{"id":221762,"date":"2017-02-22T08:00:33","date_gmt":"2017-02-22T07:00:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221762"},"modified":"2017-03-06T10:13:29","modified_gmt":"2017-03-06T09:13:29","slug":"putovanje-16-i-dan-put-pod-tockove","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/22\/putovanje-16-i-dan-put-pod-tockove\/","title":{"rendered":"Putovanje &#8216;16, I dan &#8211; Put pod to\u010dkove&#8230;"},"content":{"rendered":"<p>Ispred zore mi je stigla poruka od Brana da smo zaboravili da se na Trubjeli vr\u0161e putarski radovi i da moramo ranije krenuti iz Podgorice nego \u0161to smo planirali jer se put zatvara u periodu od 9 do 11. Ubrzasmo sve, na kraju se spakovasmo i oka\u010dismo bicikle na nosa\u010de, pa u pola osam kretosmo put zapada, ka Dalmaciji, ostrvima, Istri\u2026 Odavno planirasmo ovaj put\u2026<\/p>\n<p>Kamper je gazio put preko Nik\u0161i\u0107a i sve dalje i dalje&#8230;nije bio optere\u0107en saobra\u0107ajem. Trubjelu pro\u0111osmo pola sata pre nego \u0161to smo planirali. Dobro je, nismo morali \u010dekati. Preko Ilinog brda i pored zelene Trebi\u0161njice se spustismo do uvek \u0161armantnog Trebinja. Protegosmo malo noge ispod golemih platana i svratismo do pijace da pazarimo malo kajmaka iz me\u0161ine i nekoliko jagoda.Ljubazna frizerka nam pri\u010duva kamper ispred svoje radnje po\u0161to njihov sistem za naplatu parkinga nije prihvatao na\u0161u uplatu preko SMS-a. U apoteci, izgleda okmenjenog u nekom davna\u0161njem vremenu, kupih par sitnica i nastavismo putovanje do Tvrdo\u0161a, pravoslavnog verskog centra ovog kraja ali poznatog i po dobrom vinskom podrumu.<\/p>\n<p>Tamo nai\u0111osmo na \u0110ur\u0111evdan i sklad prirode, graditeljstva i praznika odslikanog u upotrebi prirodnih materijala, arhitektonskih detalja i zatvorenosti re\u010denog podruma. Ubrzo se pust manastir ispuni ekskurzijama iz Podgorice i jo\u0161 nekih gradova \u0161to bi znak da napustimo ovu oazu mira i pti\u010dijeg poja, pa nastavimo dalje jer odavno izbegavam ovakvu vrstu gu\u017eve koja mi stvara izvesnu nelagodu.<\/p>\n<p>Prolaze\u0107i hercegova\u010dki krajolik gde je kr\u0161 zaogrnut neprhodnom kr\u017eljavom \u0161umom, pro\u0111osmo kroz Stolac koji je jo\u0161 uvek u okru\u017eenju minskih polja \u010dije crvene table opominju namernike da se ne igraju glavom pa pe\u0161a\u010de van puta.  Ubrzo nai\u0111osmo na nekropolu Radimlje, za koju ovo putovanje ima dovoljno vremena jer je svo vreme ovog sveta kupljeno od kada kretosmo na pute\u0161estvije i podelismo ga samo nas dvojica.<\/p>\n<p>Ljubazna kustoskinja nam uredno naplati karte, ispri\u010da nekoliko re\u010di o ovom mestu i pusti nas na srednjevekovno groblje sme\u0161teno na jednoj ravnoj, uredno poko\u0161enoj livadi da na miru gledamo ste\u0107ke pravoslavnih velika\u0161a koji ostavi\u0161e svoje kosti pod ovim kamen\u010dinama ukra\u0161enim isklesanim gro\u017e\u0111em, vinovom lozom, ratni\u010dkim priborom i ljudima srazmernim kao da su ih deca crtala. Uop\u0161te, pokojnici su delovali kao jedna vesela dru\u017eina ovog divnog dana. U centru bejahu ve\u0107i ste\u0107ci koji su se prema krajevima smanjivali i sa sve siroma\u0161nijom ornamentikom nestajali tamo gde se vi\u0161e nije sahranjivala gospoda, ve\u0107 sirotinja i ostali bezna\u010dajan \u010dovek \u010diju prolaznost barem privremeno ne produ\u017ei golemo tesano kamenje. Probasmo ove grobove i videsmo da su nam tesni i da jo\u0161 uvek nisu za nas, pa smo re\u0161ili da umremo nekom drugom prilikom.<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/20160506_133241.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/20160506_133241-300x225.jpg\" alt=\"ste\u0107ak\" width=\"300\" height=\"225\" class=\"alignleft size-medium wp-image-221763\" \/><\/a><\/p>\n<p>Da na groblju ima \u017eivota posvedo\u010di zaboravljena de\u010dija vija\u010da, kojoj mora da je bilo interesantnije da zvi\u017edi kroz vazduh nego da se suo\u010dava sa pitanjima prolaznosti koja nama smrtnicima obavezno nadolaze na ovakvim mestima.<\/p>\n<p>Pijani od lepog vremena i slobode nastavismo dalje.<\/p>\n<p>Uputismo  se predivnom Po\u010ditelju, prelepom primeru orjentalne mediteranske gradnje, koji se ukotvio na obali Neretve i vekovima ne mrda nigde. Prelep kameni ambijent sa vertikalama minareta i zvonika, u\u0161u\u0161kan u lepotu \u0161ipaka, smokava, lavande i ostalog mediteranskog zeleni\u0161a se propinjao iznad bogate doline kojom su nadirali turisti svih fela i monetarnih opredeljenja, te opsedali njegove kaldrme, kule i zidine.