{"id":221595,"date":"2017-02-19T08:23:54","date_gmt":"2017-02-19T07:23:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221595"},"modified":"2017-02-19T08:23:54","modified_gmt":"2017-02-19T07:23:54","slug":"fukarluk-ili-o-carsiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/19\/fukarluk-ili-o-carsiji\/","title":{"rendered":"Fukarluk ili O \u010dar\u0161iji"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Zoran Ljubi\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n<p>              <em>(Ukazanje Thomasa B. nad otvorenom knjigom Radomira K.)<\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/muve.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/muve-300x224.jpg\" alt=\"muve\" width=\"300\" height=\"224\" class=\"alignleft size-medium wp-image-221596\" \/><\/a>Pisac je napokon pro\u010ditan te je i prispodoba o fukarluku u vremenu zla &#8211; kao vjerojatno najpoznatija literarna refleksija ovog fenomena &#8211; naopakom logikom \u010dar\u0161ijskog uma kona\u010dno na\u0161la uto\u010di\u0161te u narativu uskoga kruga prosvije\u0107enih i posve\u0107enih, iako je, zbog pro\u017eivljenoga tranzicijskog iskustva i kolektivnog osvje\u0161\u0107ivanja bh. gra\u0111anstva, ve\u0107 ranije postala memorijsko javno dobro i op\u0107eprihva\u0107ena oznaka \u010dar\u0161ijskog stanja duha.<\/p>\n<p>Fukarluk je bosansko\u010dar\u0161ijska (pra)slika organske strukture svijeta. Nastao po njemu svijet se u procesu civiliziranja odvojio od organskih korijena &#8211; te arheologije dru\u0161tvenog diferenciranja, ostavio ga u carstvu nu\u017enosti ekonomije samoodr\u017eanja te uspostavio modernost kao autenti\u010dni temelj vlastitoga povijesnog (z)bivanja otvorenog ka mogu\u0107nosti postajanja ljudskim. \u010car\u0161ija je (za)ostala &#8211; ostav\u0161i jedno s fukarlukom kao svojom sudbinom &#8211; izvan povijesnoga zbivanja, izvan vremena, petrificirana u prostoru nasuprot svjetskosti kao u vremenu otvorenoj mogu\u0107nosti civiliziranja, moderniziranja, humaniziranja&#8230;<\/p>\n<p>Zatvorena, ostala je \u010dar\u0161ija grdna rana na tijelu svijeta, rana koju svijet zacjeljuje stalno odmi\u010du\u0107i se od fukarluka kao smrtonosnog virusa njegovanog u duh \u010dar\u0161ije &#8211; one \u0161opovske mahovine koja (po)jede grad. A grad je popri\u0161te svjetskog zbivanja, sve ono \u0161to \u010dar\u0161ija nije i \u0161to se od \u010dar\u0161ije otelo. Fukarluk je zbiljski duh \u010dar\u0161ije: njegova filozofija i njegova ideologija, njegov svjetonazor i \u017eivotni stil; duh barbarogenija koji je korijenski barbarin i genij prijetvornosti i prjevare. Onaj koji svijet priziva k sebi da bi ga prizvao (\u010dar\u0161ijskoj) pameti. Radi toga mahovina \u010dar\u0161ijskog fukarluka (po)jede sve \u0161to po fukarluku nije i \u0161to po svom izboru ne \u017eeli biti sudbinom \u010dar\u0161ije. Otimanje fukarluku \u010dar\u0161ije &#8211; toj fosiliziranoj slici svijeta u njegovu prirodnom izdanju &#8211; postaje tako sudbinsko bosansko pitanje svjetske egzistencije bh. gra\u0111anina danas.