{"id":221358,"date":"2017-02-15T07:00:08","date_gmt":"2017-02-15T06:00:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221358"},"modified":"2017-02-15T07:20:27","modified_gmt":"2017-02-15T06:20:27","slug":"ekonomski-rast","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/15\/ekonomski-rast\/","title":{"rendered":"Ekonomski rast"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Toni Prug\t<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/mladi-radnici.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/mladi-radnici-300x219.jpg\" alt=\"mladi radnici\" width=\"300\" height=\"219\" class=\"alignleft size-medium wp-image-203838\" \/><\/a>U javnim raspravama stru\u010dnjaci i politi\u010dari ekonomski rast \u2013 rast bruto doma\u0107eg proizvoda (BDP) po glavi stanovnika \u2013 redovito predstavljaju kao mjerilo napretka. BDP nije osmi\u0161ljen kao mjerilo blagostanja i kvalitete \u017eivota, no u nedostatku drugih uzima se kao zamjensko mjerilo i podrazumijeva se da svojim rastom donosi dobrobit cijelom stanovni\u0161tvu. Vlade SAD-a i Velike Britanije prve su uo\u010dile potrebu za makromjerilima poput BDP-a, a njima su nastojale detektirati stanje vlastite proizvodnje kako bi njome uspje\u0161nije upravljale, pogotovo u vremenima najve\u0107ih ekonomskih kriza.<\/p>\n<p><strong>Ne mo\u017ee bez dr\u017eave<\/strong><\/p>\n<p>Klju\u010dan su koncept za ra\u010dunanje BDP-a ekonomske aktivnosti \u2013 aktivnosti za koje je procijenjeno da ih treba uzimati u obzir kao stvaranje nove vrijednosti, a ne kao potro\u0161nju. S obzirom na to da je BDP osmi\u0161ljen za potrebe dr\u017eava u kojima je ve\u0107inu proizvodnje tada \u010dinila kapitalisti\u010dka proizvodnja, definicija ekonomskih aktivnosti slijedila je logiku takve proizvodnje koriste\u0107i tr\u017ei\u0161ne cijene, a zanemaruju\u0107i druga\u010diji, nekapitalisti\u010dki karakter proizvodnje javnog sektora. Iz perspektive BDP-a posebno je problemati\u010dan bio status vojnih izdataka. Razvoj najbogatijih kapitalisti\u010dkih zemalja nezamisliv je bez velike uloge vojske, bilo da je rije\u010d o osvaja\u010dkim akcijama, ulaganju u istra\u017eivanja vezana za nova oru\u017eja ili o zapo\u0161ljavanju stanovni\u0161tva iz siroma\u0161nijih krajeva. Vojne su aktivnosti bitni ekonomski faktori za SAD i Veliku Britaniju, stoga je te\u0161ko bilo opravdati klasifikaciju vojne proizvodnje kao tro\u0161ka, odnosno kao aktivnosti koja se ne smatra novostvorenom vrijedno\u0161\u0107u ura\u010dunatom u BDP.<\/p>\n<p>S druge strane, s obzirom na fokus BDP-a na kapitalisti\u010dku proizvodnju, u kojoj kupac individualno odlu\u010duje o kupnji, vojnu je proizvodnju nemogu\u0107e valorizirati istom logikom.<\/p>\n<p>U desetlje\u0107ima nakon Drugog svjetskog rata ubrzano raste proizvodnja u javnom sektoru svih razvijenijih dr\u017eava, posebice u zdravstvu, obrazovanju, stanovanju, skrbi, transportu, infrastrukturi te urbanom planiranju i svemu \u0161to je potrebno za kvalitetno \u0161irenje gradova. U ra\u010dunanju BDP-a, pa tako i ekonomskog rasta, javni sektor nije sasvim zanemaren, ra\u010duna se da on stvara vrijednost jednaku ukupnom bud\u017eetu dodijeljenom za njegovu proizvodnju. No kako proizvodnja javnog sektora nije profitno orijentirana, ekonomski rast koji se ra\u010duna BDP-om ne mo\u017ee adekvatno prikazati njen stvarni doprinos (u) dru\u0161tvu. Primjerice u slu\u010daju identi\u010dnih proizvoda u obama sektorima, poput obrazovnih ili zdravstvenih usluga, proizvodi i organizacije javnog sektora ne mogu biti izvor rasta onako kako to mogu biti u privatnom sektoru. S obzirom na to da u javnom sektoru nema nov\u010danog profita, sve organizacije i proizvodi unutar njega su, unato\u010d doprinosu proizvodnji, osu\u0111eni na status \u2013 u najboljem slu\u010daju \u2013 tro\u0161kova koje se tolerira. To je jedan od osnovnih razloga za\u0161to se aktivnosti javnog sektora tretiraju kao prevelik tro\u0161ak koji treba rezati, smanjivati i vje\u010dno reformirati ne bi li dr\u017eava smanjila izdatke.<\/p>\n<p><strong>Dru\u0161tvena proizvodnja<\/strong><\/p>\n<p>No statistike pokazuju da od po\u010detka 20. stolje\u0107a me\u0111u razvijenim zemljama nema ni jedne u kojoj javni sektor i njegova podlo\u017enost donekle demokratskim odlukama nisu igrali pozitivnu ulogu zna\u010dajnu za razvoj tih zemalja. Va\u017enost javnog sektora ukazuje na problem koncepta ekonomskog rasta osmi\u0161ljenog isklju\u010divo po logici privatne kapitalisti\u010dke proizvodnje. Takav koncept nije primjeren dru\u0161tvenoj proizvodnji u cjelini jer kapitalisti\u010dka je proizvodnja ve\u0107 dugi niz desetlje\u0107a samo jedan od velikih sektora proizvodnje. Dru\u0161tvenoj proizvodnji zna\u010dajno doprinose i drugi sektori, poput javnog sektora, ku\u0107anstava i neprofitnih organizacija, koji imaju specifi\u010dne karakteristike, internu logiku i dru\u0161tvene odnose. U klasi\u010dnom konceptu ekonomskog rasta koji koristimo takve se razlike ne mogu uo\u010diti. Stoga niz aktivnosti javnog sektora nu\u017enih za reprodukciju i razvoj dru\u0161tva u cjelini ne mogu biti shva\u0107eni niti adekvatno ura\u010dunati kao izvor rasta. Pod ovim aktivnostima podrazumijevamo zdravstvo, \u0161kolstvo, stanovanje, skrb te planiranje i gradnju gradova i svih sadr\u017eaja bitnih za razvoj, poput knji\u017enica, muzeja, parkova, dje\u010djih igrali\u0161ta, vrti\u0107a i trgova, ali i prometnica, energetske i telekomunikacijske infrastrukture, kanalizacije i sistema regulacije otpada.