<\/p>\n<p>Pre nego \u0161to su ga zaposele Osmanlije i vladale ovde oko 400 godina, smatra se da ga je obnovio Stjepan Tvrtko Kotromani\u0107, prvi bosanski kralj, daleke 1383.godine, a ko ga je, kome i za\u0161to sagradio je ostala tajna skrivena negde u temeljima zidina, ispod kaldrme, u mirisima leta i smokava. Kasnije ga je anektirala Crno-\u017euta monarhija 1878. jer carevinama sve treba bez obzira \u010dije je, po\u0161to je i \u010demu slu\u017ei. Osmanlije doneso\u0161e sav repertoar gra\u0111evinskog ume\u0107a koji se ogleda u hamamima, hanovima i d\u017eamijama koji su sa\u010duvani do danas da privuku dobro plate\u017enog turistu i istresu mu iz d\u017eepova poneki evro i obraduje uvek gladnu dr\u017eavnu kasu, ali i ugostitelja sa \u010dasnim kafanskim radni\u0161tvom.<\/p>\n<p>Na vrh najvi\u0161e kule se nije bilo te\u0161ko popeti, ali me na samom kraju uhvati ose\u0107aj straha od visine koji nisam osetio veoma dugo, kada se promolih da napravim koju fotografiju i pojmih visinu na kojoj se nalazimo. I nekako odavde mi biva bli\u017ea i jasnija pesma Maka Dizdara, a njena hermeti\u010dnost se otvara dok mi se pogled stropo\u0161tava na Modru rijeku u dolini, a oni ka\u017eu da:<\/p>\n<p>Nikto ne zna gdje je ona<br \/>\nMalo znamo al je znano<\/p>\n<p>Iza gore iza dola<br \/>\nIza sedam iza osam<\/p>\n<p>I jo\u0161 hu\u0111e i jo\u0161 lu\u0111e<br \/>\nPreko gorkih preko mornih<\/p>\n<p>Preko gloga preko dra\u010de<br \/>\nPreko \u017eege preko stege<\/p>\n<p>Preko slutnje preko sumnje<br \/>\nIza devet iza deset<\/p>\n<p>Tamo dolje ispod zemlje<br \/>\nI onamo ispod neba<\/p>\n<p>I jo\u0161 dublje i jo\u0161 ja\u010de<br \/>\nIza \u0161utnje iza tma\u010de<\/p>\n<p>Gdje pijetlovi ne pjevaju<br \/>\nGdje se ne zna za glas roga<\/p>\n<p>I jo\u0161 hu\u0111e i jo\u0161 lu\u0111e<br \/>\nIza uma iza boga<\/p>\n<p>Ima jedna modra rijeka<br \/>\n\u0160iroka je duboka je<\/p>\n<p>Sto godina \u0161iroka je<br \/>\nTisu\u0107 ljeta duboka jest<\/p>\n<p>O duljini i ne sanjaj<br \/>\nTma i tmu\u0161a neprebolna<\/p>\n<p>Ima jedna modra rijeka<\/p>\n<p>Ima jedna modra rijeka \u2013<br \/>\nValja nama preko rijeke <\/p>\n<p>A i nama je valjalo si\u0107i, pa se i dalje pomalo krut posle vrtoglavice pri silasku sa Branom Bo\u017eovi\u0107em probih kroz grupu turskih turista koji su zaposeli ovu kulu bez namere da je predaju nekome drugom.<\/p>\n<p>A pred nama lepota sarajevske studentarije arhitektonskog fakulteta se rasula sokacima, pa slikaju gra\u0111evine i upijaju Mediteran koji viri iz svakog \u0107o\u0161ka i nadire u svaku poru, pa ga miluje dobrim raspolo\u017eenjem i prijatnim vaspitanjem.<\/p>\n<p>I mi udahnusmo lepotu i mirise koji nadiru sa svih strana, spustismo se kamperu i nastavismo dalje nizvodno dolinom Neretve ka Metkovi\u0107u i Opuzenu toliko narand\u017eastim od mandarina da se boja prenela na \u010ditav ambijent, zatim na sever Jadranskom magistralom sve do Strobe\u010da, predgra\u0111a Splita. Tu se naslu\u0161asmo cvrkuta dalmatinskog govora i nekako vedro i lagano, pro\u0161etasmo naseljima prenapu\u010denim vilama i ku\u0107ama za izdavanje, pa posle ispijenog pi\u0107a u obli\u017enjoj kr\u010dmi zaspasmo snom pravednih.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ispred zore mi je stigla poruka od Brana da smo zaboravili da se na Trubjeli vr\u0161e putarski radovi i da moramo ranije krenuti iz Podgorice nego \u0161to smo planirali jer se put zatvara u periodu od 9 do 11. Ubrzasmo sve, na kraju se spakovasmo i oka\u010dismo bicikle na nosa\u010de, pa u pola osam kretosmo [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1490,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-221762","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221762","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1490"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221762"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221762\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221762"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221762"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221762"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}