{"id":222352,"date":"2017-03-04T06:19:33","date_gmt":"2017-03-04T05:19:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=222352"},"modified":"2017-03-04T06:19:33","modified_gmt":"2017-03-04T05:19:33","slug":"170-puta-uspjesniji-od-prirode-u-mijenjanju-klime","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/03\/04\/170-puta-uspjesniji-od-prirode-u-mijenjanju-klime\/","title":{"rendered":"170 puta \u2018uspje\u0161niji\u2019 od prirode u mijenjanju klime"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/Marina-Kelava.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/Marina-Kelava-300x220.jpg\" alt=\"Marina Kelava\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-193540\" \/><\/a><strong>Pi\u0161e: Marina Kelava\t<\/strong><\/p>\n<p>\u010covjek je 170 puta &#8220;uspje\u0161niji&#8221; u mijenjanju klime od prirodnih sila, rezultat je do kojeg su do\u0161li znanstvenici Owen Gaffney iz Stockholmskog centra za otpornost i Will Steffen s Australskog nacionalnog sveu\u010dili\u0161ta, preko jednad\u017ebe koju su nazvali Jednad\u017eba antropocena. Tijekom 4,5 milijarde godina postojanja planeta Zemlje dominantne vanjske sile koje su uzrokovale promjene Zemljinog sustava su bile astronomske i geofizi\u010dke. No, u posljednjih \u0161est desetlje\u0107a, \u010dovjekov utjecaj je pokrenuo iznimno ubrzanje u promjenama Zemljinog sustava, isti\u010du u radu <a href=\"http:\/\/journals.sagepub.com\/doi\/abs\/10.1177\/2053019616688022?journalCode=anra&#038;\" target=\"_blank\">objavljenom u velja\u010di u \u010dasopisu The Anthropocene Review.<\/a><\/p>\n<p>Iako je i dosada bilo poznato da se upravo ispu\u0161tanjem stakleni\u010dkih plinova i drugim \u010dovjekovim djelovanjem pogoni ubrzano mijenjanje klime kojem svjedo\u010dimo, Gaffney i Steffen su prvi izra\u010dunali o kolikom je to\u010dno ubrzanju rije\u010d te tako do\u0161li do ove zapanjuju\u0107e brojke, uklju\u010div\u0161i matemati\u010dke izra\u010dune promjene u atmosferi, ocenima, \u0161umama, mo\u010dvarama i ledenom pokrovu i bioraznolikosti.<\/p>\n<p>&#8220;\u017deljeli smo spojiti ogromnu masu informacija i destilirati ih u jednostavnu, vrlo razumljivu formu. Matemati\u010dka jednad\u017eba bio je dobar na\u010din da to napravimo i ona jasno pokazuje da su ljudske sile danas dominantna sila koja pogoni promjene u strukturi i funkcioniranju Zemljinog sustava&#8221;, ka\u017ee Steffen za H-Alter.<\/p>\n<p>Spomenute su prirodne sile u razdoblju do posljednjih pola stolje\u0107a izazivale temperaturnu promjenu od 0,1 C po stolje\u0107u. U posljednjih pak 45 godina ta je stopa sko\u010dila na 1,7 C porasta temperature.<\/p>\n<p>&#8220;Ako \u017eelimo smanjiti rizik izlaska iz glacijalno-interglacijalnog ciklusa u kojem se nalazimo u kvartaru i ulaska u nesigurnu budu\u0107nost, to \u0107e zahtijevati da se rata promjene Zemljinog sustava pribli\u017ei gotovo na nulu&#8221;, ukazuje Steffen.<\/p>\n<p>&#8220;Brojke su klju\u010dne kako bismo pokazali da ne govorimo o nekim neodre\u0111enim idejama, ve\u0107 da temeljimo na\u0161e analize na dobro utemeljenim, pouzdanim opa\u017eanjima. Ne znam mo\u017ee li svo\u0111enje situacije na konkretne brojke pomo\u0107i u stimuliranju akcije oko klimatskih promjena, nadam se da mo\u017ee, no brojke su va\u017ene kako bi istaknule veli\u010dinu izazova s kojim smo suo\u010deni&#8221;, nagla\u0161ava Steffen, koji je u ranijem razgovoru za Guardian istaknuo kako ljudski doprinos promjeni klime izgleda vi\u0161e kao udar meteora nego postepena promjena. <\/p>\n<p>Rije\u010d je zapravo o istra\u017eivanjima koja se naslanjaju na ranija istra\u017eivanja o kojima je Steffen sudjelovao, a izazvale su velik interes svjetske javnosti. U Planetarne granice 2.0. identificirano je devet faktora pridonose razdoblju nestabilnosti Planeta &#8211; smanjenje koli\u010dine ozona u stratosferi, gubitak integriteta biosfere (gubitak bioraznolikosti i izumiranje vrsta), kemijsko one\u010di\u0161\u0107enje i ispu\u0161tanje novih entiteta, klimatske promjene, acidifikacija oceana, potro\u0161nja pitke vode i globalni hidrolo\u0161ki ciklus, promjene u na\u010dinu kori\u0161tenju zemlji\u0161ta, protok du\u0161ika i fosfora u biosferu i oceane te optere\u0107enje atmosfere aerosolima.<\/p>\n<p>Sada su procesi koji su ura\u010dunati u planetarne granice, uklju\u010deni u jednad\u017ebu antropocena.<\/p>\n<p>&#8220;Nemamo dovoljno pouzdanih dugoro\u010dnih podataka da uklju\u010dimo sve granice, no pet od devet jesu uklju\u010dene u jednad\u017ebu. Nemaju ba\u0161 sve od tih devet granica &#8216;to\u010dke preokreta&#8217;, ali mnoge imaju, primjerice mnoge osobine klimatskog sustava, smanjenje koli\u010dine ozona u stratosferi, umiranje tropske pra\u0161ume kao \u0161to je amazonska, i vjerojatno optere\u0107enje atmosfere aerosolima. Napredovanje na drugim granicama mo\u017eda ne\u0107e uklju\u010divati prelazak preko to\u010dke na kojoj kre\u0107e rapidno ubrzanje, ali sigurno \u0107e uzrokovati eroziju otpornosti Zemljinog ekosustava&#8221;, isti\u010de Steffen.