{"id":222393,"date":"2017-03-05T08:37:37","date_gmt":"2017-03-05T07:37:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=222393"},"modified":"2017-03-05T08:58:05","modified_gmt":"2017-03-05T07:58:05","slug":"dva-slona-u-sobi-kapitalisticke-nepravde","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/05\/dva-slona-u-sobi-kapitalisticke-nepravde\/","title":{"rendered":"Dva slona u sobi kapitalisti\u010dke nepravde"},"content":{"rendered":"<p><strong>Razgovarao: Neboj\u0161a Miliki\u0107\t<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/Ovidiu-Gherasim-Proca.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/Ovidiu-Gherasim-Proca-300x220.jpg\" alt=\"Ovidiu Gherasim-Proca\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-222394\" \/><\/a>Aktuelni protesti u Rumuniji, izveli su na ulice do sada najve\u0107i broj ljudi u talasu masovnih demonstracija koji traje od 2012. godine. Korupcija kao povod nezadovoljstva nije nova stvar u politi\u010dkom \u017eivotu te zemlje, a osim velikog mobilizacijskog potencijala ona je postala i dobro oru\u0111e za prikrivanje klasnih i ideolo\u0161kih razlika.<\/p>\n<p>O ovim de\u0161avanjima u Rumuniji, kao i njihovom uklapanju u globalni protestni talas, razgovarali smo s Ovidiu Gerasim-Prokom (Ovidiu Gherasim-Proca) predava\u010dem na Odseku za politi\u010dke nauke, me\u0111unarodne odnose i evropske studije, Univerziteta \u201eAleksandar Joan Kuza\u201c u Ja\u0161iju, Rumunija.<\/p>\n<p><strong>Da li biste mogli da pojasnite tezu koju ste objavili na Fejsbuku: da postoje dva slona u dnevnoj sobi kapitalisti\u010dke nepravde \u2012 korupcija i antikorupcija?<\/strong><\/p>\n<p>    Osamnaestog januara, pre protesta, predsednik Rumunije se neo\u010dekivano pojavio na sastanku vlade, o kome se prethodne ve\u010deri proneo glas da vlada ima jasnu nameru da na njemu, po hitnom postupku, tajno donese dva dekreta: jedan koji se ti\u010de pomilovanja po\u010dinioca odre\u0111enih krivi\u010dnih radnji i drugi koji se odnosi na izmenu pojedinih \u010dlanova Krivi\u010dnog zakonika. Tada je Klaus Johanis (Klaus Iohannis) upotrebio metaforu slona u sobi govore\u0107i da je namera Socijaldemokratske partije da donese ta dva normativna akta sramna, jer \u010dini ta dva dokumenta u isto vreme i skrivenim i svima o\u010diglednim. \u010cinilo mi se da je metafora o dva slona veoma prikladna da opi\u0161e frustriraju\u0107i na\u010din na koji, u \u017eari\u0161tu veoma \u017eestokog partijskog sukoba, \u010ditava debata izbegava bilo kakvo iskreno i lekovito suo\u010davanje sa sveukupnim ose\u0107anjem nepravde koji je od zime 2012. pokrenuo masovne proteste u Rumuniji.<\/p>\n<p>    Partije desnog centra isticale su populisti\u010dki diskurs \u201eborbe protiv korupcije\u201c, bezrezervno podr\u017eavaju\u0107i rad Nacionalnog direktorata za antikorupciju (Direc\u021bia Na\u021bional\u0103 Anticorup\u021bie, DNA), koji je s vremenom stekao izuzetnu mo\u0107, interveni\u0161u\u0107i u klju\u010dnim trenucima politi\u010dke borbe, sprovode\u0107i istrage i javne kampanje. Iz prespektive disciplinarnih institucija, izvor svih zala u dru\u0161tvu jeste korupcija. Ipak, po\u010detna visoka moralna pozicija koju je zauzimala \u201eborba protiv korupcije\u201c postepeno je slabila nakon \u0161to su javno dovedeni u pitanje pojedine kontroverzne sudske odluke i radnje; propisi koji tu\u017eiocima (za antikorupciju) daju posebna ovla\u0161\u0107enja; optu\u017ebe Ustavnog suda i protesta sudija koji su se ticali vanpravne saradnje izme\u0111u (kabineta) javnog tu\u017eioca i Slu\u017ebe rumunske dr\u017eavne bezbednosti.