{"id":222524,"date":"2017-03-07T08:05:38","date_gmt":"2017-03-07T07:05:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=222524"},"modified":"2017-03-07T08:05:38","modified_gmt":"2017-03-07T07:05:38","slug":"dok-god-postoje-eksploatacija-siromastvo-i-kapitalizam-marksizam-ce-biti-aktualan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/07\/dok-god-postoje-eksploatacija-siromastvo-i-kapitalizam-marksizam-ce-biti-aktualan\/","title":{"rendered":"Dok god postoje eksploatacija, siroma\u0161tvo i kapitalizam, marksizam \u0107e biti aktualan"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"Primoz<\/a><\/p>\n

Primo\u017e Kra\u0161ovec (1979) sociolog je i docent pri Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Autor je vi\u0161e znanstvenih \u010dlanaka na polju sociologije. Znanstveni interesi su mu marksisti\u010dka teorija, kritika politi\u010dke ekonomije, teorija ideologije, novi mediji, tehnologija i kapitalizam.<\/p><\/blockquote>\n

Na koji na\u010din je marksizam aktualan danas?<\/strong><\/p>\n

Ja bih tu napravio razliku izme\u0111u Marxove teorije i razli\u010ditih marksizama koje smo imali kroz povijest. Mislim da ve\u0107ina tih povijesnih marksizama nije danas aktualna jer su oni bili specifi\u010dna \u010ditanja Marxove teorije koja nisu bila najbolja i nisu iz nje izvukli najvi\u0161e u znanstvenom smislu. Povijesni marksizmi bili su vezani uz odre\u0111ene povijesne trenutke, najvi\u0161e na Oktobarsku ili Kulturnu revoluciju \u2013 za procese koji su ve\u0107 bili zavr\u0161ili, pa bi politi\u010dko inzistiranje na tim politi\u010dkim receptima djelovalo anakrono. Dok s druge strane, mislim da sama Marxova teorija sagledava u idealnom presjeku one odnose i procese koji su nu\u017eni da bi neko dru\u0161tvo mogli nazvati kapitalisti\u010dkim. Stoga, dok god imamo posla s kapitalizmom, dok god postoji kapitalizam kao dru\u0161tveno-politi\u010dki sistem, Marxova teorija je jedna od najboljih, najpreciznijih i najrazra\u0111enijih za analizu tog sustava. Sa druge strane, za razliku od nekih povijesnih marksizama, kod Marxa ne postoje jednozna\u010dne politi\u010dke poruke. Tu mo\u017eemo razdvojiti dva Marxa \u2013 Marx kao politi\u010dki profeta (ili kao aktivist) \u2013 mislim da je manje napredan od Marxa analiti\u010dara ili Marxa teoreti\u010dara. Takav Marx nije ne\u0161to singularno, izvan ili iznad socijalisti\u010dkih mislilaca devetnaestog stolje\u0107a. Kada je u pitanju neka progresivna shema i imaginacija, Marx nije ni\u0161ta posebno, ali mislim da je on mnogo radikalniji u na\u010dinu razumijevanja kapitalizma, prije svega kada je u pitanju teorija vrijednosti. Marx je tu mnogo bolji i precizniji ne samo od tada\u0161njih ekonomskih teoreti\u010dara, nego i od mnogih dana\u0161njih ekonomskih teoreti\u010dara i to mislim da je njegov najbitniji dio danas.<\/p>\n

Kriti\u010dari marksizma \u010desto kritiziraju Marxa i marksiste zbog tzv. ekonomskog determinizma. Odakle proizlaze te kritike i koliko su one opravdane?<\/strong><\/p>\n

Moramo biti po\u0161teni i priznati da su mnoge marksisti\u010dke teorije, ili barem one teorije koje su sebe nazivale marksisti\u010dkima \u010desto bile ekonomski redukcionisti\u010dke, \u0161to ponajprije vu\u010de korijene iz same nedovr\u0161enosti Marxovog rada. Marxov rad je bio nedovr\u0161en iz \u010disto biografskih razloga, obzirom da je umro prije nego je napisao Kapital do kraja. On je tu htio dodati svezak o dr\u017eavi, nadni\u010dkom radu i svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Dakle, ekonomski dio nije napisan do kraja, tu fali globalna dimenzija svjetskog tr\u017ei\u0161ta, fali \u010ditava politi\u010dka dimenzija, rasprava o dr\u017eavi i fali perspektiva samog proletarijata. Lebowitz od novijih autora to stalno nagla\u0161ava kao manjak u cijeloj teorijskoj perspektivi.<\/p>\n

