{"id":223202,"date":"2017-03-20T07:07:22","date_gmt":"2017-03-20T06:07:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=223202"},"modified":"2017-03-20T07:07:22","modified_gmt":"2017-03-20T06:07:22","slug":"sto-je-tradicionalni-brak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/20\/sto-je-tradicionalni-brak\/","title":{"rendered":"\u0160to je tradicionalni brak?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e:Tihana Bertek<\/strong> <\/p>\n

\"brak\"<\/a>U svijetu u kojem sve \u010de\u0161\u0107e ni\u010du globalne inicijative za o\u010duvanje braka i u zemlji u kojoj politi\u010dari govore da \u0107e “posebnu pa\u017enju posvetiti promociji i za\u0161titi tradicionalne obitelji” i braka kao “prirodne i temeljne jedinice ljudskog dru\u0161tva”, i u kojoj \u010dak i fetusi zami\u0161ljaju svoje vjen\u010danje, ideja braka, a osobito “tradicionalnog braka,” ne\u0161to je \u0161to moramo ozbiljno problematizirati i promi\u0161ljati.<\/p>\n

U nedavno objavljenoj Socijalnoj slici Grada Zagreba za 2015. navedeno je da su danas “sve vi\u0161e prisutni nekad marginalni oblici obitelji i ku\u0107anstva, kao \u0161to su jednoroditeljske obitelji, izvanbra\u010dne zajednice, sama\u010dka ku\u0107anstva, rekonstruirane obitelji itd.” Me\u0111utim, kao \u0161to \u0107emo vidjeti, upravo je nuklearna obitelj koju danas smatramo normom ve\u0107i dio povijesti bila “marginalna.”<\/p>\n

Kriti\u010dki pogled<\/strong><\/p>\n

Knjigu Marriage, a History prvi put sam pro\u010ditala prije nekoliko godina i odmah sam znala da je rije\u010d o vrlo va\u017enoj knjizi kojoj \u0107u se definitivno vratiti i koju \u0107u i drugima preporu\u010diti. Osim \u0161to donosi detaljan povijesni pregled brojnih transformacija braka, dekonstruiraju\u0107i na taj na\u010din na\u0161e suvremeno shva\u0107anje ove institucije, Coontz daje alat pomo\u0107u kojeg mo\u017eemo kriti\u010dki razmotriti bilo koji dru\u0161tveni fenomen, uzimaju\u0107i u obzir sve \u010dimbenike i procese koji na njega utje\u010du.<\/p>\n

Knjiga \u0107e posebno razo\u010darati one koji vjeruju da je brak iz ljubavi kao temelj dru\u0161tva povijesna, univerzalna konstanta. Dapa\u010de, u pojedinim periodima i kulturama brak iz ljubavi bio je smatran subverzivnim i antisocijalnim \u010dinom. Primjerice, u 18. stolje\u0107u konzervativci na Zapadu upozoravali su da potraga za sre\u0107om u braku podriva moralni poredak i da stavljanje svoje supruge ili supruga ispred Boga vodi u idolatriju.<\/p>\n

Iako se fokusira na Europu i Ameriku, Coontz navodi brojne primjere iz drugih kultura koji dobro pokazuju raznovrsnost me\u0111uljudskih odnosa koje u \u0161irem smislu mo\u017eemo nazvati “bra\u010dnima” \u2013 od istospolnih brakova \u017eena u Tanzaniji i “brakova s duhovima” u Kini, do ritualne razmjene supru\u017enika me\u0111u Eskimima ili odvojenog stanovanja mu\u017ea i \u017eene u Gani, Indoneziji i Novoj Gvineji. Knjiga je organizirana vi\u0161e-manje kronolo\u0161ki i podijeljena u nekoliko poglavlja: 1) U potrazi za tradicionalnim brakom, 2) Era politi\u010dkog braka, 3) Ljubavna revolucija, 4) Koketiranje s katastrofom \u2013 raspad univerzalnog i cjelo\u017eivotnog braka, i 5) Budu\u0107nost braka.<\/p>\n

