{"id":221089,"date":"2017-02-10T08:36:38","date_gmt":"2017-02-10T07:36:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=221089"},"modified":"2017-02-10T08:36:38","modified_gmt":"2017-02-10T07:36:38","slug":"problem-nejednakosti-nije-moguce-rijesiti-u-granicama-kapitalistickog-trzista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/10\/problem-nejednakosti-nije-moguce-rijesiti-u-granicama-kapitalistickog-trzista\/","title":{"rendered":"Problem nejednakosti nije mogu\u0107e rije\u0161iti u granicama kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"mislav<\/a>Mislav \u017ditko (1982) filozof je i asistent na katedri za teoriju spoznaje na Odsjeku za filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Autor je vi\u0161e znanstvenih \u010dlanaka, a znanstveni interesi i podru\u010dja istra\u017eivanja su mu politi\u010dka ekonomija, socijalna epistemologija, historijska epistemologija znanosti i politika obrazovanja. Zajedno sa Borislavom Mikuli\u0107em uredio je zbornik \u201eAspekti praxisa\u201c koji je iza\u0161ao 2015. godine. Suosniva\u010d je i voditelj Centra za radni\u010dke studije u Zagrebu.<\/p>\n

Mnogo se govori o zemljama perifernog kapitalizma me\u0111u koje spadaju i dr\u017eave zapadnog Balkana. Mo\u017eete li nam re\u0107i \u0161ta podrazumijevamo pod pojmom \u201ekapitalisti\u010dka periferija\u201c i \u0161ta ta periferija obuhva\u0107a?<\/strong><\/p>\n

Razlikovanje centra i periferije proizlazi iz povijesti kapitalizma. Kapitalisti\u010dki centar se razvijao prvi i imao je odre\u0111enu povla\u0161tenu poziciju, dok je kapitalisti\u010dka periferija funkcionirala, u po\u010detku, kao neki oblik vanjskih tr\u017ei\u0161ta. Egzemplaran slu\u010daj toga je odnos izme\u0111u Europe, odnosno Sjeverne Amerike i Latinske Amerike gdje su zemlje Latinske Amerike dugo vremena funkcionirale kao izvor sirovina i radne snage za ekonomije razvijenih zemalja. I to u istom smislu mo\u017eemo re\u0107i i za ovaj prsten oko Europe \u2013 isto\u010dna Europa, odnosno jugoisto\u010dna Europa koja ekonomski zaostaje za zemljama europskog centra. Prema tome, mo\u017eemo vidjeti sli\u010dnosti izme\u0111u kapitalisti\u010dke periferije u Latinskoj Americi i zemljama jugoisto\u010dne Europe nakon 1989. Dapa\u010de, ono \u0161to se naziva Washingtonski konsenzus koji je va\u017ean opis ekonomskih politika namijenjenih postsocijalisti\u010dkim zemljama prvobitno je bio usmjeren prema zemljama Latinske Amerike. Drugim rije\u010dima, kapitalizam u sebi sadr\u017eava tendenciju ka nejednakom razvoju, te iz tog nejednakog razvoja proizlaze ekonomske i politi\u010dke prednosti, a onda se periferija tome prilago\u0111ava i biva na neki na\u010din uvu\u010dena u ve\u0107 ustanovljene kapitalisti\u010dke odnose. Dakle, u procese u koje veoma \u010desto te periferne zemlje ne kontroliraju.<\/p>\n

Obzirom da sam kapital nadilazi okvire nacionalne dr\u017eave \u2013 i samo opozitno, tj. antikapitalisti\u010dko djelovanje trebalo bi se odvijati na nadnacionalnoj razini. Na koji na\u010din je mogu\u0107e artikulirati ciljeve koji bi se ogledali antikapitalisti\u010dkom djelovanju na jednoj vi\u0161oj razini od nacionalne?<\/strong><\/p>\n

