{"id":221504,"date":"2017-02-17T08:51:56","date_gmt":"2017-02-17T07:51:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221504"},"modified":"2017-02-17T08:51:56","modified_gmt":"2017-02-17T07:51:56","slug":"revizija-koje-nema","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/17\/revizija-koje-nema\/","title":{"rendered":"Revizija koje nema"},"content":{"rendered":"

Autor: Refik Hod\u017ei\u0107 <\/strong><\/p>\n

\"Refik-Hodzic\"<\/a>Nije nimalo prijatno svjedo\u010diti jo\u0161 jednoj epizodi razvla\u010denja pameti gra\u0111anima Bosne i Hercegovine, koja se ovih dana odvija povodom mogu\u0107nosti podno\u0161enja zahtjeva za reviziju presude Me\u0111unarodnog suda pravde po tu\u017ebi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid. Kako se bli\u017ei rok od 10 godina od presude u okviru kojeg je mogu\u0107e podnijeti takav zahtjev, ovaj duboko polariziraju\u0107i sudski proces ponovo je vra\u0107en u centar ionako zatrovanih politi\u010dkih i me\u0111unacionalnih odnosa u zemlji i okru\u017eenju.<\/p>\n

S jedne strane, pritisnuti sve ja\u010dim desni\u010darskim grupama poput AntiDaytona i lepezom kvazi-nau\u010dnih i \u201cpatriotski orijentisanih\u201d organizacija bo\u0161nja\u010dke provenijencije u zemlji i dijaspori, ali vo\u0111eni i sopstvenom politikom zamrznutog konflikta \u2013 lideri Stranke demokratske akcije poru\u010duju da su svjesni da \u0107e podno\u0161enje zahtjeva izazvati najdublju krizu u post-dejtonskoj istoriji zemlje, ali da nemaju izbora jer ne mogu zaustaviti ne\u0161to \u0161to je od istorijske va\u017enosti za istinu i pravdu za \u017ertve genocida. Takozvane pro-bosanski orijentisane stranke iz opozicije ili likuju nad Izetbegovi\u0107evim predikamentom ili mu sufliraju, ponavljaju\u0107i nepodno\u0161ljivo neta\u010dne formulacije kako je \u201crevizija tu\u017ebe (sic) protiv Srbije za agresiju i genocid pitanje svih koji su podnijeli agresiju na BiH\u201d.<\/p>\n

Istovremeno, predstavnici srpskih politi\u010dkih partija u BiH dr\u017ee poziciju da \u0107e podno\u0161enje zahtjeva podrazumijevati flagrantnu zloupotrebu dr\u017eavnih organa po\u0161to takav zahtjev nema legitimitet Predsjedni\u0161tva i otvoreno prijete paralizom institucija zemlje. Slo\u017eni su u stavu da za reviziju nema osnova i da \u0107e pokretanje zahtjeva pokopati i ono malo kapaciteta za zajedni\u010dko djelovanje na europskim integracijama i pitanjima od va\u017enosti za svakodnevni \u017eivot gra\u0111ana. Ovakvi stavovi se me\u0111u Bo\u0161njacima, uklju\u010duju\u0107i i vode\u0107e intelektualce, uglavnom vide kao ucjena kojoj se ne smije podle\u0107i zbog \u201cistorijske obaveze spram istine i pravde\u201d. I tako ukrug, u vrtlogu neutemeljenih obe\u0107anja, velikih rije\u010di, optu\u017ebi i napada tone jo\u0161 jedna prilika za konstruktivno bavljenje posljedicama masovnih i sistematskih zlo\u010dina po\u010dinjenih u Bosni i Hercegovini, u interesu pravde i \u017ertava, i stapa se u otrovni diskurs bosanskohercegova\u010dke dnevne politike.<\/p>\n

