{"id":221136,"date":"2017-02-11T07:54:32","date_gmt":"2017-02-11T06:54:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221136"},"modified":"2017-02-11T07:54:32","modified_gmt":"2017-02-11T06:54:32","slug":"ljevica-na-zapadu-povijest-i-dalje-shvaca-teleoloski","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/11\/ljevica-na-zapadu-povijest-i-dalje-shvaca-teleoloski\/","title":{"rendered":"Ljevica na Zapadu povijest i dalje shva\u0107a teleolo\u0161ki"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"Bruno-Bosteels\"<\/a>Nakon zavr\u0161etka skupnog panela na Rimskoj konferenciji o komunizmu razgovarali smo s filozofom i znanstvenikom Brunom Bosteelsom, Belgijancem koji predaje na Univerzitetu Cornell u New Yorku. Op\u0107e poznat postao je svojim radom o ju\u017enoameri\u010dkoj literaturi \u2018Marx i Freud u Latinskoj Americi\u2019 (\u2018Marx and Freud in Latin America: Politics, Psychoanalysis and Religion in Times of Terror\u2019, Verso Books, 2012.), prijevodima francuskog filozofa Alaina Badioua na engleski i knjigom o komunizmu \u2018Aktualnost komunizma\u2019 (\u2018The Actuality of Communism\u2019, Verso Books, 2011).<\/p>\n

Ova konferencija ima svoj za\u010detak u nizu pokrenutom Badiouovim razmatranjima o ideji komunizma, no rimska verzija hvali se pluralizmom pristupa. Ta raznolikost rezultira i pluralizmom zaklju\u010daka, na primjer o tome kakav odnos imamo spram postoje\u0107ih i mogu\u0107ih organizacionih oblika na ljevici. \u0160to mislite o tom kontekstu?<\/strong><\/p>\n

O\u010dito je ova konferencija na liniji kontinuiteta s prija\u0161njima. Ona uklju\u010duje mnoge razlike ve\u0107 me\u0111u samim izlaga\u010dima, prisutne od po\u010detka. Nema lakog dijaloga izme\u0111u Tonija Negrija i Michaela Hardta s jedne i Jacquesa Ranci\u00e8rea s druge strane. Ili izme\u0111u Alaina Badioua i Slavoja \u017di\u017eeka. Razlika dakle nije u raznolikosti teorijskih pozicija, nego u orijentaciji na stalni dijalog s razli\u010ditim prakti\u010dkim i strate\u0161kim iskustvima, uglavnom u Zapadnoj Evropi, ali ne isklju\u010divo. To je bio nu\u017ean iskorak. Na djelu je eksperiment koji se upravo odvija i koji nije bez posljedica na diskusije.<\/p>\n

Komune u Meksiku<\/strong><\/p>\n

Za nas koji dolazimo iz nekada socijalisti\u010dke zemlje zanimljiv je problem kontinuiteta u dijalektici stalnog nastavljanja i prekidanja u historizaciji komunisti\u010dke ideje. Primjerice ideja komune, o kojoj ste govorili, bila je sna\u017eno prisutna u nacrtu socijalisti\u010dkog samoupravljanja.<\/strong><\/p>\n

Danas je op\u0107e mjesto re\u0107i kako trebamo odustati od teleolo\u0161kog pogleda na svijet. No neki mislioci na ljevici, posebno oni koji inzistiraju na izlasku iz svake ideje da povijest ima smjer, svake filozofije povijesti, pa i povijesti filozofije, tvrde kako su one do\u0161le svome kraju. Ali ja mislim kako je ljevica na Zapadu, a tzv. periferija je postala njezinim zrcalnim odrazom, jo\u0161 uvijek zarobljena u teleolo\u0161kom shva\u0107anju povijesti. Evaluacije i procjene \u2018nivoa\u2019 na kojem su odre\u0111eni sadr\u017eaji i borbe i dalje se vr\u0161e. A to pripisivanje onda dovodi do zaklju\u010daka kako je ova ili ona forma ve\u0107 isku\u0161ana u povijesnim socijalizmima i komunizmima, pa se nemamo \u0161to na nju \u2018vra\u0107ati\u2019. Konferencija je pokazala kako je postalo te\u0161ko i vrednovati iskustva pro\u0161losti, u kontekstu dana\u0161nje situacije i njezinih takti\u010dkih i strate\u0161kih pitanja. Sve je to pitanje vremenitosti i prostornosti, u kojima se doga\u0111a neistovremeni i kombinirani razvoj. To jest samo slogan, ali on dobro opisuje na\u0161u situaciju. Nije sva vremenitost istovremeno prisutna, ona se ne dr\u017ei kalendara, sje\u0107anja se mogu skloniti u podzemlje i opet izroniti. No neke linije ipak postoje i ne trebamo se bojati uvidjeti ih. Postoje strate\u0161ka pitanja, a to zna\u010di i neki planovi. Ili barem nade u neke planove, u povratak snage nekih starih borbi. Pitanje je samo kako \u0107emo ih evaluirati i uklopiti u teorijske refleksije i prakti\u010dne eksperimente. Nije sve homogeno, jednako vrijedno, od onoga \u0161to se doga\u0111a \u0161irom svijeta. Problem je kako strukturirati ta iskustva vremena, memorije, povijesti i njihove projekcije na suvremenike.<\/p>\n

