{"id":223437,"date":"2017-03-24T07:41:48","date_gmt":"2017-03-24T06:41:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=223437"},"modified":"2017-03-24T07:41:48","modified_gmt":"2017-03-24T06:41:48","slug":"oruzje-novog-hladnog-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/24\/oruzje-novog-hladnog-rata\/","title":{"rendered":"Oru\u017eje novog ‘hladnog rata’"},"content":{"rendered":"

\"Andrew<\/a>Autor: Andrew Cockburn<\/strong><\/p>\n

Nedavne optu\u017ebe na ra\u010dun Vladimira Putina, koji navodno radi na destabilizaciji ameri\u010dkog demokratskog sustava, podsje\u0107aju na \u201ccrvenu paniku\u201d 1950-ih godina. Nju je tada izazivala bojazan da su Sovjeti, usprkos gubitku preko 20 milijuna \u017eivota i potpunoj devastaciji zemlje u Drugom svjetskom ratu, nekako uspjeli odr\u017eati vojno-tehnolo\u0161ku ravnopravnost s SAD-om ili \u010dak broj\u010danu nadmo\u0107. U normalnim okolnostima, paniku bi bilo te\u0161ko opravdati, jer je SAD u to vrijeme imao milijun vojnika pod oru\u017ejem, devetsto ratnih brodova, 15 tisu\u0107a borbenih aviona i vojni arsenal dovoljan da se Sovjetski Savez, rije\u010dima generala Curtisa LeMaya izre\u010denim 1954. godine, \u201cpretvori u radioaktivni pepeo kroz dva sata\u201d.<\/p>\n

Dobar primjer hladnoratovske taktike umjetnog napuhavanja prijetnje predstavlja teza koju je lansirala ameri\u010dka ratna avijacija (USAF) \u2013 a intenzivno ju promovirao John F. Kennedy tijekom predizborne kampanje 1960. godine \u2013 prema kojoj SAD zaostaje za SSSR-om u broju nuklearnih projektila. Kennedy, brifiran od strane CIA-e, dobro je znao da takvo \u201czaostajanje\u201d ne postoji. Dapa\u010de, \u010dini se da je SAD i u ovom aspektu bio u prednosti.<\/p>\n

Svejedno, u kampanji se oslanjao na tu la\u017e, pa je po stupanju na du\u017enost smatrao nu\u017enim potro\u0161iti milijarde na nove interkontinentalne projektile kako bi se nadoknadio imaginarni zaostatak. Tijekom \u0161ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina, sovjetska prijetnja je osiguravala stalni dotok sredstava u ameri\u010dki obrambeni sustav, na radost njegovih brojnih du\u017enosnika, kao i kongresnika i senatora koji su bogato nagra\u0111ivani za svoju ulogu u podmazivanju ovog procesa. Istovremeno, \u201cameri\u010dka prijetnja\u201d igrala je sli\u010dnu ulogu s druge strane \u017eeljezne zavjese, daju\u0107i opravdanje za visoke vojne izdatke na siroma\u0161nijoj strani u Hladnom ratu.<\/p>\n

Desetlje\u0107e kasnije, s kolapsom Sovjetskog Saveza, \u010dinilo se da \u0107e strategija zastra\u0161ivanja nuklearnim uni\u0161tenjem napokon biti poslana u ropotarnicu povijesti. Iako su Rusi naslijedili ostatke sovjetskog arsenala, nisu si mogli priu\u0161titi odr\u017eavanje i nadogra\u0111ivanje svog obrambenog sustava. Nimalo iznena\u0111uju\u0107e, u SAD-u je to do\u010dekano s puno optimizma pa je George H. W. Bush govorio o \u201cdividendama mira\u201d koje \u0107e se prelijevati u d\u017eepove ameri\u010dkih poreznih obveznika, kona\u010dno oslobo\u0111enih tro\u0161kova Hladnog rata.<\/p>\n

Oru\u017eane snage su se doista smanjile u narednom periodu: do 1997. polovica USAF-ovih borbenih aviona stavljena je van upotrebe, kopnena vojska je ostala bez polovice svojih borbenih jedinica, a mornarica bez vi\u0161e od tre\u0107ine brodova. Ipak, ukupna vojna potro\u0161nja ostala je izuzetno visoka. Kako je jo\u0161 1990. precizno primijetio Franklin \u201cChuck\u201d Spinney, tada\u0161nji analiti\u010dar ameri\u010dkog Ministarstva obrane: \u201cZnatno manja posthladnoratovska vojska iziskivat \u0107e hladnoratovski bud\u017eet kako bi mogla nastaviti normalno funkcionirati\u201d.1 Potro\u0161nja na obranu, \u010dak i kada se u obzir uzme inflacija, nikada nije pala ispod prosjeka iz vremena Hladnog rata.
\nPrema novoj utrci<\/p>\n

