{"id":221289,"date":"2017-02-14T07:00:26","date_gmt":"2017-02-14T06:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221289"},"modified":"2017-02-14T00:05:13","modified_gmt":"2017-02-13T23:05:13","slug":"lucidnost-je-jedini-oblik-otpora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/14\/lucidnost-je-jedini-oblik-otpora\/","title":{"rendered":"Lucidnost je jedini oblik otpora"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"sandra<\/a>Prije dva tjedna ministrica kulture Nina Obuljen Kor\u017einek najavila je po\u010detak izrade strategije medijske politike. Iako \u0107e se njezin sadr\u017eaj tek po\u010deti oblikovati, stanje na terenu poprili\u010dno je sugestivno: vlada Andreja Plenkovi\u0107a zaokru\u017eila je naum HDZ-a iz vremena Tomislava Karamarka da se program javne televizije pretvori u klerikalno-nacionalisti\u010dku propagandu. Postojan je i ideolo\u0161ki udar na neprofitne medije, dok komercijalni sektor sve vi\u0161e gubi profit i racionalizira poslovanje na \u0161tetu radnika. Sandra Ba\u0161i\u0107 Hrvatin, profesorica Fakulteta za humanisti\u010dke studije u Kopru i jedna od boljih poznavateljica medijskih sustava u regiji, u intervjuu za \u2018Novosti\u2019 obja\u0161njava za\u0161to same izmjene zakonodavstva ne mogu zaustaviti propast medija, navode\u0107i pritom klju\u010dne razloge za nezavidnu poziciju i gubitak integriteta cjelokupnog sektora na regionalnoj i globalnoj razini.<\/p>\n

\u010clanica ste stru\u010dnog povjerenstva za osmi\u0161ljavanje medijske strategije u Sloveniji. Kakva je trenuta\u010dna situacija?<\/strong><\/p>\n

Posljednjih 25 godina slovenska politika nije uspjela napisati strate\u0161ki dokument kojim bi se razvijao medijski prostor. Zakoni su se obi\u010dno radili tako da legitimiraju postoje\u0107e stanje u kojem su privatni interesi uz pomo\u0107 lobista uvijek dobili \u0161to su htjeli. Stru\u010dno povjerenstvo je zavr\u0161ilo sa svojim radom predlo\u017eiv\u0161i slovenskom Ministarstvu kulture klju\u010dne ciljeve i jasne mjere za njihovo postizanje. Pokazali smo i da je slovenski medijski prostor devastiran do te mjere da velik broj medija uop\u0107e ne\u0107e pre\u017eivjeti, da je novinarstvo potpuno degradirano i da niti jedna od mjera sufinanciranja koje ministarstvo provodi nije postigla svoj cilj. Na\u0161e polazi\u0161te je bilo da je potrebno financirati novinarstvo, a ne vlasnike medija, i da je du\u017enost dr\u017eave za\u0161tititi javni interes. Ne mogu pristati na to da sloboda izra\u017eavanja kao temeljno ljudsko pravo postane ovisna o dobroj volji vlasnika medija i njihovim privatnim interesima. Tekst koji je na temelju na\u0161ih polazi\u0161ta napisalo ministarstvo nema bitne veze s onim \u0161to smo o\u010dekivali.
\n
\nU Hrvatskoj je medijsku strategiju, izra\u0111enu u Ministarstvu kulture, blokirala SDP-ova vlada koja ju je inicirala?<\/strong><\/p>\n

Radilo se o prvom poku\u0161aju cjelovitog rje\u0161avanja medijskog sektora. Zbog mnogih rje\u0161enja koja su opravdano bila ponu\u0111ena u toj strategiji bilo mi je jasno da ne\u0107e biti politi\u010dke volje da se stvar realizira. To je dokument koji pokazuje kako je problem u samom sistemu koji je nemogu\u0107e demokratizirati kozmeti\u010dkim intervencijama, nego su potrebne korjenite promjene. To je jedan od rijetkih dokumenata koji je napisan u interesu javnosti, a ne zbog nekih privatnih, partikularnih razloga.<\/p>\n