<\/p>\n<p>    Sa druge strane, Socijaldemokratska partija (PSD), partija koju su intervencije DNA najvi\u0161e pogodile, nameravala je da stekne politi\u010dku podr\u0161ku dvosmislenom politikom fiskalne relaksacije i postepenog pove\u0107avanja socijalnih davanja, udru\u017eenih s poku\u0161ajem da se pridobije podr\u0161ka Pravoslavne crkve \u2013 koja je izrazito popularna organizacija. Me\u0111utim, oni gotovo ni\u0161ta nisu uradili da izmene Zakon o radu, da smanje velike dru\u0161tvene nejednakosti, da omogu\u0107e vi\u0161e sigurnosti radnicima ili da odr\u017ee celovite socijalne politike.<\/p>\n<p>    Imamo dva slona u dnevnoj sobi kapitalisti\u010dke nepravde: korupciju i antikorupcijske politike. Obe nepravde proiza\u0161le su iz nelegitimnih ili nelegalnih odnosa izme\u0111u investitora i dr\u017eave, i onih stvorenih turbulentnom, arbitrarnom i povr\u0161nom prirodom \u201eborbe protiv korupcije\u201c, i obe su manifestacije istog sistema ekonomske nejednakosti, neprijateljskog prema javnim servisima. Korupcija je sveprisutna, ali antikorupcijske mere ne menjaju ba\u0161 ni\u0161ta. \u010cine se nedovoljnim i selektivnim. Jednakost pred zakonom, koju zahtevaju pristalice antikorupcionih politika, misle\u0107i pritom na krivi\u010dnu pravdu, nikako ne smanjuje nejednakosti u dru\u0161tvu. Ove \u010dinjenice su zna\u010dajne i izazivaju ogor\u010denje. Ali kao da niko nema hrabrosti da ova pitanja unese u prostor zvani\u010dne diskusije, mo\u017eda na sednici vlade, i stavi ih u njihov relevantan kontekst: nepravednost dru\u0161tvenog sistema zasnovanog na privilegijama dobijenim na osnovu posedovanja kapitala.<\/p>\n<p><strong>Kratka analiza u Gardijanu ukazuje na to da antikorupcijska borba koju je vodila tajna slu\u017eba (potpomognuta i podr\u017eavana od me\u0111unarodne politi\u010dke zajednice, ve\u0107inom EU organa), ugro\u017eava demokratiju samu po sebi. Bez ula\u017eenja u to \u0161ta je \u201edemokratija\u201c u jednoj ovakvoj analizi, mo\u017eete li da objasnite kontradikciju izme\u0111u jasne ve\u0107ine PSD-a dobijene na poslednjim izborima i masovnosti aktuelnih uli\u010dnih protesta?<\/strong><\/p>\n<p>    Vi\u0161e je faktora koji su doprineli jasnoj izbornoj pobedi PSD-a. Njihov predlo\u017eeni program bio je zasnovan na ekonomskim pitanjima, jasno orijentisan protiv bud\u017eetske discipline, na koju je neprekidno opominjala tehnokratska vlada (uglavnom sa\u010dinjena od EU zvani\u010dnika, menad\u017eera iz privatnog sektora i NVO lidera). Nacionalna liberalna partija (PNL) i novoformirana gra\u0111anska partija Unija za spas Rumunije (USR) \u010ditav svoj program fokusirale su na optu\u017ebe protiv Socijaldemokratske partije za navodnu korupciju i na bezuslovnu podr\u0161ku tada\u0161njem premijeru Dakian \u010colo\u0161u (Dacian Ciolo\u0219u), koji sebe opisuje kao apoliti\u010dnog tehnokratu i kao pristalicu obe ove partije. Nedostatak jasnih programskih predloga, kao i ose\u0107aj da su izbori ni\u0161ta vi\u0161e do plebiscit za odr\u017eanje statusa kvo, demobilisali su delove glasa\u010da iz srednje klase koji obi\u010dno u\u010destvuju na velikim protestima.