{"id":221440,"date":"2017-02-16T08:52:56","date_gmt":"2017-02-16T07:52:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221440"},"modified":"2017-02-16T08:54:51","modified_gmt":"2017-02-16T07:54:51","slug":"veliki-mediji-protiv-javnog-interesa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/16\/veliki-mediji-protiv-javnog-interesa\/","title":{"rendered":"Veliki mediji protiv javnog interesa"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Serge Halimi<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/Serge-Halimi.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/Serge-Halimi-300x220.jpg\" alt=\"Serge Halimi\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-221441\" \/><\/a>Proteklih godina vidjeli smo nekoliko najava raskida s neoliberalnom politikom. Odnosi se to prije svega na stranke poput Sirize u Gr\u010dkoj, britanskih laburista pod vodstvom Jeremyja Corbyna1 ili Podemosa u \u0160panjolskoj. Kako je pokazalo gr\u010dko iskustvo, takvi poku\u0161aji ne zavr\u0161avaju nu\u017eno uspjehom, ali barem postaje jasnije koje prepreke stoje na putu: financijska tr\u017ei\u0161ta, multinacionalne korporacije, agencije za kreditni rejting, Eurogrupa, MMF, Europska centralna banka, njema\u010dka monetaristi\u010dka politika i njeni liberalni pomaga\u010di. Snaga ovih aktera, \u010diji se interesi me\u0111usobno preklapaju, poma\u017ee da se objasne postupci onih koji su im se suprotstavili: kapitulaciju u slu\u010daju jednih ili oklijevanje u slu\u010daju drugih.<\/p>\n<p>To jest relevantno, ali je nedovoljno za cjelovitu dijagnozu. Nedostaje va\u017ean element koji je prili\u010dno zanemaren, posebice od strane politi\u010dkih snaga koje bi na njega trebale obratiti najve\u0107u pozornost. Taj je element svoju pravu \u0161tetnost pokazao u vrijeme kada se Siriza opirala diktatima Europske unije, a naglo se oslobodio i kada je Corbyn izabran za vo\u0111u britanske Laburisti\u010dke stranke. Govorimo o stalnom ja\u010danju medijske barijere kojom se prije\u010di bilo kakva inicijativa protivna interesima mo\u0107nih.<\/p>\n<p>Kako vlasnici medija u tome imaju o\u010digledan materijalni interes, to nije nikakvo iznena\u0111enje. U Francuskoj, \u0161est od deset najbogatijih ljudi posjeduju vlastite medijske grupe,2 a jedan od njih, Patrick Drahi, koji ima i izraelsko dr\u017eavljanstvo, nedavno je uvr\u0161ten na listu najbogatijih Izraelaca.3 Medijski sektor istovremeno oblikuje stavove javnosti, ekonomiju, kulturu, obrazovanje i zabavu, ali te\u0161ko je vidjeti ikakav poku\u0161aj da se obrati politi\u010dka pozornost na taj utjecaj.<\/p>\n<p>Vidjeli smo \u0161to se dogodilo kada je vlada Aleksisa Ciprasa do\u0161la na vlast u sije\u010dnju 2015., nadaju\u0107i se, lakomisleno, solidarnosti europskih naroda koji trpe mjere \u0161tednje i misle\u0107i da \u0107e se tako lak\u0161e oduprijeti njema\u010dkoj tvrdoglavosti. Razli\u010diti razlozi, poput fragmentiranosti i slabosti Sirizinih saveznika, politi\u010dkih pokreta i sindikata, obja\u0161njavaju za\u0161to su ta nadanja iznevjerena. Ipak, ne smije se previdjeti jo\u0161 jedan bitan faktor: neprijateljski medijski tretman gr\u010dke situacije izobli\u010dio je rasprave i u europskoj je javnosti stvorio ozra\u010dje zabrinutosti oko potencijalnog otpisivanja gr\u010dkog duga i posljedica koje bi ono imalo za \u201csvakog Francuza\u201d (odnosno, Nijemca, \u0160panjolca, Talijana, Slovaka itd.).4<\/p>\n<p>Glavni servisi informiranja na\u0161li su uspje\u0161an na\u010din za obuzdavanje pokreta solidarnosti s gr\u010dkom ljevicom. U druga\u010dijem medijskom okru\u017eenju Gr\u010dka mo\u017eda ne bi bila prezentirana kao du\u017enik koji \u0107e pogor\u0161ati probleme svojih vjerovnika, nego kao predvodnica cijele Europe u bitci protiv proma\u0161enih politika \u0161tednje. U medijima nikada dotada nije vi\u0111ena takva fiksacija na precizne izra\u010dune i nagla\u0161avanje