{"id":223047,"date":"2017-03-17T06:59:14","date_gmt":"2017-03-17T05:59:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=223047"},"modified":"2017-03-17T07:20:46","modified_gmt":"2017-03-17T06:20:46","slug":"iscezli-duh-stare-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/17\/iscezli-duh-stare-evrope\/","title":{"rendered":"I\u0161\u010dezli duh stare Evrope"},"content":{"rendered":"

\"Tomislav<\/a>Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

Onda kada se to najmanje o\u010dekivalo, u jeku zavr\u0161nice konfuzne, nerijetko prljave i u nekim aspektima zabrinjavaju\u0107e kampanje uo\u010di predsjedni\u010dkih izbora u Francuskoj, \u010duli smo izjavu koja kao da je do\u0161la iz nekih pradavnih, danas ve\u0107 gotovo zaboravljenih vremena. Onih vremena kada su (i) politi\u010dari bili ljudi koji su dr\u017eali do \u010dasti i po\u0161tenja, kada su se pridr\u017eavali odre\u0111enih pravila i na\u010dela \u0161to su odre\u0111ivala pona\u0161anje subjekata na politi\u010dkoj sceni. Suo\u010den s poku\u0161ajem vodstva konzervativne Republikanske stranke da njime zamijeni svojega, skandalima optere\u0107enog kandidata Francoisa Fillona (mada legalne osnove za to nema), biv\u0161i je francuski premijer Alain Juppe kratko i jasno rekao: \u2018Ja sam (de)golist i ja u takvim igrama ne sudjelujem. Ni sada ni ikada.\u2019 U situaciji kada bi mu kandidatura mo\u017eda donijela predsjedni\u010dki polo\u017eaj u drugome krugu izbora, Juppe je glatko odbio sudjelovati u takvim igrama, definiraju\u0107i sebe ne kao \u010dlana Republikanske stranke nego kao degolista.<\/p>\n

Vjerojatno ne slu\u010dajno, prizvao je time u sje\u0107anje legendarnog \u0161efa pokreta otpora, Slobodne Francuske, iz vremena Drugoga svjetskog rata, kratkotrajnog poratnog predsjednika vlade i u pedesetima i po\u010detkom \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a \u2013 ako to tako mo\u017eemo re\u0107i \u2013 arhitekta i glavnog izvo\u0111a\u010da radova pri stvaranju Pete Republike, dana\u0161nje Francuske. Charles de Gaulle nedvojbeno je bio osebujna li\u010dnost, u svakom slu\u010daju povijesna li\u010dnost \u2013 u pozitivnom smislu te rije\u010di. Kao malo poznati general \u010dije je koncepte modernog ratovanja francuski general\u0161tab uporno odbacivao, pozvao je na otpor nacisti\u010dkim okupatorima kada je malo tko vjerovao u svrhu i smisao takvoga otpora. Uporno se borio da Francuska, njegova \u2018slobodna Francuska\u2019, dobije ravnopravni status u redovima antihitlerovskih saveznika, inzistirao je (i uspio u tome) da motorizirana divizija njegovoga generala Leclerca prva u\u0111e u Pariz nakon uspje\u0161ne savezni\u010dke invazije u Normandiji, pro\u0161etao je \u2013 dok su jo\u0161 povremeno zujali snajperski meci \u2013 Elizejskim poljanama, pozdravljen od odu\u0161evljenih Pari\u017eana, da bi postao predsjednik vlade i ubrzo se povukao s tog polo\u017eaja, razo\u010daran me\u0111ustrana\u010dkim prepucavanjima \u010diji su akteri najmanje vodili ra\u010duna o Francuskoj. A njemu je bilo stalo samo do Francuske, i to ne bilo kakve nego \u2018velike nacije\u2019, jedne od sto\u017eernih sila poslijeratne Evrope. Poku\u0161ao je i s vlastitom strankom, ali \u2013 nije i\u0161lo. Na bilo kakve kompromise, na politi\u010dke trgovine, na odustajanje od ideja i na\u010dela u koje je vjerovao, nije pristajao.<\/p>\n