<\/p>\n<p>    Isti efekat je, verovatno, stvoren narastanjem ozbiljnih sumnji u vezi s antikorupcijskim idealizmom (na primer zata\u0161kavanje skandala o plagijatu, koji je u ozbiljnoj meri naru\u0161io kredibilitet glavnog tu\u017eioca DNA). Unutar dru\u0161tvenih grupa mobilisanih liberalno-gra\u0111anskom posve\u0107eno\u0161\u0107u i antikomunisti\u010dkim diskursom, po\u010dela je da izbija na povr\u0161inu netrpeljivost prema tradicionalno marginalizovanim glasa\u010dima iz ni\u017eih klasa. PSD je \u010desto opisivan, u kontekstu izbora, kao partija koju podr\u017eavaju neobrazovani, siroma\u0161ni ljudi iz ruralnih krajeva, skloni porocima, nesposobni da se adekvatno informi\u0161u i glasaju. Uprkos izra\u017eenijoj okrenutosti interesima srednje klase i urbanom mladom bira\u010dkom telu, PSD nije bio u stanju da ispuni o\u010dekivanja ovih dru\u0161tvenih kategorija na uverljiv na\u010din, ostaju\u0107i radije staromodna parti de masse koja prolazi kroz veoma dugu identitetsku krizu (hijerarhijska, kruta, paternalisti\u010dka i ne ba\u0161 dobro prilago\u0111ena onlajn politi\u010dkoj komunikaciji).<\/p>\n<p><strong>\u0160ta se dogodilo nakon izbora?<\/strong><\/p>\n<p>    Postizborni period zapo\u010deo je sa dosta buke i neo\u010dekivanim odbijanjem predsednika da za premijerku imenuje Sevil \u0160aideh (Sevil Shhaideh; time bi postala prva \u017eena i prva muslimanka na mestu predsednice vlade). Zatim je odluka predsednika da predsedava sednici vlade, prvi put za svog mandata, vi\u0111ena kao izuzetna politi\u010dka pobeda nakon velikog poraza njegove partije (PNL). Otkako je imenovana vlada Grindeanua, Nacionalna liberalna partija je insistirala na tome da PSD mora da obrazlo\u017ei svoju poziciju u vezi sa ovim pitanjima, stalno pritom optu\u017euju\u0107i vladinu partiju kako namerava da pomiluje sve politi\u010dare prethodno osu\u0111ene za korupciju, ili kako \u017eeli da proglasi amnestiju za prekr\u0161aje u vezi s korupcijom.<\/p>\n<p>    Nakon \u0161to su protesti zapo\u010deli, predsednik se nije ustru\u010davao da si\u0111e me\u0111u protestante i izrazi svoju ozloje\u0111enost. Va\u017ean faktor je bio i (tradicionalno veliki) mobilizacioni potencijal USR aktivista (sada deo opozicije). Dakle, o\u017eivljena su svrstavanja prete\u0107a po PSD, stvoren je efekat personalizovane mo\u0107i, mesijansko-iskupljuju\u0107a klima i emocijama nabijen kontekst koji su nedostajali u izbornim kampanjama, ali koji su Klausu Johanisu zagarantovali neo\u010dekivanu pobedu 2014. Prezrivi stav ministra pravde, koji je bezobzirno insistirao na nastavku javnih konsultacija i usvajanju normativnih akata uprkos protestima, atmosfera sumnji\u010denja i tajnih dogovaranja razbesneli su \u010dak i neke od glasa\u010da PSD-a.<\/p>\n<p><strong>Sve ovo zvu\u010di kao veoma jasan razlog za protest, ali i kao previ\u0161e konfuzno rezonovanje u vezi s njegovom politi\u010dkom i ideolo\u0161kom pozadinom i ciljevima. Da li ste za vreme va\u0161eg istra\u017eivanja za kurs \u201eGranice, barijere i protestna kultura \u2013 nove politike dru\u0161tvenih pokreta u Centralnoj i Isto\u010dnoj Evropi\u201c uo\u010dili takve op\u0161te karakteristike protesta?