Koruptivni mediji su smrt za demokraciju<\/strong><\/p>\n

Pojam medijskog integriteta, centralno mjesto publikacije u \u010dijoj ste izradi sudjelovali prije nekoliko godina, podrazumijeva i da su svi mediji koji ne djeluju u javnom interesu korumpirani. Kakvo je stanje na ovim prostorima po tom pitanju?<\/strong><\/p>\n

To je svakako najve\u0107i problem. O medijskoj korupciji se uop\u0107e ne govori i njene posljedice nitko ne istra\u017euje. Koruptivni mediji su smrt za demokraciju. Kad god se pokrene to pitanje, sve se naivno svodi na nu\u017enost bolje regulacije i zakona. Na ovim prostorima to se vi\u0161e razumije kao stvar religije nego prava. Moramo li stvarno zapisati u zakon: \u2018Ne la\u017ei i ne kradi\u2019?
\n
\nKoji su klju\u010dni problemi u kontekstu korupcije?<\/strong><\/p>\n

Problemi su politi\u010dka instrumentalizacija medija, meka cenzura, kori\u0161tenje javnog novca za financiranje partikularnih interesa pojedinih vlasnika, incestuozna sprega politike i medija, degradacija novinarstva u politi\u010dki ili ekonomski PR. Koncentracija vlasni\u0161tva je tako\u0111er problem, ali u dana\u0161njoj situaciji nemogu\u0107e ga je rije\u0161iti na nacionalnoj razini. Nove komunikacijske divove povezane s telekomunikacijskom i ra\u010dunalnom industrijom nemogu\u0107e je regulirati medijskim zakonodavstvom. Novi boj za kontrolu nad uredni\u010dkom politikom vodi se na internetu i u kabelskim sustavima. Njihovi vlasnici u Sloveniji su kompanije u vlasni\u0161tvu ameri\u010dkih financijskih fondova kojima nije u interesu bilo kakva regulacija sadr\u017eaja.
\n
\nVa\u0161a kolegica Brankica Petkovi\u0107 izjavila je da posljednjih dvadesetak godina gradimo medijski sustav po instrukcijama zapadnih legislativa i teorija medija, a sve \u0161to vidimo jest uru\u0161avanje. Koliko je kvalitetno postoje\u0107e medijsko zakonodavstvo na ovim podru\u010djima?<\/strong><\/p>\n

Brankica Petkovi\u0107 je u pravu. Posljednjih 20 godina upozorava na probleme \u0161to nastaju prilikom nepromi\u0161ljenog prihva\u0107anja zakonskih okvira koji vi\u0161e koriste korporacijama nego gra\u0111anima. Jo\u0161 i danas se mnoge nevladine organizacije u ovim dr\u017eavama pozivaju na evropske standarde i evropski medijski pravni okvir koji bi lokalne politi\u010dke elite morale implementirati. Ne postoji evropski medijski zakon, evropski model javnih medija, evropski mediji, ni evropsko javno mnijenje. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama koju implementiraju dr\u017eave-\u010dlanice postavlja temelje jedinstvenog evropskog medijskog tr\u017ei\u0161ta, gdje su mediji postali usluge, a gra\u0111ani potro\u0161a\u010di. Ovo \u0161to se doga\u0111a u na\u0161im dr\u017eavama je rezultat dosljednog provo\u0111enja deregulacije u medijskom sektoru, gdje je nevidljiva ruka tr\u017ei\u0161ta itekako vidljiva; ona vodi u potpunu prevlast komercijalnog modela nad svim drugim oblicima javnoga govora.<\/p>\n