tro\u0161ka na \u0161tetu \u201csvakog stanovnika\u201d. To se nije dogodilo ni u slu\u010daju tridesetogodi\u0161njeg smanjivanja poreza za najbogatije ni zbog spa\u0161avanja privatnih banaka. Zapadni kreditori, nefleksibilni kada se radi o gr\u010dkom dugu, pristali su 27. kolovoza 2015. na parcijalno otpisivanje ukrajinskog duga, no financijski mediji nisu ra\u010dunali \u0161to taj rizik zna\u010di za \u201csvakog stanovnika\u201d. Niti jedan televizijski kanal nije prikazivao ankete s ulice s reakcijama obi\u010dnih ljudi, prolaznika, koji strahuju od posljedica koje \u0107e to otpisivanje duga imati na njihov osobni \u017eivot.<\/p>\n<p>Jo\u00e3o Pedro St\u00e9dile iz brazilskog Pokreta radnika bezemlja\u0161a (MST), govore\u0107i u intervjuu iz kolovoza 2015. o te\u0161ko\u0107ama koje je Brazilu prouzro\u010dilo usporavanje ekonomskog rasta i korupcijski skandali, izjavio je da su \u201cljudi zabrinuti kada na televiziji gledaju vijesti o krizi i kada vide nepostojanje alternative [\u2026] Na\u0161e se poruke ne mogu \u010duti, dijelom i zato \u0161to medije posjeduju bogati\u201d. On je uvjeren da glavna brazilska medijska grupa, Rede Globo, funkcionira kao \u201cideolo\u0161ki akter\u201d i da je to mjesto gdje se jedinstvo \u201cvladaju\u0107e klase\u201d cementira. Sli\u010dno tomu, ameri\u010dka televizijska mre\u017ea Fox News uto\u010di\u0161te je desnice Republikanske stranke.<\/p>\n<p><strong>\u010citatelji umjesto utjecajnih prijatelja<\/strong><\/p>\n<p>Fox News je u vlasni\u0161tvu Ruperta Murdocha, kao i novine Sun te Wall Street Journal. Na prvu ne vidimo mnogo sli\u010dnosti izme\u0111u omiljenog televizijskog kanala ameri\u010dkih penzionera koji cijeli dan emitira vijesti, britanskog tabloida kojeg prepoznajemo po skandalima i golim grudima te njujor\u0161kih poslovnih dnevnih novina. No Murdochu nije cilj da bude uredni\u010dki koherentan, nego da bude sila s kojom se mora ra\u010dunati. Na istom tragu, jedina veza masovnih dnevnih novina kao \u0161to je Le Parisien-Aujourd\u2019hui en France, radijske postaje Radio Classique i Les Echos, najve\u0107eg francuskog poslovnog dnevnika, je vlasnik Bernard Arnault. Zajedni\u010dkim vlasnikom povezani su Lib\u00e9ration, radio RMC, L\u2019Express i televizija BFMTV (Patrick Drahi) te Direct Matin, Canal Plus i CNews, biv\u0161i iT\u00e9l\u00e9 (Vincent Bollor\u00e9). U nedostatku otpora u sku\u010denim i tihim redakcijama, i zbog izostanka legislativnih intervencija, svaka nova koncentracija vlasni\u0161tva poti\u010de sljede\u0107u.<\/p>\n<p>U svibnju je Fran\u00e7ois Morel, direktor dnevnog financijskog lista Les Echos, objasnio kupovinu tog lista od strane Arnaultove grupe Parisien-Aujourd\u2019hui en France: \u201cVratio sam Les Echos na noge, ali to nije bilo dosta. Jedan igra\u010d ne mo\u017ee sam stajati u tako sna\u017eno koncentriranom svijetu, a da se ne izlo\u017ei riziku. Nakon analize tr\u017ei\u0161ta, jedini logi\u010dan izbor bio je Parisien\u201c.5 U kolovozu je Nonce Paolini, direktor privatne televizijske postaje TF1, izjavio kako medijski sektor, podijeljen me\u0111u kapitalisti\u010dkim gigantima, toliko konsolidiran da njegov kanal s vijestima prelazi na freeview kanalu: \u201cNema vi\u0161e izoliranih, ranjivih grupa, tu su samo mo\u0107ni igra\u010di koji investiraju. Strah da \u0107e neki od igra\u010da biti oslabljeni dolaskom LCI-a na freeview danas vi\u0161e nije opravdan\u201d.[6] Drahijeva grupa je nedavno kupila BFMTV, a Bolloreova iT\u00e9l\u00e9, pa TF1 doista po\u010dinje izgledati kao mali siroma\u0161ni obrtnik. Od sada svaka vlada treba dvaput razmisli prije nego \u0161to ospori ovaj medijski monopol.