U Marxovom djelu socijalna i ekonomska dimenzija nisu dovr\u0161ene, fali \u010ditav politi\u010dki i socijalni dio. Stoga, ako uzmemo (i to se \u010desto radilo u povijesti marksizma) Marxov rad kao jednu zaklju\u010denu cjelinu koja ima odgovore na sva pitanja, onda ne mo\u017eemo ne-biti ekonomski deterministi. U su\u0161tini, mi imamo jedan nedovr\u0161eni ekonomski dio ne\u010dega \u0161to je trebala biti teorija cjelokupnog kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva (ne samo njenog ekonomskog aspekta). Imamo razra\u0111en dio ekonomije, ali kada se pri\u010da sa radnicima i politi\u010dki agitira, radnici postavljaju pitanja koja nisu nu\u017eno ekonomska i onda se pi\u0161u ud\u017ebenici o marksizmu kao o svjetonazoru gdje se iz \u010disto politi\u010dko-propagandnih razloga mora odgovoriti na sva pitanja, ali se nema dovoljno materijala za te odgovore i onda se prave umjetne i nasilne veze izme\u0111u nekih Marxovih teorijskih uvida i nekih drugih stvari koje se doga\u0111aju u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Na polju ekonomije, gdje je marksizam de facto na margini, model slobodnog tr\u017ei\u0161ta uzima se kao neupitan. Kako se teorijski i prakti\u010dno suprotstaviti takvom redukcionisti\u010dkom pogledu na politiku i ekonomiju?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je to veliki problem. Mo\u017eda \u010dak i ve\u0107i u praksi nego u teoriji. Ipak, problem u teoriji je zbog dominacije nekih teorijskih pogleda na ekonomiju koji iza sebe ima \u010ditavu vojsku referencija, Nobelovih nagrada, itd. Zbog toga je vrlo te\u0161ko dobiti akademski autoritet ili neko legitimno mjesto sa kojeg ne ispada\u0161 kao neki ekscentrik ili marginalac. Druga strana ima aureolu ne\u010dega \u0161to je \u201epotvr\u0111eno\u201c. To je s jedne strane problem u akademskoj sferi, a s druge strane je problem u tome \u0161to marksizam, ba\u0161 zbog marginalnih uvjeta u kojima radi, nema toliko dobru empirijsku metodologiju. Empirijski podaci koji se upotrebljavaju obi\u010dno se preuzimaju od mainstream ekonomije i onda se minimalno prilagode. Marksisti danas nemaju zapravo osnovne materijalne uvjete za istra\u017eivanja. Nemaju institute, nemaju svu ovu tehnologiju koja je potrebna za empirijska istra\u017eivanja u 2017. godini. Ipak, danas postoje odre\u0111eni \u010dasopisi, portali i fakulteti gdje se mo\u017ee raspravljati o tome i barem dr\u017eati odre\u0111eni nivo. U praksi su stvari jo\u0161 te\u017ee. Ja mislim da dana\u0161nja ekonomska znanost, kao i nekada \u201evulgarna\u201c ekonomija o kojoj je pri\u010dao Marx, jo\u0161 uvijek proizlazi iz nekih \u201eself-evidence\u201c predstava koje kapitalizam proizvodi sam o sebi. Ta teorija je intuitivno mnogo uvjerljivija od marksisti\u010dke kritike kapitalizma. Unato\u010d svim brojkama, formulama i dijagramima, unato\u010d svoj sofisticiranosti \u2013 zaklju\u010dci dana\u0161nje ekonomske znanosti su obi\u010dno banalni, posebno je to slu\u010daj sa u\u010dinkovito\u0161\u0107u tr\u017ei\u0161ta i o tome kako djeluje konkurencija. Problem marksisti\u010dke kritike je u tome da \u2013 ako se bavi agitacijom \u2013 ona mora i\u0107i protiv zdravog razuma, \u0161to je mnogo napornije nego ako su sve snage zdravog razuma na na\u0161oj strani. U politi\u010dkoj praksi, veliki je problem svakodnevnog shva\u0107anja eksploatacije. Za Marxa, eksploatacija postoji kad god postoji vi\u0161ak vrijednosti. To zna\u010di, ako je netko zaposlen u Goldman Sachsu i ima mjese\u010dnu pla\u0107u od deset tisu\u0107a dolara, on je eksploatiran na formalnoj razini.<\/p>\n