Kolika je, po vama, va\u017enost takozvanog tre\u0107eg medijskog sektora? Neprofitna medijska scena u Hrvatskoj se pro\u0161irila u postkriznom razdoblju zahvaljuju\u0107i razmjerno malim koli\u010dinama dr\u017eavne potpore, nakon masovnih otpu\u0161tanja ili nevoljkosti novinara da nastave raditi u okolnostima medijskog mainstreama. No HDZ je iz ideolo\u0161kih razloga ukinuo bespovratne potpore.<\/strong><\/p>\n

Taj je sektor izuzetno va\u017ean. Mislim da je budu\u0107nost novinarstva, onog novinarstva koje je poslanje a ne posao, upravo u tom sektoru. Korporativni sektor, koji je rukovo\u0111en jedino interesom profita, nu\u017eno \u0107e do\u0107i do to\u010dke samouni\u0161tenja. Nakon skoro tri stolje\u0107a razvoja, sustav se vratio na polazi\u0161nu to\u010dku \u2013 mecenatstvo. Najva\u017eniji istra\u017eiva\u010dki projekti dana\u0161njega vremena se financiraju donatorskim novcem bogatih pojedinaca. Sloboda izra\u017eavanja, koja bi morala biti pravo pojedinca, ovisi o dobroj volji i novcu pojedinih bogata\u0161a.<\/p>\n

I o dr\u017eavi. Privatni mediji u Hrvatskoj dobivaju milijune kuna od dr\u017eave kroz porezne olak\u0161ice, dr\u017eavne kompanije i ministarstva\u2026<\/strong><\/p>\n

Svakome bi trebalo biti jasno da je medijski sektor izuzetno dobro subvencioniran iz javnih financija. Uvijek je i bio. \u010cak i u zemljama gdje se tradicionalno anatemizira svako mije\u0161anje dr\u017eave u ekonomiju. Novinari nemaju nikakve koristi od tih subvencija. Mediji \u0107e izvje\u0161tavati o tome kako se koristi javni novac u svakoj drugoj grani ekonomije samo ne u vlastitoj. Poznajete li bilo koji medij koji je spreman objaviti koliko je novca dobio od dr\u017eave pomo\u0107u direktnih i indirektnih subvencija? O medijskom poslu se nikad ne pi\u0161e u ekonomskim kategorijama. Imamo osje\u0107aj kao da medijski vlasnici obavljaju karitativnu djelatnost bez ikakvog vlastitog interesa.<\/p>\n

Zato se od politi\u010dara sve vi\u0161e mo\u017ee \u010duti zazivanje ukidanja pla\u0107anja pristojbe za HRT, dok se u isto vrijeme nad programskim sadr\u017eajem javne televizije provodi politi\u010dko i uredni\u010dko i\u017eivljavanje kakvo nije vi\u0111eno jo\u0161 od Tu\u0111manova vremena. Kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n

Javni mediji su u cijeloj Evropi pod udarom. Djelomi\u010dno kao problem vidim i \u010dinjenicu da sami nisu znali gra\u0111anima objasniti za\u0161to su za njih va\u017eni. Ako novinari sami ne znaju obraniti medij za koji rade, ako nisu spremni beskompromisno braniti javni interes i dignitet svojeg rada, kako mogu o\u010dekivati da \u0107e javnost stati na njihovu stranu?
\n
\nNovinari su se sami razdijelili u kaste<\/strong>
\n
\nZnali ste re\u0107i da novinari sami snose odgovornost za vlastitu situaciju?<\/strong><\/p>\n

Novinari nisu napravili ni\u0161ta da sprije\u010de privatizaciju javne komunikacije. Sami su se razdijelili u kaste: one koji cirkuliraju iz jednog medija u drugi za dostojne pla\u0107e i veliku ve\u0107inu najamnih radnika u industrijskoj proizvodnji medijskih sadr\u017eaja. Naravno da medijska aristokracija ne razumije probleme i pote\u0161ko\u0107e druge strane. Jo\u0161 uvijek postoje mladi novinari koji nisu pristali na to da slu\u017ee sistemu u kojem je javni interes veoma rastezljiv pojam i obi\u010dno se odnosi na konkretne interese medijskih vlasnika. U Sloveniji je takav medij portal Pod \u010drto. Financiraju se iz dobrovoljnih priloga svojih \u010ditatelja i donacija stranih fondacija.<\/p>\n