U svemu ovome zaglu\u0161uju\u0107a je ti\u0161ina struke, pravnika, posebno stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo, koji bi jasno, bez ustru\u010davanja rastuma\u010dili okolnosti u vezi sa podno\u0161enjem zahtjeva za reviziju, kako bi politi\u010dari imali manje prostora za manipulaciju i dizanje tenzija. Ne uzimaju\u0107i u obzir uobi\u010dajeno ispaljivanje slogana odre\u0111enih kvazi-nau\u010dnih grupacija, vrlo malo je toga iz stru\u010dnih krugova objavljenog i napisanog na ovu temu. I kada jeste, uglavnom se radi o listanju najbazi\u010dnijih informacija o proceduri, konstatiranju da \u0107e biti te\u0161ko zaobi\u0107i prepreku roka od \u0161est mjeseci za podno\u0161enje novih dokaza ili da je te\u0161ko prepoznati kakvi bi to novi dokazi mogli biti, a naj\u010de\u0161\u0107e da neko treba da odgovara za\u0161to se stvari rade ovako kasno i napre\u010dac.<\/p>\n

Sudbina tu\u017ebe odre\u0111ena 1996.<\/strong><\/p>\n

A stvari nisu previ\u0161e komplikovane, naprotiv. \u010cak i da zanemarimo nemogu\u0107nost da se podno\u0161enje zahtjeva u zadnji \u010das, nekoliko dana prije isteka roka, protuma\u010di kao potez povu\u010den u \u201cdobroj vjeri\u201d (naro\u010dito kada za takvo \u0161to postoji presedan u slu\u010daju zahtjeva za reviziju koju je El Salvador u sporu protiv Hondurasa uputio dan prije isteka roka); \u010dak i da se smije\u0161na konstrukcija o \u201cakumulaciji dokaza\u201d koju je izrekao Bakir Izetbegovi\u0107 mo\u017ee upakovati u podnesak koji bi sudije uzele u razmatranje bez da ga, uz novu traumu i poni\u017eavanje \u017ertava, uz podsmijeh odbace zbog jasnog kr\u0161enja stavki 1 i 4 \u010clana 61 Statuta; dovoljno je pa\u017eljivije \u010ditanje same finalne presude MSP-a iz 2007. godine, presude o nadle\u017enosti iz 1996. godine, te povr\u0161no istra\u017eivanje jurisprudencije Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog suda za biv\u0161u Jugoslaviju (Tribunal) u proteklih deset godina, da se sklopi vrlo jasna slika: zahtjev za reviziju nema nikakve \u0161anse, i krajnje je vrijeme da se ovim sudskim postupkom prestane baviti kao nastavkom rata drugim sredstvima.<\/p>\n

Ovaj zaklju\u010dak se name\u0107e ako se slijedi niz od nekoliko prekretnica koje su su\u0161tinski uticale na sudbinu procesa koji je Bosna i Hercegovina pokrenula protiv tada\u0161nje Jugoslavije 20. marta 1993. godine. Prva od ovih klju\u010dnih prekretnica bila je presuda o nadle\u017eosti iz 1996. godine.<\/p>\n

U prvoj ta\u010dki prvobitnog tu\u017ebenog zahtjeva Bosna i Hercegovina od Suda tra\u017ei da se izjasni da li Jugoslavija (kasnije Srbija i Crna Gora, u kona\u010dnici samo Srbija) svojim djelovanjem prema narodu i dr\u017eavi Bosni i Hercegovini vi\u0161estruko kr\u0161i Konvenciju o prevenciji i ka\u017enjavanju genocida. Izri\u010dito se navodi \u010clan 3 Konvencije kao temeljni osnov za nadle\u017enost Suda da odlu\u010di po tu\u017ebenom zahtjevu. Ostalih 17 ta\u010daka tu\u017ebe terete Jugoslaviju (kasnije i u kona\u010dnici samo Srbiju) za kr\u0161enje niza drugih me\u0111unarodnih konvencija, povelja i rezolucija, uklju\u010duju\u0107i i Povelju Ujedinjenih naroda zbog agresije, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima zbog zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti njenih snaga te podr\u0161ke i pomo\u0107i snagama VRS-a tako\u0111e odgovornim za masovne zlo\u010dine te, izme\u0111u ostalog, zahtijevaju isplatu \u201cpune \u043ed\u0161t\u0435te za pri\u010dinj\u0435nu \u0161t\u0435tu i nanij\u0435t\u0435 gubitk\u0435\u201d.<\/p>\n

