{"id":222444,"date":"2017-03-06T07:41:36","date_gmt":"2017-03-06T06:41:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=222444"},"modified":"2017-03-06T07:43:45","modified_gmt":"2017-03-06T06:43:45","slug":"kolonizacijom-do-aneksije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/06\/kolonizacijom-do-aneksije\/","title":{"rendered":"Kolonizacijom do aneksije"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dominique Vidal*<\/strong><\/p>\n

\"izrael-palestina\"<\/a>\u201cJedino \u0161to mo\u017eemo predvidjeti za [Donalda] Trumpa jest da \u0107e biti nepredvidljiv\u201d.1 Globalno relevantna, ta misao Noama Chomskoga manje se odnosi na Bliski istok. Tri su osnovna stava republikanskog predsjednika koja nazna\u010duju njegovu budu\u0107u politiku po pitanju izraelsko-palestinskog sukoba: namjera premje\u0161tanja veleposlanstva SAD-a iz Tel Aviva u Jeruzalem,2 odbijanje da se kolonizacija podru\u010dja okupiranih 1967. godine smatra preprekom mirovnom procesu i odluka da se ne vr\u0161i nikakav pritisak na izraelsku vladu da pregovara.<\/p>\n

Uz samog Trumpa, njegova administracija uklju\u010duje jo\u0161 dvije figure koje bi mogle igrati va\u017enu po ovom pitanju: predsjednikov zet, Jared Kushner, koji redovito donira sredstva za izraelsku kolonizaciju Zapadne obale, imenovan je na mjesto \u201cvi\u0161eg savjetnika u Bijeloj ku\u0107i\u201d dok je David Friedman, predsjednik organizacije ameri\u010dkih prijatelja Beit Ela, starog \u017eidovskog naselja na Zapadnoj obali, imenovan na mjesto veleposlanika u Izraelu. Novope\u010deni diplomat odmah je objavio kako namjerava raditi u \u201cameri\u010dkom veleposlanstvu u vje\u010dnoj prijestolnici Izraela\u201d \u2013 Jeruzalemu.<\/p>\n

Je li to sve slu\u010dajnost? Dolazak nove ameri\u010dke administracije poklapa se s trenutkom u kojem izraelska ekstremna desnica pokre\u0107e kampanju za veliki zaokret u izraelskoj politici prema palestinskim teritorijima \u2013 aneksiju Zapadne obale. Naftali Bennett, \u0161ef ultranacionalisti\u010dke stranke \u017didovski dom te ministar obrazovanja i dijaspore, ve\u0107 dugo zagovara aneksiju tzv. zone C. Ta zona, sukladno sporazumu iz Osla (1993.), \u010dini 60 posto Zapadne obale. Formalno je dio Palestinskih teritorija, ali nad njom ekskluzivnu kontrolu ima Izrael. Ona obuhva\u0107a cijelu dolinu rijeke Jordan uz granicu s istoimenom zemljom, najva\u017enije prometnice i strate\u0161ki razmje\u0161tene izraelske kolonije na palestinskom teritoriju.<\/p>\n

Bennett je po\u010detkom prosinca pro\u0161le godine pre\u0161ao s rije\u010di na djela: izraelskom parlamentu je predlo\u017eio zakon kojim se legalizira gotovo 4000 tzv. postaja [outpost], odnosno nelegalnih kolonija koje dosad nije priznavala ni Dr\u017eava Izrael. Rije\u010d je o naseljima koja su izgra\u0111ena na privatnom zemlji\u0161tu palestinskih vlasnika koje su naseljenici ilegalno izvlastili.3 Rije\u010d je o flagrantnom kr\u0161enju \u010cetvrte \u017eenevske konvencije i rezolucija UN-a. Zakon je usvojen po\u010detkom ovog mjeseca \u010dime je Izrael samog sebe ovlastio za jednostranu eksproprijaciju privatnog vlasni\u0161tva Palestinaca radi dodatnog naseljavanja svojeg stanovni\u0161tva na teritoriju Zapadne obale. Predlaga\u010di su to otvoreno proglasili uvodom u aneksiju Palestinskih teritorija. No zakon jo\u0161 \u010deka mi\u0161ljenje izraelskog Vrhovnog suda.<\/p>\n

