{"id":223371,"date":"2017-03-23T08:39:19","date_gmt":"2017-03-23T07:39:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=223371"},"modified":"2017-03-23T08:39:19","modified_gmt":"2017-03-23T07:39:19","slug":"lenjin-drugi-puta-u-latinskoj-americi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/23\/lenjin-drugi-puta-u-latinskoj-americi\/","title":{"rendered":"Lenjin – drugi puta u Latinskoj Americi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marin Jurjevi\u0107\t<\/strong><\/p>\n

\"lenin-moreno\"<\/a>Vladimir Ilji\u010d Lenjin se sa svojim jakim utjecajem po prvi put “pojavio” u Latinskoj Americi 1917. godine, nakon Oktobarske revolucije u Rusiji. U to vrijeme u Meksiku se vodi krvavi gra\u0111anski rat. Meksi\u010dka Revolucija koja po\u010dinje 1910. godine ulazila je u svoju zadnju fazu i bila je prva velika socijalna revolucija 20. stolje\u0107a koje je po\u010dela sedam godina prije Oktobarske revolucije.<\/p>\n

Iako se, dakle, Oktobarska revolucija doga\u0111a nakon po\u010detka Meksi\u010dke revolucije njen se utjecaj osjetio na vrlo sna\u017ean na\u010din u Meksiku, a zatim i na podru\u010dju cijele Latnske Amerike. Lenjinov koncept strogo organizirane i centralizirane politi\u010dke organizacije (Partije) “profesionalih revolucionara” beskrajno odanih “stvari revolucije” kao jezgre, “\u017eari\u0161ta” iz kojeg se, zatim, u koncentri\u010dnim krugovima \u0161iri revolucionarna ideologija prema ostatku dru\u0161tva, a posebno prema najni\u017eim deklasiranim slojevima – na\u0107i \u0107e mnoge svoje sljedbenike na podru\u010dju Latinske Amerike tijekom trajanja cijelog 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Tako \u0107e u jednom dugom periodu mnogi latinskoameri\u010dki ljevi\u010darski pokreti i organizacije biti “za\u010dinjeni” lenjinizmom u njegovim najrazli\u010ditijim varijantama. A i danas je “lenjinizam”, u svojim najrazli\u010ditijim podvarijantama, itekako prisutan na ovom podru\u010dju.<\/p>\n

Po\u010detkom 21. stolje\u0107a Latinska Amerika dolazi u fokus pa\u017enje mnogih analiti\u010dara dru\u0161tvene zbilje zbog specifi\u010dnih procesa ja\u010danja ljevice i “lijevih re\u017eima” na tom va\u017enom podru\u010dju svjetske politi\u010dke mape. To je vrijeme velikog zaleta latinskoameri\u010dke ljevice u svim njenim oblicima. To je bilo veoma zna\u010dajno i interesantno jer se doga\u0111alo u trenutku kada je kriza ljevice u drugim podru\u010djima svijeta postajala sve vidljivija, a posebno u Europi – tako da Latinska Amerika postaje jedino podru\u010dje koje je, na neki na\u010din, predstavljalo svojevrsnu oazu koju nije beznade\u017eno preplavio globalisti\u010dki neoliberalni val, ili se taj val, odnosno neoliberalna plima, upravo na podru\u010dju Latinske Amerike – po\u010deo polako, ali sigurno sve vi\u0161e povla\u010diti, odnosno opadati.<\/p>\n

Istovremeno u Europi socijaldemokracija sve vi\u0161e i vi\u0161e dobiva neoliberalni politi\u010dki zadah. Tako je Latinska Amerika jo\u0161 jedan put razbudila nade poprili\u010dno demoralizirane i uzdrmane svjetske “klasi\u010dne ljevice”. Ali zadnjih godina sve se vi\u0161e mogu zamijetiti simptomi alarmantnije krize ljevice u Latinskoj Americi \u010diji se zalet s po\u010detka stolje\u0107a sve vi\u0161e usporavo, da bi se u nekim dr\u017eavama Latinske Amerike gotovo i zaustavio -tako da se bez ikakve sumnje danas mo\u017ee govoriti o svojevrsnoj krizi identiteta latinskoameri\u010dke ljevice.<\/p>\n