Zato jer on prodaje svoju radnu snagu, a ne proizvode svoga rada…<\/strong><\/p>\n

Upravo tako. Ali, u svakodnevnom \u017eivotu, ako to ka\u017ee\u0161 ljudima, svi \u0107e ti se smijati. I tu dolazimo do problema koji ljevica mora prevazi\u0107i: kako prije\u0107i na ne\u0161to \u0161to je kontraintuitivno. Intuitivno shva\u0107anje u vezi sa kapitalizmom bilo bi to da netko sa strane ili na vrhu vu\u010de konce i upravlja sustavom, ali problem sa kapitalizmom upravo je u tome \u0161to je on impersonalni sustav. U njemu postoji automatizam ekonomskih snaga koji nema svog subjekta, nema svoju \u201ezlobnu kabalu\u201c. Dakle, nema lake mogu\u0107nosti eksternalizacije krivnje da bi mogli re\u0107i \u201eoni su nam to napravili!\u201c.<\/p>\n

Mogu\u0107e je legitimno kritizirati ekonomske teorije koje ostaju na razini zdravog razuma. Jer u teoriji ako nekome poka\u017ee\u0161 da ostaje na razini zdravog razuma, onda pokazuje\u0161 znak slabosti same teorije i to naru\u0161ava njenu legitimnost, ali u politici su stvari druga\u010dije jer tu nije mogu\u0107e napustiti razinu zdravog razuma, potrebno je sabotirati iznutra, ali to je formula koju je mnogo lak\u0161e izre\u0107i nego operacionalizirati.<\/p>\n

Nasuprot Friedmanovom stanovi\u0161tu po kojemu se privatni sektor slomio zbog toga \u0161to je javni sektor ugu\u0161io mogu\u0107nost investiranja u privatni sektor, Vi tvrdite da se on slomio zbog svojih unutarnjih proturje\u010dnosti. Koje su to proturje\u010dnosti?<\/strong><\/p>\n

Postoji ih vi\u0161e, ali \u010ditava ta teorija krize je jedno ogromno podru\u010dje gdje su svi marksisti posva\u0111ani. Ako imate pet marksista, onda imate \u0161est teorija krize. Ali najmanje \u0161to mo\u017eemo re\u0107i je da mogu\u0107nost krize postoji sa samom odvojeno\u0161\u0107u momenta razmjene od momenta konzumacije neke robe u kapitalizmu. Dakle, kad postoji mogu\u0107nost da se uzme novac iz cirkulacije, postoji i mogu\u0107nost krize do koje dolazi kad potro\u0161nja i prodaja nisu simultani, \u0161to implicira da ve\u0107 na formalnoj razini postoji neki rizik ili opasnost od krize.<\/p>\n

Jedan od koraka u razvoju krize je taj da se novac povu\u010de iz opticaja da ga ne bude mogu\u0107e vi\u0161e investirati. To je bio jedan od prvih efekata financijske krize iz 2008. Desilo se to da banke nisu vi\u0161e posu\u0111ivale novac jedna drugoj, \u0161to je zaustavilo sve investicije na svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Novac vi\u0161e nije kru\u017eio izme\u0111u banaka, nije dolazio niti do njih, niti do pojedinaca, niti do poduze\u0107a \u2013 sve se zaustavilo. I to mislim da je o\u010digledno \u2013 ta kriza je bila kriza koja je bila endogena samom privatnom sektoru kao takvom i ne vidim na kojoj razini je tu kriv javni sektor.<\/p>\n

Friedman je tu postavio razli\u010dite vrste investicija kao zero-sum-game \u2013 u smislu da, ako se investira u neproduktivne djelatnosti poput javnog sektora koji po defaultu nije produktivan po kapitalisti\u010dkoj logici (da proizvodi vi\u0161ak vrijednosti) \u2013 onda \u0107e ostati manje investicija za privatni sektor. Ja bih tu postavio stvari obratno: ako je privatni sektor toliko efikasniji, onda \u0107e on na manje prostora pokazati svoju superiornost, ne znam za\u0161to bi se on bojao dr\u017eavnih investicija. \u010cesto je iznena\u0111uju\u0107a ova neoliberalna paranoja. S jedne strane \u2013 tr\u017ei\u0161te je svemogu\u0107e, a s druge strane ga mo\u017ee ugroziti nekakav politi\u010dki potez. To sve mo\u017ee koristiti u argumentaciji protiv kapitalizma.<\/p>\n