<\/p>\n<p>Istra\u017eivanje je usko povezano i s pro\u0161le godine objavljenim istra\u017eivanjem koje zaklju\u010duje kako je antropocen nova epoha, funkcionalno i stratigrafski razli\u010dita od holocena. <\/p>\n<p>&#8220;Prvo istra\u017eivanje donosi dokaze, i sa strane znanosti o Zemljinom sustavu i geolo\u0161ke perspektive, da je antropocen stvaran i da se ve\u0107 nalazimo u njemu. Ovaj, pak, rad o jednad\u017ebi antropocena u\u010dvr\u0161\u0107uje ulogu ljudi u antropocenu, i jo\u0161 specifi\u010dnije, nagla\u0161ava da je ljudski utjecaj danas mnogo ja\u010di nego tradicionalne sile promjene u Zemljinom sustavu \u2013 astronomske, geofizi\u010dke i unutarnje dinamike&#8221;, obja\u0161njava Steffen.<\/p>\n<p>Jo\u0161 prije dvije godine, u razgovoru o planetarnim granicama, Steffen je izjavio kako beskona\u010dni ekonomski rast vjerojatno vodi u globalni dru\u0161tveni kolaps. Kao izbor je tada isticao okretanje odr\u017eivijim na\u010dinima ili globalni kolaps. U me\u0111uvremenu je potpisan Pari\u0161ki klimatski dogovor, u kojem je prepoznata potreba da se rast temperature zaustavi na 1,5 C \u0161to je ve\u0107 sada gotovo nemogu\u0107e. No, tako\u0111er, Dogovor nije uklju\u010divao stroge obaveze pojedina\u010dnih dr\u017eava, a u prilog ozbiljnom smanjenju emisiju ne ide ni dolazak Donalda Trumpa na predsjedni\u010dku funkciju u SAD. <\/p>\n<p>&#8220;Te\u0161ko je re\u0107i kuda smo krenuli. Postoje neki pozitivni znakovi, kao \u0161to je ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije i kontinuirani impresivni napori Kine na smanjenju emisija, to nam daje nadu. No, Trumpov izbor pokazuje da dolaze i tamni oblaci. Osobno smatram da je budu\u0107nost jo\u0161 uvijek u ravnote\u017ei&#8221;, ka\u017ee znanstvenik iz Australije, kontinenta koji se ove velja\u010de suo\u010dava s ekstremnim valom vru\u0107ine, koji neke dijelove te zemlje pretvara u prakti\u010dki nenaseljive.<\/p>\n<p>&#8220;Posljednji valovi vru\u0107ine, zajedno s ozbiljnim po\u017earima u nekim dijelovima New South Walesa samo doprinose pritiscima na rubne ruralne zajednice i ubrzavaju trend pove\u0107ane migracije iz ruralnih krajeva u velike obalne gradove. Mnogo je ovdje faktora u igri, a sve te\u017ea klima je sve \u010de\u0161\u0107e jedan od njih. A australska savezna vlada nastavlja podr\u017eavati industrije fosilnih goriva, iako su neke pokrajinske vlade u\u010dinile velike korake u podr\u017eavanju obnovljivih izvora energije&#8221;, opisuje Steffen.<\/p>\n<p>Australija je dobar primjer kako se cijelo \u010dovje\u010danstvo jo\u0161 uvijek pona\u0161a kao \u017eaba u loncu kipu\u0107e vode. Iako australski kontinent posljednjih godina poga\u0111aju su\u0161e i po\u017eari nevi\u0111enih razmjera, ta zemlja svoju budu\u0107nost i dalje planira na ekstraktivnim industrijama i fosilnim gorivima, primjerice velikom pove\u0107anju izvozu ugljena, \u010dije \u0107e izgaranje dovesti do novih koli\u010dina emisija CO2 u atmosferu, te jo\u0161 vi\u0161e podgrijati lonac u kojem se kuhamo.<\/p>\n<p>&#8220;Trebamo biti zabrinuti. Daleko od toga da \u017eivimo na dubinski otpornom planetu, mi \u017eivimo na planetu s osjetljivim okida\u010dem. Industrijalizirana dru\u0161tva prtljaju s upravlja\u010dem, uljuljkani u la\u017eni osje\u0107aj zavaravaju\u0107e stabilnosti holocena, posljednjih 11 700 godina. Zapanjuju\u0107e i slu\u010dajno, mi smo izbacili Zemljin sustav iz interglacijalne omotnice i kre\u0107emo se prema nepoznatim vodama&#8221;, zaklju\u010duje pak drugi autor istra\u017eivanja o jednad\u017ebi antropocena Owen Gaffney u <a href=\"https:\/\/www.newscientist.com\/article\/2120951-simple-equation-shows-how-human-activity-is-trashing-the-planet\/\" target=\"_blank\">tekstu<\/a> za New Scientist.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/170-puta-uspjesniji-od-prirode-u-zagrijavanju-planeta\" target=\"_blank\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Australija je dobar primjer kako se cijelo \u010dovje\u010danstvo jo\u0161 uvijek pona\u0161a kao \u017eaba u loncu kipu\u0107e vode<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-222352","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222352","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=222352"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222352\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=222352"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=222352"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=222352"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}