{"id":220782,"date":"2017-02-04T08:33:24","date_gmt":"2017-02-04T07:33:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=220782"},"modified":"2017-02-04T08:33:24","modified_gmt":"2017-02-04T07:33:24","slug":"matvejevicnacionalnost-postaje-vaznijom-od-humanosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/02\/04\/matvejevicnacionalnost-postaje-vaznijom-od-humanosti\/","title":{"rendered":"Matvejevi\u0107:\u2018Nacionalnost postaje va\u017enijom od humanosti\u2019"},"content":{"rendered":"

Autor: Drago Pilsel <\/strong><\/p>\n

(Opaska uredni\u0161tva: U \u010detvrtak 2. velja\u010de 2017. oko 14 sati nas je napustio veliki humanist i pisac Predrag Matvejevi\u0107. U spomen na izuzetnog knji\u017eevnika i borca za ljudska prava ponavljamo intervju koji nam je dao prije ne\u0161to vi\u0161e od tri godine. R.I.P. profesore!).<\/em><\/p>\n

\"Predrag-Matvejevic\"<\/a>Predrag Matvejevi\u0107 ro\u0111en je 7. listopada 1932. godine u Mostaru, gdje je poha\u0111ao osnovnu i srednju \u0161kolu. Studij romanistike zapo\u010deo je u Sarajevu, a zavr\u0161io u Zagrebu. Doktorirao je 1967. na Sorbonni (iz komparativne knji\u017eevnosti i estetike), gdje je tako\u0111er obranio habilitaciju za redovnu profesuru (1994). Predavao je francusku knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1959-1991). Godine 1991. odlu\u010dio je emigrirati i nastanio se najprije u Francuskoj, zatim u Italiji. Na Novoj Sorbonni (Paris III) predavao je na Odsjeku za op\u0107u i komparativnu knji\u017eevnost. Od 1994. do 2008. bio je redovni profesor na slavistici rimskog Sveu\u010dili\u0161ta La Sapienza. Predavao je kao visiting profesor na raznim sveu\u010dili\u0161tima: New York University (1982), Ecole des langues orientales (1991), Universit\u00e9 catholique de Louvain (2000), Coll\u00e8ge de France (1997). Sveu\u010dili\u0161te u Perpignanu, u povodu \u0161estote obljetnice svoga postojanja, dalo mu je doktorat honoris causa, koji je tako\u0111er dobio na sveu\u010dili\u0161tima u Genovi, Trstu, na Korzici i u rodnom gradu Mostaru. Najtira\u017eniji je \u017eivu\u0107i pisac iz ovih krajeva. Objavio je knjige: Sartre (esej, 1965), Razgovori s Krle\u017eom (1969, 1971, 1974, 1979, 1982, 1987, 2011), Prema novom kulturnom stvarala\u0161tvu (1975, 1977), Knji\u017eevnost i njezina dru\u0161tvena funkcija (1977), Te vjetrenja\u010de (1977, 1978), Jugoslavenstvo danas (1982, 1986, 2003), Otvorena pisma ( 1985, 1986), Mediteranski brevijar (1987, 1990, 1991, 1993,2005, 2007), Isto\u010dni epistolar (1995), Gospodari rata i mira (s V. Stevanovi\u0107em i Z. Dizdarevi\u0107em, 2000, 200l), Druga Venecija (2002, 2003), Kruh na\u0161 (2009). Na francuskom jeziku napisao je knjige: Pour une po\u00e9tique de l\u2019\u00e9v\u00e9nement (pr\u00e9face de J.-M. Palmier, Pariz, 1979), Le monde \u201dex\u201d \u2013 Confessions (postface de Robet Br\u00e9chon, Pariz 1966), La M\u00e9diterran\u00e9e et l\u2019Europe \u2013 Le\u00e7ons au Coll\u00e8ge de France (Pariz, 1998), Les Seigneurs de la guerre (sous la direction de P. Matvejevitch, Paris, 1999), L\u2019Ile-M\u00e9diterran\u00e9e (Pariz, 2000). U Francuskoj su tako\u0111er izi\u0161li prijevodi Matvejevi\u0107evih knjiga:<\/p>\n

Br\u00e9viaire m\u00e9diterran\u00e9en (predgovor Claudio Magris, pogovor de Robert Br\u00e9chon, Pariz 1992), Epistolaire de l\u2019autre Europe (Pariz,1993), Entre asile et exil (Pariz 1955). U Italiji su prevo\u0111ena djela koja su izi\u0161la na francuskom i drugim jezicima te, napose, knjige: Il diario di una guerra (s prologom Czeslawa Milosza i epilogom Josifa Brodskog, Napulj, 1995), Fra asilo ed esilio (predgovor Riccardo Picchio, Rim, 1977), Sul Danubio \u2013 2000-2001 (Rim, 1001), \u201cL\u2019Altra Venezia\u201c (2003, 2008, 2012), Compendio d\u2019irriverenza (interviste curate da Sergej Roi\u0107, prefazione di Rossana Rossanda, Lugano, 2001). U Hrvatskoj je dobio godine 2011. nagradu \u201dKiklop\u201d za \u017eivotno djelo. Me\u0111unarodni \u017eiri Gariwo dodijelio mu je nagradu Du\u0161ko Kondor \u201dza gra\u0111ansku hrabrost\u201d. Mediteranski brevijar izi\u0161ao je na vi\u0161e od dvadeset jezika. Dobio je u Parizu \u201dNagradu za najbolju stranu knjigu 1993\u201d, u \u017denevi \u201dEuropsku nagradu Charles Veillon\u201d, u Italiji, me\u0111u ostalim, nagrade \u201dMalaparte\u201d, \u201dBoccaccio\u201d, \u201dSilone\u201d, \u201dMarinit\u00e0\u201d i \u201dObiettivo Europa\u201d. \u201dDruga Venecija\u201d dobila je jedno od najve\u0107ih talijanskih priznanja: nagradu \u201dStrega europeo.\u201d Za\u0161to sam sve to naveo? Zato \u0161to postoje ljudi koji su kadri sebi dati pravo da mogu Matvejevi\u0107a zabranjivati, cenzurirati, omalova\u017eavati. Prepoznat \u0107e se. <\/p>\n

