{"id":222042,"date":"2017-02-27T08:21:48","date_gmt":"2017-02-27T07:21:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=222042"},"modified":"2017-02-27T08:21:48","modified_gmt":"2017-02-27T07:21:48","slug":"mislena-imenica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/27\/mislena-imenica\/","title":{"rendered":"Mislena imenica"},"content":{"rendered":"

\"zlatko-dizdarevic\"<\/a>Autor:Zlatko Dizdarevi\u0107<\/p>\n

Generacija koja se ne sje\u0107a Jugoslavije ve\u0107 je odrasla.<\/p>\n

O tome zna ono \u0161to je mogu\u0107e (ne) znati u ovom dru\u0161tvu i dr\u017eavi danas. Nekad pone\u0161to pod utjecajem familije, \u017eivotne sredine, medija, \u0161kole, d\u017eamije, crkve i ulice. Va\u017ene su i prilike privilegiranima da se poviri makar nakratko negdje van i vidi da svijet mo\u017ee biti druk\u010diji. \u0160ta se mimo toga ovdje mo\u017ee znati? Sve vi\u0161e ono \u0161to name\u0107u razne sile i siled\u017eije, vladari uma koji farbaju pro\u0161lost i budu\u0107nost. <\/p>\n

Stariji ljudi misle o pro\u0161losti onako kako je se sje\u0107aju, \u010desto i sasvim razli\u010dito, ali temeljem vlastitih iskustava. Ni tu nema vi\u0161e mnogo prostora za popravke. Ko je \u0161ta smislio, smislio je.<\/p>\n

Vidljiva je poplava novih slikara minulih vremena. Odmah iza rata dok se jo\u0161 obe\u0107avala neupitna bolja budu\u0107nost, pro\u0161lost nije bila velika tema. Kada je prepoznata prevara, prisje\u0107anje na “onda” vra\u0107alo se kao lijepa uspomena. Tada su krenuli i moleri pro\u0161losti kroz politiku, medije, hutbe i mise: Jugoslavija tamnica naroda, od “neuspjelog eksperimenta” do “zlo\u010dina\u010dke organizacije”, “groblje svekolikih sloboda, demokracije i humanizma”. Zanimljivo i za one koji ne znaju, i za pravovjernost onima \u0161to su se hitro prilagodili novim komitetima. No, bitka jo\u0161 nije dobivena. Eno zabludjelih ov\u010dica na Igmanu, hej, dvadeset hiljada duhova tragom Prve proleterske!
\nSilni je napor da se ljudima ogadi pro\u0161lost kako bi se tri decenije kasnije prona\u0161ao, eto temeljni krivac za zlo danas<\/p>\n

Nema vi\u0161e mnogo iznena\u0111enja pred poplavom kurentnih istupa ili tekstova o tome “u \u010demu je Tito podbacio”, o ekonomiji koja je propala jer su velika javna poduze\u0107a zbog samoupravljanja razbijana na mala (deplasirano je podsje\u0107ati na potpuno suprotne pri\u010de o Energoinvestom, Famosom, Unisom, Pretisom, TAS-om, \u0160ipadom, UPI-jem, Hidrogradnjom, Hepokom u BiH…), o sistemu koji je “Tito doveo do sukoba, konfuzije i neu\u010dinkovitosti…” Silni je napor da se ljudima ogadi pro\u0161lost kako bi se tri decenije kasnije prona\u0161ao, eto temeljni krivac za zlo danas. Sre\u0107a je \u0161to se tragom groteskne realnosti ovdje i pokoji vic izmisli: Evo od jezera prave pustinje ne bi li nam se jo\u0161 “bra\u0107e” doselilo, pa nek’ se, hvala Bogu, osje\u0107aju k'o kod ku\u0107e…<\/p>\n