Svijet neoliberalne globalizacije usredoto\u010den je puno vi\u0161e na teritorije, geostrategije i geopolitike. Pa govorimo o centrima kapitalske mo\u0107i i njihovim periferijama. Ali \u0161to u centrima znaju o stvarnoj povijesti periferije? I \u0161to ljudi u tzv. perifernim zemljama znaju o svojim susjedima koji su, poput njih, direktno navezani na centre?<\/strong><\/p>\n

Na tom mjestu meni je va\u017eno, a onda zanimljivo i nu\u017eno pisati historije. Ne povijest nekog fenomena, pa ni komunizma, na na\u010din nove slu\u017ebene historiografije, ve\u0107 na na\u010din na koji vi ili grupa ljudi vidi stvari i mogu\u0107i na\u010din pisanja historije. Zato predla\u017eem razlikovanje privremenih poraza od povijesnog neuspjeha, jer je to metodolo\u0161ki princip koji nam poma\u017ee u evaluaciji razli\u010ditih povijesnih socijalizama, onoga \u0161to su ljudi \u010dinili i kako danas diskutiraju.<\/p>\n

Elaborirali ste historizaciju na primjeru Meksi\u010dke revolucije (1910-1920). Za\u0161to nam je ona danas va\u017ena, naro\u010dito u usporedbi s Oktobarskom (1917), a prije koje je zapo\u010dela?<\/strong><\/p>\n

U trenutku kada se prisje\u0107amo Oktobarske revolucije nu\u017eno je sjetiti se i drugih. Usporedbe bi mogle proizvesti zanimljive kontraste. Ne radi se o tome kojoj od njih dati prednost, ali perspektiva se mijenja kada pogledamo na \u0161to su u Meksi\u010dkoj revoluciji stavljeni naglasci, druga\u010dije negoli u ruskoj. Za suvremenost je zanimljivo kako su u Meksiku Pan\u010do Vilja i Emilijano Zapata, nakon \u0161to su se domogli glavnog grada, iz njega oti\u0161li. Klasi\u010dno pitanje pokreta i ustanaka, ono o preuzimanju dr\u017eavne vlasti, ovdje je razrije\u0161eno druga\u010dije, prekidom, na na\u010din koji neki zovu dualnom vla\u0161\u0107u. Neki histori\u010dari misle kako je njihov uzor u tome bila Pari\u0161ka komuna, po\u0161to je postojala komuna u Morelosu, pa sve stavljaju u perspektivu marksisti\u010dke tradicije opisivanja herojstva Komune. Sve to poku\u0161avam dovesti u pitanje, jer se o komuni mo\u017ee govoriti ne samo na osnovnu iskustva one Pari\u0161ke, ve\u0107 i na osnovu komunalnih borbi i pobuna, koje imaju puno du\u017eu i raznovrsniju historiju, koja se ne mo\u017ee svesti na slavniji primjer. Pobune komunerosa imaju povijest koja se prote\u017ee od srednjovjekovlja u Francuskoj, \u0160panjolskoj, Italiji, ali i u kolonijalnim vremenima. Postojale su antikolonijalne borbe koje su sebe vidjele kao komunalne.<\/p>\n

Pari\u0161ka komuna dogodila se kada je ve\u0107 postojao okvir kapitalisti\u010dke nacionalne dr\u017eave.<\/strong><\/p>\n