<\/strong><\/p>\n<p>    Uop\u0161teno gledano, veliki protesti imaju tendenciju da se usredsrede na \u010ditav spektar nezadovoljstava koja ne mogu jasno da se artikuli\u0161u. Ipak, njihova interpretacija i proizvedeni efekti zavise od analize konteksta, od partijskih uloga, simbola, ideolo\u0161kih pretpostavki, diskursa i trendova u medijskoj komunikaciji. Upravo stoga me ovi aspekti zanimaju vi\u0161e nego sami mehanizmi mobilizacije; moje naro\u010dito zanimanje je posmatranje protestne kulture, reprezentacije protesta i dru\u0161tvenih transformacija koje ih prate. Ne\u0161to veoma zanimljivo se doga\u0111a u Rumuniji u ovoj skora\u0161njoj sekvenci velikih protestnih pokreta. Od protesta protiv mera \u0161tednje (2011\/12) i onih protiv kontroverznih projekata vezanih za eksploataciju rudnog bogatstva iz 2013, mo\u017ee se uo\u010diti postepeno pomeranje ka sve nejasnijoj ideolo\u0161koj motivaciji, koja, uop\u0161teno gledano, naginje ka desni\u010darskom diskursu. Na primer, 2013. je prisustvo nacionalisti\u010dkih grupa bilo mnogo uo\u010dljivije. Od tada su rumunske zastave, nacionalisti\u010dka i antikomunisti\u010dka obele\u017eja postali uobi\u010dajeni za velike manifestacije.<\/p>\n<p>    Kapitalizovanje protesta tako\u0111e je postalo jednostavno i lako, bilo direktno ili indirektno, u partijskoj trci velikih politi\u010dkih stranaka, koje su u svojoj strukturi oligarhijske, a po svom karakteru oportunisti\u010dke. Na primer, pobeda Socijaldemokratske partije u 2016. mo\u017ee se, tako\u0111e, interpretirati kao reakcija protiv na\u010dina na koji je predsednik Johanis kapitalizovao proteste iz 2015, koji su mu omogu\u0107ili da uspostavi desni\u010darsku vladu, a da nije osigurao potreban legitimitet unutar dru\u0161tva. Istovremeno, antikorupcijski diskurs po\u010deo je da poprima sve elemente autoritarizma, u kontekstu u kome su gra\u0111anski pokreti sve vi\u0161e ideolo\u0161ki neosve\u0161\u0107eni, \u0161to nije nimalo obe\u0107avaju\u0107i razvoj doga\u0111aja. Teorije zavere i govor mr\u017enje sve vi\u0161e prevladavaju u odnosu na civilno promi\u0161ljanje, dok se socijalna pitanja konstantno upro\u0161\u0107avaju upiranjem prstom u krivce, ili stigmatizacijom socijalno ugro\u017eenih grupa.<\/p>\n<p>    Ovoga puta, glavna tema bilo je kolektivno pomilovanje i revizija Krivi\u010dnog zakonika. Neke od predlo\u017eenih mera i\u0161le bi u korist \u010dlanova vladaju\u0107e koalicije, \u0161to bi u tom slu\u010daju zna\u010dilo da moraju da izmene neke od \u010dlanova Krivi\u010dnog zakona prethodno kritikovane od Ustavnog suda i koji, zbog svoje konceptualne rastegljivosti, Nacionalnom direktoratu za antikorupciju (DNA) daju izuzetno veliku mo\u0107. Na primer, mogu\u0107nost da pokrenu istra\u017eni postupak u vezi s dono\u0161enjem dr\u017eavnih zakona i uredaba vlade. \u010citava debata se vodila oko bezuslovne podr\u0161ke date tu\u017eiocima i oko vladine odluke da ove zakonske akte modifikuje. Politi\u010dke stranke su promenile svoje pozicije u strate\u0161kom smislu. Predsednik je zahtevao odr\u017eavanje referenduma u vezi s nastavkom borbe protiv korupcije (za koji je jedini mogu\u0107i odgovor da, naravno), sugeri\u0161u\u0107i da Socijademokratska partija tra\u017ei na\u010din da tu borbu prekine, dok je lider PSD-a tra\u017eio istovremeno odr\u017eavanje referenduma koji bi se ticao izmene ustavne definicije pojma porodice (koji bi mu doneo znatnu podr\u0161ku u narodu, ali bi onda u isto vreme u prvi plan bio stavljen homofobi\u010dni religijski autoritarizam, odmah pored antikorupcijskog kaznenog autoritarizma). Strukturna pitanja koja se ti\u010du prenatrpanih zatvora i osnovne humanosti krivi\u010dnog zakona, koja su podstakla proteste zatvorenika