Sama autorica navodi da je inspiracija za knjigu do\u0161la od ideje da postoji neko “zlatno doba” braka kojem se moramo vratiti te isti\u010de da su kroz povijest ljudi redovito upozoravali na krizu braka i zazivali povratak u neka pro\u0161la, bolja vremena. “Iluzija o pro\u0161losti ispunjenoj dobrim brakovima jedan je od na\u010dina na koje ljudi izra\u017eavaju nezadovoljstvo drugim aspektima suvremenog \u017eivota,” obja\u0161njava. Tako\u0111er, nisu svi suglasni oko toga \u0161to to\u010dno “kriza braka” podrazumijeva i \u010dime je uzrokovana. Primjerice, na Zapadu neki krive preveliku razinu rodne ravnopravnosti uslijed koje dolazi do pada nataliteta, dok se u Japanu sve manji broj \u017eena odlu\u010duje na udaju upravo zbog neravnopravnog polo\u017eaja u braku.<\/p>\n

Ljubav na zadnjem mjestu<\/strong><\/p>\n

“Tradicionalno” gledano, brak nije bio temeljen na osobnim \u017eeljama partnera, ve\u0107 je imao \u0161ire dru\u0161tvene funkcije: od pribavljanja rodbine i zemlji\u0161ta i pove\u0107anja radne snage za ni\u017ee klase, do u\u010dvr\u0161\u0107ivanja politi\u010dkih veza i pove\u0107anja bogatstva za aristokraciju.<\/p>\n

“Stolje\u0107ima, brak je vr\u0161io funkciju koju danas vr\u0161e vlada i tr\u017ei\u0161te. Organizirao je proizvodnju i raspodjelu dobara i ljudi. Uspostavljao je politi\u010dka, ekonomska i vojna savezni\u0161tva. Upravljao je podjelom rada prema spolu i dobi, ali i osobnim pravima i obvezama od seksualnih odnosa do naslje\u0111ivanja. Ve\u0107ina dru\u0161tava imala je strogo definirana pravila o tome kako brak treba funkcionirati da bi se navedeni zadaci uspje\u0161no obavili.”<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, brak je stotinama godina bio prvenstveno ekonomska i politi\u010dka transakcija. Naravno, za to vrijeme ljudi su se i zaljubljivali (ponekad \u010dak i u svoje partnere, \u0161ali se Coontz), no bilo je nezamislivo da se brak temelji (samo) na ljubavi. Dapa\u010de, u mnogim kulturama odnos izme\u0111u supru\u017enika bio je vrlo nisko na ljestvici zna\u010dajnih odnosa.<\/p>\n

Coontz obja\u0161njava da ne postoji ni\u0161ta inherentno instituciji braka \u0161to bi \u0161titilo \u017eene i djecu od nasilja ili stvaralo ravnopravne odnose temeljene na ljubavi koje danas o\u010dekujemo. No, dodaje, institucija braka tako\u0111er ne zahtijeva podre\u0111ivanje \u017eena mu\u0161karcima. “Utjecaj braka na \u017eivote ljudi uvijek je ovisio prvenstveno o ulogama koje je imao u ekonomskom i socijalnom smislu, a koje su se kroz vrijeme zna\u010dajno mijenjale,” upozorava.<\/p>\n

U srednjem vijeku, brak je bio hijerarhija, a ne intimna veza. Mu\u017e je kontrolirao sve resurse doma\u0107instva, uklju\u010duju\u0107i \u017eeninu imovinu, i mogao je “disciplinirati” \u017eenu ako se nije pona\u0161ala primjereno (primjerice, u 16. stolje\u0107u u Londonu bilo je zabranjeno tu\u010di \u017eenu nakon 9 nave\u010der, ali zato da buka ne bi smetala susjedima). Autoritet mu\u017ea je bio apsolutan, a ulaskom u brak \u017eena je gubila vlastiti pravni status (femme covert). Iznimka su bile tzv. femmes soles, neudane \u017eene ili udovice u urbanijim sredinama, koje su mogle zatra\u017eiti dozvolu da se samostalno bave trgovinom.<\/p>\n

Tako\u0111er, neke od konvencija koje danas smatramo tradicionalnima zapravo su recentni izumi, primjerice, da se brak sklapa uz posredovanje dr\u017eave ili crkve (uvedeno u 16. stolje\u0107u). Vi\u0161e od tisu\u0107u godina, za sklapanje braka bio je dovoljan samo me\u0111usobni pristanak partnera.<\/p>\n

Prvih osam stolje\u0107a svog postojanja, katoli\u010dka crkva se nije puno bavila brakovima i razvodima, pogotovo ne me\u0111u ni\u017eim klasama. U 12. stolje\u0107u stav crkve bio je da je brak va\u017ee\u0107i ako postoji pristanak partnera koji zatim stupaju u seksualni odnos, te da za sklapanje braka nije potrebna dozvola roditelja (u 12. stolje\u0107u je ujedno sve\u0107enicima zabranjeno da se \u017eene).<\/p>\n