Ona ga je poku\u0161ala izbje\u0107i. No bez obzira na to postojale su centripetalne sile i u toj situaciji. \u010cesto se previ\u0111a da su komune, u pluralu, isku\u0161avane i u Toulouseu, Marseilleu itd. Dakle \u010dak i tamo je to bilo puno disperzivnije. Naravno, ne mo\u017ee se naprosto izbrisati tri stolje\u0107a republikanske centralizacije u Francuskoj, ali mi jo\u0161 \u017eivimo pod dojmom kako su efekti komune posljedica isklju\u010divo one Pari\u0161ke. A to se doga\u0111a i na me\u0111unarodnoj sceni, kada istra\u017eiva\u010di nisu francuski. Tako su emigranti prenijeli ideje Pari\u0161ke komune u sjeverne zemlje, Skandinaviju, pa onda preko Velike Britanije i u SAD. Raznovrsne utopijske komune nicale su u Americi. U svim tim slu\u010dajevima polazi se od Pari\u0161ke komune kao osnove. Ja poku\u0161avam pisati historiju Pari\u0161ke komune, eksperimente s komunama u Meksiku, ba\u0161 s tom dvostrukom intencijom. S jedne strane da uka\u017eem na raznolikost svih komunalisti\u010dkih pobuna, koje se \u010desto ne uklapaju u marksisti\u010dko gledanje, bilo na Francusku revoluciju ili na 1871. S druge strane, uvode\u0107i razlikovanje izme\u0111u Komune i niza komuna, \u017eelim tu problematiku vratiti marksizmu, koji se treba otvoriti antropolo\u0161kim razlikama, geopolitici, etnografiji. I sam je Marx u svojim spisima izu\u010davao razne oblike vlasni\u0161tva, razne oblike kolektiva, porodica, zajednica. Sve su to pitanja koja klasi\u010dniji i slavniji politi\u010dki tekstovi \u010desto marginaliziraju.<\/p>\n

\u2018Zapad\u2019 je noviji izum<\/strong><\/p>\n

Uvo\u0111enje razlikovanja izme\u0111u neuspjeha i poraza revolucija moglo bi postati va\u017enim i za ponovno promi\u0161ljanje jugoslavenske revolucije. Ona je privremeno pora\u017eena, \u0161to zbog svojih unutra\u0161njih neuspjeha, ali mo\u017eda jo\u0161 i vi\u0161e zbog snage neprijatelja, unutra\u0161njih i vanjskih koji su je, u odre\u0111enoj kontrarevolucionarnoj sekvenci, naumili poraziti. U na\u0161em \u2018raspadu\u2019 sadr\u017eana su dva povezana momenta. Jedno je odustajanje od socijalizma, a drugo razbijanje federalizma kao oblika djelatnog \u2018internacionalizma (ne samo) u jednoj zemlji\u2019. Dana\u0161nje inicijative za lijevim institucijama u nas polaze od normaliziranja novouspostavljenih \u2018nacionalnih okvira\u2019. Znamo da klasni problemi nisu identitetski, no mogu li razli\u010dite identitetske politike, ne samo etni\u010dke, prerasti u ne\u0161to drugo, emancipatorno?<\/strong><\/p>\n

Odgovorit \u0107u vam na primjeru trenuta\u010dne situacije u SAD-u. Neki od oblika ljevice ovdje napadaju identitetsku politiku i ukazuju na opasnost od nje. Svi znaju njezina ograni\u010denja. Ali mi ne smijemo pobrkati identitetsku politiku sa zahtjevima za dru\u0161tvenom pravdom. Identitetska politika je neprijatelj preko kojeg eskalira problem koji je puno dublji.<\/p>\n

Upravo govorite za novine srpske manjine u Hrvatskoj, koja i ovim putem poku\u0161ava iza\u0107i iz svoga geta.<\/strong><\/p>\n