Svjedo\u010dimo li po\u010detku definitivnog kraja tradicionalnih medija na globalnoj razini i je li uop\u0107e mogu\u0107e, s obzirom na internet i sve manje povjerenje \u010ditatelja u tiskane medije, preokrenuti taj trend?<\/strong><\/p>\n

Mislim da taj trend nije vi\u0161e mogu\u0107e preokrenuti. Za propadanje tiskanih medija nije toliko kriv internet koliko njihova proma\u0161ena poslovna politika. Obezvrijedili su novinare i njihov rad, potpuno su ignorirali \u010ditatelje zbog opsjednutosti profitom i dodvoravanja ogla\u0161iva\u010dima, ne razmi\u0161ljaju\u0107i o tome \u0161to je njihova primarna funkcija. Nije istina da ljudi ne \u017eele \u010ditati dobre novine. Ne \u017eele, me\u0111utim, pla\u0107ati ne\u0161to \u0161to su naviknuti dobivati besplatno. Naravno da je nu\u017eno preispitivanje postoje\u0107ih modela upravljanja, financiranja i vlasni\u0161tva u medijima, ali to ne mo\u017eemo o\u010dekivati od sada\u0161njih medijskih vlasnika ili novinara zaposlenih u njihovim poduze\u0107ima.
\n
\nMogu li korporativni mediji, s obzirom na tr\u017ei\u0161no-ogla\u0161iva\u010dki fundament na kojem po\u010divaju, uop\u0107e ispunjavati ulogu nekakvih za\u0161titnika javnog interesa?<\/strong><\/p>\n

Ne mogu. Po\u010detkom 20. stolje\u0107a u Velikoj Britaniji je izlazila gomila lijevih dnevnih novina koje su imale \u0161iroku \u010ditateljsku publiku. Sve su te novine u kratkom vremenu propale. Za\u0161to? Ogla\u0161iva\u010di su ih sustavno ignorirali i bez subvencije ogla\u0161iva\u010da nisu mogli podnijeti konkurenciju na tr\u017ei\u0161tu novina. Pokazalo se da je lak\u0161e pobijediti Velikog brata nego ostati \u017eiv nakon prevelike doze some.<\/p>\n

Je li mogu\u0107e govoriti o stanju masovnih medija bez propitivanja kapitalisti\u010dkog sustava unutar kojeg se reproduciraju?<\/strong><\/p>\n

Nije. Na kraju knjige \u2018Novi psi \u010duvari\u2019 Sergea Halimija stoji pasus na koji stalno upozoravam svoje studente. Kad je neki ameri\u010dki sindikalist govorio o novinarima, rekao je da su prije 20 godina ru\u010dali s njima u kavanama, a danas ru\u010daju s industrijalcima. U situaciji kad su novinari i novinarstvo samo u doticaju s donositeljima odluka, kad su u\u0161li u njihov dvor i na izvor novca, kad su se pretvorili u tr\u017ei\u0161ne propagandiste, okon\u010dali su prijelaz u klasu i kastu. Izgubili su svoj ugled i \u010ditatelje. Ubrzali su uni\u0161tenje javne diskusije. To ne mogu promijeniti nikakvi deontolo\u0161ki kodeksi i profesionalni standardi. Nasuprot blagajnicima bur\u017eoaske misli, simbolima onoga u \u0161to se pretvorilo novinarstvo, lucidnost je jedini oblik otpora. Jedna od posljedica takve naturalizacije kapitalizma kao jedinog mogu\u0107eg sistema je i ta da nismo sposobni zamisliti druga\u010diji svijet.
\n
\nMediji su, utoliko, preslika \u0161irih tendencija u dru\u0161tvu?<\/strong><\/p>\n