Ovakav pristup, u kojem se predmet u potpunosti temelji na kr\u0161enju Konvencije o genocidu, po nekoliko osnova, uklju\u010duju\u0107i direktno \u010dinjenje, sau\u010desni\u0161tvo u genocidu, te nespre\u010davanje i neka\u017enjavanje po\u010dinjenog genocida rezultira\u0107e redukcijom obima tu\u017ebe u presudi o nadle\u017enosti (koja \u0107e biti donesena u julu 1996. nakon protiv-tu\u017ebe srbijanske strane, njenog poku\u0161aja da ospori nadle\u017enost Suda i nasljedni\u010dki status Srbije i Crne Gore u odnosu na Jugoslaviju, privremenih mjera koje je izrekao Sud, te niza suprostavljenih preliminarnih podnesaka). I pored naknadnog poku\u0161aja tada\u0161njeg agenta BiH tu\u017ebe profesora Francisa Boylea, koji je u pismu od 10. augusta 1993. od Suda tra\u017eio da predmet razmatra i u okviru dodatnih nadle\u017enosti po pitanjima kr\u0161enja \u201cobi\u010dajnog i konvencionalnih me\u0111unarodnih zakona ratovanja i me\u0111unarodnog humanitarnog prava, uklju\u010duju\u0107i \u010detiri protokola \u017denevskih konvencija, te Ha\u0161kih protokola o kopnenom ratovanju\u201d, sudije su bile neumoljive. U stavci 41 svoje odluke o nadle\u017enosti, precizno ustvr\u0111uju da \u201cSud nije u stanju da prihvati bilo koji od dodatnih osnova nadle\u017enosti tra\u017eenih od podnosioca Tu\u017ebe i da \u0107e jedina nadle\u017enost po kojoj \u0107e ovaj predmet biti razmatran biti zasnovana na \u010dlanu 9 Konvencije o genocidu\u201d.<\/p>\n

U tom trenutku, dakle, 17 ta\u010daka prvobitne tu\u017ebe Bosne i Hercegovine koje se ti\u010du agresije Jugoslavije (kasnije Srbije i Crne Gore, a potom samo Srbije) na Bosnu i Hercegovinu, njene uloge u zlo\u010dinima protiv \u010dovje\u010dnosti osim genocida, agresije, kr\u0161enja me\u0111unarodnih konvencija, rezolucija, te pitanja reparacija za nanijetu \u0161tetu dr\u017eavi i gra\u0111anima Bosne i Herecgovine \u2013 de facto padaju u vodu. Sudije odre\u0111uju da \u0107e razmatrati isklju\u010divo da li je Jugoslavija po\u010dinila, sau\u010destvovala ili propustila da sprije\u010di ili kazni genocid u Bosni i Hercegovini (ovdje valja napomenuti da Me\u0111unarodni sud pravde nikada prije toga nije razmatrao tu\u017ebu zasnovanu na Konvenciji o genocidu \u2013 postojao je samo jedan predmet u kojem se Pakistan pozvao na isti osnov u tu\u017ebi protiv Indije nakon otcjepljenja Pakistana, me\u0111utim strane su se dogovorile i tu\u017eba je povu\u010dena).<\/p>\n