Normalna je muka u onih koji su bili, kako veli Du\u0161ko Radovi\u0107, niko i ni\u0161ta a sada su niko i ne\u0161to. Nostalgija je sje\u0107anje na lijepo. Ovi \u0161to su zgro\u017eeni nad uspomenom na Jugoslaviju nisu nostalgi\u010dari jer u dobru njima nije bilo lijepo. Oni ho\u0107e da novi svijet ne zna ko su bili onda, da bi svoje ni\u0161ta mogli da prodaju dalje. Novu generaciju ve\u0107 su odgojili. Kod je – opasno je znati, va\u017eno je prisloniti se. Vlastita pamet je naporna. I ko\u0161ta. A niti \u0107e izboreno pravo na la\u017e promijeniti la\u017eljivce i neznalice, niti \u0107e “nove istine” promijeniti one koji su bili i ostali sposobni da se sje\u0107aju, jer imaju \u010dega.<\/p>\n

Sve mi je ovo palo na pamet nakon novih slu\u010dajeva budalesanja unaokolo na temu “mra\u010dne” pro\u0161losti. Onda sam dobio s nekoliko adresa pri\u010dicu \u0161to me nasmijala i, priznajem, razgalila. Autor joj je Fe\u0111a Isovi\u0107, scenograf, glumac, Sarajlija iz Trebinja kako voli da ka\u017ee za sebe. Poslao sam je i ja dalje mailom, ne volim Facebook. Odli\u010dan Fe\u0111a. Kao, pri\u010da o Jugi nekim prijateljicama iz \u0160vedske. Pa veli kako smo sretni, nismo prokleti kao \u0160vedska pa da nas niko nije porobio stotinama godina… Sin mu ro\u0111en u Bosni i Hercegovini, on u Titovoj Jugoslaviji, otac u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, deda u Austro-Ugarskoj, pradeda u otomanskoj Turskoj\u2026 Kao ro\u0111eni Jugoslaven, ka\u017ee, naravno gaji nostalgiju ka toj zemlji: \u201cOd Vardara, pa do Triglava\u2026\u201d<\/p>\n

I dalje, sve kao \u0161ega, a golema istina.<\/p>\n

U septembru 2009. godine \u2013 pri\u010da \u0160ve\u0111ankama Fe\u0111a \u2013 Gaddafi se obratio skup\u0161tini Ujedinjenih naroda. \u201cNijedna zemlja nije bila miroljubiva kao Jugoslavija. Tito je Jugoslaviju izgradio ciglu po ciglu, a onda ste je sru\u0161ili svojim imperijalisti\u010dkim i li\u010dnim interesima!” I ka\u017ee: “Mislim da je drug Gaddafi ovdje pomalo zapostavio na\u0161 balkanski talent da sami uru\u0161imo sve \u0161to valja u na\u0161im \u017eivotima, ali kada govori o imperijalisti\u010dkim interesima, onda mu treba vjerovati, jer ma kolika da je bio budala, ne treba sumnjati u njegovu upu\u0107enost u me\u0111unarodno me\u0161etarenje.” Za razliku od onih oda o propasti svega u Jugoslaviji, veli Fe\u0111a, dok danas jedni rasprodaju zemlju Rusima, drugi Arapima, ja se sjetim podatka da je Jugoslavija bila \u010detvrta zemlja u svijetu u kojoj je 1969. godine, samo desetak mjeseci nakon njujor\u0161ke premijere, izveden rokenrol mjuzikl Kosa. U Rusiji to tada, naravno, nije bilo ni zamislivo, a u arapskom svijetu nije ni danas. Svaka selendra u toj Jugoslaviji imala je dvije stvari: dom kulture i seosku zadrugu. Gdje ima zadruga \u2013 ima i traktor. Gdje ima dom kulture \u2013 ima i klavir… Radnici su dobivali stanove, a umjetnici ateljee. Divota. Koliko su ateljea ove novonastale dr\u017eave dodijelile umjetnicima od raspada Jugoslavije naovamo? Slovima \u2013 nijedan.<\/p>\n