Upravo u takvoj situaciji, 2. travnja ove godine odr\u017eati \u0107e se drugi krug predsjedni\u010dkih izbora u Ekvadoru \u010diji rezultati, po mnogim analiti\u010darima, mogu na sudbonosan na\u010din odrediti sudbinu ljevice na podru\u010dju cijele Latinske Amerike. Ekvadorsku ljevicu na tim izborima predvodi Lenin Moreno. Ho\u0107e li tako Lenjin po drugi put na sudbonosan na\u010din utjecati na stanje ljevice u Latinskoj Americi?<\/p>\n

Ekvador je poznat kao seizmi\u010dki trusno podru\u010dje u kojem potresi, na\u017ealost, nisu nikakva rijetkost pa su samo u dva lanjska potresa u travnju i svibnju poginule tisu\u0107e ljudi. Ali i politi\u010dki potresi dugo su bili stvarnost i jedna od glavnih karakteristika ove zemlje. Korupcija je i danas, kao i u mnogim drugim zemljama ovog podru\u010dja, ogroman problem. Prema podacima Transparency Internationala Ekvador se nalazi na 120. mjestu od 176 promatranih zemalja, po visini stope korupcije.<\/p>\n

Na ovim izborima ekvadorsku desnicu predvodi Guillermo Lasso. On je bio \u010dlan kabineta predsjednika Jamila Mahuada (1998-2000). Bio je zadu\u017een za ekonomiju, a upravo je predsjednik Mahuad “dolarizirao” ekvadorsku ekonomiju, obezvrijedio i uni\u0161tio dotada\u0161nju \u0161tednju stanovnika, uzdigao financijske i bankarske elite. Narod ga je doslovno protjerao s vlasti nakon \u0161to se gnjev masa izlio ulicama najve\u0107ih ekvadorskih gradova.<\/p>\n

Od uspostave demokracije u Ekvadoru 1978. godine pa do 2007. godine, kada vlast osvaja predsjednik Correa, promijenilo se \u010dak 12 predsjednika koje je ru\u0161ila bijesna masa ili Kongres. Me\u0111u njima je, recimo, bila i jedna predsjednica “koja je trajala” svega tri dana ili jedan “civilno vojni trijumvirat” koji nije pre\u017eivio niti jedan jedini dan na vlasti. Mnogi vi\u0161e ne \u017eele povratak u takvo stanje nesigurnosti i nestabilnosti.<\/p>\n

Ljevi\u010dar Rafael Correa vlast osvaja na izborima prije 10 godina, 2007. godine. S njim zapo\u010dinje period ekvadorske stabilnosti i javlja se ono \u0161to se na ovom podru\u010dju naziva “correizam”. On pobje\u0111uje s parolom borbe za “socijalizam 21. stolje\u0107a” predvode\u0107i “Revolucion Ciudadana” (“revoluciju gra\u0111ana”, “gra\u0111ansku revoluciju” – ali ne u zna\u010denju velike francuske gra\u0111anske revolucije ve\u0107 u suvremenom latinskoameri\u010dkom zna\u010denju gotovo 230 godina nakon te revolucije ). Pod tim je Correa podrazumijevao nu\u017enost duboke, radikalne promjene kompletnog ustrojstva ekvadorskog dru\u0161tva i promjenu prioriteta koji sada u prvi plan stavljaju interese gra\u0111ana, obi\u010dnih stanovnika, a ne uskih priviliegiranih elita, prije svega bankarsko-financijskog sektora.<\/p>\n

Correa je u ovih zadnjih deset godina postao jedan od najja\u010dih latinskoameri\u010dkih lidera karizmati\u010dnog karaktera koji se da usporediti samo s nekoliko sli\u010dnih latinskoameri\u010dkih lidera. On je nesumnjivo dao sna\u017ean impuls stvaranju ekvadorskog nacionalnog identiteta. Postao je omnipotentan, ali, kako mnogi analiti\u010dari ka\u017eu, i “omnipezentan” tako da ga jaka opozicija nerijetko progla\u0161ava “Caudillom”. Ali, kao \u0161to ka\u017ee povjesni\u010dar Juan Paz y Mino, nema nikakve sumnje da s njim po\u010dinje “jedan novi povijesni ciklus”. Correa je radikalno ukinuo “poduzetni\u010dko neoliberalni” ekvadorski model.<\/p>\n