pro\u0161le godine, ostala su u senci, kao \u0161to je bio slu\u010daj i sa debatom vo\u0111enom u vezi sa sposobno\u0161\u0107u antikorupcionih tu\u017eilaca da oblikuju legislativnu agendu. Ili \u010dinjenicom da je veliki broj \u010dlanova Krivi\u010dnog zakonika bio progla\u0161en delimi\u010dno neustavnim. Tu\u017eioci su pokrenuli krivi\u010dnu istragu o dekretu donetom po hitnom postupku iako nemaju ustavno pravo da se me\u0161aju u pitanje neophodnosti ili sadr\u017eaja zakonskih akata. Protestom je prevladavalo besno tra\u017eenje kazne dok su umereni glasovi bili prigu\u0161eni.<\/p>\n<p><strong>Pretpostavimo da su poruke koje se odnose na pomenuti \u201ekazneni bes\u201c bile s dobrim razlogom redukovane, pojednostavljene i usredsre\u0111ene. Protestanti pokazuju raznolike poruke, od kojih neke sadr\u017ee sofisticirane optu\u017ebe na ra\u010dun re\u017eima: da predstavljaju nasle\u0111e \u201ekomunizma\u201c, korumpirani sami po sebi, popularni i na vlasti zahvaljuju\u0107i podr\u0161ci manje pismenih i obrazovanih ljudi itd. Mo\u017eemo li da govorimo o inherentnoj socio-ekonomskoj strukturi dominantnih \u201esimbola, ideolo\u0161kih pretpostavki, diskursa i trendova u medijskoj komunikaciji\u201c u upotrebi?<\/strong><\/p>\n<p>    Za neke ljude je veoma te\u0161ko da razumeju kako je mogu\u0107e da su oni sa srednjoklasnim obrazovanjem tako samouvereni i sigurni u svoju poziciju \u010dak i kada \u0161ire sofisiticirane teorije zavere koje izvr\u0107u konkretne dokaze ili progresivne interpretacije, stvaraju\u0107i upravo onu konfuziju koju podrazumevaju u slu\u010daju ugro\u017eenih dru\u0161tvenih grupa. Verujem da je odgovor upravo u centralnoj ulozi srednje klase u proizvodnji dominantnih stanovi\u0161ta. Ove teorije zavera produkuju se u istim onim kreativnim krugovima srednje klase koji proizvode informacije. Konkretno, sve parlamentarne partije (ali tako\u0111e i Ustavni sud i Nacionalni direktorat za antikorupciju ili razli\u010dite novinske institucije) predstavljaju pre svega interese i \u017eivotni stil privilegovanih grupa, a politi\u010dki konflikt predstavlja borbu oko toga ko \u0107e ta\u010dno preuzeti zadatak da ih predstavlja, koriste\u0107i pritom sve mo\u0107i dr\u017eave. Zapravo, \u010ditav taj simbolizam oslikava tenziju unutar malogra\u0111anskog imaginarijuma.<\/p>\n<p>    Na primer, kada jedna strana prizove teoriju zavere kako bi ukazala na izvore finansiranja neke suprotstavljene nevladine organizacije, neprestano ponavljaju\u0107i teze malogra\u0111anskog antimonopolizma i \u201eantikolonijalizma\u201c iz me\u0111uratnog perioda, ona dodaje i \u010dinjenicu da je lokalna sitna bur\u017eoazija ugro\u017eena od velikih korporacija. Stoga oni, koriste\u0107i emocionalne termine nacionalizma, prevode konflikt izme\u0111u malih i velikih vlasnika kapitala glasa\u010dima iz socijalno ugro\u017eenih grupa (penzioneri, slabo pla\u0107eni radnici i drugi \u201egubitnici\u201c postkomunisti\u010dke tranzicije). Oni tako\u0111e ukazuju na zloupotrebu antikorupcijskih institucija protiv lokalnih preduzetnika, koji bivaju ka\u017enjeni, dok velike korporacije ume\u0161ane u korupcijske afere nemaju isti tretman. Zapravo, oni zahtevaju pravednije odnose unutar mehanizama neregulisanog tr\u017ei\u0161ta, a gde se, da ne zaboravimo, dr\u017eava neprestano upli\u0107e, naj\u010de\u0161\u0107e u korist vlasnika kapitala. S druge