Gospodine Matvejevi\u0107u, jeste li vi jugonostalgi\u010dar i trebamo li se pla\u0161iti jugoslavenske ideje?<\/strong><\/p>\n

Jugoslavenska ideja bila je neko\u0107 Ju\u017enim Slavenima putokaz u povijesti, ponekad i lu\u010d koja je sjala u tami. Ra\u0111ala se, razvijala i propadala na razli\u010dite na\u010dine, kao kulturna, politi\u010dka ili dr\u017eavotvorna ideja. Nosila je u sebi nadu da \u0107emo zajedno biti slobodniji, samostalniji i ja\u010di nego \u0161to smo bili pod tu\u0111inom. Raspad Jugoslavije, na\u010din na koji se odigrao i posljedice koje je ostavio, potisnuo je tu ideju na rub pro\u0161losti. Sa\u010duvala se ipak u pam\u0107enju dobrog dijela gra\u0111ana. Nisu rijetki oni koji danas priznaju da smo u Jugoslaviji \u017eivjeli bolje. U sedamdesetim i osamdesetim godinama pro\u0161loga stolje\u0107a \u017eivotni standard bio je prili\u010dno visok, nezaposlenost zanemariva, socijalno osiguranje pro\u0161ireno, mirovine zajam\u010dene, \u0161kolstvo besplatno, zdravstvo dostupno. \u017divjelo se, unato\u010d raznim ograni\u010denjima, dostojanstvenije nego u zemljama Isto\u010dne Evrope, koje su stenjale pod totalitarnim re\u017eimima, obilje\u017eenim staljinizmom. Iz godine u godinu osje\u0107ao se napredak, ulijevao je stanovito povjerenje, ohrabrivao. U umjetni\u010dkom stvaranju bili su mogu\u0107i razni izbori i razli\u010dita opredjeljenja. Neki su sadr\u017eaji smatrani nepo\u017eeljnima, ali se naj\u010de\u0161\u0107e nalazilo na\u010dina da se izbjegne ili nadmudri politi\u010dka cenzura. Broj zabranjenih tema s vremenom se smanjivao i ograni\u010davao. Ka\u017enjavani su prije svega kriti\u010dari re\u017eima i ideologije na koju se oslanjao. Ve\u0107ina stvaralaca bila je donekle za\u0161ti\u0107ena u materijalnom pogledu, dio ih je bio podr\u017ean od ustanova i komisija koje su pod stanovitim uvjetima, ne previ\u0161e zahtijevnim, podupirale suradnju i pru\u017eale pomo\u0107. Da, \u017eao mi je \u0161to se danas toliko lo\u0161ije \u017eivi i \u0161to toliko ljudi oko nas pati, i tone u siroma\u0161tvo. Nakon sukoba i obra\u010duna koji su dugo tinjali da bi izbili na povr\u0161inu po\u010detkom devedesetih godina, Jugoslavija je propala, po svemu sude\u0107i nepovratno.<\/p>\n

Dakle, nema straha od nove Jugoslavije?<\/strong><\/p>\n

Zasnovati novu, zajedni\u010dku dr\u017eavu Ju\u017enih Slavena \u2212 takav pothvat izgleda danas nemogu\u0107 i neostvariv. Krivice za ono \u0161to se dogodilo \u2212 materijalne, moralne, povijesne \u2212 te\u0161ko se priznaju i jo\u0161 te\u017ee prihva\u0107aju. Svaka strana nastoji umanjiti svoju odgovornost i uve\u0107ati tu\u0111u. Za sve su svakome krivi \u201ddrugi\u201d. U prilikama koje su nastupile nakon raspada Jugoslavije, suo\u010deni smo, na raznim stranama, s plja\u010dkom imovine i korupcijom golemih razmjera, s ne\u010duvenom privatizacijom (\u201dprihvatizacijom\u201d, ka\u017ee dosjetka), s dugovima za koje nema pokri\u0107a, s nezaposleno\u0161\u0107u koja je svakim danom ve\u0107a i sve vi\u0161e poga\u0111a osobito mla\u0111i nara\u0161taj. Pritom je o\u010dito da povratka natrag nema \u2212 vara se onaj tko pomisli da bi o\u0161trina izre\u010denih sudova nosila u sebi poziv na obnovu jugoslavenske dr\u017eave, tako surovo razbijene.<\/p>\n

Unato\u010d svemu moglo se, da je bilo vi\u0161e razbora, mo\u017eda i sre\u0107e, izbje\u0107i barem ono najgore \u0161to se dogodilo \u2212 toliko ljudskih \u017ertava.<\/strong><\/p>\n

