koju je re\u017eirao. U njoj eksplicitno izra\u017eava kolektivnu mr\u017enju pozori\u0161nih \u201cstvaralaca\u201d prema \u201cmladim kriti\u010darkama\u201d Pii Brezav\u0161\u010dek i ve\u0107 pomenutoj Anji Radaljac, kojima se \u2018ni\u0161ta ne svi\u0111a\u2019, a njegovoj sarkasti\u010dnoj agresiji asistira ekipa RTV Slovenija, kako se mo\u017ee primetiti na snimci (2. minut). Ekskomunikacija se sprovodi na svim nivoima delanja eksomuniciranih i veoma je te\u0161ko oprati tu mrlju; po\u0161to realni javni prostor skoro ne postoji, u pojedincima se sakuplja mr\u017enja, ta se kanalizira na terenu privatnog, \u0161to \u0161tetno djeluje na privatne \u017eivote eksomuniciranih. Tu ima mnogo sli\u010dnosti sa Bernhardovim Salzburgom \u2013 ali Bernhard je uprkos svojoj kritici Be\u010da imao kontakt sa osnovnim kosmopolitskim duhom metropole, koje u Sloveniji nema.<\/p>\n<p>Taj mehanizam za\u0161tite odre\u0111ene zajednice je nadideolo\u0161ki i odra\u017eava se i u djelovanju vladaju\u0107e stranke, nazvane banalnim imenom Stranka modernog centra, a svedene na puko birokratsko upravljanje. Doga\u0111aju se i mnogo gore, u smislu efekta patnje kobnije prakse od doslednog \u0161ikaniranja misle\u0107ih i prodornih mladih ljudi u razli\u010ditim sferama javnog djelovanja. Naime, parlament je nedavno izglasao prijedlog vlade tzv. Zakona o strancima, koji je u suprotnosti sa ustavom i me\u0111unarodnim pravom, i omogu\u0107ava automatsku deportaciju migranata bez pripadaju\u0107e pravne pomo\u0107i. To je jedan od najrepresivnijih zakona u Europi i ide u prilog politici preuzimanja uluge branitelja Europe koju sprovodi ova vlada.<\/p>\n<p>Poznato je da je ekonomski ministar Du\u0161an Mramor bio fanati\u010dan potpornik ekonomskih sankcija protiv Gr\u010dke. Varoufakis je to opisao na slede\u0107i na\u010din: \u201cMogu potvrditi da su intervencije slovena\u010dkog ministra financija u Eurogrupi bile neprijateljske do te mere da su mi skoro bile od pomo\u0107i u smislu da su se grani\u010dile sa komi\u010dnim.\u201d Dimitar Anakiev koji je devedesetih, poput hiljade sudr\u017eavljana pripadaju\u0107ih jednoj od neslovena\u010dkih nacionalnosti biv\u0161e Jugoslavije, bio izbrisan iz registra stanovni\u0161tva Republike Slovenije \u2013  \u0161to predstavlja notori\u010dnu historijsku mrlju na ovoj dr\u017eavi, u nedavnom intervjuu je pojasnio uslove svog dobrovoljnog medicinskog rada sa migrantima: zbog zdravstvene pomo\u0107i on mo\u017ee biti pravno ka\u017enjen. Slovenija, dakle, eksplicitno kr\u0161i Hipokratovu zakletvu, a time se stavlja u potpuno apsurdan konflikt sa osnovnim civilizacijskim standardima.<\/p>\n<p>Nedavno se u Metelkovu, me\u0111unarodno poznatom centru alternativne kulture, pojavila policija i po\u010dela sa selektivnim sankcioniranjem pu\u0161a\u010da u prostorima, uperenog specifi\u010dno protiv pu\u0161a\u010da koji nemaju slovena\u010dko dr\u017eavljanstvo. Prema izjavama svedoka operaciju su propratili slede\u0107i komentari: \u201cmi smo vlast\u201d, \u201cpostupci su za strance jednostavno druga\u010diji\u201d, te \u201cneke \u017eene jednostavno vole biti silovane.\u201d Simboli\u010dki kapital koji je Slovenija sebi obezbedila posle istupa iz Jugoslavije, reprezentuju\u0107i sebe kao zemlju kulturnog prozapadnog i prodemokrati\u010dkog ju\u017enoslavenskog plemena (uz unutra\u0161nje gajenje dr\u017eavnog, te spontanog ljudskog rasizma),  kao nekakve zadnje stra\u017ee europske civilizacije \u2013  sada joj omogu\u0107ava sprovo\u0111enje brutalne politike prema onima koje proglasi za svoje ugro\u017eavatelje.<\/p>\n<p>Mo\u017eemo zaklju\u010diti da su u Sloveniji na velikom udaru javne persone \u017eenskog pola i da se dr\u017eava pona\u0161a \u010dak i natprose\u010dno agresivno prema migrantima. U oba primjera pronalazimo na delu jednostavnu furmulu: treba za\u0161tititi homogenost i formu reprodukcije, te homogenosti po svaku cenu, bez obzira na su\u0161tinu potencijalnog prestupa. To vodi do op\u0161teg osiroma\u0161enja javnog prostora, gorkog antiintelektualizma i nerefleksivnog kolektivizma. Sve te pojave imaju dugo trajanje, kao \u0161to je u ovom tekstu i pokazano, ali u trenutku globalne retradicionalizacije kulturnih vrijednosti I pripadaju\u0107eg novog neoliberalnog ekonomskog koncenzusa \u2013 one postaju nepodno\u0161ljive.