<\/p>\n<p><strong>Granice inventivnosti<\/strong><\/p>\n<p>Jo\u0161 jedan problem postoje\u0107eg koncepta ekonomskog rasta jest i njegovo baziranje isklju\u010divo na proizvodnji koja je u svojoj osnovi \u0161pekulantska i natjecateljska. Taj koncept pretpostavlja da su organizacije u konstantnoj borbi, \u0161to je potpuno opre\u010dno funkcioniranju javnog sektora. U razvojnoj fazi odre\u0111enih vrsta proizvoda takvo je natjecanje \u010desto imalo pozitivnu funkciju poticanja inovacija. Kada se do\u0161lo do faze izjedna\u010davanja funkcionalnosti proizvoda, a to se dogodilo u mnogim industrijama, takva se profitna proizvodnja i njen doprinos ekonomskom rastu i dalje pogre\u0161no razumijevaju kao po\u017eeljne.<\/p>\n<p>Dva su pitanja koja bismo svakako mogli postaviti i koja su va\u017ena za ra\u010dunanje BDP-a i ekonomskog rasta. Prvo, bi li se neki aspekti kapitalisti\u010dke proizvodnje, poput velike potro\u0161nje na marketing ili na umno\u017eavanja funkcionalno gotovo identi\u010dnih, a izgledom vrlo sli\u010dnih proizvoda, trebali dijelom tretirati kao tro\u0161ak, tj. kao kori\u0161tenje resursa koje ne stvara novu vrijednost, ve\u0107 tro\u0161i postoje\u0107u, a zbog multiplikacije rada i nedostatka inventivnosti potro\u0161a\u010dima ne donosi ni\u0161ta novo? Drugo, bi li za ve\u0107inu stanovnika i za dru\u0161tvo u cjelini bilo bolje da se neke grane proizvodnje prebace u javni sektor? <\/p>\n<p>Kada promatramo suodnos javnog i privatnog sektora kroz prizmu ekonomskog rasta, otvaraju se i mnoga druga pitanja: za\u0161to se u dugim periodima nude toliko sli\u010dni proizvodi ako privatni sektor jam\u010di inovacije i za\u0161to velik dio bitnih inovacija dolazi iz javno financiranih istra\u017eivanja te iz javnog sektora? Javni sektor podrazumijeva drasti\u010dno manju ulogu \u0161pekulacije, natjecanja i antagonizma, a njihovo mjesto zauzimaju planiranje, solidarnost i suradnja. Reklame i marketing nisu potrebni jer rije\u010d je o dru\u0161tvenom dogovoru da ti proizvodi trebaju dru\u0161tvu u cjelini i da slu\u017ee ljudskom razvoju.<br \/>\n<strong><br \/>\nDemokratizacija solidarnosti<\/strong><\/p>\n<p>Tako\u0111er, javni sektor afirmira ideju pripadnosti dru\u0161tvu bez obzira na individualno bogatstvo tako \u0161to proizvode alocira kolektivno (rekreativni sportski objekti, trgovi, parkovi, prometna i energetska infrastruktura) te prema kriterijima zadovoljenja potreba. U velikom broju slu\u010dajeva nema naplate krajnjem korisniku u trenutku kori\u0161tenja, ili je ona daleko ispod cijene tro\u0161kova proizvodnje. Kada se lijekovi po\u010dnu nabavljati od privatnog sektora te napla\u0107ivati krajnjim korisnicima po istoj cijeni po kojoj ih je prije bez naplate korisnicima proizvodio i alocirao javni sektor, BDP ostaje isti, no smanjuju se solidarnost i demokratizacija dru\u0161tva. Javna proizvodnja i alokacija njenih proizvoda komparativno su gledano u velikoj mjeri predmet demokratskih odluka, dok je privatna proizvodnja podlo\u017ena demokraciji samo zbog toga \u0161to se mora dr\u017eati regulacija. Stoga je pitanje primjerenijih na\u010dina mjerenja proizvodnje pitanje adekvatnijeg razumijevanja ljudskog razvoja, a tako\u0111er je i osnova za stvaranje uvjeta pogodnih za \u0161irenje demokratizacije i solidarnosti u dru\u0161tvu.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2017\/02\/pojmovnik-ekonomski-rast.html\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a>\/<a href=\"http:\/\/radnickaprava.org\/casopis-rad\" target=\"_blank\">Rad<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Koncept skrojen po mjeri razvijenih zemalja Zapada<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221358","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221358","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221358"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221358\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221358"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221358"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221358"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}