Temelji su popustili, zidovi popucali, krov propao, zdanje se uru\u0161ilo. Samo \u017ealjenje \u0161to je tome tako nije dovoljno da obnovi uni\u0161teno ili povrati izgubljeno.<\/p>\n

Vi se ne bojite, dakle, pozivati na bolju pro\u0161lost?<\/strong><\/p>\n

Danas se malo tko javno poziva na jugoslavensko iskustvo iz straha da ga se ne proglasi \u201djugonostalgi\u010darom\u201d, izbjegavaju\u0107i optu\u017ebe i osude kojima se slu\u017ei najzagri\u017eeniji dio nacionalizma. Kriti\u010dki pogled u pro\u0161lost i povijest malo tko do\u010dekuje s razumijevanjem i povjerenjem, osobito ako se poziva na neka pozitivna prethodna iskustva i postignu\u0107a. Umjesto imena Jugoslavija sve \u010de\u0161\u0107e \u010dujemo magloviti naziv \u201dregija\u201d. Koja? Gdje je?<\/p>\n

\u010cini se da je kultura ipak prostor gdje \u0107emo iskrenije komunicirati. Barem je to ono \u0161to smo si zadali kao jedan od ciljeva kada smo pokretali ovaj portal. To je ostala na\u0161a \u017eelja.<\/strong><\/p>\n

Silno vas podr\u017eavam. Ovaj je projekt, ovaj portal, od velike va\u017enosti. Naime, u kulturi su, unato\u010d svemu, uo\u010dljivi stanoviti poku\u0161aji, rijetki i boja\u017eljivi, koji pokazuju da bi se moglo \u2013 prihva\u0107aju\u0107i nove dr\u017eavne granice i prevladavaju\u0107i nepotrebna ograni\u010denja \u2212 saobra\u0107ati ili sura\u0111ivati na civiliziran na\u010din, s uzajamnom kori\u0161\u0107u za svakoga ponaosob. Mogu\u0107e su razmjene i doticaji koji ne dovode u pitanje ni\u010dije identitete i posebnosti, nego \u2212 naprotiv \u2212 poti\u010du plodonosan protok ideja i oboga\u0107uju\u0107u razmjenu iskustava. Takve je te\u017enje nu\u017eno osloboditi predrasuda kakve su \u010desto uvrije\u017eene u nacionalnim kulturama malih naroda. \u201dNa\u0161a \u0107e umjetnost biti nacionalna tek kad bude evropska\u201d, upozoravao je i opominjao, davno ve\u0107, Antun Gustav Mato\u0161. Tako su mislili i drugi, valjani stvaraoci u raznim ju\u017enoslavenskim sredinama. Krle\u017ea je svojedobno isticao primjere \u201dstalnog i tvrdoglavog uspona i porasta kulturne ju\u017enoslavenske svijesti, koja nije ograni\u010dena na pojedine regije ili provincije, nego, tinjaju\u0107i pod zulumom stvarnosti \u010ditavom zemljom uzdu\u017e i poprijeko i ne ugasiv\u0161i se ni za trenutak, svijetli kao jedina moralna svjetlost i utjeha\u201d. Ti su redci napisani davno prije krize jugoslavenske zajednice. Moramo li doista poricati ili prikrivati postojanje takvih stavova samo zato da bismo zadovoljili ostarjelu nacionalnu ideologiju?<\/p>\n

Nije li mogu\u0107e govoriti o ju\u017enoslavenskim kulturama i njihovim vezama kao \u0161to se govori, primjerice, o nordijskim, germanskim, o srednjoeuropskim ili latinoameri\u010dkim kulturama i literaturama \u2212 a da se pritom ni jednoj od njih ne oduzima ni najmanji dio njezine posebnosti?<\/strong><\/p>\n

Apsolutno. Malo je koja kultura poput hrvatske, posebice u uvjetima pod\u010dinjenosti kakvi su joj bili nametnuti u pro\u0161losti, otvorila svoje prostore onima koji su joj prilazili i nalazili mjesta u njoj kao glasnici dobre volje i neimari kulturnog razvoja: imena stranoga porijekla nose Strossmayer, \u0160enoa, Gaj, Demeter, \u0160toos, Vraz, Zajc, Lisinski, \u0160ulek, Bukovac (prezivao se zapravo Faggione), Meduli\u0107 (Mendola), Papandopulo, Gavella, Ru\u017ei\u010dka (na\u0161 prvi nobelovac, \u010ceh porijeklom), Sorko\u010devi\u0107 \u2212 iz albanske obitelji koja je prodavala Dubrovniku sijerak: sorgo), itd. Gotovo zaboravljeni Haramba\u0161i\u0107 je srpskoga roda, kao i Tesla, Preradovi\u0107 ili Desnica, me\u0111u inim. Lista bi se lako dala produ\u017eiti i upotpuniti, ona sama po sebi obvezuje jednom vrstom, moglo bi se re\u0107i, ekumenske otvorenosti, koju u hrvatskoj kulturi isti\u010du i potvr\u0111uju spomenuti predstavnici. Svaki od njih stoji nasuprot onim shva\u0107anjima koja se ne uspijevaju osloboditi jalovog samoljublja i provincijalne uskogrudnosti. Davno je to shvatio Vatroslav Jagi\u0107 i povjerio Franji Ra\u010dkome: \u201d\u010cim tko manje u\u010di i zna, time je bjesniji Hrvat ili Srbin\u201d (godine 1890).<\/p>\n