Ovaj povjesni\u010dar smatra da je Correa postigao mnogo: “Reinstitucionalizirala se dr\u017eava na gra\u0111anskoj bazi (gra\u0111ani su postali njen temelj). Afirmirali su se regulatorni kapaciteti Dr\u017eave u ekonomiji. Zahvaljuju\u0107i Ustavu iz 2008. godine garantiraju se prava naj\u0161irim slojevima; prioritet je dan uvjetima \u017eivota i ruvjetima rada naroda. Oni u ‘correizmu’ imaju prioritet, a ne interesi kapitala.” A to ve\u0107 nije malo za bilo koju zemlju danas!<\/p>\n

Ekonomist Walter Spurier smatra kako se zbilja iskoristila “mogu\u0107nost razvoja zemlje”. To je Correa uspio preusmjeravaju\u0107i dobit dr\u017eave od prodaje nafte prema interesima naroda, a ne interesima dru\u0161tvenih elita i kapitala. Dekada Correine vladavine obilje\u017eena je s tri elementa, smatra Paz y Mino. Prvi je razvoj i modernizacija nacionalne ekonomije. Drugi je materijalni razvoj zemlje (javni radovi), a tre\u0107i je dru\u0161tveni napredak u podru\u010dju obrazovanja, zdravstva, socijalne sigurnosti i pravedna raspodjela dru\u0161tvenog bogatstva.<\/p>\n

Naravno, od samog po\u010detka Correa nailazi na jak otpor predstavnika stare politike. Tu su prije svega bankari, biv\u0161a “partitokracija” iz vremena “duge neoliberalne no\u0107i”. Buljuci onih koji se u Latinskoj Americi nazivaju “sicarios de tinta” (“pla\u0107enici tinte”), novinari opozicionih medija – \u017eestoko ga napadaju. Correa nije pasivan. On im svakodnevno uzvra\u0107a – uglavnom preko Twittera. Osim toga predsjednik Correa, \u0161to je nezamislivo i za europske demokracije, svake subote preko 500 gradskih medijskih linkova u\u017eivo direktno obja\u0161njava i brani svoje stavove odgovaraju\u0107i na pitanja. To su tzv. \u010duvene Los Sabatinas.<\/p>\n

Rafael Correa se nalazi na \u010delu pokreta Alianza Pais (Movimiento Alianza Pais). U osnovi njegove politike je \u017eestoko suprostavljanje politici i prote\u017eiranju neoliberalnog modela Svjetske Banke i Me\u0111unarodnog Monetarnog Fonda. On je bio predsjednik Saveza Ju\u017enoameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 UNASUR (Union de Naciones Suramericanas) 2009-10. godine. U vremenu 2015-16. godine bio je predsjednik La Comunidad de Estados Latinoamericanos y Caribenos \u2013 CELAC, koja obuhva\u0107a preko 620 milijuna stanovnika Latinske Amerike i Kariba. Zajedno s Hugom Chavezom uvodi Ekvador u Bolivarijanski Savez za Narode Amerike (Alianza Bolivariana para los Pueblos de America – ALBA) i u Tratado de Comercio de los Pueblos \u2013 TCP (Trgovinski Sporazum Naroda).<\/p>\n

Slu\u017ebeni jezici tih organizacija su \u0161panjolski, engleski, ali i jezici indiosa: quechua, guarani i aimara. Ove su organizacije osnovane 2004. godine i obuhva\u0107aju oko 70 miljuna stanovnika. Pored Ekvadora \u010dlanice su jo\u0161: Kuba, Venezuela, Bolivija, Antigua y Barbudo, Grenada, Nikaragva, San Cristobal y Nieves, Santa Lucia, San Vincente y las Granadinas i Surinam. Prmatra\u010di su Haiti, Iran, Sirija, Honduras (biv\u0161a \u010dlanica koja je izi\u0161la iz Saveza nakon dr\u017eavnog udara u Hondurasu 2009. godine u kojem je svrgnut legalni predsjednik Manuel Zalaya).<\/p>\n