<\/p>\n<p>Fukarluk je gra\u0111anstvo svijeta \u010dar\u0161ije prije nego je taj pojam historijski uop\u0107e dospio do svoga svjetskog izraza. Dolazi s granice svjetova &#8211; s izvora svjetskih proturje\u010dja &#8211; zbog \u010dega je nepripadaju\u0107i i (za)ostao po strani od svjetskog toka. Radi se o \u017eidovskom pitanju \u010dar\u0161ije koje nema odgovor na temeljne probleme jer, (za)ostav\u0161i mimo svijeta, onesposobljen je za utakmicu sa svijetom, za no\u0161enje s neizvjesnim ishodima i, kao takav, osu\u0111en na utapanje u vlastitoj duhovnoj sitni\u010davosti.<\/p>\n<p>(\u017didovsko pitanje \u010dar\u0161ije jeste pitanje emancipacije od fukarluka, pitanje spasenja od historijske regresije i zaostajanja, ali pitanje nad kojim stoji sjena \u010dar\u0161ijske agresije moralizma, zbog \u010dega je ono u \u010dar\u0161iji gotovo izgubilo svaki smisao.)<\/p>\n<p>Ponovimo: Fukarluk je zbiljski duh \u010dar\u0161ije; duh bijede \u010dar\u0161ijske zbilje; zbilja duhovne bijede: onih zbiljski bijednih sa egzistencijalnog dna kojima \u010dar\u0161ijski duh ideolo\u0161ki konstruira i namjenjuje ulogu moralno superiornih da bi ih ostavio izvan igre i u\u010dinio dru\u0161tveno bezopasnim; duh onih na vrhu koji su do vrha stigli ru\u0161e\u0107i sve pred sobom a ponaprije sama pravila igre e da bi, popev\u0161i se na vrh, uspostavili nova pravila koja \u0107e duh grabe\u017ei proskribirati kao dru\u0161tveno neprihvatljiv i nepo\u017eeljan model dru\u0161tvene promocije; duh onih iz sredine, duh \u010dar\u0161ije u svom autenti\u010dnom izdanju kao duh slu\u017eenja, opravdanja svega postoje\u0107eg i racionalizacije kao duh naknadne pameti onih koji dole ne \u017eele a gore ne mogu. To je duh osrednjosti, duh birokratske nivelacije kao duh normi i vrijednosti koje sustav odr\u017eavaju u ravnote\u017ei, duh tzv. uglednika, gospode i gospodskih manira: mode, \u017eivotnih stilova, filistarskih navika i navada, duh odraza u zrcalu koji je pojeo subjekta odra\u017eavanja.<\/p>\n<p>Dru\u0161tveni polo\u017eaj na ljestvici statusa u \u010dar\u0161iji odre\u0111en je promocijom kojoj mjera je ono \u0161to \u010dar\u0161ija odredi. \u0160to se vi\u0161e proni\u010de u dubinu socijalne strukture da bi se do\u0161lo do to\u010dke sa koje fukarluk zapo\u010dinje uspinjanje, to je mrak koji dole vlada razmjeran koli\u010dini svjetla koje prema vrhu obasjava to\u010dku do koje se fukara uspela. Dakle, uspon fukarluka u \u010dar\u0161iji razumijeva se u koordinatama etnolegitimirane politi\u010dke mo\u0107i i privilegiranog raspolaganja materijalnim resursima. Model je u lokalnoj ina\u010dici doktrine \u0161oka pokazao zavidan u\u010dinak i, nakon \u0161to je fukarluku osigurao i politi\u010dku mo\u0107 i materijalno bogatstvo, ponu\u0111en je svjetini kao betlehemsko svjetlo koje bi u lo\u0161oj beskona\u010dnosti trebalo osigurati izbavljenje za sve.<\/p>\n<p>Najprije, politi\u010dki gremij odre\u0111ene resurse proglasi vrijedno\u0161\u0107u od nacionalnog interesa, a potom, isklju\u010div\u0161i sve one koji ne spadaju u probrano nacionalno vije\u0107e, pristup istima omogu\u0107i oportunoj manjini kao ba\u0161tiniku i za\u0161titniku etnonacionalnoga svetog grala&#8230;<\/p>\n<p>Uspjeh fukarluka je dvostruk: ovladao je klju\u010dnim resursima koji su do ju\u010der bili svojina svih, i, istodobno, rudimentarnim tehnikama manipulacije ovladao je svije\u0161\u0107u masa koje u grobarima materijalne osnove svoje gra\u0111anske egzistencije vide novovjeke heroje.