U kapitalizmu, nova vrijednost uglavnom se stvara u komercijalnim djelatnostima, dok su druge usluge, poput zdravstvenih i obrazovnih ljudima korisne, ali one nemaju ono \u0161to je Marx nazvao \u201erazmjenskom vrijedno\u0161\u0107u\u201c. Zbog toga, Vi ka\u017eete, kapitalizam treba eliminirati i zamijeniti ga ne\u010dim drugim. \u010cime ga zamijeniti?<\/strong><\/p>\n

Ako na trenutak ostanemo kod korisnih usluga koje si spomenuo, tu se opet savr\u0161eno pokazuje impersonalnost kapitalizma. Postoji neki megalomanski automatizam koji je dosta indiferentan \u2013 i u pozitivnom i negativnom smislu. Ja ne mislim da je kapitalizam zao do ljudskih \u017eivota i potreba kao takav, problem je u tome \u0161to je on indiferentan u odnosu na njih. U kapitalizmu se mogu na\u0107i jeftini proizvodi koji su jako dobri i \u0161iroko dostupni, a da istovremeno imamo i masovno siroma\u0161tvo. Tako da, ovaj alternativni sustav bi bio sustav koji ne bi bio indiferentan do ljudskih \u017eivota, dakle, ne bi bio automatiziran. Tome pitanju, barem negativno, mislim da se mo\u017eemo pribli\u017eiti ako pogledamo iskustva iz pro\u0161losti. Ako je pro\u0161lost realsocijalizma ne\u0161to pokazala, pokazala je to da opozicija tr\u017ei\u0161te-dr\u017eava nije rje\u0161enje, u smislu da se smanji tr\u017ei\u0161te, a da dr\u017eava sve kontrolira. To se pokazalo donekle ekonomski neu\u010dinkovitim i politi\u010dki problemati\u010dnim, jer se to kontroliranje nije zaustavilo na centralnom planiranju, oti\u0161lo je u smjeru cenzure. Ako si dopustimo utopijsko razmi\u0161ljanje, van ovih realpoliti\u010dkih parametara, bilo bi dobro da se rasteretimo prisile da se razmi\u0161lja o drugom dru\u0161tvu na nekoj ekonomskoj razini. Ako bi nekada do\u0161li do komunizma, on vi\u0161e ne bi bio ekonomsko dru\u0161tvo, jer ekonomija ne bi postojala kao neka odvojena sfera, obzirom da ne bi vi\u0161e postojao taj automatizirani ekonomski sustav koji je sam sebi svrha.<\/p>\n