Cilj im je “borba protiv siroma\u0161tva i socijalne isklju\u010divosti i ekskluzivnosti”. \u010clanice isti\u010du da su “utemeljeni na ljevi\u010darskim doktrinama”. Javljaju se kao protute\u017ea i svojevrsna kontraorganizacija “Podru\u010dju Slobodnog Tr\u017ei\u0161ta Amerika” (Area de Libre Comercio de las Americas) koju su inicirale Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave. Tako da je Rafael Correa nesumjivo jedan od najja\u010dih i najzna\u010dajnijih lidera latinskoameri\u010dke ljevice, ali i jedan od naj\u017ee\u0161\u0107ih neprijatelja interesa internacionalnog bankarsko-financijskog kapitala. Njegovo bi mjesto sada trebao zauzeti Lenin Moreno jer on najavljuje svoj izlazak iz politike “ukoliko ponovo ne zatreba”!<\/p>\n

Lenin Morales nema nimalo lagan zadatak jer nije lako zamijeniti Correu koji je, pored bolivijskog predsjednika Eva Moralesa, zadnji \u017eivi karizmatski ljevi\u010dar. Correu, \u010dovjeka koji je diplomirao ekonomiju na Universidad Catolica de Santiago de Quayaquil, magistrirao na belgijskom Universite Catholique de Louvian u Louvian-la-Nevue i doktorirao na University of Illinois u USA, se uspore\u0111uje s pokojnim Hugom Chavezom iz Venezuele kojeg je naslijedio bespomo\u0107ni Nicolas Maduro. Mnogi se pribojavaju kako bi Lenin Moreno mogao biti “Correin Maduro”. Zamjeraju mu kako nema sna\u017eni Correin personalitet i njegove nesumnjive karakteristike vo\u0111e. <\/p>\n

Moreno ima 63 godine, biv\u0161i je businessman i Correin potpredsjednik (2007-2013 ). Stekao je imid\u017e za\u0161titnika bespomo\u0107nih i hendikepiranih. Pozitivno je i to \u0161to je Moreno kao Correin potpredsjednik Ekvador u\u010dinio puno inkluzivnijom i prihvatljivijom zemljom. Neupitne je lijeve politi\u010dke orijentacije. Uo\u010di prvog kruga izbora na pitanje \u0161to za njega zna\u010di revolucije odgovara kako “revolucija (zna\u010di) stalno i\u0107i naprijed, a nikada natrag”. Kada je prije tri godine napustio mjesto potpredsjednika vlade, kao razlog je naveo “zdravstvene razloge”. Takvo obrazlo\u017eenje je mnogima zasmetalo. U kampanju je u\u0161ao zajedno s Jorge Glasom (sada\u0161njim Correinim potpredsjednikom ) kao svojim kandidatom za potpredsjednika. Njih dvojica su udarni dvojac vladaju\u0107eg pokreta Alianza Pais (Savez Zemlja) na ovim izborima.<\/p>\n

Optere\u0107enje mu je \u0161to se ime Jorgea Glasa vezuje za afere s Petroecuadorom i sveprisutnom brazilskom kompanijom Odebrecht koju je jedan sjevernoameri\u010dki sud proglasio krivom za pla\u0107anje milijuna dolara mita za razne ugovore s mnogim zemljama od \u010dega je, navodno, Ekvadoru pla\u0107eno 33.5 milijuna dolara mita. Ali zanimljivo je kako mnogi analiti\u010dari smatraju da pitanje korupcije ne utje\u010de jednako na sve slojeve ekvadorskog dru\u0161tva. Tako Luis Verdesoto ka\u017ee kako “pitanje korupcije utje\u010de na srednju klasu, ali nije pitanje koje utje\u010de na ni\u017ee klase”. Po njemu: “Vlada je uspjela izgraditi za\u0161titni zid izme\u0111u tog ni\u017eeg sloja i takvih napada – tako da imaju njihovu veliku podr\u0161ku”.<\/p>\n