<\/p>\n<p>Vuk je sit, a ovce mogu blejati do mile volje pod egidom slobode govora.<\/p>\n<p>Fukarluk se &#8211; cvrku\u0107u ptice na grani &#8211; u svom izvornom zna\u010denju odnosi na socijalno deklasirane i privezane za samo egistencijalno dru\u0161tveno dno: \u010dar\u0161ijsku sirotinju, lumpenproletere, bijednike i besposli\u010dare svih vrsta, olo\u0161, bagru, dokon\u010dare, hujka\u010de vrana&#8230;<\/p>\n<p>Duh fukarluka, me\u0111utim, nije isklju\u010div niti se vezuje isklju\u010divo za jednu dru\u0161tvenu kategoriju: prolazi kroz pojedince, grupe i skupine; nije se rodio u \u010dar\u0161iji ali je u njoj prepoznao svoj autenti\u010dni topos, tu se sku\u0107io i obnavlja na dru\u0161tvenom humusu koji se rasprostro i uzdu\u017e i poprijeko dru\u0161tvene strukture \u010dar\u0161ije. Ono \u0161to u njemu ima snagu vezivnog tkiva jeste \u010dar\u0161ijski mentalitet: stanoviti eti\u010dki stav, primordijalna savjest i nereflektirana svijest usko povezana s du\u0161tvenim polo\u017eajem: eti\u010dnost onog s dna kao snishodljivost prema drugom kao vi\u0161em od sebe; eti\u010dnost onog na vrhu kao milost zlokobne filozofije pobjednika; eti\u010dnost onog u sredini kao gluma \u010diste dobrote &#8211; promotora i svodnika gra\u0111anske norme putem stilizacije i amortizacije dru\u0161tvenog bijesa bijede u dru\u0161tveno prihvatljive kultove i simbole.<\/p>\n<p>S druge strane, duh fukarluka su\u0161tinsko je odsustvo eti\u010dke norme, hobsovska filozofija \u010dar\u0161ije na djelu koja to odbija priznati, jer bi samorefleksija odvela u sumnju a sumnja je po\u010detak spoznaje ograni\u010denja \u010dar\u0161ije i po\u010detak puta u svijet. Otud zanos mitovima i svime \u0161to miri\u0161e na prapo\u010detak; egzaltirana svijest koja sve \u0161to odi\u0161e sumnjom raska\u0111uje kao jeres.<\/p>\n<p>Fukarluk ne poznaje stres i ne sudjeluje u svjetskoj boli jer je izvan povijesnog zbivanja svijeta; njegove bolesti su arhai\u010dne, pateti\u010dne, dje\u010dije&#8230;<\/p>\n<p>Fukarluk se pona\u0161a i predstavlja tako kao da \u0107e pre\u017eivjeti sve povijesne karcinome. On \u017eivi za su\u0107ut nad odrom umiru\u0107eg sveudilj cere\u0107i se vlastitoj domi\u0161ljatosti ruganja nad (vremenitom) prolazno\u0161\u0107u smrtnika. Ovaj morbidni cerek vrhunac je fukarluka \u010dar\u0161ijskog uma, onoga kojemu je odbojan i stran zbiljski misaoni napor, ali, svejedno, nepodno\u0161ljiva je lako\u0107a kojom pridikuje i dijeli lekcije svijetu uzdu\u017e i poprijeko, o svemu i sva\u010demu, kao da slijedi Mojsija i proroke&#8230;<\/p>\n<p>Fukarluk je duh \u010dar\u0161ije kao \u0161to je \u010dar\u0161ija sudbinsko uto\u010di\u0161te fukarluka.<\/p>\n<p>Duh fukarluka duh je oskudne duhovnosti koja siroma\u0161nima duhom &#8211; zbog odsustva metafizi\u010dke perspektive &#8211; ne mo\u017ee ponuditi kraljevsko spasenje kao zalog vlastite ovozemljske opstojnosti, zbog \u010dega ustrajava u omiljenim (grubim) \u010dar\u0161ijskim formama bliskosti i pripadnosti: psovci, poruzi, podsmijehu i omalova\u017eavanju, a koje su, zapravo, simptomi njegove nemo\u0107i u borbi s vlastitim demonima; nesposobnost da se iza\u0111e iz vlastite ko\u017ee.