Oni koji su uvijek spremni optu\u017eiti druge za sve \u0161to nije i\u0161lo s Jugoslavijom ili bez nje te \u0161to je stvarno oti\u0161lo naopako, morali bi priznati i to da je jugoslavenskoj ideji otvorio put hrvatski ilirizam.<\/strong><\/p>\n

Priznati stanovite \u010dinjenice koje je potvrdila povijest ne zna\u010di ni u kojem slu\u010daju izdati svoju pripadnost, niti pak odricati se vlastite nacije ili dr\u017eave. U Zagrebu je osnovana Jugoslavenska akademija, u Beogradu Srpska akademija, u Ljubljani Slovenska. Hrvatsku je himnu uglazbio Josip Runjanin, Srbin iz Hrvatske. Ustoli\u010denje bana Jeli\u010di\u0107a obavio je srpsko-pravoslavni patrijarh Raja\u010di\u0107. Rije\u010d Jugoslavija skovao je polovicom devetnaestog stolje\u0107a gotovo zaboravljeni dubrova\u010dki pjesnik Matija Ban \u2212 u poslanici koju je iz Dubrovnika uputio u Beograd, Aleksandru Kara\u0111or\u0111evi\u0107u. Ideja ujediniteljskog Piemonta nije bila strana obrazovanom dijelu hrvatske inteligencije. I nesretna ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), kojom se ne mo\u017eemo podi\u010diti, rodila se u na\u0161im krajevima, napose dalmatinskim, da bi u svom zanosu veli\u010dala kara\u0111or\u0111evi\u0107evsko \u017eezlo.<\/p>\n

Stanovite zablude u vezi s jugoslavenskim zajedni\u0161tvom prisutne su manjim ili ve\u0107im dijelom na raznim stranama biv\u0161e nam dr\u017eave \u2212 va\u017eno bi bilo vidjeti sebe i svoj udio u dobru i zlu prije nego \u0161to za to optu\u017eimo i osudimo drugoga.<\/strong><\/p>\n

Pokazalo se na djelu i u naravi kako je taj nauk te\u017eak i bolan. Dodajmo tome da je Srbija, posjeduju\u0107i vlastitu dr\u017eavu prije ju\u017enoslavenskoga ujedinjenja, imala posve druk\u010diji put nego Hrvati ili Slovenci te da je za nj platila visoku cijenu, ulog u \u017ertvama, patnjama, stradanjima. Povijest i pro\u0161lost nas suo\u010davaju s raznim iskustvima s kojima valja ra\u010dunati kad je rije\u010d o nacijama i dr\u017eavama, vezama i savezima me\u0111u njima: \u010cesi i Slovaci su se mirno razi\u0161li premda ih je autoritet, neosporan poput Havelovog, nastojao po svaku cijenu odvratiti od takve nakane; Rusi i Ukrajinci su sve dalji jedni drugima, danas ih najvi\u0161e povezuje plin; \u0160panjolci i Katalonci tako\u0111er se me\u0111usobno udaljuju \u2212 zajedni\u010dka ih je dr\u017eava jedva zadr\u017eala u svojim granicama; u Belgiji Flamanci i Valonci s mukom uspijevaju formirati zajedni\u010dku vladu (kao i na\u0161i bosansksohercegova\u010dki Srbi, Hrvati i Bo\u0161njaci); \u0160koti i Englezi odavno su na pragu razlaza, o kojem ma\u0161taju i brojni Vel\u0161ani, kao i Irci; Crnogorci i Srbi su se neo\u010dekivano i naglo rastali, ne bez muke; \u0160ve\u0111ani i Norve\u017eani su to u\u010dinili poodavno, mirno i sabrano \u2212 u parlamentu su jedni brisali suze, drugi pak nazdravljali \u010da\u0161om \u0161ampanjca; Nijemci i Austrijanci su se podijelili dva puta u jednom stolje\u0107u; frankofoni Qu\u00e9bec isti\u010de sve odlu\u010dnije svoju razliku spram anglofone Kanade; dio Lombardije, Padania, prijeti Italiji da \u0107e je napustiti. Ajme! U razdoblju vi\u0161estruke krize koju danas \u017eivi i svijet, i Evropa, i Hrvatska \u2212 i \u201dregija\u201d tako\u0111er, tj. na\u0161a ju\u017enoslavenska bra\u0107a \u2212 taj fenomen valja uzeti u obzir ne precjenjuju\u0107i ga niti podcjenjuju\u0107i, daju\u0107i mu zna\u010denje i pridaju\u0107i va\u017enost kakvu zaslu\u017euje. Nu\u017eno je suo\u010diti se i s perspektivama moderniteta, tra\u017eenjima vlastitoga mjesta i smisla u njemu. To smo vjerojatno propustili prije suludog stupanja u ovaj na\u0161 posljednji rat \u2212 daj, Bo\u017ee, da je doista posljednji.<\/p>\n

Molim da se vratimo pitanju, odnosno zna\u010denju jugoslavenske ideje jer je ona bila razli\u010dita.<\/strong><\/p>\n