Presuda snu o savr\u0161enoj pravdi<\/strong><\/p>\n

Ova \u010dinjenica nije doprla do javnosti u Bosni i Herecgovini u mjeri potrebnoj da se shvate njene implikacije po sam predmet i njegov potencijal da \u201cdonese istinu i pravdu\u201d \u017ertvama zlo\u010dina\u010dkog poduhvata koji su predvodili Slobodan Milo\u0161evi\u0107 i Radovan Karad\u017ei\u0107. Naprotiv, odluka o nadle\u017enosti u doma\u0107im medijima iskomunicirana je kao pobjeda nad poku\u0161ajima Srbije i Crne Gore da u potpunosti ospori nadle\u017enost suda. U narednim godinama, sve do same presude, bo\u0161nja\u010dki politi\u010dari i \u010dlanovi tima koji su zastupali tu\u017ebu nastavi\u0107e podgrijavati mit o kona\u010dnom razra\u010dunavanju sa srbijanskom agresijom u sudnici najvi\u0161e sudske instance na svijetu, usput licitiraju\u0107i milijardama dolara od\u0161tete, povratkom svih izbjeglica svojim ku\u0107ama i \u201codlukom va\u017enijom od Dejtonskog sporazuma\u201d. Umjesto toga, sve u Bosni i Hercegovini \u010dekala je realnost postupka u kojem \u0107e sudije usvojiti tvrd i konzervativan pristup u razmatranju samo ovih pitanja: da li je u Bosni i Hercegovini bilo genocida i je li Srbija u njega bila umije\u0161ana?<\/p>\n

More tekstova je napisano o svemu \u0161to \u0107e se nakon po\u010detka postupka pred sudijama u Hagu izdoga\u0111ati, o kriterijima u dono\u0161enju kona\u010dne presude u kojoj su sudije skoro u zarez pratile jurisprudenciju Tribunala o genocidu (gdje su odba\u010dene sve optu\u017enice za genocid osim onih vezanih za Srebrenicu), kako \u0107e tim Bosne i Hercegovine bez obzira na to pristupiti su\u0111enju usmjeravaju\u0107i veliki dio dokaznog postupka ka labavo postavljenoj tezi o genocidu na \u0161iroj teritoriji Bosne i Hercegovine, \u010desto zasnovanoj na dokazima prikupljanim u ratu, ponekada potpuno nea\u017euriranim, te o samoj presudi u kojoj su sudije utvrdile da tu\u017eilac nije uspio dokazati da je a) bilo gdje u BiH osim u Srebrenici po\u010dinjen genocid, b) Srbija direktno u\u010destvovala u \u010dinjenju, pomagala ili podr\u017eavala genocid u Srebrenici, c) da je imala efektivnu kontrolu nad snagama RS-a koje su po\u010dinile genocid u Srebrenici. Srbija \u0107e ipak ponijeti stigmu prve dr\u017eave u istoriji osu\u0111ene za kr\u0161enje Konvencije o genocidu jer nije poduzela sve da sprije\u010di i kazni genocid u Srebrenici. \u0160to se milijardi dolara od\u0161tete ti\u010de, sudije su se izjasnile da \u201cpo\u0161to Sud ne smatra da je dokazana kauzalna veza izme\u0111u kr\u0161enja obaveze Srbije da sprije\u010di i samog genocida u Srebrenici, finansijska kompenzacija nije odgovaraju\u0107a forma reparacija za kr\u0161enje obaveze da se sprije\u010di genocid\u201d.<\/p>\n

Kako rekoh, neki od sudija u odvojenim mi\u0161ljenjima (posebno potpredsjednik Vije\u0107a, biv\u0161i premijer Jordana Awn Shawkat Al-Khasawneh), te mnogi stru\u010dnjaci za me\u0111unarodno pravo napisali su kilometre analiza samog postupka i presude, tako da \u0107u se ja uzdr\u017eati. Umjesto toga citira\u0107u vjerovatno dva vode\u0107a svjetska autoriteta u istra\u017eivanju genocida i vezanih sudskih postupaka u nadi da \u0107e mi pomo\u0107i da pojasnim svoje stavove o mogu\u0107nosti revizije.<\/p>\n