Nisam siguran da se to djelovanje treba ostvariti isklju\u010divo na nadnacionalnoj razini. To\u010dno je da kapitalizam u odre\u0111enom smislu, osobito financijski kapital sa lako\u0107om prelazi granice i dr\u017eavne jurisdikcije, ali kapital nije zapravo toliko mobilan koliko se na prvi pogled \u010dini. Industrijski kapital je mnogo vi\u0161e vezan za okvire nacionalne privrede nego \u0161to je to financijski kapital, i dinamika unutar tih nacionalnih privreda tako\u0111er mo\u017ee ograni\u010diti manevarski prostor tog nacionalnog industrijskog kapitala, umanjiti njegovu pregovara\u010dku snagu itd. Gotovo je trivijalno re\u0107i da treba graditi me\u0111unacionalne saveze i nadnacionalne platforme. U stvari, internacionalni savez radni\u010dke klase je zapravo poznati marksisti\u010dki strate\u0161ki ideal, ali to ne poni\u0161tava va\u017enost borbe na nacionalnoj razini, odnosno klasne politike na nacionalnoj razini. Dapa\u010de, neki se dru\u0161tveni sukobi i ne mogu adresirati druga\u010dije nego unutar granica nacionalne dr\u017eave. To drugim rije\u010dima zna\u010di da \u2013 ako oblici klasne politike nisu razvijeni na razini nacionalnog, onda je te\u0161ko zamisliti kako bi one djelovale u nekom nadnacionalnom okviru jer je taj evidentno zahtjevniji u konceptualnom i organizacijskom smislu.<\/p>\n

Koliko je Nixonovo odustajanje od zlatnog standarda pri odre\u0111ivanju vrijednosti ameri\u010dkog dolara utjecalo na sada\u0161nje stanje kapitalisti\u010dkog sustava?<\/strong><\/p>\n

Odustajanje pariteta dolara i zlata je jedan od faktora tog kretanja prema razdoblju koje obi\u010dno nazivamo neoliberalnim, a zapravo se radi o razdoblju financijalizacije. Zajedno sa odustajanjem, tj. uru\u0161avanjem monetarno-regulatornog dogovorenog u Bretton Woodsu, i nadalje kroz uru\u0161avanje odre\u0111enih oblika regulacije na nacionalnoj razini \u2013 to je bio jedan od faktora ka otvaranju procesa u bitnom odre\u0111enog usponom financija, odnosno \u0161irenjem financija u druge nefinancijske domene. Financijalizacija u tom smislu podrazumijeva va\u017enost liberalizacije i osobite vrste regulacije, ne samo za investicijske banke i razli\u010dite fondove nego i za dr\u017eavu, nefinancijska poduze\u0107a i ku\u0107anstva. Dakle, to razdoblje u koje nas je uveo Nixon, odnosno Paul Volker potrebno je gledati u kontekstu tog \u201eosloba\u0111anja\u201c financijskih tr\u017ei\u0161ta regulatornog tereta i po\u010detka razdoblja financijalizacije koje ima svoja specifi\u010dna obilje\u017eja, u o\u0161troj razlici spram poslijeratnog kapitalizma regulacije, ograni\u010denosti kapitalnih tokova i klasnog kompromisa.
\n
\n\u0160ta je po Va\u0161em sudu uzrok dru\u0161tvene nejednakosti i kakve posljedice nejednakost kao takva ostavlja po dru\u0161tvo?<\/strong><\/p>\n

Do sada je jasno da je dana\u0161nja razina nejednakosti u dohotku i bogatstvu zapravo proizvod financijalizacije. Oni su proizvod uspona financija, odnosno njihovog \u0161irenja po drugim dru\u0161tvenim domenama na na\u010din da se sada stvorio privilegirani sloj menad\u017eera, korporativnih odvjetnika i direktora i \u010dlanova upravnih odbora razli\u010ditih kompanija koji dobivaju pla\u0107e, opcije na dionice, udjele u investicijskim fondovima, dok istovremeno nadnice i pla\u0107e za srednju i radni\u010dku klasu stagniraju ve\u0107 du\u017ei period. Ono je proizvod uspona financija, financijske deregulacije, stavljanja sve ve\u0107eg zna\u010daja na pokretljivost kapitala, osobito na pokretljivost financijskog kapitala koja onda za sobom povla\u010di ekonomske i socijalne posljedice. Enormna kompenzacija onih \u2013 kako ih se popularno naziva \u201ejedan posto\u201c jedna je posljedica financijalizacije, a onda mo\u017eemo promatrati i sekundarne posljedice tako stvorene nejednakosti, u vidu razli\u010ditih dru\u0161tvenih patologija itd. Imamo dokumentirane negativne dru\u0161tvene posljedice koji proizlaze iz nejednakosti jer nejednakost zna\u010di nedostupnost pojedinih usluga, obrazovnih, zdravstvenih… Ta nedostupnost zna\u010di nemogu\u0107nost da se ljudi na adekvatan na\u010din sna\u0111u u dru\u0161tvu i dosegnu potrebnu razinu kvalitete \u017eivota.<\/p>\n