\u201cTo je najopasniji zakon koji je Izrael donio od 1967. godine\u201d, izjavio je nedavno Valid Asaf, palestinski ministar zadu\u017een za pitanja kolonija.4 Glavni dr\u017eavni odvjetnik Izraela, Avichai Mandelblit, usprotivio se zakonu koji je \u0161ef opozicije Isaac Herzog nazvao \u201cnacionalnim samoubojstvom\u201d.5 Uz to, dvjesto biv\u0161ih sigurnosnih du\u017enosnika, koji u javnosti nastupaju pod imenom \u201czapovjednici sigurnosti Izraela\u201d, osudili su projekt aneksije Zapadne obale nazivaju\u0107i ga krajem \u201c\u017eidovskog i demokratskog\u201d karaktera dr\u017eave. Te reakcije nisu sprije\u010dile Bennetta da najavi daljnju aneksiju Maale Adumima, izraelske kolonije na istoku Jeruzalema, koja je tako\u0111er formalno dio palestinskog teritorija. Za Palestinsku Samoupravu ovaj razvoj doga\u0111aja predstavlja smrtnu presudu. Aneksijom Zapadne obale ostaje bez podru\u010dja kojima upravlja, pa joj preostaje samo da se raspusti.<\/p>\n

Kada je prije pedeset godina, nakon \u0161estodnevnog rata, Izrael okupirao Zapadnu obalu, vlada je tvrdila da ne namjerava promijeniti status tog podru\u010dja. Zadovoljila se aneksijom isto\u010dnog Jeruzalema koji je posebnim zakonom 1980. godine spojen sa zapadnim dijelom u \u201cjedinstven i nedjeljiv\u201d glavni grad Izraela.[6] Kontrola nad ostatkom podru\u010dja trebala je biti samo \u201cadut\u201d u budu\u0107im pregovorima oko statusa Palestine. To je bila slu\u017ebena verzija uz koju su pristajale sve izraelske vlade, \u010dak i one najdesnije za vrijeme premijera Ariela Sharona i Benjamina Netanyahua. No to ih nije sprije\u010dilo da neprestano koloniziraju Zapadnu obalu. Broj izraelskih kolonista se od 1977. do danas pove\u0107ao s pet tisu\u0107a na 400 tisu\u0107a, ne ra\u010dunaju\u0107i 200 tisu\u0107a u isto\u010dnom Jeruzalemu.<\/p>\n

Izbjegavanje rje\u0161avanja statusa Zapadne obale do sad je omogu\u0107avalo Tel Avivu da sudbinu tog podru\u010dja dr\u017ei u neizvjesnosti. Potpuna aneksija otvorila bi nove probleme. Ako bi podru\u010dje tretirao kao dio svog teritorija, Izrael bi morao i tamo\u0161njem stanovni\u0161tvu dati odre\u0111ena gra\u0111anska prava, koja imaju Palestinci koji \u017eive na slu\u017ebenom teritoriju te dr\u017eave. Time bi im omogu\u0107io da poja\u010daju svoje zahtjeve za ravnopravno\u0161\u0107u unutar zajedni\u010dke dr\u017eave. Ako bi pak anektirao teritorij bez davanja gra\u0111anskih prava \u2013 \u0161to je zapravo intencija \u2013 time bi i slu\u017ebeno uspostavio sustav aparthejda, odnosno zakonske diskriminacije stanovni\u0161tva.<\/p>\n