Ovaj paradoks mo\u017ee zvu\u010dati zapanjuju\u0107e, no zapravo se radi o staroj praksi Pentagona poznatoj kao \u201cpram\u010dani val\u201d (bow wave). Kada se razli\u010diti vojni sektori na\u0111u suo\u010deni s rezanjem svoga bud\u017eeta, lansiraju projekte istra\u017eivanja i razvoja, koji inicijalno ne ko\u0161taju puno, ali dugoro\u010dno zahtijevaju velike investicije. Kao \u0161to su prora\u010dunske restrikcije koje su uslijedile nakon Vijetnamskog rata iznjedrile pojavu B-2 bombardera i MX interkontinentalnih projektila, tako se u vrijeme posthladnoratovske su\u0161e po\u010dinju razvijati avioni F-22 i F-35, kao i izrazito ambiciozni projekt nazvan Future Combat Systems. Tro\u0161kovi tih projekata su s vremenom eksplodirali, \u010dak i ako nisu davali nikakve opipljive rezultate. Samo je F-35 program pre\u017eivio do danas, s time da se njegov ukupni bud\u017eet sada procjenjuje na \u010dak jedan i pol bilijun dolara.<\/p>\n

Na po\u010detku svoga mandata, Obamina administracija se \u010dinila otvorenom za pobolj\u0161avanje odnosa s Moskvom. Dr\u017eavna tajnica Hillary Clinton, u o\u017eujku 2009. Godine, predlo\u017eila je svome ruskom kolegi \u201cresetiranje\u201d ameri\u010dko-ruskih odnosa. Zbli\u017eavanje s Rusijom, uglavnom uvjetovano \u017eeljom da se dobije ruska potpora za zao\u0161travanje sankcija protiv Irana, kulminaciju je do\u017eivjelo 2010. godine potpisivanjem sporazuma o ograni\u010davanju nuklearnog naoru\u017eavanja. Dodu\u0161e, Washington je i dalje zadr\u017eao nuklearni arsenal \u010dija je snaga osam tisu\u0107a puta ve\u0107a od eksplozije koja je zadesila Hiro\u0161imu.<\/p>\n

Zapravo, ovi umjereni poku\u0161aji reduciranja nuklearnog arsenala skupo su pla\u0107eni. Dok se predsjednikova administracija borila za ratifikaciju sporazuma, istaknuti republikanci, predvo\u0111eni senatorom Jonom Kylom iz Arizone, zahtijevali su Obamino obvezivanje na \u201cmodernizaciju\u201d nuklearnih snaga. To je bilo u neskladu s njegovim obe\u0107anjem iz 2009. o poduzimanju \u201ckonkretnih koraka prema svijetu bez nuklearnog oru\u017eja\u201d. Usprkos tome, Obama je popustio i prihvatio ovu trgovinu s republikancima. Iako je predsjednik tvrdio da samo poduzima mjere nu\u017ene za odr\u017eavanje i osiguravanje postoje\u0107eg nuklearnog arsenala, u kona\u010dnici je modernizacija zna\u010dila sveobuhvatnu zamjenu staroga oru\u017eja novim, uz ogromnu cijenu. Mornarici je tako obe\u0107ana flota s dvanaest nuklearnih podmornica za lansiranje balisti\u010dkih projektila vrijedna 100 milijardi dolara. USAF-u su obe\u0107ana 642 nova interkontinentalna projektila (85 milijardi dolara) i novi model bombardera dugog dometa. Prema razli\u010ditim procjenama, ova \u201cmodernizacija\u201d \u0107e sve skupa ko\u0161tati oko bilijun dolara. \u201cUla\u017eemo u tehnologije koje su va\u017ene u kontekstu ruskih provokacija\u201d, pred Kongresom je u prosincu 2015. godine rekao Brian McKeon, tada\u0161nji tajnik u Ministarstvu obrane.<\/p>\n