<\/p>\n<p>Mladi, prekarni radnici nalaze se pod svakodnevnim pritiscima mra\u010dne vizije ekonomske nebezbednosti i mr\u017enje onih generacija koji su sebi u devedesetima, sve do ekonomske krize, uspevale da obezbede relativno siguran \u017eivot, u velikoj meri odri\u010du\u0107i se aktivnog intelektualnog \u017eivota, te mi\u0161ljenja uop\u0161te (taj pritisak dobro je opisao Dinko Kreho u tekstu Bio sam mladi pisac). Takvom situacijom poku\u0161avaju da upravljaju i imenovanjem marionetnih glasova generacije, koje \u010desto \u017eive od surogatne kritike svojih solidnih \u017eivotnih uslova. U tom slu\u010daju opet se radi o pomenutom mehanizmu tvorenja odre\u0111enih reprezentacija. Poku\u0161aj kritike tog stanja vodi u osude o \u201cnesolidarnosti\u201d i jeftine psihologizacije, kao u primjeru tzv. mladih kriti\u010darki. Da sve to nikako nije slu\u010daj potvr\u0111uje nedavno objavljeni \u010dlanak Tineta Hribara, nekakvog nacionalnog filozofa, koji u Delu pi\u0161e o nu\u017enosti nacionalne dr\u017eave \u2013 ni\u010dim ugro\u017eene \u2013 i uz to navodi antidr\u017eavne teoreti\u010dare Marxa, Lenina i Kardelja, koji se protive dr\u017eavi zbog svoga jevrejskog porekla; izjava je formulisana benevolentno uz navo\u0111enje Arendt kao jevrejske izbjeglice, zbog \u010dega je banalnost njenog antisemitizma jo\u0161 zlokobnija. Upravo o tome se radi \u2013 o uni\u0161tavaju\u0107oj, banalnoj mo\u0107i forme koja vlada ovda\u0161njim dru\u0161tvenim odnosima i javnim diskursom.<\/p>\n<p>Za neke \u017eivot u Sloveniji je doslovno nemogu\u0107 \u2013 za druge nemogu\u0107 je u duhovnom i eti\u010dkom smislu, zbog konstantnih simboli\u010dkih i komplementarnih ekonomskih sankcioniranja kriti\u010dkih glasova, pogotovo \u017eenskih, i zbog upravlja\u010dke neofa\u0161izacije dr\u017eave. Slovenija postaje te\u0161ka provincija i jedna od tamnih zona na mapi Europe, koje se sve vi\u0161e \u0161ire. Poslje pretvaranja Zdru\u017eene levice u jo\u0161 jednu minornu parlamentarnu grupu koja se od visokolete\u0107ih planova o masovnom pokretu pomerila ka principu u\u017ee parlamentarne grupe koja djeluje na na\u010din marketing firme za skupljanje odre\u0111enog procenta glasova, jedina sila koja budi nadu za mogu\u0107e promene su organizirane feministi\u010dne aktivistkinje, koje djeluju kroz nabavljanje pomo\u0107i migrantima, organizovanje javnog otpora uz radikalan diskurs, dosledno protestiranje i stvaranje po\u010detka ne\u010dega \u0161to bi moglo da postane pokretom: festivalskog doga\u0111anja nazvanog 45 dana feminizma.<\/p>\n<p>Muanis Sinanovi\u0107 (Novo mesto, 1989.), pesnik i knji\u017eevni kriti\u010dar. \u010clan redakcije Radio \u0160tudenta i Prolettera.<br \/>\n<a href=\"http:\/\/proletter.me\/portfolio\/varvarizacija-zivota-u-sloveniji\/\" target=\"_blank\">Proleter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mladi, prekarni radnici nalaze se pod svakodnevnim pritiscima mra\u010dne vizije ekonomske nebezbednosti i mr\u017enje onih generacija koji su sebi u devedesetima, sve do ekonomske krize, uspevale da obezbede relativno siguran \u017eivot, u velikoj meri odri\u010du\u0107i se aktivnog intelektualnog \u017eivota, te mi\u0161ljenja uop\u0161te (taj pritisak dobro je opisao Dinko Kreho u tekstu Bio sam mladi pisac). Takvom situacijom poku\u0161avaju da upravljaju i imenovanjem marionetnih glasova generacije, koje \u010desto \u017eive od surogatne kritike svojih solidnih \u017eivotnih uslova<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":223496,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-223495","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223495","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=223495"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223495\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/223496"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=223495"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=223495"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=223495"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}