No to nije najmra\u010dniji scenarij. Uvijek se, barem na izraelskoj desnici, kalkulira i s mogu\u0107im etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem Zapadne obale, ali i istjerivanjem Palestinaca s teritorija Izraela, gdje \u010dine 20 posto stanovni\u0161tva. Naposljetku, Izrael ni ne bi bio ve\u0107inski \u017eidovska dr\u017eava da nije bilo nakbe (ar. katastrofa), odnosno istjerivanja 850 tisu\u0107a ljudi (ili \u010detiri petine stanovni\u0161tva ovog teritorija) izme\u0111u 1947. i 1949. Proces se nastavio i nakon rata 1967. godine \u2013 naksom (ar. povla\u010denje) \u2013 kada je 300 tisu\u0107a novih izbjeglica pobjeglo s teritorija koje je tada okupirao Izrael. Ariel Sharon je volio ponavljati kako \u201crat za nezavisnost Izraela jo\u0161 nije gotov\u201d.7 No kontekst se ipak promijenio, a masovno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje ipak bi bilo te\u0161ko sakriti od o\u010diju javnosti. No bura u regiji mo\u017eda je olak\u0161ala tu opciju. Procjenjuje se da je u susjednoj Siriji polovica stanovni\u0161tva posljednjih godina napustila svoje domove.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, izraelska desnica prili\u010dno je otvorena oko svojih planova: \u201cDogovori i podjele nisu uspjele. Sada svoje \u017eivote trebamo posvetiti pro\u0161irenju izraelskog suvereniteta na Zapadnu obalu\u201d, izjavljuje vo\u0111a \u017didovskog doma.8 No premijer i vo\u0111a njihovog koalicijskog partnera Benjamin Netanyahu izgleda ne dijeli taj entuzijazam. Iako je na po\u010detku podr\u017eao prijedlog zakona, sada se \u010dini da je oprezniji.
\nZa\u0161tita od sankcija<\/p>\n

Ta krivudanja nisu novost. U svom govoru na sveu\u010dili\u0161tu Bar-Illan 2009. godine, Netanjahu se srame\u017eljivo zalo\u017eio za mogu\u0107nost stvaranja \u201cdemilitarizirane palestinske dr\u017eave\u201d. \u0160est godina kasnije, uo\u010di parlamentarnih izbora, zaklinje se da ne\u0107e biti palestinske dr\u017eave dok je on na vlasti. Ubrzo nakon \u0161to je postao premijer opet pravi zaokret: \u201cNisam porekao ni\u0161ta od onoga \u0161to sam izjavio prije \u0161est godina, kada sam pozvao na rje\u0161enje koje uklju\u010duje demilitariziranu palestinsku dr\u017eavu, koja priznaje \u017eidovsku dr\u017eavu. Jednostavno sam rekao da za to danas nema uvjeta\u201d.9<\/p>\n

Razlog tim akrobacijama je rastu\u0107a izolacija Izraela koja osobito brine Institut za istra\u017eivanja nacionalne sigurnosti (INSS). U svom utjecajnom godi\u0161njem izvje\u0161\u0107u institut navodi: \u201cizraelski imid\u017e nastavlja opadati u zapadnim zemljama; to je trend koji pove\u0107ava sposobnost neprijateljskih grupa da vode akcije osporavanja moralnog i politi\u010dkog legitimiteta zemlje, kao i kampanje bojkota\u201d.10 Izraelska ekstremna desnica \u010dini se ne obra\u0107a previ\u0161e pa\u017enje na to, vjerojatno zato \u0161to se oslanja na novu ameri\u010dku administraciju, ali jo\u0161 vi\u0161e na radikaliziranu doma\u0107u javnost. Trajno ratno stanje (oja\u010dano u zadnjih par mjeseci \u201cintifadom no\u017eeva\u201d), intenzivne medijske manipulacije, ali i nedostatak ikakve politi\u010dke alternative \u2013 svi ti faktori obja\u0161njavaju naklonost ve\u0107ine izraelskih \u017didova ekstremisti\u010dkim tezama.<\/p>\n