Istina je da su Rusi nedavno izgradili podzemne bunkere ju\u017eno od Moskve za za\u0161titu civilnih i vojnih lidera. Tako\u0111er, Rusija razvija interkontinentalni balisti\u010dki projektil (RS-28 Sarmat), kao i projektil za novu generaciju podmornica. Tako\u0111er, navodno radi i na razvijanju podvodnog drona s nuklearnim naoru\u017eanjem, koji bi mogao prije\u0107i preko oceana i eksplodirati u nekoj ameri\u010dkoj luci. Nakon kolapsa koji je uslijedio nakon 1989., operativni kapaciteti ruske vojske su \u201cmanje ili vi\u0161e obnovljeni\u201d, kako isti\u010de Bruce G. Blair, istra\u017eiva\u010d sa Sveu\u010dili\u0161ta Princeton, stru\u010dnjak za Rusiju i nuklearnu sigurnost.<\/p>\n

No \u201cmanje-vi\u0161e\u201d oporavljena ruska vojska ba\u0161 i ne zvu\u010di kao egzistencijalna prijetnja Sjedinjenim Dr\u017eavama, niti kao sila sposobna \u201cpotkopati principe na kojima je zasnovan me\u0111unarodni poredak\u201d, rije\u010dima biv\u0161eg ameri\u010dkog ministra obrane Ashtona Cartera. Me\u0111utim, to nije odvratilo ameri\u010dke vojne lidere od retorike zastra\u0161ivanja, kao \u0161to je vidljivo iz primjera Philipa Breedlovea, koji je od 2013. do 2016. bio na \u010delu NATO-ova zapovjedni\u0161tva. Tijekom ukrajinske krize, on je tvrdio da 40.000 ruskih vojnika \u010deka na ukrajinskoj granici spremno za invaziju, da regularne jedinice ruske vojske operiraju unutar Ukrajine, da me\u0111unarodni promatra\u010di izvje\u0161tavaju o kolonama ruskih trupa i te\u0161kog naoru\u017eanja koji ulaze u Ukrajinu. Ove tvrdnje su se pokazale kao pretjerane ili kao potpuno neto\u010dne.
\nPotro\u0161nja bez rezultata<\/p>\n

Uporno ponavljane od strane zapovjednika ameri\u010dke kopnene vojske u Europi Bena Hodgesa, optu\u017ebe su izazvale veliko kome\u0161anje u Berlinu, gdje su ih njema\u010dki diplomati prokazivali kao \u201copasnu propagandu\u201d. Citiraju\u0107i izvore iz Washingtona, Der Spiegel je inzistirao na tome da Breedlovovi iskazi nemaju veze s istinom, usprkos odobravanju Pentagona i Bijele ku\u0107e.2 Prema Williamu Drozdiaku, istra\u017eiva\u010du na Brookings Institutionu, cilj Washingtona bio je \u201cpotaknuti Europljane na pove\u0107anje tro\u0161enja na obranu\u201d. \u010cini se da je kampanja bila uspje\u0161na jer je nekoliko \u010dlanica NATO-a, uklju\u010duju\u0107i Njema\u010dku, po\u010delo pove\u0107avati svoje bud\u017eete za obranu do razine koju zahtijeva SAD. Nova \u201ccrvena panika\u201d se odrazila i na bud\u017eet samih Sjedinjenih Dr\u017eava koji se 2016. popeo na 583 milijarde dolara, \u0161to je Pentagon pravdao potrebom da se odgovori na \u201crusku agresiju\u201d.<\/p>\n

Me\u0111utim, usprkos svemu navedenom, prakti\u010dni odgovori na ovu \u201cegzistencijalnu prijetnju\u201d ostaju neobi\u010dno skromni. \u010cak i sa svojih 480.000 vojnika, ameri\u010dka vojska ima iznena\u0111uju\u0107e ograni\u010denu borbenu snagu. Prema biv\u0161em vrhovnom zapovjedniku kopnenih snaga SAD-a Raymondu Odiernou, bilo bi te\u0161ko poslati na teren vi\u0161e od tre\u0107ine tih snaga u roku kra\u0107em od mjesec dana. Iako bu\u010dno najavljen, plan o u\u010dvr\u0161\u0107ivanju isto\u010dne NATO-ove granice predvidio je slanje bataljuna od samo 700 ljudi u Poljsku i svaku od balti\u010dkih republika \u2013 u zemlje navodno ugro\u017eene od strane Moskve. Poja\u010danja zra\u010dne obrane tako\u0111er nisu impresivna: mali kontingenti lovaca raspore\u0111eni su samo na ograni\u010deno razdoblje. \u0160to bi tek bilo kada bi ameri\u010dkoj vojsci doista nedostajalo novca?<\/p>\n