U devetnaestom stolje\u0107u i na po\u010detku dvadesetoga, ono se oslanjalo na slavenstvo uop\u0107e, posebice na ideje ponikle u Pragu s kojima su Hrvati bili u najtje\u0161njem odnosu. Rusija je, prije oktobra 1917, vi\u0161e povijesna sveslavenska referenca nego stvarni uzor, usprkos kri\u017eani\u0107evskom nadahnu\u0107u. Nakon ujedinjenja, jugoslavenstvo je dobilo dr\u017eavni okvir i te\u017eilo da se potvrdi ideologijom kojoj nije bio u svemu stran integralizam. Atentat na Radi\u0107a u Beogradu i na kralja Aleksandra u Marseilleu duboko su uzdrmali krhku zajednicu, koja \u0107e se raspasti u Drugom svjetskom ratu, ostaviv\u0161i za sobom tragi\u010dnu memoriju iz toga razdoblja. Otpor fa\u0161izmu, obra\u010dun s usta\u0161tvom i \u010detni\u0161tvom, donosi na povijesnu scenu jedno druk\u010dije jugoslavenstvo, potvr\u0111eno odlukama AVNOJ-a i, nakon drugoga svjetskog rata, federativnim ustrojem zemlje. Ono je kao zajedni\u010dki stav, pripomoglo na\u0161em raskidu sa Staljinom i Sovjetskim savezom. Pridonijelo je da se priznaju pojedine nacije (narodnosti) poput makedonske, crnogorske, muslimanske u Bosni (danas Bo\u0161njaka), kao i raznih manjina me\u0111u kojima i one albanske s Kosova \u2212 da bi, nakon ponovnih sukoba i progona, do\u0161lo i do ustanovljenja srpske manjine u Hrvatskoj. O\u010dito je da u svakom od spomenutih razdoblja jugoslavenstvo nema isto zna\u010denje i pogre\u0161no je poistovje\u0107ivati ga s onim \u0161to je prije bilo, na po\u010detku ili na kraju.<\/p>\n

Postoji, ka\u017eete, jugoslavenstvo koje ne mora biti ni dr\u017eavnost ni nacionalnost, koje ne zaboravlja i ne bri\u0161e zajedni\u010dki dio pro\u0161losti i povijesti u kojima su nara\u0161taji dijelili ideje i ideale, nade i zablude, odu\u0161evljenja i razo\u010daranja.<\/strong><\/p>\n

Ju\u017enoslavenski i jugoslavenski stavovi bivali su, uz ostalo, osloncem na\u0161ega razvitka, jamstvom opstanka. To vi\u0161e nije slu\u010daj. \u201dJugonostalgija\u201d je danas najvi\u0161e prisutna u njedrima manjih naroda biv\u0161e Jugoslavije i potomaka razli\u010dita nacionalnog porijekla: \u0161to si ako ti je otac Hrvat, a majka Srpkinja, kao \u0161to je to bio slu\u010daj \u201doca domovine\u201d Ante Star\u010devi\u0107a, koji se natjecao za nastavnika u srpskoj gimnaziji u Zagrebu. Ili obrnuto, kad je otac Srbin, a majka Hrvatica? Mora\u0161 li se odricati polovice sebe samoga? \u017dao mi je kad vidim kako se moji prijatelji, pripadnici stare i nove srpske manjine, ne osje\u0107aju dobro u suo\u010davanju sa stanovitim izrazima nacionalizma koji ih okru\u017euje i opominje.<\/p>\n

Povijesna kriza koju pro\u017eivljavamo nije kadra ponuditi nove sadr\u017eaje u uzajamnim odnosima naroda koji su do ju\u010der bili u istoj dr\u017eavi. \u0160to vidite na horizontu?<\/strong><\/p>\n

Evropska unija, u koju je Hrvatska u\u0161la nakon Slovenije, uklanja tvrdu granicu me\u0111u svojim \u010dlanicama, poti\u010de ih da potra\u017ee prikladna mjerila i oblike kulturne, politi\u010dke i ekonomske suradnje. Takve veze nemaju gotovo ni\u0161ta zajedni\u010dkog s pre\u017eivjelim oblicima unitarizma i asimilacije, kojima ideolozi pla\u0161e ili ohrabruju svoju klijentelu. Pru\u017ei li nam se sre\u0107a da se zajedno s drugim ju\u017enoslavenskim zemljama na\u0111emo u takvu savezu, mogli bismo imati, uza sve \u0161to smo ve\u0107 prije stekli, i ne\u0161to vi\u0161e i bolje od toga: suvremeniju i zna\u010dajniju vezu sa svijetom i pozitivnim svjetskim tekovinama, koja ne umanjuje samostalnost i posebnost. Te rije\u010di ne izgovaram kao utjehu ili opravdanje \u2212 tje\u0161iti se ne mogu, a pravdati ne \u017eelim. Jugoslavenska ideja \u010desto je zapisivana lo\u0161im rukopisom na stranicama na\u0161e povijesti. Ono \u0161to je od nje ostalo mo\u017ee se upotrijebiti u evropskome sklopu na bolji na\u010din nego \u0161to se to \u010dinilo. Jugoslavija je u svoje doba zaslu\u017eila me\u0111unarodno priznanje zahvaljuju\u0107i borbi protiv fa\u0161izma, otporu staljinizmu, politici nesvrstanoga pokreta u kojem se okupilo vi\u0161e od milijarde stanovnika planete \u2013 me\u0111u kojima je ta na\u0161a biv\u0161a dr\u017eava imala doista zna\u010dajno mjesto, va\u017enije neko ikad u povijesti Ju\u017enih Slavena. Bilo bi \u0161tetno i nedostojno odbaciti sve to na smetli\u0161te povijesti. Sama povijest mo\u017ee kazniti onoga tko to poku\u0161a.<\/p>\n