Ka\u017ee William Shabas, profesor me\u0111unarodnog prava na univerzitetima Middlesex i Leiden i predsjednik Me\u0111unarodne asocijacije istra\u017eiva\u010da genocida: Mnogi promatra\u010di su ostali bez teksta na restriktivan pristup Suda, koji je rezultirao odbacivanjem ve\u0107ine navoda Bosne i Hercegovine, \u0161to je svakako bio bolan udarac bosanskim Muslimanima koji su podnijeli stravi\u010dne \u017ertve tokom rata. Neki su poku\u0161ali da na\u0111u utjehu u osudi Srbije (za nespre\u010davanje), ali ako je ovaj predmet porodio bilo kakvu pobjedu za Bosance to je u su\u0161tini Pirova pobjeda. Jer, po\u0161to je nadle\u017enost MSP-a bila isklju\u010divo zasnovana na Konvenciji o genocidu, Sud nije imao ovla\u0161tenja da donosi presude o drugim kr\u0161enjima me\u0111unarodnog prava poput zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti.<\/p>\n

Istovremeno, prvi predsjednik Tribunala, pokojni italijanski profesor me\u0111unarodnog prava, Antonio Cassese, presudu je ovako opisao: Prema Sudu, Srbija je bila svjesna veoma visokog rizika od akta genocida, a nije u\u010dinila ni\u0161ta. Ali, Srbija nije u\u010destvovala, utvrdio je Sud, jer \u201cnije dokazano\u201d da je namera da se po\u010dine akti genocida u Srebrenici \u201cstavljena do znanja Beogradu\u201d. To je u najmanju ruku zbunjuju\u0107a izjava. Masakr je detaljno pripremljen i dogodio se u toku \u0161est dana (izme\u0111u 13. i 19. jula). Mo\u017ee li se vjerovati da srpske vlasti nisu imale pojma dok su se ubistva odvijala i dok je o tome izvje\u0161tavano u svjetskim medijima? Djeluje daleko realnije da se vjeruje da su srpski lideri bili obavje\u0161teni \u0161ta se doga\u0111a i da, i pored toga, vojna, finansijska i politi\u010dka podr\u0161ka Mladi\u0107u nije nikad bila obustavljena. Fundamentalni problem sa odlukom MSP jeste nerealno visok standard dokaza za nalaz da je Srbija bila zakonski sau\u010desnik u genocidu. Nakon svega, neko mo\u017ee, tako\u0111e, da bude kriv za sau\u010desni\u0161tvo u zlo\u010dinu zato \u0161to ga nije sprije\u010dio, po\u0161to je imao i obavezu i mo\u0107 da to uradi, i kad kroz svoje ne\u010dinjenje odlu\u010dno doprinosi stvaranju uslova koji omogu\u0107avaju da se zlo\u010din dogodi. Odluka Suda, prema tome, poku\u0161ava da istovremeno tr\u010di zajedno sa zecom i lovi sa lovcima i lova\u010dkim psima.<\/p>\n