Specifi\u010dnost kapitalizma je u tome da je ekonomija u njemu autoreferencijalna \u2013 imamo profit koji se odmah investira natrag u ekonomiju da bi proizveo jo\u0161 vi\u0161e profita. Stvar nije u tome kako da dr\u017eava regulira ekonomiju, to je pitanje previ\u0161e zahva\u0107eno u kapitalisti\u010dkoj imaginaciji gdje imamo podru\u010dje dr\u017eave odvojeno od podru\u010dja ekonomije i potom ga reguliramo ili ne-reguliramo politi\u010dkim sredstvima (ako tako odlu\u010dimo). Poanta nije u tome da bi mi ulazili u neke ekonomske prakse izvana, nego ondje gdje se prakse transformiraju iznutra i gdje bi gubile svoj status ekonomskih praksi. Ali tu ponovno imamo ogromno pitanje kako bi to izgledalo na razini detalja svakodnevnog \u017eivota. Ako bi trebala neka \u010disto personalna komunisti\u010dka utopija: Ekonomske institucije koje su privatne vi\u0161e ne bi postojale (ali to ne zna\u010di da bi trebale biti dr\u017eavne). U komunizmu udio u proizvodnom procesu ne bi vi\u0161e bio ekskluzivan. U komunizmu bi u odre\u0111enu tvornicu mogao \u201ezalutati\u201c bilo tko \u2013 a da tu naravno postoji neki minimalan prag kompetencije, da alkoholi\u010dar ne upravlja nuklearnom elektranom\u2026 Obrazovni sistem bi i\u0161ao u smjeru generalnog obrazovanja i nekih specifi\u010dnih te\u010dajeva, poslije \u010dega bi svatko mogao u\u010destvovati u bilo \u010demu. Mogao bi nau\u010diti programirati i ne bi ostao u toj firmi u kojoj si uposlen cijeli radni vijek \u2013 iako bi bilo kada mogao upasti u nju po\u0161to te firme ili proizvodni obrti ne bi bili pod pritiskom konkurencije, a kada nema pritiska konkurencije ne bi bilo problema da se tu uvede nekoga novog i da netko iskusniji njemu poma\u017ee dok on ne nau\u010di. I to je danas jedan od problema u kapitalizmu. Problem je to \u0161to kapitalist danas mora uzimati nove zaposlene, ali istovremeno ne \u017eeli uzimati nove zaposlene jer su mu onda samo tro\u0161ak oni koji su tek zaposleni i koji moraju u\u010diti. Sa stanovi\u0161ta neke firme, ako postoji netko tko je stvarno pametan, sposoban i u\u010dinkovit, kapitalist ga \u017eeli udaviti do kraja i \u017eeli ga zadr\u017eati jer je iskusan, a s druge strane ne \u017eeli nove koji moraju u\u010diti i za koje bi trebao pla\u0107ati dodatno obrazovanje. Tu onda imamo egzistencijalne probleme \u2013 ljudi se ne osje\u0107aju dobro jer su proveli trideset godina na jednom radnom mjestu, a s druge strane imamo otpu\u0161tene koji se zbog toga osje\u0107aju anksiozno. Stoga, ako radnik ne bi bio pod pritiskom da bude superu\u010dinkovit i superkonkurentan \u2013 kao danas, nego bi naprosto bio tu da ne\u0161to u\u010di i u\u017eiva u poslu, mislim da bi to mnogo doprinijelo kvalitetu \u017eivota. I to je jedan od milijun detalja nekog alternativnog boljeg dru\u0161tva.<\/p>\n

U dana\u0161njem kapitalizmu, unato\u010d ogromnoj eksploataciji koju radnici trpe, na kapitaliste se ne vr\u0161i nikakav pritisak od strane radnika, jer postoji mno\u0161tvo onih koji \u0107e raditi pod istim uvjetima \u2013 za isto (ili \u010dak manje) novca. Dakle, netko tko se buni zbog lo\u0161eg polo\u017eaja unutar poslovnog kolektiva, vrlo \u0107e brzo biti zamijenjen nekim drugim tko ho\u0107e raditi pod istim uvjetima zarad osobne egzistencije. Kako tu barijeru prevazi\u0107i i kakav je zapravo sistem koji nam nudi jednu takvu ucjenu?<\/strong><\/p>\n