Mislim da se trebamo zapitati kakva je humanisti\u010dka bilanca razdoblja koje je za nama. \u010cini se da je, unato\u010d svemu, skromna i ograni\u010dena, premda epoha nije oskudijevala ni projektima ni utopijama.<\/strong><\/p>\n

Uz brojna tehni\u010dka i znanstvena otkri\u0107a ili pothvate, povijest \u0107e vjerojatno uvrstiti me\u0111u tekovine na\u0161ega doba nova shva\u0107anja identiteta i individualnosti. Zajedno s njima istaknut \u0107e pravo na razliku i posebnost, kao i te\u0161ko\u0107e da se ono na prikladan i dostojan na\u010din potvrdi i ostvari. Prave\u0107i obra\u010dune s nama samima, makar nepotpune i privremene, pitamo se istodobno koje \u0107e od spomenutih tekovina ostati ili prevladati u vremenu koje je pred nama, u kakvu obliku i u kojoj \u0107e mjeri biti priznate ili prihva\u0107ene. Problemi identiteta i individualnosti povezuju se obi\u010dno s pravima pojedinca i zajednice, du\u017enostima gra\u0111anina i dru\u0161tva. Shva\u0107anja razlike i posebnosti u izravnoj su vezi s tekovinama kulture i stupnjem njezina razvoja. Iznose\u0107i razne sudove o tome, uputno je upozoriti na stanovite vrlo pro\u0161irene predrasude.<\/p>\n

Mislite li na one vezane uz zna\u010denja identiteta?<\/strong><\/p>\n

Da, ono ima vi\u0161e zna\u010denja \u2212 kao pojam, obilje\u017eje, izraz. Ne bismo smjeli rabiti ga u singularu onako i onoliko koliko se to obi\u010dno \u010dini. Drevna je mudrost napominjala: idem, nec unum (identi\u010dno, ali ne jedno). Razvijene civilizacije posjeduju i gaje vi\u0161estruke i slo\u017eene identitete. To jednako vrijedi za pothvate koje one \u2212 te civilizacije \u2212 ostvaruju, kao i za osobe ili djela koja ih nadahnjuju i o\u010dituju. Identiteti kulture \u2212 na\u010dini \u017eivota, stavovi, stilovi \u2212 te\u0161ko podnose svo\u0111enje bilo na op\u0107enitost, bilo na jednoobraznost. Povjesni\u010dar Fernand Braudel upozorio je svoje sljedbenike na to: \u201dRije\u010d identitet me na po\u010detku zavela, ali mi je potom godinama neprestano zadavala muke\u201d. Pridjev \u201didentitaran\u201d u mnogim je jezicima postao pogrdan.<\/p>\n

Identiteti se, nau\u010dio sam iz povijesti vlastite obitelji i moje osobne, prema prilikama, stje\u010du i naslje\u0111uju. Pripadnosti i opredjeljenja tako\u0111er\u2026<\/strong><\/p>\n

Stavovi se na razne na\u010dine usvajaju ili odbacuju. Slobodan \u010dovjek ili zajednica nisu osu\u0111eni da budu ono \u0161to ne \u017eele biti, premda su \u010desto na to prisiljeni. Te\u017ee je nego \u0161to se obi\u010dno misli uskladiti elemente koji odre\u0111uju i oblikuju individualno i dru\u0161tveno bi\u0107e, identificirati raznorodne posebnosti \u0161to ga tvore i karakteriziraju. S tim se suo\u010davaju, u na\u0161im prilikama, nastojanja da se nadi\u0111u stanovita protuslovlja: da se na odgovaraju\u0107i na\u010din pove\u017eu i usklade komponente mediteranske, balkanske, srednjoevropske i evropske, primorske i kontinentalne, ravni\u010darske i gor\u0161ta\u010dke, regionalne, nacionalne, etni\u010dke, vjerske, ruralne i urbane (na posljednjim predsjedni\u010dkim izborima u Hrvatskoj vidjeli smo, uz ostalo, suo\u010denja urbanih i ruralnih identiteta, suprotstavljanje jednih drugima). Posrijedi su, uza sve ostalo, razli\u010diti utjecaji povijesti, predaje, pam\u0107enja, koji formiraju svijest, mentalitet, osobnost \u2212 samu kulturu. Postoje, naravno, zajedni\u010dki nazivnici identifikacije, napose kad je rije\u010d o nacionalnoj, etni\u010dkoj ili vjerskoj pripadnosti, ali i u njima ima razlika koje se ne daju lako prevladati i o kojima valja voditi ra\u010duna: Gradi\u0161\u0107anski Hrvat u Austriji i Bunjevac iz Vojvodine obojica su Hrvati, ali ne na isti na\u010din. To vrijedi i za Srbina s Korduna i onog iz Sand\u017eaka, Slovenca iz Istre i iz Koru\u0161ke, Bo\u0161njaka koji je, unato\u010d svemu i nakon svega, ostao u Beogradu ili pak pri\u0161ao Zagrebu.<\/p>\n

Svakodnevno susre\u0107emo osobe koje same sebe smatraju sljedbenicima suvremenosti premda su ostale zato\u010dene u pro\u0161lom vremenu, \u201dEuropejce\u201d koji su zapravo provincijalci s europskoga ruba, \u201cgra\u0111ane svijeta\u201d kojima su strani svjetski uzori. Civilna kultura u izvornom smislu te rije\u010di, \u010dini se, stje\u010de se te\u017ee nego \u0161to se to obi\u010dno pretpostavlja.<\/strong><\/p>\n