Revizija fatamorgana<\/strong><\/p>\n

Smatram da su ovi citati bitni za raspravu o pitanju mogu\u0107nosti revizije postupka, jer su u vrlo kratkim crtama predstavili izuzetno ograni\u010den manevarski prostor, ali i mogu\u0107e pravce u kojima je bilo kakav poku\u0161aj revizije morao i\u0107i. Dakle, ako se razmi\u0161ljalo o pokretanju postupka revizije, po izricanju presude moralo se uzeti u obzir da je ona potpuno reducirala razmatranje genocida u Bosni i Hercegovini u ovom predmetu na genocid po\u010dinjen u Srebrenici. Moralo se kona\u010dno odbaciti pogubno mazanje o\u010diju bosanskohercegova\u010dkoj javnosti, a posebno \u017ertvama, da ovaj predmet ima ikakve veze sa \u201csveobuhvatnom istinom i pravdom za zlo\u010dine Srbije u Bosni i Hercegovini\u201d i priznati da od odluke o nadle\u017enosti iz jula 1996. on to nije ni bio. Moralo se prestati sa kukanjem i valjanjem u blatu uloge vje\u010dne \u017ertve velikih svjetskih zavjera i u potpunosti usredsrediti na lov na nove dokaze o tome da je dr\u017eavni vrh Srbije imao efektivnu kontrolu nad snagama koje su provele genocid u Srebrenici, ili u najmanju ruku znao za namjere vojnog i politi\u010dkog rukovodstva RS-a, ako ne unaprijed a ono barem tokom odvijanja genocida u Srebrenici, i da nije u\u010dinio ni\u0161ta da prekine aktivnu podr\u0161ku snagama koje su genocid provodile na terenu.<\/p>\n

To je morala biti strategija za podno\u0161enje bilo kakvog zahtjeva za reviziju \u2013 usredsre\u0111ena na Srebrenicu i ograni\u010dena na vrlo specifi\u010dne nove dokaze. A za to je bilo, hipoteti\u010dki, nekoliko prilika tokom ovih deset godina od presude. U takve dokaze bi se mogli ubrojati neredigovani zapisnici Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije, odre\u0111eni dokazi o komunikaciji izme\u0111u Mladi\u0107evog General\u0161taba i Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a prije i tokom genocida u Srebrenici, te dokazi o postojanju veze izme\u0111u Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i Radovana Karad\u017ei\u0107a i Ratka Mladi\u0107a tokom genocida u Srebrenici.<\/p>\n

Nije jasno za\u0161to odmah nakon izricanja presude nije oformljen tim, dok je jo\u0161 na snazi bila punomo\u0107 za agenta koji je zastupao tu\u017ebu, koji bi se isklju\u010divo bavio pra\u0107enjem pojavljivanja takvih novih dokaza i promptnim ulaganjem zahtjeva za reviziju. \u0160ta god da je bilo posrijedi \u2013 poslovi\u010dna aljkavost nadle\u017enih ili pak nekakav politi\u010dki dogovor sa vlastima Srbije \u2013 vrlo je upitno da bi do revizije i do\u0161lo sve da su se pomenuti dokazi materijalizirali, te da su zahtjevi ulagani u skladu sa odredbama Statuta MSP-a (stoga ranija opaska o hipoteti\u010dkoj vrijednosti ovih dokaza).<\/p>\n

Naime, kada se radi o neredigovanim zapisnicima VSOJ, Sud se u svojoj presudi ogradio od eventualne te\u017eine ovih zapisnika naglasiv\u0161i da nije vidio potrebu da ih tra\u017ei od Tribunala, te da je tu\u017eilac dostavio dovoljno drugih dokaza da ilustrira tvrdnje koje bi oni eventualno mogli dokazati. S obzirom na ovu formulaciju u presudi, nemogu\u0107e je o\u010dekivati da bi ih Sud smatrao \u201edokazima od odlu\u010duju\u0107e va\u017enosti\u201c za temeljne nalaze presude. \u0160to se dokaza o efektivnoj kontroli i znanju o operaciji Krivaja \u201995 od strane Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a ti\u010de, i ovdje je upitna te\u017eina takvih dokaza s obzirom na kona\u010dnu presudu Peri\u0161i\u0107u u Tribunalu po kojoj je oslobo\u0111en svih optu\u017ebi vezanih za genocid u Srebrenici. Na kraju, u iznena\u0111uju\u0107em obratu u odnosu na do tada utvr\u0111ene \u010dinjenice o ulozi Slobodana Milo\u0161evi\u0107a u udru\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom poduhvatu, u presudi Radovanu Karad\u017ei\u0107u Milo\u0161evi\u0107 je predstavljen kao neko ko ne samo da nije imao kontrolu nad snagama koje su po\u010dinile genocid u Srebrenici, nego se zalagao za mirno rje\u0161enje sukoba za razliku od politi\u010dkih i vojnih lidera bosanskih Srba. Dakle, i da je postojala strategija \u010diji je cilj zaista bio pokretanje revizije, te da se do\u0161lo do dokaza koji su mogli izroniti na povr\u0161inu kroz procese na Tribunalu ili istra\u017eivanje nezavisnih novinara poput Florence Hartmann, izgledi da bi do revizije i do\u0161lo su minimalni.<\/p>\n