Od javnog prema privatnom<\/strong><\/p>\n

U 17. stolje\u0107u brak je po prvi put po\u010deo biti percipiran kao privatna stvar, a njegov uspjeh se po\u010deo mjeriti zadovoljenjem emocionalnih potreba (a ne vi\u0161e veli\u010dinom zemlje ili brojem novoste\u010denih ro\u0111aka). Zakoni o razvodu bili su strogi, ali su ljudi po\u010deli imati sve vi\u0161e slobode u odabiru partnera. Dob stupanja u brak je porasla, razlika u godinama izme\u0111u partnera se smanjila, te su parovi \u010de\u0161\u0107e nego ikad prije zasnivali vlastita ku\u0107anstva, odvojena od ostatka obitelji. Novoste\u010denu neovisnost o \u0161iroj obitelji omogu\u0107ilo je, s jedne strane, \u0161irenje najamnog rada (zahvaljuju\u0107i kojem su i \u017eene i mu\u0161karci mogli izbje\u0107i uplitanje roditelja u odluku o partneru) i, s druge strane, slabljenje politi\u010dkog modela monarhije na kojem je brak stolje\u0107ima po\u010divao (mu\u0161karac kao vladar nad podanicima \u2013 \u017eenom i djecom).<\/p>\n

“Brak se po\u010deo definirati kao privatni ugovor s javnim posljedicama, a ne kao javna institucija \u010dije su uloge i obaveze definirane polo\u017eajem obitelji u dru\u0161tvenoj hijerarhiji,” obja\u0161njava Coontz.<\/p>\n

Do kraja 18. st. u \u0160vedskoj, Prusiji, Francuskoj i Danskoj legaliziran je razvod na temelju nekompatibilnosti. Osim toga, sentimentalizacija braka dovela je do smanjene prihva\u0107enosti obiteljskog nasilja. Tek u proteklih dvjestotinjak godina \u017eene su po\u010dele dobivati za\u0161titu od nasilja, a ljubav je postala va\u017enija od poslu\u0161nosti, \u0161to Coontz smatra jednom od najradikalnijih promjena u povijesti braka.<\/p>\n

“Ljudi nikad prije nisu smatrali da su tako visoka o\u010dekivanja od braka realisti\u010dna ili po\u017eeljna. Prihva\u0107anje tih ciljeva imalo je neo\u010dekivane i revolucionarne posljedice koje su ugrozile stabilnost braka kao institucije. Revolucija braka transformirala je na\u010din na koji ljudi organiziraju svoj rad i me\u0111uljudske odnose, koriste slobodno vrijeme, percipiraju svoju seksualnost i skrbe o djeci i starijima,” poja\u0161njava autorica.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, tanka je linija izme\u0111u slobode izbora i uni\u0161tenja obitelji! Naravno, mnogi su odmah uvidjeli opasnost u slobodnom odabiru partnera (jer ako dr\u017eava, crkva i roditelji izgube kontrolu nad brakom, tko \u0107e braniti dru\u0161tveni poredak i sprije\u010diti nepo\u017eeljna sparivanja?), pozivaju\u0107i na povratak “tradicionalnim obiteljskim vrijednostima”.<\/p>\n

Reakcionarni poriv u mnogim zemljama urodio je plodom, pa je, primjerice, po\u010detkom 19. st. u Francuskoj \u017eenama zabranjeno da potpisuju ugovore ili otvaraju vlastite bankovne ra\u010dune, dok su neki u Engleskoj tvrdili da \u0107e davanje \u017eenama prava na glas dovesti do uni\u0161tenja obitelji i oskvrnu\u0107a braka, kao i da je vo\u017enja bicikla prvi korak prema seksualnoj raspu\u0161tenosti \u017eena.<\/p>\n

U kona\u010dnici, poku\u0161aj vra\u0107anja \u017eene u podre\u0111enu poziciju doveo je postepeno do uspostavljanja modela jednog hranitelja sredinom 20. stolje\u0107a \u2013 kojeg i danas mnogi smatraju “idealnim” oblikom braka (unato\u010d tome \u0161to je realno trajao tek ne\u0161to vi\u0161e od jednog desetlje\u0107a \u2013 no vi\u0161e o tome pro\u010ditajte u knjizi).<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, romanti\u010dni brak bio je poput nezaustavljive lavine. Coontz navodi da je bilo nemogu\u0107e potisnuti zahtjeve za jednakim pravima nakon \u0161to je brak prestao biti shva\u0107an kao odnos izme\u0111u vladara i podanika. No, demokratizacija braka nije i\u0161la glatko: sloboda izbora partnera zna\u010di i da imamo slobodu odabrati pogre\u0161no. Ako mu\u0161karac ne mo\u017ee vi\u0161e nametnuti svoju volju i ako je u vezi potrebno neprestano pregovarati, jasno je da \u0107e veze lak\u0161e propasti (a da ne spominjemo porast \u017eivotnog vijeka i posljedi\u010dno pove\u0107anje trajanja braka s 15-20 godina u predindustrijsko doba na 35 godina krajem 19. st.).<\/p>\n