<\/p>\n<p>Arnault je bio kum na vjen\u010danju Nicolasa Sarkozyja. Bollor\u00e9 je posudio Sarkozyju svoju jahtu ubrzo nakon \u0161to je ovaj postao predsjednik. A sigurna je oklada i da \u0107e Drahi, koji jo\u0161 uvijek ima status prido\u0161lice, ubrzo postati poznato lice u politi\u010dkim krugovima. Zasigurno \u0107e mu pomo\u0107i Laurent Joffrin i Christophe Barbier, obojica urednici novina u njegovom vlasni\u0161tvu, budu\u0107i da je Joffrin prijatelj Fran\u00e7oisa Hollandea, a Barbier je dobar s Carlom Bruni-Sarkozy. Takva prijateljstva nije te\u0161ko sklopiti ako iza sebe imate medijsku grupaciju vrijednu milijarde eura. U lipnju je Xavier Niel (deseta najbogatija osoba u Francuskoj i partner Arnaultove k\u0107eri) prisustvovao vjen\u010danju Pierra Moscovicija, biv\u0161eg francuskog ministra financija iz Socijalisti\u010dke stranke i trenutnog povjerenika EU komisije za ekonomske i financijske poslove.<\/p>\n<p>Francuska nije izoliran slu\u010daj. Prema slu\u017ebenom izvje\u0161taju \u201cistrage Leveson\u201d6 iz 2012. godine, \u010diji je va\u017ean predmet bio Murdochov News of the World, otkriveno je da su \u201cbritanske politi\u010dke stranke, kao i njihova slu\u017ebena opozicija, s medijima razvili pretjerano blizak odnos na na\u010din koji nipo\u0161to nije u javnom interesu [\u2026] Dioni\u010dari, direktori i urednici glavnih britanskih novina u najboljim su \u0161kolama stekli zanat suptilnog lobiranja unutar zamr\u0161ene mre\u017ee osobnih i profesionalnih poznanstava\u201d. Predsjednik britanskih laburista Jeremy Corbyn, za kojega je ovaj teren potpuno nov, o\u010dita je \u017ertva tog lobiranja; Murdochov Sunday Times je vijest o njegovoj pobjedi na strana\u010dkim izborima naslovio: \u201cCorbyn izaziva gra\u0111anski rat me\u0111u laburistima\u201d.<\/p>\n<p>U tako nepovoljnom ideolo\u0161kom i medijskom ozra\u010dju izuzetno je te\u0161ko artikulirati druga\u010diju perspektivu. Dodu\u0161e, mogu\u0107e je navesti primjere propalih poku\u0161aja takve medijske propagande: tijekom francuskog referenduma 2005. i gr\u010dkog 2015. godine, indignacija koju je izazvalo jednoglasje mainstream medija proizvela je mobilizaciju i doprinijela odbijanju europskog ustava, odnosno diktata Trojke. Statis Kuvelakis, jedan od vo\u0111a gr\u010dke ljevice, uvjeren je da je \u201c\u010dinjenica \u0161to se \u2018za\u2019 opredijelilo toliko omra\u017eenih politi\u010dara, komentatora, biznis-lidera i medijski poznatih osoba jednostavno isprovocirala sna\u017enu klasnu reakciju\u201d.7 Svejedno, neuklju\u010divanje u borbu protiv dominantnog sistema informiranja je pogre\u0161na kalkulacija, tim vi\u0161e \u0161to je kritika medija \u010desto dobar na\u010din da se mlade ljude, bombardirane vijestima i komentarima koji su daleko od profesionalnog novinarstva, zainteresira za politi\u010dka pitanja.<\/p>\n<p>Bez radikalnih promjena u na\u010dinima informiranja, potencijalne politi\u010dke pobjede ne\u0107e imati toliki utjecaj i gnjev naroda izgubit \u0107e svoj potencijal promjene. Problemi tradicionalnog novinarstva uskoro \u0107e se pojaviti i u digitalnom prostoru \u2013 zapravo, ve\u0107 jesu. Uzdati se u obe\u0107anje da \u0107e internet izroditi drugi tip masovnog informiranja, oslobo\u0111en logike profita i dominacije koji se svuda \u0161ire, izgubljena je oklada. Marginalni polo\u017eaj u kojemu u\u017eivamo, a koji na\u0161i prijatelji cijene, nema veliku mo\u0107 i utjecaj ako samo uzak krug ljudi konzumira na\u0161e sadr\u017eaje. To \u0161to \u0107e ti sadr\u017eaji postati digitalni ne daje im nikakvu posebnu snagu. \u0160to \u010diniti? Trebamo li sve na\u0161e pratitelje na dru\u0161tvenim mre\u017eama skandalizirati bijesnim statusima? Potraga za skandaloznim iskazima i njihovo teatralno gnjevno objavljivanje uzaludan su posao. Nastojanja da se dru\u0161tveni fenomeni razumiju bolje nas pripremaju za borbu, bez obzira na rizik da se Le Monde diplomatique u krugovima medijskih profesionalaca pogre\u0161no shvati.