To je, mislim, povezano s problemom indiferentnosti kapitala do ljudskih \u017eivota. Kapitalizam ne postoji da bi svi imali posao i dobre pla\u0107e. On ima svoje autoreferencijalne ekonomske svrhe i ciljeve. Upravo zbog te indiferentnosti uvijek \u0107e postojati neki ljudi koji \u0107e biti uklju\u010deni i koji \u0107e biti zaposleni, a razdoblja pune zaposlenosti su iznimka. Dodatni problem predstavlja ono \u0161to je Marx nazvao rezervnom armijom radne snage \u2013 samo njihovo postojanje, kao \u0161to si spomenuo, vr\u0161i disciplinski postupak na one koji su zaposleni, u smislu \u201eako ti ne\u0107e\u0161 raditi za te pare, ima tko ho\u0107e\u201c. Na sistemskoj razini, ovo se ne mo\u017ee prevazi\u0107i dok god postoji kapitalizam. Kapitalizam se ne mo\u017ee regulirati na na\u010din da nezaposlenost prestane na sustavnoj razini. Ako imate punu zaposlenost na nekom podru\u010dju, sama se razina investicija snizi jer se, tada, zbog rasta pla\u0107a po\u010dinje sni\u017eavati profit i potom sama razina investicija pada. Imati kapitalizam i punu zaposlenost nije mogu\u0107e, ali zato postoje politi\u010dki na\u010dini kompenzacije za nezaposlenost. Ovdje u Sloveniji, a i u ve\u0107ini zemalja Europske unije, posljednjih godina velika se hajka digla oko aktivne politike zapo\u0161ljavanja. U tom procesu, ljudima se ne daju neke materijalne usluge ili novac kad su nezaposleni, nego nekakav moralni trening u smislu pozitivnog pogleda na \u017eivot: da se ljudi aktiviraju i ne padnu u depresiju kad su nezaposleni. \u0160to mislim da je u jednu ruku u redu, \u010disto zbog nekog psiholo\u0161kog efekta, jer prvi efekt nezaposlenosti, obi\u010dno je depresija, tek kasnije siroma\u0161tvo. Ali dugoro\u010dno, taj projekt je veoma problemati\u010dan, jer, ako postoji sistemska nezaposlenost, onda se ljudi ne mogu uklju\u010diti, \u010dak i ako imaju kvalifikacije i razmi\u0161ljaju pozitivno, tako da ova politi\u010dka kompenzacija mora biti u nekim materijalnim uslugama i novcu. Ovo je jedan negativan trend u \u010ditavoj Europskoj uniji. Zapravo, ova nova politika \u010dak nije ni jeftinija od stare, neka istra\u017eivanja pokazuju da je \u010dak skuplja od stare, jer kod ove politike potrebno je unajmiti cijelu armiju novih psihologa, psihoterapeuta, happiness gurua, potrebno je raditi propagande akcije, seminare, radionice, tako da javni sektor \u010dak ni ne u\u0161tedi na tome; ili je na nuli, ili \u010dak u minusu, ali na kraju novac ne dolazi do ljudi. Kratkoro\u010dno gledano, novi nezaposleni stvarno trebaju psiholo\u0161ku pomo\u0107, ali srednjoro\u010dno i dugoro\u010dno, mnogo vi\u0161e trebaju novac od psiholo\u0161ke pomo\u0107i.<\/p>\n

Dana\u0161nji neoliberalni narativ \u010desto nam govori o tome kako \u0107e se smanjenjem javnog sektora, s jo\u0161 vi\u0161e privatizacija i deregulacija smanjiti klijentelizam i nepotizam. Koja su ograni\u010denja takve kritike?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je ta neoliberalna kritika javnog sektora u nekim to\u010dkama i ispravna, \u010dak i ako je iskarikirana, ti\u010de se realnih problema, \u010dak i ako ih iskrivljuje u ovom propagandnom zanosu. Stvari poput klijentelizma, stvari poput reprodukcije nekih klanova ili nekih grupa ljudi koji su tijesno li\u010dno povezani postoji unutar javnog sektora i mislim da takve stvari zaslu\u017euju kritiku. Ta kritika je potrebna i iz lijeve perspektive. Dok se ljevica pretvara da je tu sve u redu, ja mislim da ona tu gubi ideolo\u0161ku i politi\u010dku bitku odmah. To je dosta paternalisti\u010dki stav koji negira realnost problema u javnom sektoru i ja mislim da je mnogo ispravnije i u\u010dinkovitije pokazati da rje\u0161enja koja predla\u017ee neoliberalizam za javni sektor nisu efektivna, nisu u\u010dinkovita. Detekcija ili dijagnoza problema su u redu, ali sama rje\u0161enja, na razini konkretne prakse nisu. U\u010dinkovita kritika neoliberalizma bila bi u tome da poka\u017ee kako on nije dovoljno radikalan u svojoj kritici, da predla\u017ee neke kozmeti\u010dke mjere poput kvantitativne metrike, ali da sve ostaje isto\u2026<\/p>\n

Ali, treba priznati; kritika javnog sektora je opravdana i tom kritikom se otvara prostor na ljevici za rje\u0161enja. Dok se pretvaramo da je javni sektor u redu, ne\u0107emo ni imati taj prostor da mo\u017eemo pri\u010dati o rje\u0161enjima.
\n
\nPosljednjih godina svjedo\u010dimo usponu nove klase \u2013 prekarnih radnika koji rade povremeno i privremeno a \u010dija su radna mjesta nesigurna. Kako vi gledate na kompletan proces prekarizacije rada?<\/strong><\/p>\n