U Ekvadoru izborni zakon ka\u017ee da je za pobjedu potrebno osvojiti ili nadpolovi\u0107nu ve\u0107inu ili najmanje 40 posto glasova ukoliko je razlika izme\u0111u prva dva kandidata najmanje 10 posto. Prvi krug ekvadorskih izbora odr\u017eao se 19. velja\u010de ove godine. Nacionalni Izborni Savjet objavio je kako je kandidat ljevice Moreno osvojio 39,35 posto glasova, a njegov glavni protukandidat, predstavnik desnice Lasso 28,10 posto glasova. Dakle, Leninu Morenu nedostajalo je manje od 1 posto glasova (0. 65 posto) da pobijedi ve\u0107 u prvom krugu. U Parlamentu je lijeva Alianza Pais sa\u010duvala ve\u0107inu osvojiv\u0161i 73 od 137 zastupnika, koliko ih ima u Parlamentu. Desni\u010darska koalicija CREO-SUMA osvojila je 28 mjesta, a Partido Social Cristiano (Cyntia Viteri) 14 mjesta. Ostala mjesta u Parlamentu podijelile su manje stranke.<\/p>\n

Zanimljivo je kako su oba kandidata nakon prvog kruga izbora izrazili veliko zadovoljstvo rezultatima. Tako je Lasso na Twitteru napisao: “Ovo je trijumf svih ekvadorijanaca. Slijede\u0107eg 2. travnja ponovo \u0107e uskrsnuti Ekvador.\u201d Moreno mu je odgovorio kako je to samoohrabrivanje ve\u0107 pora\u017eenog jer desnica je svjesna \u010dinjenice “kako \u0107emo im u drugom krugu ponovo zadati udarac”. Guillermo Lasso je na to dosta nervozno reagirao omalova\u017eavaju\u0107i predsjednika Correu uz rije\u010di: “Gospodine Moreno Vi imate najboljeg pomo\u0107nika u prljavoj kampanji – koji se zove Rafael Correa.” Predsjednik Correa se javio izjaviv\u0161i – “ponovo \u0107emo ih razbiti”, zavr\u0161avaju\u0107i s poznatim sloganom i parolom iz kubanske revolucije – “hasta la victoria siempre” (“Do kona\u010dne pobjede”)!<\/p>\n

Na izborima u Ekvadoru pravo glasa ima ne\u0161to manje od 10,5 milijuna ljudi od njegovih 16 miljuna stanovnika. Moreno je dobio preko milijun glasova vi\u0161e od Lassa u prvom krugu. Ozbiljni analiti\u010dari smatraju kako su \u0161anse Morena da pobijedi u drugom krugu velike. Lasso, koji je ina\u010de bogati banker iz Correinog rodnog grada Guayaquila i numerario Opus Dei, obe\u0107ava poticanje privatnog sektora, stranih investicija i kreiranje preko milijun novih radnih mjesta uz poticanje javnih radova kao i obra\u010dun s korupcijom. Veliki mu je teret \u0161to je bio \u010dlan kabineta omra\u017eene vlade svrgnutog predsjednika Jamila Mahauda koji je na vlasti izdr\u017eao svega dvije godne jer je uveo dolar kao slu\u017ebenu ekvadorsku valutu i doveo do op\u0107eg financijskog i ekonomskog kolapsa Ekvadora.<\/p>\n

O\u010di cijele regije uprte su ovih dana prema Ekvadoru. Hugo Chavez je umro 2013. godine. U Argentini je 2015. godine populistkinju Cristinu Fernandez de Kirschner, koju su podr\u017eavali siroma\u0161ni slojevi i radni\u010dka klasa, zamijenio biznismen, otvoreni zastupnik slobodnog tr\u017ei\u0161ta Mauricio Macri. Pro\u0161le je godine u Brazilu “impeachmentom” smjenjena ljevi\u010darka Ruseff i njena Radni\u010dka Stranka. U studenom 2016. umro je Fidel Castro. Sve je to predsjednica Ekvadorske Nacionalne Skup\u0161tine Gabriela Rivadeneira nazvala “velikim korakom natrag”. Na ekvadorskoj su ljevici svjesni koliko je njihova pobjeda va\u017ena za cijelu Latinsku Ameriku i za “stvar ljevice” op\u0107enito.<\/p>\n