U svojoj knjizi \u201eKapital u 21. stolje\u0107u\u201c, Thomas Pikkety problematizira dru\u0161tvenu nejednakost. Me\u0111utim, u toj analizi on jo\u0161 uvijek ostaje unutar koordinata globalnoga kapitalizma i protiv je njegova ukidanja. Mislite li da je problem nejednakosti mogu\u0107e rije\u0161iti unutar granica kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta?<\/strong><\/p>\n

Najprije da ka\u017eem da je Piketty indikator razmjera nejednakosti danas koji su toliko veliki da se \u010dak i mainstream ekonomske profesije, donedavno nezainteresirane za problem nejednakosti sada okrenuo analizi tog problema. Tu imamo Pikettyja, Branka Milanovi\u0107a i sli\u010dne ekonomiste usredoto\u010dene na analizu nejednakosti unutar pojedinih dr\u017eava i me\u0111u dr\u017eavama. Dakle, Piketty je signal \u010dinjenice da je nejednakost postala goru\u0107i problem i on se suo\u010dava sa njime najbolje \u0161to mo\u017ee kao zastupnik socijaldemokratske politi\u010dke pozicije. Dakle, on najprije historijski, dakle deskriptivno pokazuje kako su se razmjeri nejednakosti kretali kroz desetlje\u0107a, odnosno stolje\u0107a. Zatim poku\u0161ava formulirati odre\u0111ene ekonomske mehanizme koji stoje, po njegovom mi\u0161ljenju, u pozadini generiranja nejednakosti i poku\u0161ava rije\u0161iti te probleme u zadanim granicama kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta. To je naravno veoma te\u0161ko jer je dru\u0161tveni sukob inherentan kapitalisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu. Sukob izme\u0111u najamnog rada i kapitala gdje se najamni rad uvijek pojavljuje kao odre\u0111eni oblik ekonomskog tro\u0161ka i politi\u010dkog rizika kojeg je potrebno marginalizirati ili normalizirati. Stvaranje nejednakosti, ako krenemo iz domene proizvodnje je sastavni dio kapitalizma. Sve \u0161to se tu mo\u017ee napraviti u domeni distribucije je ono \u0161to je ve\u0107 bilo napravljeno tokom nekoliko desetlje\u0107a dr\u017eave blagostanja. Dakle, oblikovati mehanizme redistribucije kroz fiskalnu politiku, progresivno oporezivanje i sli\u010dno. Dakle, strukturna nejednakost u drugom koraku mo\u017ee biti suo\u010dena s mehanizmima usmjerenim na ubla\u017eavanje u\u010dinaka nejednakosti, ali ona je konstitutivni dio kapitalizma. U stvari, pojedini zagovornici kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta tvrde da je ona zapravo pozitivan faktor u mjeri u kojoj motivira ljude na inovacije, na investiranje u sebe, na kreativnu destrukciju kako ka\u017ee Schumpeter. Zna\u010di, ona je neizostavni dio kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje i samo je pitanje kako \u0107e ona biti artikulirana. Pitanje za kriti\u010dare kapitalizma je \u0161to mi dr\u017eimo da je legitimni oblik nejednakosti, a \u0161to je nelegitimni oblik nejednakosti. Dakle, tu postoji spektar mogu\u0107ih egalitarnih pozicija, te moramo biti u stanju jasno odrediti \u0161to sadr\u017eajno i funkcionalno zna\u010di jednakost unutar lijeve strategije.<\/p>\n

Ljevica na zapadnom Balkanu, zahvaljuju\u0107i svojoj perifernoj poziciji ima ograni\u010den manevarski prostor na polju monetarne i fiskalne, te formiranju industrijske politike. Kako bi se ljevica trebala postaviti u takvim okolnostima?<\/strong><\/p>\n