Ipak, ova rasprava gotovo da je bespredmetna jer su sve te prilike oti\u0161le u bespovrat nepo\u0161tivanjem objektivnog roka od \u0161est mjeseci od pojavljivanja takvih novih dokaza koji bi bili odlu\u010duju\u0107e prirode u skladu sa \u010clanom 61 Statuta koji propisuje uslove za pokretanje revizije. Toliko, dakle, o reviziji presude.<\/p>\n

Revizija koja ima smisla<\/strong><\/p>\n

\u0160ta je bila alternativa? Lako je danas biti general poslije bitke pa kritikovati prvobitno zasnivanje tu\u017ebe isklju\u010divo na \u010clanu 9 Konvencije o genocidu, \u0161to je u krajnosti za posljedicu imalo odlu\u010duju\u0107e svo\u0111enje predmeta koji tretira agresiju Srbije na Bosnu i Hercegovinu na razmatranje njene uloge u genocidu u Srebrenici. Neki moji prijatelji su (naravno, mnogo kasnije) predlagali pristup kakav je usvojila Demokratska Republika Kongo u sporu protiv Ugande, u kojem je MSP razmatrao agresiju ugandanskih regularnih trupa i zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti pobunjeni\u010dkih snaga na teritoriji Konga koje su imale podr\u0161ku vlade iz Kampale. U svojoj presudi sudije su detaljno dokumentovale zlo\u010dine po\u010dinjene nad stanonvi\u0161tvom Konga, utvrdile odgovornost Ugande i zaklju\u010dile da dr\u017eava Kongo i njeni gra\u0111ani koji su bili \u017ertve zlo\u010dina imaju pravo na reparacije. Odluka o obliku i visini od\u0161tete u ovom predmetu tek treba da se donese. Mo\u017eda je to istina i pravda za kakvom su \u017ee\u0111ali gra\u0111ani Bosne i Hercegovine. Ipak, niko ne mo\u017ee zamjeriti originalnom BiH timu na formulaciji i te\u017eini koja je u tu\u017ebenom zahtjevu data zlo\u010dinu genocida. Te\u0161ko da bi neko drugi donio druga\u010diju odluku.<\/p>\n

Ono \u0161to se mo\u017ee i mora zamjeriti bo\u0161nja\u010dkim politi\u010darima koji su dr\u017eali klju\u010deve tu\u017ebe svih ovih godina, i koji danas zveckaju sa tobo\u017enjim klju\u010devima revizije, je nespremnost da sopstveni narod, a prvenstveno \u017ertve, suo\u010de sa istinom o ovom predmetu. A istina je jednostavna \u2013 adresa na kojoj treba tra\u017eiti istinu i pravdu za zlo\u010dine Srbije u Bosni i Hercegovini ve\u0107 odavno nije Hag, nego Beograd.<\/p>\n