Predsjednik Correa stvorio je jake pretpostavke za pobjedu Morena, bez obzira na to \u0161to je te\u0161ko pretpostaviti da mo\u017ee imati njegov autoritet i zadr\u017eati njegovu karizmu. Correa je podigao pla\u0107e u\u010diteljima, izgradio i obnovio ceste, izgradio bolnice u podru\u010dju Amazone, podigao standard najugro\u017eenijih slojeva dru\u0161tva, dr\u017eavne prihode od nafte najve\u0107im dijelom usmjerio prema podizanju standarda \u017eivota naroda, novac ulagao za dobrobit svih, a ne samo privilegiranih slojeva. Nejednakost se u Ekvadoru reducirala, ali ne apsolutno, u Quitu je ulo\u017eio velika dr\u017eavna sredstva u metro i op\u0107enito podigao prosje\u010dni standard \u017eivota naroda.<\/p>\n

Izraziti je protivnik kapitalizma i globalizma. Ministar Martinez misli kako je najva\u017enije to \u0161to su pod njegovim vodstvom uspjeli izgraditi “dru\u0161tvo mogu\u0107nosti”. Osim toga Correa je garantirao za\u0161titu Julianu Assangeu, osniva\u010du Wikileaksa, pru\u017eaju\u0107i mu azil u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu u kojem, jo\u0161 od 2012. godine, \u017eivi i danas . To je, bez ikakve sumnje, bilo direktno zabijanje “prsta u oko” Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama – tako da su nemali interesi mnogih koji \u017eele svrgnuti s vlasti Correin pokret Alianza Pais. Sasvim je jasno kako se protivnici ekvadorske ljevi\u010darske vlasti ne nalaze samo u Ekvadoru.<\/p>\n

Sam Correa smatra kako bi desni\u010darska vlast predstavljala katastrofu za zemlju. On se zasad povla\u010di i vjerojatno odlazi na neko vrijeme u Belgiju odakle je njegova supruga, ali govori da \u0107e se, ako zatreba, ponovo vratiti i uklju\u010diti “jer svatko treba biti tamo gdje to od njega zahtijeva povijesni momenat”. Ne treba nikako zaboraviti i povremene izlijeve nezadovoljstva s vla\u0161\u0107u u Ekvadoru, a posebno u dijelu opozicionih medija, kritike za\u0161titnika prirode – zbog nedovoljne za\u0161tite \u0161uma koje su ugro\u017eene rudarstvom i eksploatacijama nafte u Nacionalnom parku Yasuni.<\/p>\n

Treba podsjetiti i na to da je dio vojske i policije 2010. godine poku\u0161ao izvr\u0161iti pu\u010d nakon \u0161to im je Kongres oduzeo neke privilegije. Tada je Correa oti\u0161ao me\u0111u pobunjeke, rastvorio kravatu i ovratnik ko\u0161ulje zavikav\u0161i: “Ako \u017eelite ubiti predsjednika, evo, ubijte ga ! Ali ja se ne povla\u010dim!”. Nisu pucali i pu\u010d je propao. Godine 2012. do\u0161lo je do novih velikih prosvjeda. Ne treba, naravno, zaboraviti ni \u010dinjenicu kako je Ekvador podijeljen geografski, na priobalni dio i unutra\u0161njost, da postoje prigovori radi centralizacije i hegemonije samo dva grada: Quita i Guayaquila, pa da \u010dak postoji i \u017eestoka podjela navija\u010da dva nogometna kluba, Barcelone iz Guayaquila i Liga Deportiva Universitara iz Quita – \u0161to ponekad postaje i politi\u010dki problem (paralele s Hrvatskom sasvim su mogu\u0107e).<\/p>\n

Ve\u0107 idu\u0107e godine predstoje va\u017eni izbori u Meksiku, Brazilu i Kolumbiji, nakon \u010dega \u0107e politi\u010dka slika Latinske Amerike biti puno jasnija, a posebno zato \u0161to su o\u010dekivanja ljevice u Meksiku zaista velika. Mnogi, poput Franklina Ramireza, profesora s Latinskoameri\u010dkog fakulteta dru\u0161tvenih znanosti (FLASCO), smatraju kako \u0107e zbog svega navedenog pobjeda Morena u Ekvadoru “promijeniti stvari” u Latinskoj Americi i to u korist ljevice. Ostaje nam samo da vidimo ho\u0107e li se to zaista i dogoditi.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izbori u Ekvadoru – ho\u0107e li Lenjin ponovno presuditi stanju ljevice u Latinskoj Americi?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-223371","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223371","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=223371"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223371\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=223371"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=223371"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=223371"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}