Ameri\u010dki bud\u017eet samo za kopnenu vojsku, oko 150 milijardi dolara, vi\u0161e je nego dvostruko ve\u0107i od ukupne ruske vojne potro\u0161nje. \u010cini se da ameri\u010dki problemi proizlaze iz prioriteta Pentagona koji je manje zainteresiran za realne potrebe obrane, a vi\u0161e za unutra\u0161nje natjecanje za \u0161to ve\u0107i udio u bud\u017eetu, kao i za namirivanje potreba vojne industrije, u kojoj mnogi istaknuti generali nakon zavr\u0161etka slu\u017ebe pronalaze budu\u0107e zaposlenje.<\/p>\n

Jedna stvar je danas o\u010digledno druga\u010dija nego li u vrijeme Hladnog rata. Tada su porezni obveznici barem ne\u0161to \u201cdobivali\u201d za svoj novac: devetsto brodova, 15.000 aviona itd. Stvari su danas druga\u010dije. Takozvani globalni rat protiv terora, iako ko\u0161ta vi\u0161e nego ijedan ameri\u010dki rat prije njega, izuzev Drugog svjetskog rata, nije izazvao ni pribli\u017enu mobilizaciju. Na vrhuncu sukoba, Irak je apsorbirao tek petinu vojnika poslanih u Vijetnam, dok su napadi zra\u010dnih snaga bili osam puta rje\u0111i u usporedbi s Vijetnamskim ratom. Dakle, SAD sve vi\u0161e tro\u0161i na proizvodnju oru\u017eja, no proizvodi ga ustvari sve manje.<\/p>\n

Ovo bi moglo zvu\u010dati ohrabruju\u0107e za one koji se boje mogu\u0107eg rata, ali umjetno izazivanje straha koje pokre\u0107e \u010ditav sustav i dalje nas mo\u017ee dovesti do katastrofe. Me\u0111u brodovima poslanim u Balti\u010dko more, kao i u Crno more za vrijeme ukrajinske krize, bio je i jedan ili dva razara\u010da Aegis. Projektili koje oni nose slu\u017ee za protuavionsku obranu. Ipak, oni bez ikakvih problema mogu nositi nuklearne ili konvencionalne krstare\u0107e rakete, bez da ijedan promatra\u010d mo\u017ee uo\u010diti razliku. Bruce Blair upozorava na potencijalno zastra\u0161uju\u0107e posljedice: \u201cTi razara\u010di mogu lansirati prili\u010dan broj projektila Tomahawk koji mogu dosegnuti do Moskve. Sa samo nekoliko razara\u010da mogu\u0107e je izvesti prili\u010dno \u017eestok napad\u2026\u201d To je razlog zbog kojega su ruski avioni u travnju pro\u0161le godine izveli niz agresivnih preleta iznad ameri\u010dkog razara\u010da Donald Cook, \u0161to je izazvalo ozbiljne tenzije izme\u0111u Washingtona i Moskve. Blair nastavlja: \u201cRusi sada pripremaju svoje borbene podmornice kako bi neutralizirali te razara\u010de. Amerikanci mobiliziraju eskadrilu P-8 protupodmorni\u010dkih aviona kako bi neutralizirali ruske podmornice\u201d. To je za\u010darani krug.<\/p>\n

1 Dennis S. Ippolito, Blunting the Sword: Budget Policy and the Future of Defense, National Defense University Press, Washington, 1994.
\n2 Berlin alarmed by aggressive NATO stance on Ukraine\u201d, Spiegel Online, 6. o\u017eujka 2015.<\/p>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako se o\u010dekivalo kako \u0107e raspadom Sovjetskog Saveza utrka u naoru\u017eanju koja je svijet dr\u017eala na rubu katastrofe zauvijek prestati, \u010dini se kako su te nade bile preuranjene. Ameri\u010dki \u201cvojno-industrijski kompleks\u201d nikada se nije naviknuo na mirnodopsko djelovanje, a posljednjih je godina naoru\u017eavanje dodatno eskaliralo, podsje\u0107aju\u0107i na neka pro\u0161la vremena<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-223437","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223437","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=223437"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223437\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=223437"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=223437"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=223437"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}