Na\u0161a je epoha istaknula, jasnije negoli one koje su joj prethodile, pravo na razliku: individualnu, nacionalnu, kulturnu, jezi\u010dnu, etni\u010dku, seksualnu. To \u0107e pravo vjerojatno biti upisano u jednu novu Deklaraciju o pravima \u010dovjeka i gra\u0111anina kad napokon bude napisana. Nu\u017eno je pritom razlikovati, bolje i vi\u0161e nego \u0161to se obi\u010dno \u010dinili, posebnosti od vrijednosti. Posebnost nije vrijednost sama po sebi, u svakom slu\u010daju nije to a priori. Valja najprije utvrditi kad i po \u010demu mo\u017ee biti ili pak kako i za\u0161to u danom slu\u010daju nije. Poznate su nam gorke \u0161ale izre\u010dene u vezi s tim: i ljudo\u017ederstvo je posebnost, rasizam i netrpeljivost tako\u0111er \u2013 valja se upitati jesu li to istodobno i vrijednosti? \u201dNi\u0161ta ne u\u010dimo te\u017ee od slobodne upotrebe posebnog\u201d, opominjao je, davno ve\u0107, H\u00f6lderlin. Retorika starih i olinjalih ideologija, presvu\u010denih u ruho demokracije, koju radije nazivam demokraturom, rabi na razli\u010dite na\u010dine iskrivljena shva\u0107anja identiteta i posebnosti nastoje\u0107i se uz njihovu pomo\u0107 opravdati ili okoristiti. I sam odnos izme\u0111u identiteta nacije i nacionalne kulture ponekad je optere\u0107en te\u0161kim predrasudama: nacionalna kultura nije samo proizvod (jedne) nacije, vlastite. Ponavljam jer je potrebno, Mato\u0161 je hrabro zapisao: \u201dNacionalne kulture su po svom postanku i izvoru plod tu\u0111inskoga utjecaja\u2026, tu\u0111ih kalamova. Na\u0161a umjetnost \u0107e samo onda biti nacionalna, kada bude evropska.\u201d<\/p>\n

Dijelovi nacionalne kulture pretvaraju se \u010desto u ideologiju nacije. Vidjeli smo to i u najve\u0107im europskim kulturama, njema\u010dkoj, \u0161panjolskoj i talijanskoj pod nacizmom i fa\u0161izmom, u ruskoj pod staljinizmom, u na\u0161im prilikama tako\u0111er pod raznim ideolo\u0161kim pla\u0161tevima.<\/strong><\/p>\n

Nacionalna kultura nema jednako zna\u010denje u svakom razdoblju. Ne mogu se poricati zasluge koje je stekla u povijesti. U dana\u0161njem svijetu, njezini se projekti razlikuju po tome koliko zadr\u017eavaju tradicionalne pojmove i kulture i nacije. Prije Francuske revolucije, u kojoj se za\u010delo moderno shva\u0107anje nacionalnosti, postojale su, dakako, zajednice s manje ili vi\u0161e izra\u017eenim osobitostima: pu\u010dkim, etni\u010dkim, tradicijskim, povijesnim. Od renesanse do prosvjetiteljstva evropska je kultura preuzimala i \u0161irila univerzalne i kozmopolitske obrasce i te\u017enje. Nacije s vlastitom dr\u017eavom imale su vi\u0161e prilike da podupru svoju kulturu i priskrbe joj ve\u0107u samostalnost nego one koje su bile uklju\u010dene u tu\u0111e dr\u017eave ili podlo\u017ene njihovu ustrojstvu. O takvu polo\u017eaju ovisile su slobode koju su se nudile i ostvarivale. Byron se udaljio od nacije i postao evropskim pjesnikom. Hugo je zagovarao \u201devropsku nacionalnost\u201d. Stendhal je nacionalni osje\u0107aj proglasio \u201dprotunaravnim\u201d. Pu\u0161kin ga je vidio kao jednu vrstu \u201dporoka\u201d. Za poklonika \u201d\u010diste umjetnosti\u201d, kakav bija\u0161e jedan Gustave Flaubert, umjetni\u010dko djelo \u201dnema domovine\u201d. I Marx je sanjao o radni\u010dkoj klasi bez domovine. Iskustva nisu dala za pravo ni jednom ni drugom. Umjetni\u010dka i politi\u010dka avangarda mogle su se pribli\u017eiti jedna drugoj na sretniji na\u010din od onog koji im odredila povijest.<\/p>\n