<\/p>\n<p>\u0160to se Francuske ti\u010de, \u010dini se da je na\u0161a originalnost odjeknula. Od 2009. svake godine upu\u0107ujemo apel \u010ditateljima da podupru na\u0161u nezavisnost kroz pretplate i donacije, a 2014. dogodio se porast i u jednom i u drugom. Donacijama koje su iznosile 296.000 eura (u usporedbi s 242.000 eura u 2013.) dobili smo gotovo trostruko vi\u0161e novca nego \u0161to dobijemo od ogla\u0161avanja. Od kolovoza 2014. do kolovoza 2015. broj pretplatnika je porastao za 8,7 posto, oporavila se i prodaja na kioscima pa je 2015. u Francuskoj zabilje\u017een i porast tira\u017ee \u2013 prvi put nakon 2008. Ovi rezultati, ako se nastave, bit \u0107e iznimno ohrabruju\u0107i jer idu usuprot op\u0107em trendu.8 Zahvaljuju\u0107i \u010ditateljskoj uklju\u010denosti i donacijama, financijska situacija francuskog izdanja se popravila. To nam tako\u0111er daje \u0161ansu da poja\u010damo na\u0161e uredni\u010dke napore i nastavimo analizirati ovo tlo koje pod nama podrhtava.<\/p>\n<p>Na\u0161a sredstva mo\u017eda jesu skromna, ali ambicije su nam velike. U ova nemirna vremena, kultura koja je zasnovana na \u017eurbi, tra\u010devima i naga\u0111anjima mo\u017ee poslu\u017eiti velikim poslovnim interesima, ali donosi i veliki socijalni i politi\u010dki rizik. Raspad francuskog radnog zakonodavstva opravdava se kao poticanje zapo\u0161ljavanja, gradnja zidova protiv imigranata kao o\u010duvanje nacionalne kohezije, a uklju\u010divanje u novu vojnu kampanju \u017eeljom da se zaustavi rat. U takvoj zlokobnoj ideolo\u0161koj klimi, nezavisni mediji potrebniji su nego ikad. Oni se obra\u0107aju \u010ditateljima koji tra\u017ee nekakvu perspektivu, kojima je dosta \u0161to su bombardirani trivijalnim vijestima i \u0161to su izlo\u017eeni emocijama koje treba konzumirati, probaviti i zaboraviti. Oni poti\u010du otpor dok se svi ostali toliko trude da ga ugase.<\/p>\n<blockquote><p>1 Alex Nunns: \u201cIzazovi pred laburisti\u010dkom \u2018crnom ovcom'\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, listopad, 2015.<br \/>\n2 Bernard Arnault, Serge Dassault, Patrick Drahi, Fran\u00e7ois-Henri Pinault, Vincent Bollor\u00e9, Xavier Niel (Challenges, Paris, July 2015).<br \/>\n3 \u201cThe rich list: Drahi debuts at No. 1\u201d, Haaretz, Tel Aviv, 12 June 2015.<br \/>\n4 Sli\u010dnih naslova nije nedostajalo ni u hrvatskim medijima: \u201cSedam klju\u010dnih pitanja gr\u010dke krize: Otkrivamo kakve su posljedice mogu\u0107eg bankrota Gr\u010dke na Hrvatsku\u201d (Jutarnji list, 29. lipnja 2015.); \u201cEvo kakav bi kaos nastao kada bi EU oprostila Gr\u010dkoj dugove\u201d (24 sata, 30. lipnja 2015)<br \/>\n5 Le Monde, 28. svibnja 2015.<br \/>\n6 U poznatoj \u201cistrazi Leveson\u201d (prema prezimenu predsjedavaju\u0107eg suca), zapo\u010detoj 2011. godine, poku\u0161alo se utvrditi pojedinosti o me\u0111usobnoj povezanosti britanskih medija, politike i policije.<br \/>\n7 Intervju sa Statisom Kuvelakisom, \u201cGreece: The struggle continues\u201d, Jacobin, 14. srpnja 2015.<br \/>\n8 Izme\u0111u srpnja 2014. i lipnja 2015., francuski mainstream tisak izgubio je 5,4 posto svoje tira\u017ee.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/lemondediplomatique.hr\/veliki-mediji-protiv-javnog-interesa\/\" target=\"_blank\">lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povremeni poku\u0161aji revitalizacije novinarskih standarda koji su neko\u0107 davno predstavljali normu, uglavnom posti\u017eu slaba\u0161ne rezultate<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":221441,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221440","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221440","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221440"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221440\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/221441"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221440"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221440"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221440"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}