\u010cini mi se da prekarnost nije vanredno stanje unutar kapitalizma nego da su prekarni radni odnosi ne\u0161to normalno i da je ono razdoblje stalnih zaposlenja bilo neki eksces ili anomalija u razvoju kapitalizma. Marx u Kapitalu pi\u0161e da su u ranom kapitalizmu radnicima strojevi bili iznajmljivani i ti radnici nisu tu bili zaposleni na odre\u0111eno vrijeme ili na jednu godinu kao \u0161to je danas problem sa prekarno\u0161\u0107u, nego su bili unajmljeni za doslovno jedan dan. Ogromna prekarnost je dakle, postojala u ranom kapitalizmu, a potom se ona stabilizirala politi\u010dkim sredstvima, dok danas ponovo postaje norma i bojim se da je taj proces ireverzibilan iz vi\u0161e razloga.<\/p>\n

Ono \u0161to nazivamo poslom ili redovnim poslom je institucija koja je anakrona u odnosu na kapitalizam. Pojavljivala se u nekim dru\u0161tvenim formacijama poput prosvije\u0107enog apsolutizma koji ve\u0107 uvodi kapitalizam i u kojem polako izumiru zanatske i cehovske organizacije rada i u tom nekom hibridnom momentu pojavljuje se posao, ali to je posao unutar specifi\u010dnog projekta; projekta izgradnje dr\u017eavne administracije u Pruskom ili Austrougarskom i sli\u010dnim centralnoeuropskim imperijima ili dr\u017eavama koje su napola kapitalisti\u010dke. Tako prosvije\u0107eni apsolutizam u jednom trenutku vjeruje da \u0107e tu dr\u017eavu i njezinu ekonomiju voditi ne\u0161to poput razuma, a onda se desi kompletno kapitalisti\u010dko odmicanje u kojemu nema nikakvog razuma. I mislim da tu povijest sama pobija Hegela i druge optimisti\u010dke mislioce klasi\u010dnog njema\u010dkog idealizma gdje na kraju uvijek imamo neki Um unutar povijesti koji svijet gura ka progresu. Time u vodu pada iluzija o planovima, programima i nacrtima \u2013 u smislu da se najednom pojavi politi\u010dka zajednica koja u ime nacije napravi program kojeg onda planski izvr\u0161i. Ja se bojim da je taj posao kao institucija bio dio europske projekcije da je mogu\u0107e u kapitalizmu (koji tad jo\u0161 nije bio globalni) planirati ne\u0161to poput radnog odnosa za \u010ditav \u017eivot pojedinca \u2013 za 40 godina unaprijed. I mislim da se to danas pokazuje kao utopijsko.<\/p>\n

Tu imamo sindikalnu borbu, koju ja podr\u017eavam i mislim da je to ne\u0161to jako plemenito; da se sindikati bore za sigurnost zaposlenja. I tu mislim da su donekle uspje\u0161ni, barem u smislu o\u010duvanja formalnog pravnog okvira toga. Zakon o radnim odnosima u Sloveniji, kao i u nekim drugim zemljama Europske unije je dosta socijaldemokratski, ali mislim da je praksa uvelike pobjegla svemu tome jer redovno zaposleni ne postoje van javnog sektora u Sloveniji; formalno da, ali ne i zaista.<\/p>\n

Za ve\u0107inu ljudi danas, a posebno za mlade , problem nije u tome kako na\u0107i posao, nego kako se priklju\u010diti na neki tok novcana bilo koji na\u010din. Postoje tokovi novca koji se sve vi\u0161e emancipiraju od tradicionalnih dru\u0161tvenih institucija poput posla i onda je pitanje kako tome pristupiti. Ne mislim da postoje objektivne garancije da \u0107e jednu osobu jedan tok novca dr\u017eati cijeli \u017eivot.<\/p>\n

Ljevica se danas suo\u010dava sa velikim problemom. \u010cak i ako osvoji parlamentarnu ve\u0107inu \u2013 ubrzo se suo\u010di sa realnim ograni\u010denjima parlamentarne politike. Ukoliko pove\u0107a poreze na kapital, kapital mo\u017ee odgovoriti \u0161trajkom \u2013 gdje vlada mo\u017ee samo nijemo promatrati kako zbog rasta nezaposlenosti opada dru\u0161tveni standard, a time i njihova elektoralna podr\u0161ka. Kako iza\u0107i iz tog \u0107orsokaka? Kako i gdje tu treba intervenirati?<\/strong><\/p>\n