Koliko vrijedi nacionalna kultura?<\/strong><\/p>\n

Nacionalna kultura vrijedi u na\u010delu onoliko koliko je doista kultura. Za samu naciju kojoj pripada i kojoj je namijenjena, mo\u017ee imati i posebna zna\u010denja, koja je ponekad te\u0161ko odrediti izvan same nacionalnosti. I tu je posrijedi ve\u0107 spomenuta razlika izme\u0111u posebnosti i vrijednosti. Uo\u010dljive je te\u017enja da se sva kultura nacije, ona koju je nacija sama proizvela i ona koju je usvojila, svede na nacionalnu kulturu ili pak da se identiteti kulture izvode isklju\u010divo iz nacionalnih identiteta. Tako ograni\u010dene kulture stvaraju jednako ograni\u010dena mjerila koja ih potvr\u0111uju pred samim sobom. Nacionalizmi zaboravljaju upozorenja koja su im uputili najve\u0107i duhovi nacije. Nacionalna kultura ostaje, dakle, osnovom svake posebne kulture u onoj mjeri u kojoj potvr\u0111uje i izra\u017eava identitete naroda kojem pripada i povezuje ih s kulturama svijeta. Njezine zada\u0107e vi\u0161e nisu iste kao u vrijeme kad su se po\u010dinjale oblikovati nacionalne zajednice. Ona je du\u017ena, ulaze\u0107i u me\u0111unarodne \u201dkoalicije\u201d, osloboditi sebe samu od mita nacije i sablasti nacionalizma. Onoliko koliko to posti\u017ee potvr\u0111uje vlastitu razinu i opravdava svoj poziv. Nacionalne kulture u dana\u0161njem svijetu suo\u010dene su s odgovaraju\u0107im alternativama, ponekad protuslovnim: izme\u0111u anga\u017emana za nacionalnost i svijesti da takav anga\u017eman mo\u017ee pod\u010diniti kulturu samoj naciji ili nacionalnoj dr\u017eavi, dr\u017eavnoj ideologiji ili ideologiji uop\u0107e.<\/p>\n

Dakle, u jednome smo sli\u010dni, nema dvojbe: vama nedostaje jugoslavenska, a meni latinoameri\u010dka kultura\u2026<\/strong><\/p>\n

U vi\u0161enacionalnoj i plurikulturnoj zemlji u kojoj smo \u017eivjeli i formirali se, koja se raspala na tragi\u010dan na\u010din i koja se vi\u0161e ne mo\u017ee spojiti u zajedni\u010dku dr\u017eavu, stekli smo iskustva koja u ovakvoj prilici ne bismo smjeli pre\u0161utjeti. Vidjeli smo, uz sve ostalo, kako se prostori nacionalne kulture gu\u0161e u ideologijama nacije. Na djelu smo zatekli i nemalen broj djelatnika kulture: umjesto da podr\u017eavaju civilizacijska rje\u0161enja, pristali su na hajke nacionalizma ili kumovali plja\u010dkama. Nisu izostavili ni ditirambi vo\u0111ama koji snose manje ili ve\u0107e krivice za ratna stradanja i poratnu bijedu. O tome sam dosta pisao. Tako sam shva\u0107ao svoj dug prema hrvatskoj kulturi i kulturi uop\u0107e.<\/p>\n

Jugoslavije nema i ne\u0107e je biti. \u0160to onda?<\/strong><\/p>\n

Zajedni\u010dka dr\u017eava nije jedini preduvjet za suradnju s drugim narodima, bli\u017eim i daljim, napose s onima s kojima je bila povezana na\u0161a sudbina, jezik, povijest. Propusnost granica i razmjena dobara, materijalnih i duhovnih, susreti ljudi i dodiri kultura, protok ideja i preno\u0161enje iskustava, suo\u010davanje stvaralaca i njihovih djela, postali su kriterijima suvremene civilizacije. Oni ni\u010dim ne umanjuju identitete i ne ugro\u017eavaju samostalnost nacija. Tko ih ne umije prepoznati i ne \u017eeli prihvatiti osu\u0111en je da ponovo \u017eivi pro\u0161lost, njezin lo\u0161iji dio. \u201cSudari civilizacija\u201d nisu, na \u017ealost, utopija. Vidjeli smo kako predrasude mogu ovladavati rasu\u0111ivanjem. Kako samosa\u017ealjenje zatomljuje suosje\u0107anje me\u0111u ljudima. Kako nacionalnost postaje va\u017enijom od humanosti. Golem posao o\u010dekuje nacionalne kulture na ovim prostorima. To vi\u0161e \u0161to nam je inteligencija podijeljena i prorije\u0111ena. Mnogo mladih i sposobnih oti\u0161lo je na sve strane svijeta. Premalo prilika ostaje za one koji nisu mogli ili \u017eeljeli oti\u0107i. Mi stariji te\u0161ko se rje\u0161avamo zabluda i nerado priznajemo neuspjehe. \u010cekaju nas, svakoga ponaosob, obra\u010duni s naslije\u0111em i pam\u0107enjem, s pro\u0161lo\u0161\u0107u koja nam se ponekad \u010dini neprolaznom. S nama samim, takvim kakvim jesmo. Ne smijemo jo\u0161 jednom dopustiti da \u201dmit i pobjeda nad mitom\u201d poistovjete jedno s drugim. Na to je upozoravao stari Krle\u017ea. \u017delio sam da se, i ovako, makar skromno, ali glasno, njegov glas \u010duje na kraju na\u0161ega razgovora.<\/p>\n

Hvala vam<\/strong>.<\/p>\n

Ja sam vam prijatelj. Ja vas ne\u0107u iznevjeriti.<\/p>\n

Znam.<\/strong><\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas se malo tko javno poziva na jugoslavensko iskustvo iz straha da ga se ne proglasi \u201djugonostalgi\u010darom\u201d, izbjegavaju\u0107i optu\u017ebe i osude kojima se slu\u017ei najzagri\u017eeniji dio nacionalizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":220783,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-220782","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220782","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=220782"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220782\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/220783"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=220782"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=220782"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=220782"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}