Sva aktualna ispitivanja javnog mnijenja potvr\u0111uju nastavak tendencija od posljednjih izbora 2015. godine koji su doveli do uspostave najdesnije vlade u povijesti Izraela. Uvjerljiva ve\u0107ina ispitanih odbija mogu\u0107nost stvaranja palestinske dr\u017eave, podr\u017eava aneksiju Zapadne obale i \u017eeli \u201ctransferirati\u201d Palestince, uklju\u010duju\u0107i i one koji \u017eive na teritoriju Izraela, \u0161to je novi fenomen.11 Treba usput re\u0107i da, prema istom istra\u017eivanju, \u0161est izraelskih \u017didova od deset smatra da je Bog dao izraelsku zemlju \u017didovima. Tom konsenzusu je tako\u0111er pridonio sna\u017eni represivni arsenal protiv onih koji kritiziraju ovakve stavove (vidi okvir).<\/p>\n

Jedan sudski proces dobro simbolizira tu radikalizaciju. Izraelski vojnik Elor Azaria optu\u017een je da je 24. o\u017eujka 2016. godine metkom u glavu ubio ve\u0107 ranjenog palestinskog napada\u010da koji je u nesvijesti le\u017eao na tlu u centru Hebrona. Zabrinut za imid\u017e vojske nakon emitiranja slika ubojstva diljem svijeta, glavni sto\u017eer je htio od njega napraviti primjer. Vojni sud ga je 4. sije\u010dnja osudio za \u201cumorstvo\u201d. No kazna, koja bi mogla iznositi do dvadeset godina zatvora, jo\u0161 nije odre\u0111ena. Suci koji bi je trebali odrediti pod velikim su pritiskom. Premijer i gotovo cijela vlada, te velika ve\u0107ina politi\u010dara i medija, zahtijevaju milost za ubojicu, s \u010dim se sla\u017ee i 67 posto anketiranih izraelskih \u017didova. Zbog sve ve\u0107eg broja prijetnji smr\u0107u, suci su zatra\u017eili za\u0161titu, a sli\u010dne je prijetnje dobio \u010dak i na\u010delnik glavnog sto\u017eera.<\/p>\n

Ovakav razvoj doga\u0111aja potvr\u0111uje va\u017enost rezolucije 2334 Vije\u0107a sigurnosti Ujedinjenih naroda koja osu\u0111uje kolonizaciju. Usvojena je 23. prosinca 2016. zahvaljuju\u0107i ameri\u010dkoj suzdr\u017eanosti. To je bilo prvi put od 1980. godine da je SAD odlu\u010dio uskratiti potporu Izraelu u tom tijelu \u0161to je omogu\u0107ilo ostalim \u010dlanicama da osude izraelsko kr\u0161enje ranijih odluka. Izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman to je smjesta proglasio \u201cmodernom Aferom Dreyfus\u201d.12 No ovakvim je glasanjem \u201cme\u0111unarodna zajednica\u201d prije svega osudila kolonizaciju koja ugro\u017eava rje\u0161enje koje uklju\u010duje uspostavu dviju paralelnih dr\u017eava (Izraela te Palestine na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze).<\/p>\n

Ovaj ameri\u010dki postupak bio bi pohvalan kada ne bi dolazio puno prekasno, odnosno nakon \u0161to je administracija na odlasku zaklju\u010dila povijesni sporazum s Tel Avivom o vojnoj pomo\u0107i od 38 milijardi dolara kroz deset godina. No to nije jedini problem. Puno je gore to \u0161to je propu\u0161tena posljednja \u0161ansa prije dolaska Donalda Trumpa da se ostavi mogu\u0107nost sankcija ako Izrael ne reagira na rezoluciju Vije\u0107a sigurnosti. Unato\u010d tome, vo\u0111a najve\u0107e liberalne stranke Yair Lapid smatra da \u201ciako ta rezolucija ne govori o sankcijama, ona daje infrastrukturu za budu\u0107e sankcije; to je ono \u0161to je alarmantno. Time se otvara mogu\u0107nost \u017ealbama pred me\u0111unarodnim sudovima protiv Izraela i njegovog dr\u017eavnog vrha\u201d.13<\/p>\n