U trenutku kad je akademski svijet dopustio da se na fakultetima kao znanost predaju sadr\u017eaji koji nemaju nikakve znanstvene vrijednosti, zapo\u010dela je pacifikacija kriti\u010dkog mi\u0161ljenja. Kod nas su sada upisni rokovi za prijave na fakultete. Mediji sudjeluju u hajci protiv nepotrebnih humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih studija. Govore o tome kako studenti moraju odabrati one programe koji \u0107e im osigurati \u2018kompetencije\u2019 na tr\u017ei\u0161tu rada. Kojem tr\u017ei\u0161tu rada? Vrijeme je da se akademski prostor oblikuje kao prostor kriti\u010dkog promi\u0161ljanja o dru\u0161tvu i da se zatvori za prazno blebetanje u kojem mo\u017ee\u0161 govoriti sve i sva\u0161ta samo ako je dobro medijski upakirano. Kao vlastitu du\u017enost vidim javno djelovanje kroz koje \u0107u zastupati interese onih koji su u ovom sustavu bez glasa, nevidljivi, iskori\u0161tavani i bez ve\u0107ine temeljnih ljudskih prava.<\/p>\n

Post-truth era postala je 2016. godine jedna od najspominjanijih fraza na Zapadu. Iz fraze post-truth proizlazi da je prije toga bilo razdoblje istine?<\/strong><\/p>\n

Iako se medijska kriza najvi\u0161e o\u010dituje u tome da mediji nestaju, da se zaposleni novinari zamjenjuju sa slabo pla\u0107enom najamnom radnom snagom i da je usprkos velikom broju medija njihov sadr\u017eaj posvuda manje-vi\u0161e isti, najgora se posljedica krize nalazi negdje drugdje. Istra\u017eivanje Politbarometera iz 2014. je pokazalo da dvije tre\u0107ine ispitanika u Sloveniji nije zadovoljno s demokracijom. Sve vi\u0161e se \u0161iri teza da medije uop\u0107e ne trebamo, da se ve\u0107ina ljudi ionako informira na dru\u0161tvenim mre\u017eama na kojima je navodno obilje informacija koje tradicionalni mediji ne objavljuju, i da se moramo naviknuti na \u017eivot u kojem ne postoji jedna istina nego cijelo mno\u0161tvo. Umjesto da se bave istra\u017eivanjem onoga \u0161to se doga\u0111a u dru\u0161tvu i nazna\u010duju \u0161to je dobro, a \u0161to ne, upravo su mediji pretvorili svijet u beskona\u010dno lovljenje ravnote\u017ee izme\u0111u \u2018za\u2019 i \u2018protiv\u2019. Ako netko tvrdi da je zemlja okrugla, moramo prona\u0107i nekoga tko vjeruje da je zemlja ravna. Novinarova uloga je u tom slu\u010daju da na kraju debate zaklju\u010di kako mo\u017eemo biti sigurni u to da zemlja postoji, dok su razmi\u0161ljanja o njenom obliku razli\u010dita. Tako je i znanost postala samo jedan od konkurentskih pogleda na to \u0161to se doga\u0111a \u2013 od klimatskih promjena, evolucije, ali i bolesti. \u017divimo u dru\u0161tvu koje nas terorizira s mnijenjima. Svatko ga mo\u017ee imati, ali rijetki znaju misliti.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sandra Ba\u0161i\u0107 Hrvatin: U situaciji kad su novinari i novinarstvo u doticaju s donositeljima odluka, kad su u\u0161li u njihov dvor i na izvor novca, kad su se pretvorili u tr\u017ei\u0161ne propagandiste, okon\u010dali su prijelaz u klasu i kastu. Izgubili su svoj ugled i \u010ditatelje. Ubrzali su uni\u0161tenje javne diskusije. To ne mogu promijeniti nikakvi deontolo\u0161ki kodeksi i profesionalni standardi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":221290,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221289","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221289","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221289"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221289\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/221290"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221289"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221289"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221289"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}