{"id":222994,"date":"2017-03-16T08:00:15","date_gmt":"2017-03-16T07:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=222994"},"modified":"2017-03-16T08:20:12","modified_gmt":"2017-03-16T07:20:12","slug":"nema-rasprave-s-fasistima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/16\/nema-rasprave-s-fasistima\/","title":{"rendered":"Nema rasprave s fa\u0161istima"},"content":{"rendered":"

Autor: Richard Seymour<\/strong><\/p>\n

\"richard-seymour\"<\/a>Globalno ja\u010danje fa\u0161istoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostruja\u0161kim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripu\u0161taju i \u010dije komunikacijske protokole iskori\u0161tavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvr\u0161ne politi\u010dke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju re\u017eima u kojem vi\u0161e nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje po\u010divaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i su\u010deljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uklju\u010denih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni pokli\u010d \u2013 interpelativno sredstvo onkraj \u010dinjeni\u010dnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.<\/p>\n

\u017dalosno je \u017eivjeti u vremenima kada Huffington Post provjerava \u201eistinitost tvrdnji\u201c Miloa Yiannopoulosa. \u010cini se da su ameri\u010dki mediji, netom utabav\u0161i Trumpu put prema mo\u0107i (prije nego li su sami sebe ta\u0161to prozvali \u201epokretom otpora\u201c), odlu\u010dili kako je nu\u017eno ovog tupastog sociopata uzeti za ozbiljno. Barem dok ne ostvari svoj cilj i postane Caesar Flickerman u kombinaciji s Donaldom kao jeftinom inkarnacijom predsjednika Snowa.<\/p>\n

Me\u0111utim, kao i u slu\u010daju Trumpa, Bannona, Spicera, Conway, Millera, i cijele te skaradne ekipe, rad na utvr\u0111ivanju istinitosti tvrdnji sve vi\u0161e proma\u0161uje poantu. Svrha radi koje oni koriste jezik je demonstracija mo\u0107i \u2013 rije\u010d je o konativnim, a ne konstativnim namjerama. Izjaviti da \u201etrans osobe imaju psihi\u010dki poreme\u0107aj\u201c nije deskriptivan iskaz, tvrdnja koja pretendira na istinitost, ve\u0107 govorni \u010din. Radi se o metodi potpirivanja razgovora ne bi li se isti pretvorio u fizi\u010dki obra\u010dun, uglavnom usmjeren prema transrodnim osobama. Naravno, pri svakoj se replici mo\u017ee ukazati potreba za razja\u0161njavanjem \u201e\u010dinjenica\u201c, kakve god one bile. No osim \u0161to bi \u201euni\u0161tenje\u201c Yiannopoulosa na Daily Showu pobudilo tek uzdah o\u010dajanja, ono je naprosto neadekvatno. Vrijedi razmotriti na temelju \u010dega se doima adekvatnim.<\/p>\n

Problem dijelom le\u017ei u tome \u0161to operativne liberalne politi\u010dke teorije o \u201egovoru\u201c \u2013 teorije koje, neovisno o tome \u201evjerujemo\u201c li u njih ili ne, \u010desto dominiraju ljudskim postupcima i reakcijama \u2013 stolje\u0107ima kasne za razinom znanja o tome kako funkcionira jezik. Jo\u0161 se uvijek pretpostavlja da je jezik u principu neutralni kanal, koji prenosi zna\u010denje s jednog mjesta na drugo, umjesto da je jezik ne\u0161to \u010dime se na nas djeluje. Samo zna\u010denje razmatra se kao sadr\u017eano u jeziku, kao ne\u0161to \u0161to mo\u017eemo razlo\u017eiti i o \u010demu mo\u017eemo promisliti \u2013 umjesto kao oblik usmjeravanja, ne\u0161to \u0161to djeluje na nas samom materijalno\u0161\u0107u jezika i onime \u0161to ista aktivira u nama. Ako jezik na nas djeluje, ako uvidimo da neslaganje naprosto nije dovoljno adekvatan odgovor, ako zbog toga po\u017eelimo potegnuti \u0161akom, ili ciglom, mora da je tome tako jer smo razdra\u017eljive mimozice koje nisu u stanju uhvatiti se uko\u0161tac s argumentom.<\/p>\n