Sudbina je ponovno pokucala na njegova vrata u jeku oslobodila\u010dkog rata \u0161to su ga Al\u017eirci vodili protiv francuskih kolonizatora. Surovog rata. Suo\u010dena s perspektivom gubitka velike sjevernoafri\u010dke kolonije, Francuska \u2013 ovoga puta ona zadrta, krajnje desna, mada joj de Gaulle nikada nije pripadao \u2013 sjetila se \u010dovjeka koji je znao \u0161to u\u010diniti kada je bilo malo onih koji su to i naslu\u0107ivali. Uz vojni pu\u010d u samome Al\u017eiru, i u Francuskoj su se mno\u017eili glasovi koji su tra\u017eili da se de Gaulleu povjeri mandat za sastav vlade. Borbeni su zrakoplovi \u2013 lete\u0107i iznad njegove rezidencije u formaciji lorenskog kri\u017ea, simbola pokreta otpora \u2013 pokazali \u0161to armija misli o tome. I Charles de Gaulle se vratio. Slomio je otpor (ponovni vojni pu\u010d) onih koji su ga prakti\u010dki doveli na vlast, prepu\u0161taju\u0107i Al\u017eir Al\u017eircima, postao prvi predsjednik Pete Republike, pre\u017eivio \u010ditav niz poku\u0161aja atentata, zajedno sa zapadnonjema\u010dkim kancelarom Konradom Adenauerom postavio temelje francusko-njema\u010dkog pribli\u017eavanja i savezni\u0161tva (mada svoju sumnji\u010davost prema Njema\u010dkoj nikada nije sakrivao); bio je vatreni prista\u0161a ujedinjene Evrope (od Atlantika do Urala), ali ne nadnacionalne \u2018jer bi ona bila pod ameri\u010dkom komandom\u2019, nego Evrope ujedinjene kroz suradnju \u2018svih starih zemalja u kojima se rodila i u kojima je cvjetala moderna civilizacija\u2019. Povukao je Francusku iz vojne strukture Atlantskoga pakta, da bi se (i) na taj na\u010din odupro supremaciji Amerike. O Sjedinjenim Dr\u017eavama, dijelom i zbog iskustava iz vremena rata, kada ga je Roosevelt ili podcjenjivao ili poku\u0161avao zamijeniti generalom Giraudom, nije imao dobro mi\u0161ljenje. Ostala je zapam\u0107ena njegova izjava kako \u0107e \u2018Amerikanci u\u010diniti sve gluposti kojih se mogu sjetiti, i jo\u0161 neke koje se ne mogu ni zamisliti\u2019. U Evropi istinski nezavisnim dr\u017eavama smatrao je samo Francusku i Jugoslaviju, preciziraju\u0107i kako su \u2018sve ostale zemlje na\u0161ega kontinenta na neki na\u010din vezane uz blokove\u2019. Ostavio je svoj pe\u010dat i Francuskoj, i Evropi, mada se povukao s polo\u017eaja \u0161efa dr\u017eave nakon \u0161to na referendumu nije pro\u0161ao jedan njegov prijedlog. Za ovu priliku neva\u017eno je koji je to bio prijedlog. Va\u017eno je da je najavio kako \u0107e odstupiti ukoliko prijedlog ne pro\u0111e. I to je i u\u010dinio.<\/p>\n

Dr\u017eao je do svoje rije\u010di, mada je u prakti\u010dnoj politici pokazao kako nije nesklon i rije\u010di koristiti kao oru\u017eje, zadovoljavaju\u0107i danas njima onoga za kojega je znao da \u0107e mu sutra biti neprijatelj \u2013 jer \u0107e se vratiti principima od kojih nije odstupao. Umro je na svojemu imanju i ostao zapam\u0107en, uz ostalo, po tome \u0161to je bez imalo dvoumljenja stavio pred sud mar\u0161ala Petaina, legendu iz Prvoga svjetskog rata, zbog kolaboracije s nacisti\u010dkim okupatorima, i po rije\u010dima da \u2018Francuska mo\u017ee \u017eivjeti sa spoznajom o vi\u0161e od deset tisu\u0107a bez suda likvidiranih kolaboranata, uzmu li se u obzir u\u017easi \u0161to su ih oni po\u010dinili u vrijeme okupacije\u2019.<\/p>\n