strane, desni\u010darski populisti i gra\u0111anski aktivisti koji zahtevaju liberalnu respektabilnost legitimi\u0161u sebe kroz samu urbanu kulturu srednje klase, isti\u010du\u0107i \u010dinjenicu da su oni jedina pokreta\u010dka snaga dru\u0161tvenih promena, da \u010ditava zemlja zavisi od njih, da su oni jedini koji mogu da je spasu i da oni predstavljaju \u201eprave vrednosti\u201c nacije. Nacionalisti\u010dki diskurs prisutan je i u ovom slu\u010daju, naro\u010dito posredstvom intervencija emigracije, koja odr\u017eava jake afektivne i politi\u010dke veze sa svojom zemljom.<\/p>\n<p><strong>Kada je re\u010d o lingvisti\u010dkim i propagandnim nivoima, \u010dini se da postoji (ne sasvim stilski) konflikt koji nekako podse\u0107a na pozadinsku klasnu strukturu sada\u0161njih i prethodnih konflikata. PSD koristi grub, \u010dak i brutalan jezik mo\u0107i, optu\u017euju protestante da ih podr\u017eavaju strani interesi i agencije. Protestanti imaju, vi\u0161e ili manje o\u010diglednu, podr\u0161ku privatnog biznisa i finansijskog sektora, ali u su\u0161tini govore i na usta predsednika i vi\u0161e od nekoliko visokih evropskih zvani\u010dnika i instanci.<\/strong><\/p>\n<p>    Zakasneli antikomunizam (li\u0161en svog objekta) ima funkciju diskurzivnog aparata koji postepeno bri\u0161e se\u0107anje na egalitarne etape socijalnog i ekonomskog razvoja kroz koje su prolazile prethodne generacije u socijalisti\u010dkoj pro\u0161losti. Donekle se ovde radi o me\u0111ugeneracijskoj podeli, ali ne samo du\u017e demografskih linija. To je vi\u0161e praznina u dru\u0161tvenom se\u0107anju. PSD je jo\u0161 uvek povezan (u izbornom smislu) s dru\u0161tvenim kategorijama koje i dalje imaju ovo se\u0107anje, s ljudima koji su naj\u010de\u0161\u0107e stigmatizovani kao necivilizovani ili nesposobni za izbor. Ovo je razlog zbog kojeg ih na bizaran na\u010din njihovi rivala identifikuju kao komunisti\u010dku partija, iako je PSD ni\u0161ta vi\u0161e do oligarhijska partija levog centra kao i mnoge druge, i najverovatnije je pozicionirana bli\u017ee desno negoli mnoge druge sli\u010dne partije u Evropi. Pored toga, \u010ditav ton je ponekad veoma neprikladan. Protestanti su ove godine \u010desto uzvikivali \u201ePSD, crvena kuga\u201c, slogan koji vi\u0161e li\u010di na one s krajnje desnice.<br \/>\n<strong><br \/>\n\u010cini se da opisana ideolo\u0161ka konfuzija na neki na\u010din odgovara svim stranama parlamentarne politike. Ali smo izgleda skloni i da zaboravimo da je politi\u010dka konfuzija \u010desto konceptualizovana, proizvedena i negovana. Pored toga, potrebni su joj pouzdani alati stvaranja, razvoja i distribucije. Mo\u017eemo li da prepoznamo, ili \u010dak dekonstrui\u0161emo, poreklo ovog tipa konfuzije, koja postepeno (i polako) prevladava u mnogim zemljama dana\u0161njeg \u2013 navodno racionalnog i demokratskog \u2013 kapitalisti\u010dkog sveta? Ili je njeno specifi\u010dno poreklo u isto\u010dnoevropskom domenu?<\/strong><\/p>\n<p>    Poput neregulisanih tr\u017ei\u0161ta, koja nakon velikih finansijskih \u0161okova ne vr\u0161e samoregulaciju i ne regeneri\u0161u sama sebe, mo\u017eemo primetiti da su mo\u0107i samoregulacije i samoregeneracije bur\u017eoaske javne sfere (Habermas) sve iluzornije. Mobilizacija radi protesta ne menja plitkoumnost monopola u odlu\u010divanju velikih politi\u010dkih aktera, kako u doma\u0107oj tako i u me\u0111unarodnoj politici. Ista stvar kao da se de\u0161ava i u Rumuniji, gde su tu\u017eioci za antikorupciju optu\u017eeni za partijsku pristrasnost, socijalne razlike se produbljuju, a zara\u0107ene strane obezbe\u0111uju podr\u0161ku ili \u010dinom glasanja ili onlajn mobilizacijom. Setih se sada politi\u010dke situacije u Brazilu od pro\u0161le godine, rumunski slu\u010daj joj je veoma sli\u010dan.