<\/p>\n<p>Sudaranje sa zidovima vlastite ograni\u010denosti &#8211; koje niti mo\u017ee niti \u017eeli pre\u0107i jer bi potkopao temelje sopstvenog bivanja &#8211; ra\u0111a gr\u010d koji ga tjera na naoko dvojbene i nepopularne poteze. Da bi se othrvao onima koji dolaze kao pametniji, obrazovaniji, ambiciozniji, koji nude perspektivu u otvorenosti prema svijetu, koji su svjetski i, po tome, opasni&#8230; fukarluk pani\u010dno kupuje diplome, titule, pozicije, radna mjesta&#8230; sve ono \u0161to li\u010di na svijet a \u0161to se mo\u017ee kupiti: novcem, stvarima, utjecajem, prinudom, virtualnom valutom&#8230; ispod stola, dakako. Smisao njegova bivanja i ozbiljuje se ispod stola &#8211; u toj (prizemnoj) dimenziji trgovanja, ra\u010dunanja, kalkuliranja&#8230; jer se samo u tom limbu \u010dar\u0161ije svi akteri fukarlu\u010dke scene mogu nesmetano i izvan bilo kakve javne kontrole me\u0111usobno dr\u017eati za jajca, kojima jedino duh \u010dar\u0161ije &#8211; i samo zbog toga &#8211; daje prednost u odnosu na sivu mo\u017edanu masu.<\/p>\n<p>Kao duh \u010dar\u0161ije koja je svijet materijalne i duhovne oskudice, fukarluk objavljuje se \u010dar\u0161iji po filozofiji \u010dar\u0161ijskih intelektualaca, ideologiji partijskih profesionalaca, po politici profesionalnih promotora i za\u0161titnika \u010dar\u0161ijskih etnointeresa, po kapilarnom kulturno\u010dar\u0161ijskom radu svih sudionika proizvodnje kulturalnih uvjeta \u017eivota \u010dar\u0161ije, ali i po sudjelovanju svih onih koji su izvan te produkcije bilo kao konzumenti mrvica (izvorna fukara osuje\u0107enih \u017eivotnih prilika kojoj je fukarluk priro\u0111en), bilo kao potro\u0161a\u010di tih sadr\u017eaja u naj\u0161irem smislu (pasivne) publike koja prima, \u0161uti, klima glavom, odobrava, legitimira&#8230;<\/p>\n<p>Fukarluk je &#8211; utvrdimo gradivo &#8211; su\u0161tinsko odsustvo eti\u010dke norme: on je etnometodolo\u0161ki duh prijetvornosti, la\u017ei i prijevare, duh snishodljivosti prema onima gore kao neskriveno priznanje bijede duha umotanog u normu \u010dar\u0161ijske, gotovo obiteljske prisnosti, duh plagijata i duh la\u017ene uzvi\u0161enosti. Otud i odsustvo istinske radosti kao su\u0161tinsko odsustvo estetske norme. Dakle, u duhu fukarluka \u010dar\u0161ija zna i \u0161ta je dobro i \u0161ta je lijepo.<\/p>\n<p>Duh fukarluka duh je onoga \u010dije sposobnosti ne podlije\u017eu sumnji, te je razumljiva njegova nezaja\u017eljiva ambicija da se uzvisi iznad svih i iznad svega; duh je to onoga koji odbija suradnju zarad navodno epskog odmjeravanja snaga sa sposobnijim, pametnijim i talentiranijim od sebe. Zbog toga je to, u kona\u010dnici, duh zbrajanja gubitaka; vrtnja u vrzinu kolu koje se obnavlja i potvr\u0111uje u nemogu\u0107nosti \u010dinjenja odsudnog iskoraka iz svijeta vje\u010dnog vra\u0107anja istog; \u017ervnja koji mrvi i melje i boljeg, i prodornijeg i odlu\u010dnijeg od made of charsia: mani\u010dno-depresivno i histeri\u010dno u silnom naporu da ne ostane usamljeno, izolirano, zapostavljeno&#8230; a \u0161to neprestano \u010dini samo od sebe.