Istovremeno, zasnivanje braka na ljubavi dovelo je do rastu\u0107e liberalizacije zakona o razvodu (budu\u0107i da su brakovi bez ljubavi bili smatrani nemoralnima). Jane Austen u pismu ne\u0107akinji napisala je: “Sve je bolje i lak\u0161e za podnijeti od udaje bez ljubavi. Ali, neudane \u017eene imaju veliku sklonost siroma\u0161tvu \u2013 \u0161to je sna\u017ean argument u korist braka.” Drugim rije\u010dima, unato\u010d izborenim pravima, \u017eene jo\u0161 dugo ne\u0107e mo\u0107i pre\u017eivjeti izvan braka, a i danas vidimo da je samostalan \u017eivot u nekim zemljama zbog oskudnih financija vrlo te\u017eak, i to za oba spola.<\/p>\n

Naprijed, a ne nazad<\/strong><\/p>\n

Dakle, koje su to tradicionalne obiteljske vrijednosti kojima se neki danas \u017eele vratiti? Podre\u0111enost svih \u010dlanova obitelji mu\u0161karcu? Toleriranje batina ako \u017eena ne ispuni o\u010dekivanja? Brak iz “prakti\u010dnosti” i ekonomske koristi, koji je realno najtradicionalniji i najdugovje\u010dniji oblik braka? Model jednog hranitelja iz 1950-ih, uvezen iz SAD-a? U svakom slu\u010daju, \u017eene koje danas javno zagovaraju povratak vrijednostima iz pro\u0161lih vremena trebale bi biti svjesne da te vrijednosti podrazumijevaju ideal podre\u0111ene \u017eene koja nema vlastiti pravni status ni imovinu i koja ne mo\u017ee djelovati u javnom prostoru. Stoga, ako njihovi reakcionarni vapaji kojim slu\u010dajem budu usli\u0161eni, o\u010dekujem da \u0107e se pobjedonosno povu\u0107i iz javnosti i u potpunosti se posvetiti ulozi “an\u0111ela u ku\u0107i”.<\/p>\n

Coontz napominje da se dru\u0161tveni trendovi ne mogu sprije\u010diti i da se ljudima ne mo\u017ee nametnuti kako da \u017eive budu\u0107i da obiteljski obrasci nisu uzrok nego posljedica \u010ditavog niza ekonomskih, politi\u010dkih i dru\u0161tvenih faktora. No, usprkos svim promjenama koje su se dogodile, brak nije osu\u0111en na propast. U ve\u0107ini zemalja on i dalje ima privilegiran pravni status i predstavlja najve\u0107i zamislivi iskaz privr\u017eenosti i odanosti. “Kao odnos izme\u0111u dvije individue, brak podrazumijeva ve\u0107a emocionalna o\u010dekivanja no ikad prije, no kao institucija ima manji utjecaj na \u017eivote ljudi.” U velikom broju zemalja na Zapadu polako se izjedna\u010duju obveze i prava vjen\u010danih i nevjen\u010danih parova, stoga trebamo promicati zdrave i kvalitetne odnose bez obzira jesu li oni formalizirani ili nisu i kojeg su spola osobe koje ih sklapaju.<\/p>\n

“Lo\u0161a vijest je da institucija braka vi\u0161e nikad ne\u0107e biti univerzalna ili stabilna kao \u0161to je bila u doba kada ve\u0107ina pojedinaca jednostavno nije mogla opstati izvan braka. No to je ujedno i dobra vijest,” zaklju\u010duje Coontz.<\/p>\n

Voxfeminae<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Lo\u0161a vijest je da institucija braka vi\u0161e nikad ne\u0107e biti univerzalna ili stabilna kao \u0161to je bila u doba kada ve\u0107ina pojedinaca jednostavno nije mogla opstati izvan braka. No to je ujedno i dobra vijest”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-223202","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223202","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=223202"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223202\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=223202"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=223202"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=223202"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}