Fa\u0161isti su na ovakvom terenu u prednosti jer se ne pona\u0161aju kao da vode dijalog. Svjesni su da bacaju verbalne cigle te da \u0107e, kada za to do\u0111e vrijeme i pod okolnostima koje sami izaberu, bacati stvarne cigle ili ispaljivati metke. U me\u0111uvremenu, koriste se komunikacijskim protokolima srednjostruja\u0161kih medija kako bi poja\u010dali svoj doseg, bez ula\u017eenja u ikakvu ozbiljniju raspravu sa svojim protivnicima. Apologeti i glasnogovornici Trumpove administracije nisu nu\u017eno najbolji primjer ovakvog djelovanja, jer su nedisciplinirani i nekompetentni. Me\u0111u njima ima fa\u0161ista, no malo je fa\u0161isti\u010dke organizacije. Marine Le Pen i njezin Nacionalni front na puno su boljem tragu. Izbjegavaju tiskane medije, a njihovi tjelesni \u010duvari premla\u0107uju novinare, jer finalnu verziju koja odlazi u tisak uvijek kontrolira netko drugi. No u potpunosti iskori\u0161tavaju audiovizualne medije, a osobito prijenose u\u017eivo, gaze\u0107i pritom spokojno preko svih diskurzivnih prepreka na koje nai\u0111u, umjesto da u\u0111u u diskusiju sa svojim sugovornicima.<\/p>\n

Tijekom poznatog intervjua odr\u017eanog u nedjelju na Dan sje\u0107anja, Le Pen je svojeg doma\u0107ina Andrewa Marra do\u010dekala na no\u017e, znaju\u0107i da nije do\u0161la u njegovu emisiju kako bi se upustila u dijalog. Le Pen svrstava Marra i njegovu sortu u pripadnike neprijateljskog tabora \u2013 oni su prepreka koju je potrebno zaobi\u0107i, a ne potencijalni sugovornici. Njezina je zada\u0107a bila da pomo\u0107u vlastita glasa, izra\u017eaja i fizi\u010dkog dr\u017eanja utjelovi strast prema onome \u0161to govori, izbjegne o\u010dite zamke i prenese poruku u glavnim crtama na \u0161to nezaboravniji na\u010din. Kada Le Pen izjavi da se \u201eanglo-saksonci bude\u201c, nije rije\u010d o deskriptivnom iskazu kojega je mogu\u0107e osporiti u debati, ili \u010diju se istinitost mo\u017ee utvrditi. Jednako bi imalo smisla provjeravati \u010dinjenice u reklami. Radi se o performativnoj izjavi, kojom se uspostavlja distinkcija izme\u0111u prijatelja i neprijatelja. Le Pen se u toj emisiji pojavila ne bi li interpelirala svoju publiku, poklonila se odre\u0111enim pojedincima, zavela neodlu\u010dne i simboli\u010dki zgazila ostale.<\/p>\n

I to je postigla.<\/p>\n

Naravno, ne treba me podsje\u0107ati da svrstati Marra me\u0111u te\u0161ka\u0161e ima smisla jednako kao i staviti vjetrokaz u istu kategoriju. Mo\u017eda bi netko drugi vodio intervju sa svije\u0161\u0107u o \u010demu govori, ili bio zabrinutiji samim fa\u0161izmom od potencijalne prijetnje za \u201esigurnost Zapada\u201c ili europske institucije. Tako\u0111er je istina da je format takvih emisija usmjeren prema tome da kandidati izlo\u017ee svoje stavove, zbog \u010dega je nemogu\u0107e previ\u0161e raspravljati, ili se konfrontirati: ako fa\u0161istkinja podigne svoj glas i krene agresivno gaziti po svemu \u0161to ka\u017eete, niste u prilici odgovoriti istom mjerom. Mogu\u0107e je zamisliti druk\u010diji format koji bi bio prikladniji za \u201erazotkrivanje\u201c fa\u0161izma. No temeljna ideja prema kojoj \u201erazotkrivanje\u201c \u0161teti fa\u0161istima te im je u cilju izbje\u0107i ga, po\u010diva na potpuno pogre\u0161nom konceptu prema kojem oni ulaze u komunikaciju kako bi slobodno su\u010delili svoje ideje, diskutirali i logi\u010dki branili razli\u010dite istinitosne tvrdnje. Naime, ne bi se pojavili u va\u0161oj televizijskoj emisiji, ili se toliko trudili ja\u010dati svoj publicitet kada bi bili zabrinuti da \u0107e zbog toga biti \u201erazotkriveni\u201c. \u201eProvjera istinitosti\u201c, i oh-tako-dovitljivo \u201euni\u0161tenje\u201c, u kona\u010dnici po\u010diva na istoj logici.<\/p>\n

Prioritet bi trebala biti opozicija, a ne razotkrivanje. Ne zagovaram su\u017eenost takti\u010dkog djelovanja. Mogu\u0107e su okolnosti u kojima ima smisla \u201eraspravljati\u201c s fa\u0161istom. Vjerojatno postoje i one u kojima bi bilo gore s njima odbiti raspravu. No tu ne postoji prostor za dijalog, a provokacija ljigavih alt-right trolova, sadr\u017eana u prigovoru protivnicima koji odbijaju s njima u\u0107i u diskusiju, sastavni je dio trolanja.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Globalno ja\u010danje fa\u0161istoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostruja\u0161kim medijima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":195538,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-222994","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222994","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=222994"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222994\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/195538"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=222994"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=222994"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=222994"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}