Etikete, kategorije, identifikacije \u2013 sve to ne da se izbje\u0107i. Mo\u017eemo se spram toga odnositi nominalisti\u010dki, ali na kraju mo\u017eemo re\u0107i zajedno s piscem Jorgeom Luisom Borgesom: \u2018Stvar je u tome da se zaborave razlike.\u2019 Ina\u010de razli\u010dite skupine ne bi mogle ni me\u0111usobno komunicirati. To su va\u017ene stvari, naro\u010dito kada govorimo iz perspektive onoga zajedni\u010dkog (common, communization), kada govorimo o odvra\u0107anju, uklanjanja razlika. Ja to dovodim u vezu s komunom, jer ona to \u010dini ili barem dopu\u0161ta. Razli\u010diti identiteti uklju\u010duju komunitarne razli\u010ditosti, postoji nu\u017ean odnos izme\u0111u zajednica i komune. A komuna nije puki izraz ve\u0107 postoje\u0107ih zajednica. Komuna je politizacija, trenutak odvra\u0107anja i povezivanja. Povla\u010de se demarkacione linije, ali u smjeru emancipatornih politika i univerzalisti\u010dkog priznavanja jednakosti. U tom smislu je sama identitetska politika primjer \u2018identitetskog pogleda\u2019 koji se danas upotrebljava i zloupotrebljava ne bi li se zatrli neki stvarni povijesni dosezi dru\u0161tvene pravednosti. A oni ne mogu biti otpravljeni lakonskom konstatacijom da se radi samo o identitetskoj politici, pa se trebamo vratiti kritici politi\u010dke ekonomije i sve \u0107e biti u redu. Ovdje je Michael Hardt predlo\u017eio da ne izbjegavamo suo\u010denje s temeljnim odnosima, na sve one na\u010dine na koji se oni izra\u017eavaju. A to uklju\u010duje neke od onih kategorija koje se upotrebljavaju kada se govori o identitetskoj politici. Odvra\u0107anje treba uklju\u010divati sve oblike egzistencije, u smislu njihove povezanosti, ne na kraju i s vlasni\u010dkim odnosima. <\/p>\n

Kada neki na evropskoj ljevici govore o \u2018singularnosti Evrope\u2019 ili konceptualiziraju \u2018postnacionalnu situaciju\u2019, to ba\u0161 i ne funkcionira? Sada se vi\u0161e ne govori toliko o supsidijarnosti i \u2018Evropi regija\u2019, \u0161to je bio hit 1990-ih. Imamo krizu na svim nivoima: EU zajednice, nacionalnih dr\u017eava, regija?<\/strong><\/p>\n

Kategorije poput \u2018Evrope\u2019, \u2018Evropske unije\u2019, \u2018nacionalnih dr\u017eava\u2019, \u2018Zapada\u2019 moramo podvrgnuti kritici, jer one nisu samo polja na kojima se borbe vode. One su i ulozi u tim borbama. Na\u010din na koji se koristi oznaka \u2018Zapada\u2019 kao, \u0161to bi rekli reakcionari, prepreke nadiranju barbarizma ili fundamentalizma, relativno je nov izum. Kada filozof Friedrich Nietzsche govori o Evropi, on govori o zapadnom nihilizmu. Moj kolega na Cornellu Naoki Sakai radi na povijesti koncepta \u2018Zapada\u2019, koji se mora kronolo\u0161ki postaviti tek negdje izme\u0111u vremena Nietzschea, Spenglera i Heideggera. To je vrijeme kada se centar svjetske mo\u0107i seli u SAD, vrijeme neokolonijalnih projekata, u kojem se Amerika prepoznala kao dio Zapada, poput Njema\u010dke ili Francuske. Morate se zapitati vidi li se Ju\u017ena Amerika dijelom \u2018zapadne hemisfere\u2019, jer jasno je da se tu ne radi o geografskoj odre\u0111enosti, ve\u0107 onoj ideolo\u0161koj. Takvi koncepti postoje i mi ih ne mo\u017eemo naprosto ignorirati. U naslov svoje knjige o komunama stavio sam Meksiko, no u stvarnosti nisu postojale meksi\u010dke komune. One su zami\u0161ljane na nivou druga\u010dijem od nacija-dr\u017eava.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bruno Bosteels: Evaluacije i procjene \u2018nivoa\u2019 na kojem su odre\u0111eni sadr\u017eaji i borbe i dalje se vr\u0161e. A to pripisivanje onda dovodi do zaklju\u010daka kako je ova ili ona forma ve\u0107 isku\u0161ana u povijesnim socijalizmima i komunizmima, pa se nemamo \u0161to na nju \u2018vra\u0107ati\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221136","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221136","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221136"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221136\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221136"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221136"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221136"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}