Za\u0161to smo na sve to podsjetili? Jednostavno zato \u0161to je Alain Juppe, predstavljaju\u0107i se kao degolist i odbijaju\u0107i sudjelovanje u vi\u0161e-manje prljavim politi\u010dkim trgovinama kakve su posljednjih desetlje\u0107a postale na\u010din pona\u0161anja na politi\u010dkoj sceni, pokazao kako se mo\u017ee i druga\u010dije. Odnosno kako se nekada moglo i druga\u010dije, kako je bilo ljudi koji su znali i htjeli druga\u010dije. U Evropi kakva je danas, u svijetu kakav je danas, napokon i u Francuskoj kakva je danas (i u kojoj je ostalo malo od duha degolizma), sva je prilika da \u0107e rije\u010di biv\u0161eg premijera ostati ili nezapa\u017eene ili \u0107e vrlo brzo biti zaboravljene, kao da su izgovorene u vjetar. Dana\u0161njom politikom upravljaju interesi i samo interesi. To je i klju\u010d razumijevanja onoga \u0161to se doga\u0111a u Francuskoj uo\u010di predsjedni\u010dkih izbora. U prvome krugu, pod parolom \u2018U ime naroda\u2019, pobijedit \u0107e Marine Le Pen, krajnja desni\u010darka koja u\u017eiva neskrivene simpatije Moskve, ne zbog toga \u0161to je desni\u010darka, nego zbog toga \u0161to ugro\u017eava francuski establi\u0161ment koji se bezrezervno pridru\u017eio ameri\u010dkoj (dosada\u0161njoj) antiruskoj politici. U drugome krugu trebao je pobijediti Francois Fillon, ali interesna ra\u010dunica pokazala je da bi bila prihvatljivija pobjeda (relativno) mladoga Emmanuela Macrona. Juppeu je bila namijenjena uloga \u2018\u010dasne zamjene\u2019 za Fillona, kada ga se prisili da zbog skandala \u2013 stvarnih ili namje\u0161tenih, to jo\u0161 nije jasno \u2013 odstupi kao predsjedni\u010dki kandidat. No tu se pojavio Juppe, s porukom koja kao da je glas i\u0161\u010dezle stare Evrope, one Evrope koja je jo\u0161 znala \u0161to su na\u010dela, \u0161to su pravi nacionalni interesi i \u0161to je istinska neovisnost. I taj Juppe je rekao, kratko i jasno: \u2018Ja, kao (de)golist, u takvim igrama ne\u0107u sudjelovati.\u2019<\/p>\n

Vrijedi ga zbog tih rije\u010di zapamtiti. Ako ni\u0161ta drugo, a ono kao podsjetnik na Evropu kakva je nekada bila i na politiku u kojoj la\u017e i obmana nisu alfa i omega svega. Napokon, da nije tako, zar bi u Hrvatskoj u anketama o popularnosti politi\u010dara visoko drugo (!) mjesto zauzimao \u2018nitko\u2019?<\/p>\n

Portalnovosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Daleki odjeci pro\u0161lih vremena u kojima se znalo \u0161to su na\u010dela: Premda bi mu kandidatura mo\u017eda donijela predsjedni\u010dki polo\u017eaj u drugome krugu izbora, Alain Juppe je odbio biti \u2018\u010dasna zamjena\u2019 za Fillona uz rije\u010di: \u2018Ja sam (de)golist i ja u takvim igrama ne sudjelujem\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-223047","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=223047"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/223047\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=223047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=223047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=223047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}