Sva\u0161ta je u svojoj pri\u010di ispri\u010dao Fe\u0111a onoj Ingrid i Brigiti. Ka\u017ee mi ovih dana moja raja koja je to \u010ditala da je nostalgi\u010dno. A pri\u010da o policiji, dramati\u010dno realna. Fe\u0111a se tu “s mrziteljima Jugoslavije morao slo\u017eiti: Bila je to policijska dr\u017eava. Policajac je bio strah i trepet. Kad nai\u0111e ulicom, i da te ni\u0161ta ne pita, ti odma’ zauzme\u0161 stav mirno, izvadi\u0161 li\u010dnu kartu i pru\u017ei\u0161 mu je. Da, da, da, bila je to policijska dr\u017eava. Danas, me\u0111utim, imamo kriminalnu dr\u017eavu. Prije smo se pla\u0161ili policije, danas strepimo od kriminalaca. Prije smo bez straha mogli spavati u parkovima, danas ugra\u0111ujemo sigurnosna vrata… Danas, malo-malo pa pro\u010ditamo neko je negdje prebio policajca. Mo\u017ee li iko zamisliti da u onoj Jugoslaviji bude pretu\u010den policajac? Bio si uhap\u0161en i modar ako ga samo mrsko pogleda\u0161.”<\/p>\n

U \u0161aljivoj pri\u010di \u0160ve\u0111ankama, a nimalo \u0161aljivo, prisje\u0107anje i na “jedinstven slu\u010daj u svijetu da jedna zemlja zabilje\u017ei neprekidnu \u010detrdesetogodi\u0161nju stopu godi\u0161njeg rasta dru\u0161tvenog proizvoda. \u010cetrdeset godina rasta! Nikada nijednoj zemlji u historiji ekonomije to nije po\u0161lo za rukom. Taj rast je u tih \u010detrdeset godina prosje\u010dno iznosio 6,8 posto, a u periodu od 1955. do 1965. dostigao je nevjerovatnih 9,8 posto. I danas su to apsolutni svjetski rekordi. I onda mi do\u0111u Bakir, Mile, Dragan pri\u010dati o zapo\u0161ljavanju i investicijama. Ma odje…. u troskocima!” Mnogo je toga jo\u0161 ispri\u010dano u ovoj pri\u010di. O samoupravljanju samo dvije re\u010denice: “Radnici su bili vlasnici fabrika. Ovome ne treba nijedne vi\u0161e dodati”. Tako i o srednjoj klasi, okosnici dru\u0161tva: “Ko je \u017eelio da radi, radio je. Ko je radio, dobio je stan, kupio je stojadina i svako ljeto i\u0161ao na more. Danas, za na\u0161e ljude postoje samo dvije turisti\u010dke destinacije, jedni ljetuju na Maldivima, a drugi u lavorima.” Sje\u0107a se Fe\u0111a i da su svi bili zdravstveno osigurani, a ako slu\u010dajno neka bolest nije mogla da se lije\u010di u Jugoslaviji, pla\u0107eni je bio odlazak, u recimo \u0160vicarsku. Danas kada krene\u0161 na Ko\u0161evo, prvo svrati\u0161 u apoteku i kupi\u0161 kesu lijekova. U toj bolnici ni Andol vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 dobiti besplatno…<\/p>\n

Oni koji se sje\u0107aju, Fe\u0111i \u0107e vjerovati. Zavazda. Ni oni koji misle druk\u010dije ne\u0107e se mijenjati. Gotova stvar. Sentimentalni \u0107e oti\u0107i, a i ovi koji vjeruju da je Juga bila mrak i propast dobit \u0107e, jednom, \u0161ansu za svoje uspomene i sentimente. To je pravedno. Ono \u0161to \u0107e biti njihova realnost za dvije decenije, ako ovako nastavi a ho\u0107e, ozbiljno se na tome radi \u2013 sje\u0107at \u0107e se dana\u0161njih vremena s nostalgijom. I ponekad prepri\u010davati kako je to divno bilo onda, s Bakirom, Miletom i Draganom, u pore\u0111enju s novim vremenim. A Juga? Posao, zdravstveno, more, putovanja… Klinci \u0107e vjerovatno i tada znati za ono \u2013 pa to je za nas mislena imenica!<\/p>\n

Radiosarajevo.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vidljiva je poplava novih slikara minulih vremena. Odmah iza rata dok se jo\u0161 obe\u0107avala neupitna bolja budu\u0107nost, pro\u0161lost nije bila velika tema<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-222042","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222042","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=222042"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/222042\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=222042"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=222042"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=222042"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}