<\/p>\n<p><strong>Svuda je sve vi\u0161e sli\u010dnih situacija, izgleda gotovo kao globalni trend, gde frakcije urbane srednje klase i sitne bur\u017eoazije (koji, za sada, sebe vide bilo kao realisti\u010dne ili iluzorne \u201edobitnike globalne tranzicije\u201c) insistiraju na vrednostima i moralnoj \u010distoti sistema? Ali za lokalne i globalne \u201egubitnike tranzicije\u201c protesti kao da predstavljaju i potra\u017eivanje dela plena?<\/strong><\/p>\n<p>    Protestovanje unutar granica \u201etvog\u201c a samom sebi protivre\u010dnog sistema vrednosti mo\u017ee dovesti do tenzija izme\u0111u nadanja i rezultata. S druge strane, ideolo\u0161ka konfuzija je jedan od glavnih uzroka relativne bezna\u010dajnosti mobilizacije liberalnog gra\u0111anstva.<\/p>\n<p>    Sa istorijske ta\u010dke gledi\u0161ta, uzimaju\u0107i u obzir iskustvo Isto\u010dne Evrope, globalni neoliberalni konsenzus i politi\u010dka identitetska kriza levice u poslednjih trideset godina izgledaju kao vremenski most izme\u0111u dva momenta potpune iskori\u0161\u0107enosti hladnoratovskog ideolo\u0161kog oru\u017eja \u2013 s jedinom razlikom \u0161to jedan od dva suparnika nedostaje, naime sovjetski komunizam. Druga va\u017ena razlika bila bi neuporedivo jednostavnija proizvodnja simulakruma u doba \u201evirtuelne stvarnosti\u201c. Imaginarijum dru\u0161tvenog progresa sveden je na neoliberalnu utopiju u kojoj neposredna stvarnost sve vi\u0161e i vi\u0161e podse\u0107a na nesavr\u0161enu distopiju koja se beskona\u010dno \u0161iri.<\/p>\n<p>    Nakon 1989, zapo\u010deo je sveobuhvatan proces zaboravljanja, negiranja realnosti socijalisti\u010dkih re\u017eima u Isto\u010dnoj Evropi. U odsustvu rasvetljavanja na\u0161eg odnosa s tom pro\u0161lo\u0161\u0107u, koja je sistemski predstavljena jednostrano, u pojednostavljenom i samodegradiraju\u0107em maniru, ne mo\u017ee se prona\u0107i odgovor na trenutne izazove. Sve mo\u017ee da se pove\u017ee ve\u0161ta\u010dkom vezom s maglovitom pro\u0161lo\u0161\u0107u, dok se ni\u0161ta ne mo\u017ee povezati sa budu\u0107no\u0161\u0107u. Onemogu\u0107ena je svaka ve\u0107a politi\u010dka debata, ili bar zamisliva budu\u0107nost kojoj bi svako mogao da se nada na osnovu vrlina na\u010dela politi\u010dke jednakosti \u2013 temelja svakog demokratskog dru\u0161tva.<\/p>\n<p>Ma\u0161ina<a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=4061\" target=\"_blank\"><br \/>\n<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ovidiu Gerasim-Prokom:  I korupcija i antikorupcijske politike su manifestacije istog sistema ekonomske nejednakosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-222393","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222393","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=222393"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222393\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=222393"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=222393"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=222393"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}