Unutarnji politi\u010dki razvoj u Izraelu zapravo potvr\u0111uje ono \u0161to je i ranije bilo jasno: samo sna\u017ean me\u0111unarodni pritisak koji koristi ekonomske i pravne mjere mo\u017ee urazumiti politi\u010dke vo\u0111e. Svjestan ovoga, izraelski premijer je 2015. godine kampanju BDS (bojkot, neinvestiranje, sankcije) nazvao \u201cstrate\u0161kom prijetnjom\u201d. Prema korporaciji Rand, ameri\u010dkom think-tanku, ona bi mogla ko\u0161tati izraelsku ekonomiju do 47 milijardi dolara kroz deset godina.14 Izme\u0111u ostalog zato \u0161to se \u0161iri na institucionalnu razinu: brojne zemlje, mirovinski fondovi, velika poduze\u0107a i banke odbijaju poslovati s kolonijama ili \u010dak Izraelom. EU zahtijeva da se proizvodi iz kolonija posebno obilje\u017ee, tako da oni ne u\u017eivaju pogodnosti koje imaju izraelske firme na europskom tr\u017ei\u0161tu. No taj zahtjev ima ograni\u010den doseg\u2026<\/p>\n

Iako se sama sna\u017eno protivi bojkotu Izraela, visoka povjerenica EU-a za vanjske poslove i sigurnost Federica Mogherini nedavno je izjavila kako \u201cUnija brani slobodu izra\u017eavanja i udru\u017eivanja, sukladno povelji o temeljnim pravima [\u2026] uklju\u010duju\u0107i i akcije BDS-a\u201d.15 Pod vodstvom Fran\u00e7oisa Hollandea i Manuela Vallsa, francuska vlast je, s druge strane, kazneno gonila osobe koje su uklju\u010dene u kampanju BDS-a, i to pod izgovorom da je rije\u010d o \u201cpozivanju na rasnu mr\u017enju\u201d. Paradoks je u tome da kampanja istodobno poziva na kraj kolonizacije, ali i na punu ravnopravnost, sasvim u skladu s rezolucijom UN-a.<\/p>\n

* Dominique Vidal je novinar i povjesni\u010dar, urednik \u010dasopisa L\u2019\u00c9tat du monde.<\/p>\n

1 L\u2019Humanit\u00e9, Saint-Denis, 30. studenog 2016.
\n2 Iako je preseljenje ambasade Kongres izglasao jo\u0161 1995. godine ono do sad nije provedeno.
\n3 Haaretz, Tel Aviv, 5. prosinca 2016.
\n4 Agence France-Presse (AFP), 7. prosinca 2016.
\n5 AFP, 5. prosinca 2016.
\n6 Golanska visoravan, sirijski teritorij koji je 1967. godine okupirao Izrael, anektiran je 1981. godine.
\n7 Le Monde, 7. sije\u010dnja 2006.
\n8 Jacques Benillouche, \u201cEn Isra\u00ebl, la tentation d\u2019un \u00c9tat binational qui annexerait la Cisjordanie\u201d, Slate.fr, 29. listopada 2016.
\n9 Le Monde, 19. o\u017eujka 2015.
\n10 Anat Kurz i Shlomo Brom, \u201cStrategic Survey for Israel 2016-2017\u201d, INSS, Tel Aviv, 2016.
\n11 Haaretz, 8. o\u017eujka 2016.
\n12 Le Monde, 26. prosinca 2016.
\n13 Le Monde, 23. prosinca 2016.
\n14 Financial Times, London, 12. lipnja 2015.
\n15 The Times of Israel, 31. listopada 2016.\n<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izbjegavanje rje\u0161avanja statusa Zapadne obale do sad je omogu\u0107avalo Tel Avivu da sudbinu tog podru\u010dja dr\u017ei u neizvjesnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-222444","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222444","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=222444"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222444\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=222444"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=222444"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=222444"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}