To je zaista ogroman problem. I to se kroz praksu pokazalo. \u010cesto se navodi Mitterandov primjer u Francuskoj koji je krenuo sa prili\u010dno radikalnim ljevi\u010darskim programom koji se veoma brzo pretvorio u neoliberalni, sa \u010dvrstom valutom, mjerama \u0161tednje itd. Tu imamo veliki problem i mislim da je o\u010digledno da se putem parlamenta ne mo\u017ee prije\u0107i u socijalizam. Ali tu onda dolazimo do drugog pitanja \u2013 kako ako ne putem parlamenta? budu\u0107i da se parlamentu obi\u010dno suprotstavljaju uli\u010dni pokreti. Po pitanju politi\u010dke efikasnosti, mislim da tu ne mo\u017ee biti usporedbe jer protestni pokreti obi\u010dno imaju vrlo ograni\u010denu politi\u010dku efikasnost i jo\u0161 su zavisni od toga \u0161ta se de\u0161ava u vladi i parlamentu zbog toga jer se ti protesti uglavnom koncentriraju na to da svrgnu neku vladu, da samo \u017eele da ona ode ili pozivaju tu istu vladu da napravi ne\u0161to; \u017eele iskoristiti proteste kao polugu pritiska na vladu, ali vlada je jo\u0161 uvijek akter odluke o primjeni nekog zakona.<\/p>\n

Ako je parlament neuspje\u0161an u ukidanju kapitalizma, ne vidim za\u0161to bi protest uspio u nekoj toliko zahtjevnoj zada\u0107i ako to ve\u0107 ne mo\u017ee napraviti netko tko raspola\u017ee dr\u017eavnim prora\u010dunom i svom ostalom mo\u0107i koja dolazi sa tim, tako da ne bih postavljao opoziciju uli\u010dni aktivizam protiv profesionalne parlamentarne politike. Mislim da bi pravi modus operiranja bio neka razina metarefleksije i bezobzirnog pragmatizma kad to bude potrebno \u2013 da se parlament tretira kao bankomat, u smislu \u2013 ako pritisne\u0161 odre\u0111enu kombinaciju, iza\u0107i \u0107e toliko i toliko novca \u2013 pragmatizam u smislu da se nema iluzije da \u0107e se bilo \u0161ta drugo dogoditi. Ali tu bi se moglo postaviti pitanje \u0161ta je tu ljevi\u010darsko \u2013 jer sve stranke manje-vi\u0161e koriste parlament kao bankomat. Ili da se direktno dokopa\u0161 odre\u0111enog postotka prora\u010duna ili indirektno da ima\u0161 kontrolu nad dr\u017eavnim institucijama. To nije ni\u0161ta posebno ljevi\u010darsko, ali je to potrebno koristiti za odre\u0111ene subverzivne svrhe \u2013 isto je i sa protestima.<\/p>\n

Potrebno je raditi na invenciji novih oblika politi\u010dkog djelovanja. Ja se tu zala\u017eem za maksimalnu otvorenost \u2013 u smislu otvorenosti eksperimentiranja sa postoje\u0107im etabliranim oblicima politi\u010dkog djelovanja. Tu ne trebamo imati iluzija, na\u0161a djelovanja ne\u0107e nas direktno odvesti u socijalizam, ali mo\u017eda mogu dovesti do porasta minimalne pla\u0107e. Trebamo biti svjesni ograni\u010denja koja stoje pred nama, ali s druge strane je potrebna maksimalna otvorenost i tra\u017eenje novih oblika politi\u010dkog djelovanja jer su protesti bili isprobani, gra\u0111anski rat je bio isproban, parlament je ve\u0107 bio isproban i mislim da su iscrpljeni svi ti na\u010dini djelovanja i da znamo koji je njihov domet i dokle nas mogu odvesti. Eksperimentiranjem je potrebno prona\u0107i nove oblike politi\u010dkog djelovanja za koje ne treba biti vezana neka dogmati\u010dna fiksacija.<\/p>\n

Prometej.ba <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Primo\u017e Kra\u0161ovec: Eksperimentiranjem je potrebno prona\u0107i nove oblike politi\u010dkog djelovanja za koje ne treba biti vezana neka dogmati\u010dna fiksacija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-222524","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222524","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=222524"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222524\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=222524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=222524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=222524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}