To ovisi o ekonomskim i politi\u010dkim uvjetima u svakoj perifernoj dr\u017eavi, ali generalno postoje neke to\u010dke koje su zajedni\u010dke i zadane i oko tih to\u010daka se naravno treba grupirati. Demokratizacija ekonomskog polja (pitanje modaliteta ostavljamo ovdje po strani), regulacija financijskih tr\u017ei\u0161ta, stvaranje ekolo\u0161ki odr\u017eive privrede samo su neke od njih. Suvremena ljevica sigurno mora na\u0107i na\u010dina da se odmakne od modela industrijalizacije i dr\u017eave blagostanja kakav je bio karakteristi\u010dan za prethodna razdoblja. Dakle, mo\u017eemo locirati nekoliko to\u010daka koje \u0107e sigurno biti sastavni dio svakog lijevog projekta, ali po pitanju ograni\u010denja \u2013 to je nezahvalno specificirati upravo zbog toga \u0161to se postavlja pitanje kakva su to ograni\u010denja i odakle ona proizlaze.<\/p>\n

Pored ekonomske neuravnote\u017eenosti, postavlja se pitanje i ekolo\u0161ke (ne)odr\u017eivosti kapitalisti\u010dkog sustava. Koliki je njegov doprinos lo\u0161em ekolo\u0161kom stanju planete?<\/strong><\/p>\n

Danas je jasno da klimatske promjene i ekolo\u0161ka kriza imaju svoj uzrok u ljudskom pona\u0161anju, a onda osobito u ljudskom pona\u0161anju u kapitalisti\u010dkom kontekstu gdje je zapravo eksploatacija i upotreba fosilnih goriva jedan od motora suvremene industrijske civilizacije, ali i op\u0107enito \u2013 eksploatacija ljudi i prirode je jedan od temelja akumulacije u kapitalizmu, tako da je ovaj dodatak zapravo specifikacija ovog prvog imperativa unutar kapitalizma. Dakle, oslanjanje na fosilna goriva klju\u010dni je faktor vezan uz globalno zatopljenje, prema tome negativni trendovi ne mogu se zaustaviti bez redefiniranja tog aspekta privrede. U tom pogledu, adresirati problem ekolo\u0161ke krize, zna\u010di dotaknuti problem samog na\u010dina proizvodnje. Stvaranje uravnote\u017eene, odr\u017eive privrede je ne\u0161to \u0161to je veoma te\u0161ko izvedivo unutar suvremenih kapitalisti\u010dkih formacija jer je priroda dosad bila samo resurs za ekonomske potrebe, dok je to istovremeno nu\u017eno budu\u0107i da \u0107e negativni u\u010dinci klimatskih promjena biti zna\u010dajni ve\u0107 srednjoro\u010dno i, jo\u0161 va\u017enije, ireverzibilni.<\/p>\n