Nema nikakvog opravdanja za Bakira Izetbegovi\u0107a da izaziva, prema sopstvenim rije\u010dima, najve\u0107u krizu u postdejtonskoj istoriji Bosne i Hercegovine ulaganjem zahtjeva za reviziju unaprijed osu\u0111enog na propast. Naprotiv, preuzimanje odgovornosti da okon\u010da ovaj predmet pred MSP-om mo\u017ee mu dati priliku da se okrene ka jednoj drugoj reviziji \u2013 reviziji odnosa sa Srbijom koji \u0107e biti zacrtani crvenim linijama istine i pravde za gra\u0111ane Bosne i Hercegovine koji su stradali njenom zaslugom. Tada bi sa punim pravom mogao insistirati i kod vlasti u Beogradu i kod zajedni\u010dkih mentora iz Brisela da Srbija mora povu\u0107i odre\u0111ene poteze koji \u0107e uistinu pokazati da je za stabilan mir.<\/p>\n

Takvi potezi mogu (i moraju, po mom mi\u0161ljenju) uklju\u010divati stvarnu spremnost za krivi\u010dno gonjenje ratnih zlo\u010dinaca koji \u017eive u Srbiji umjesto farsi\u010dnih su\u0111enja poput onog \u0160korpionima ili ovog za Kravice kojem upravo svjedo\u010dimo ili odvratnih poku\u0161aja rehabilitacije odbjeglog Novaka \u0110uki\u0107a; uspostavljanje komisije za istinu u Srbiji koja \u0107e detaljno i kredibilno istra\u017eiti ulogu dr\u017eavnih organa Srbije u zlo\u010dinima u Bosni i Hercegovini po uzoru na Komisiju Vlade RS-a za Srebrenicu iz 2005. godine; simboli\u010dke i materijalne reparacije \u017ertvama koje \u0107e signalizirati preuzimanje odgovornosti za destrukciju po\u010dinjenu zaslugom Srbije (za takvo \u0161to nije potrebna odluka bilo kakvog suda, da se razumijemo); javno poricanje \u010dinjenica o zlo\u010dinima mora prestati odmah a javni mediji su arena u kojoj se mora pokazati zaokret ka priznavanju istine, kroz sadr\u017eaje o po\u010dinjenim zlo\u010dinima i humanizaciju nesrpskih \u017ertava; dokazi o zlo\u010dinima srpskih snaga, njihovoj sistemati\u010dnosti i posljedicama po stanovni\u0161tvo Bosne i Hercegovine moraju na\u0107i svoj put u ud\u017ebenike historije u osnovnom i srednjem obrazovanju u Srbiji. Nastavni planovi na pravnim i fakultetima politi\u010dkih nauka u Srbiji, danas me\u0111u najaktivnijim livnicama ekstremnog nacionalizma i revizionizma, treba da budu reformisani kako bi uklju\u010dili izu\u010davanje dokaza sistematskih zlo\u010dina nad nesrbima, njihovih uzroka i posljedica.<\/p>\n

Neka ovo bude prva ta\u010dka dnevnog reda prvog Izetbegovi\u0107evog sastanka sa novim predsjednikom Srbije, umjesto pretrpljenog podsmijeha zbog jo\u0161 jednog poraza u Hagu.<\/p>\n

Za ovakav pristup potrebna je dr\u017eavni\u010dka vizija, ljubav prema domovini i sopstvenom narodu. I hrabrost. Hrabrost da se suo\u010di sa istinom i preuzme odgovornost da se ta istina prenese narodu. Hrabrost da se razra\u010duna sa hu\u0161ka\u010dima i desni\u010darima u sopstvenim redovima. Hrabrost da se kona\u010dno prestane ratovati drugim sredstvima i okrene novi list. U interesu istine i pravde.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nema nikakvog opravdanja za Bakira Izetbegovi\u0107a da izaziva, prema sopstvenim rije\u010dima, najve\u0107u krizu u postdejtonskoj istoriji Bosne i Hercegovine ulaganjem zahtjeva za reviziju unaprijed osu\u0111enog na propast<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":221505,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221504","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221504","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221504"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221504\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/221505"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221504"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221504"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221504"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}