<\/p>\n<p>Zaklju\u010dimo: Fukarluk je zbiljski duh i sudbina \u010dar\u0161ije. S i\u0161\u010deznu\u0107em fukarluka nestat \u0107e i rudimentarna ideolo\u0161ka mo\u0107 opravdanja \u010dar\u0161ije i bit \u0107e to znak potpune pobjede svijeta \u017eivota (vremena) nad mrtvim svijetom (prostora) \u010dar\u0161ije. Tko pre\u017eivi ne\u0107e imati potrebu pri\u010dati o tome, jer \u0107e glas o smrti fukarluka zastati u grlu pre\u017eivjelih kao prvi i posljednji autenti\u010dni dokaz samorefleksivne mudroserine \u010dar\u0161ijskog duha &#8211; \u0161utnje kao zlata.<\/p>\n<p>Kako, dakle, prevladati duh fukarluka i zatvoriti za sobom vrata svijeta (njegove) \u010dar\u0161ije? Odgovor bi se mogao potra\u017eiti u hereti\u010dkoj paradigmi razumijevanja povijesti kao sukoba proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Zao\u0161travanjem sukoba u svim oblicima proturje\u010dja koja su imanentna njegovoj unutarnjoj logici do to\u010dke na kojoj izvjesnom se \u010dini implozija duha fukarluka; uru\u0161avanje u sebi dovedeno do karikature i odba\u010deno u kakav mra\u010dni depo muzeja duhova izgubljenih u vremenu.<\/p>\n<p>Dakle, a pripadaju\u0107e zavr\u0161noj sekvenci dekadentnog diskursa duha fukarluka kao nereflektiraju\u0107e tragi\u010dke parodije, sukob zao\u0161triti u svim akutnim oblicima \u017eivota \u010dar\u0161ije: jo\u0161 vi\u0161e iseljavanja, jo\u0161 manje zaposlenih, jo\u0161 ni\u017ee pla\u0107e za one koji rade, jo\u0161 ni\u017ea stopa prirodnog rasta stanovni\u0161tva, jo\u0161 vi\u0161e prepreka slobodi kretanja, jo\u0161 vi\u0161e birokracije, jo\u0161 vi\u0161e uhljeba i jo\u0161 vi\u0161e slu\u017ebi za njih, jo\u0161 vi\u0161e kolektivnog, jo\u0161 manje individualnog, jo\u0161 vi\u0161e kupljenih diploma i preko toga jo\u0161 vi\u0161e prodanih du\u0161a, sve vi\u0161e etni\u010dkog a sve manje gra\u0111anskog, jo\u0161 nacionalnog nasuprot klasnom, jo\u0161 vi\u0161e dijelova a manje cjeline, jo\u0161 vi\u0161e entiteta a jo\u0161 manje dr\u017eave, vi\u0161e istog a manje razli\u010ditog, \u0161to vi\u0161e ne\u010dasnog i sramnog nau\u0161trb \u010dasti i po\u0161tenju, vi\u0161e mu\u0161kog a manje \u017eenskog, sve vi\u0161e a sve manje&#8230; e kako bi duh fukarluka popeo se sam sebi na vrh glave, po\u010deo jesti vlastitu supstancu i tako ostao bez svoje reproduktivne osnovice i hrane za pre\u017eiv(ljav)anje.<\/p>\n<p>Duh fukarluka in vivo: hrvatski trijumfalizam i bo\u0161nja\u010dki revan\u0161izam kao duh mahovine uspavljive razlijeva se \u010dar\u0161ijom iznad koje glasno je jo\u0161 samo zavijanje pasa lutalica.<\/p>\n<p>Fuck-our-look!<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.prometej.ba\/clanak\/osvrti\/zoran-ljubicic-fukarluk-ili-o-carsiji-2960\" target=\"_blank\">Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da bi se othrvao onima koji dolaze kao pametniji, obrazovaniji, ambiciozniji, koji nude perspektivu u otvorenosti prema svijetu, koji su svjetski i, po tome, opasni&#8230; fukarluk pani\u010dno kupuje diplome, titule, pozicije, radna mjesta&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221595","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221595","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221595"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221595\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221595"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221595"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221595"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}