Tema Jugoslavije i dalje je tema koja stvara mnogo prijepora me\u0111u filozofima, sociolozima, povjesni\u010darima, ekonomistima\u2026 Po Va\u0161em mi\u0161ljenju, u \u010demu raspad Jugoslavije vu\u010de korijene i zbog \u010dega se on naposljetku i dogodio?<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de uzroka raspada Jugoslavije, tu naravno ne mo\u017eemo govoriti u jednom uzroku. Uzroka je bilo vi\u0161e, tako da ako pogledamo osamdesete godine, one predstavljaju kulminaciju krize koja se doga\u0111ala ranije u nekoliko nastavaka. Imali smo istovremeno financijsku krizu i krizu proizvodnje, tj. krizu industrijske politike, te politi\u010dku krizu. Ono \u0161to stoji na neki na\u010din iza toga je sva ona slo\u017eenost jugoslavenskog samoupravnog modela, tj. samoupravne socijalisti\u010dke privrede koja je temeljena na principu tr\u017ei\u0161ne decentralizacije. Ta decentralizacija je omogu\u0107avala pojedinim poduze\u0107ima da donose samostalne odluke u pogledu investiranja, raspodjele pla\u0107a itd. Tako\u0111er, decentralizacija je zna\u010dila da ne postoji neki oblik krovne institucije koja upravlja tokovima kapitala i novca na razini cijele zemlje. To se dodu\u0161e poku\u0161alo putem saveznih investicijskih fondova, ali ti fondovi su bili ukinuti i nisu bili ni\u010dim zamijenjeni. Imamo s jedne strane jednu decentraliziranu privredu, privredu koja je u regionalnom pogledu veoma razli\u010dita. Imali smo razvijenu slovensku privredu nasuprot nerazvijenim privredama Kosova i drugih manje razvijenih dijelova Jugoslavije. I naravno, problemi vezani uz devizni te\u010daj, uvoz i izvoz roba i platnu bilancu bili su konstantni \u2013 to je ne\u0161to \u0161to je pratilo Jugoslaviju kroz gotovo cijelu njezinu povijest. Mislim da se iz tih ekonomskih neuspjeha i neravnote\u017ea formirao odre\u0111eni diskurs ekonomskog nacionalizma, a onda i punokrvni diskurs politi\u010dkog nacionalizma koji eruptira kasnih osamdesetih, odnosno po\u010detkom devedesetih raspadom Jugoslavije. Ono \u0161to vidimo kasnih osamdesetih i po\u010detkom devedesetih, proizvod je jednog dugog trajanja obilje\u017eenog nestabilno\u0161\u0107u i nerije\u0161enim problemima. To nije zapravo te\u0161ko shvatiti s obzirom da je Jugoslavija \u2013 u onoj mjeri u kojoj predstavlja raskid sa sovjetskim modelom \u2013 zapravo jedan ekonomsko-politi\u010dki eksperiment koji nije uvijek bio do kraja domi\u0161ljen i koji je veoma \u010desto morao odgovoriti na neke egzogene \u0161okove. Uza svo planiranje i promi\u0161ljanje bilo je tu mnogo nestrate\u0161kog tumaranja i formuliranja rje\u0161enja na temelju privremenih politi\u010dkih, unutarpartijskih interesa, a ne na temelju promi\u0161ljanja razvoja socijalizma. Mnoge stvari u podru\u010dju ekonomije koje su se mogle rije\u0161iti na bolji na\u010din su zapravo nepotrebno stvarale dodatne pritiske. Tako\u0111er, treba re\u0107i da je Jugoslavija bila \u2013 u onoj mjeri u kojoj je to bila zapravo kombinacija samoupravljanja i tr\u017ei\u0161ta \u2013 uvijek uklju\u010dena u me\u0111unarodne kapitalne tokove, tako da je uvijek bila i podlo\u017ena mijenama na razini me\u0111unarodnih kapitalisti\u010dkih odnosa. Primjerice, recesija u zemljama zapadnog kapitalizma, za Jugoslaviju je zna\u010dila povratak radne snage u zemlju, uz prestanak dospije\u0107a deviznih, dakle i rast nezaposlenosti uz manju koli\u010dinu deviza. Balansiranje izme\u0111u nestabilnosti globalnih tr\u017ei\u0161ta i potreba razvoja socijalizma kod ku\u0107e je bio objektivno te\u017eak zadatak. Naravno, sad mi mo\u017eemo suditi da li je to bilo dobro ili lo\u0161e napravljeno, da li je liberalizacija \u0161ezdesetih bila dobra ili lo\u0161a, \u0161to se s tim moglo napraviti, sve su to mogu biti relevantna pitanja. Ali treba uvijek imati u vidu da mnoga reformska rje\u0161enja, a u Jugoslaviji je ih bilo mnogo, mnoge epizode tog eksperimentiranja nisu bile zapravo rezultat strate\u0161kog promi\u0161ljanja i dubokih uvjerenja nego privremenih rje\u0161enja, proiza\u0161lih iz kontignentnih okolnosti i vanjskih \u0161okova koje se nije moglo predvidjeti.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suvremena ljevica sigurno mora na\u0107i na\u010dina da se odmakne od modela industrijalizacije i dr\u017eave blagostanja kakav je bio karakteristi\u010dan za prethodna razdoblja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":221090,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-221089","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221089","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=221089"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/221089\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/221090"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=221089"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=221089"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=221089"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}