{"id":220400,"date":"2017-01-27T09:03:47","date_gmt":"2017-01-27T08:03:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=220400"},"modified":"2017-01-27T09:03:47","modified_gmt":"2017-01-27T08:03:47","slug":"o-europi-izbjeglicama-islamu-krscanstvu-dijalogu-otvorenom-identitetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/01\/27\/o-europi-izbjeglicama-islamu-krscanstvu-dijalogu-otvorenom-identitetu\/","title":{"rendered":"O Europi, izbjeglicama, islamu, kr\u0161\u0107anstvu, dijalogu, otvorenom identitetu…"},"content":{"rendered":"

Autor: Davor Dijanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Tomislav-Kovac\"<\/a>Tomislav Kova\u010d<\/strong> je docent na Katedri fundamentalne teologije Katoli\u010dkog bogoslovnog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, gdje predaje predmete Znanost o religijama i Kr\u0161\u0107anska objava te izborne predmete Misiologija, Me\u0111ureligijski dijalog, Uvod u islam. Podru\u010dja njegova zanimanja i znanstvenog istra\u017eivanja su me\u0111ureligijski, osobito kr\u0161\u0107ansko-muslimanski dijalog, teologija religija, teologija objave, misiologija, odnos vjere i kulture.<\/p>\n

\u25cf Migracije neeuropskog stanovni\u0161tva na Stari kontinent nisu novije prirode i mo\u017eemo ih kontinuirano pratiti posljednjih nekoliko desetlje\u0107a. Me\u0111utim, najnoviji migrantski val koji je kulminirao pro\u0161le godine, a u koji je bila uklju\u010dena i Hrvatska, bio je najsna\u017eniji do sada. Koji su po Va\u0161em mi\u0161ljenju glavni uzroci toga poja\u010danog useljavanja? Isklju\u010divo rat ili i \u0161iri geopoliti\u010dki interesi?<\/strong><\/p>\n

– Istina je da zapadna Europa od Drugog svjetskog rata nije do\u017eivjela tako velik val izbjegli\u0161tva. Promatrati toliki priljev ljudi, koji je jedva mogu\u0107e kontrolirati, bilo je zaprepa\u0161\u0107uju\u0107e, pogotovo \u0161to se brzo pokazalo kako se zemlje \u010dlanice Europske unije ne mogu dogovoriti na koji na\u010din upravljati ovom izbjegli\u010dkom krizom. Me\u0111utim, kako ka\u017eete, dolazak velikog broja useljenika u zapadnoeuropske zemlje nije nova stvarnost. Prisjetimo se prvih ve\u0107ih valova imigracija, tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, sa\u010dinjenih uglavnom od prido\u0161lica iz postkolonijalnih zemalja, koje su u velike europske zemlje dolazile tra\u017eiti zaposlenje i bolju budu\u0107nost. No, najvi\u0161e zbog porasta siroma\u0161tva na svjetskoj razini, mnogi sociolozi kao i samo u\u010diteljstvo Katoli\u010dke crkve ve\u0107 tri desetlje\u0107a upozoravaju na sve u\u010destalije ekonomske migracije prema zapadnoj Europi.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de migracija kojih smo trenutno svjedoci, njihov uzrok nije samo siroma\u0161tvo, nego prije svega rat na Bliskom istoku, osobito u Siriji i Iraku, koji je prisilio milijune ljudi da napuste svoje domove i svoju zemlju zbog sigurnosnih razloga. Ve\u0107ina tih ljudi dandanas je smje\u0161tena u obli\u017enjim zemljama kao \u0161to su Libanon, Jordan i Turska, a proteklu godinu-dvije mnogi su sre\u0107u oti\u0161li potra\u017eiti u zapadnoeuropskim zemljama.<\/p>\n

Me\u0111utim, s druge strane, malo tko u svjetskoj politici i medijima postavlja pitanje koji je prvi i pozadinski uzrok ovakve dramati\u010dne situacije na Bliskom istoku. Svima je pre\u0161utno poznato da glavnu odgovornost za destabilizaciju ve\u0107eg dijela Bliskog istoka snosi SAD i njegovi najbli\u017ei me\u0111unarodni partneri, koji ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a \u017eele ovladati onim prostorom radi vlastitih geopoliti\u010dkih i geostrate\u0161kih interesa. Nakon zloglasnog njujor\u0161kog atentata, 11. rujna 2001., \u010dije okolnosti nikada nisu bile posve rasvijetljene, SAD je pokrenuo rat protiv tzv. globalnog terorizma. Najprije je ujesen 2001. napao Afganistan, jer je navodno bio sjedi\u0161te Al-Kaide. Zatim je 2003. godine i bez suglasnosti Ujedinjenih naroda napao Irak, zbog izlike da je posjedovao oru\u017eje masovnog uni\u0161tenja, koje nikada nije prona\u0111eno. Oba ova rata Amerika nije pobijedila, ali je na \u0161irem onom prostoru prouzro\u010dila kaos \u010dije \u0107emo posljedice jo\u0161 dugo snositi. Nakon tzv. arapskog prolje\u0107a, koje je zapo\u010delo u prosincu 2011. godine i koje je davalo nadu da \u0107e arapske zemlje same od sebe pokrenuti demokratske procese, u \u0161irem arapsko-muslimanskom svijetu, do\u0161lo je suprotno tome do velikog porasta radikalnog islamizma. ISIL nije ni\u0161ta drugo nego hibrid du\u017ee ameri\u010dke politike prema Bliskom istoku koji je, \u010dini se, izmakao kontroli. Znakovito je koliko je dugo trebalo \u010dekati da se SAD i njegovi europski partneri odlu\u010de vojno su\u010deliti s tom paravojnom formacijom, sve dok je nije Rusija, zbog vlastitih geostrate\u0161kih interesa, napala. Posve je nevjerojatno da tzv. Islamska dr\u017eava i njezin samoprogla\u0161eni kalifat jo\u0161 uvijek postoje i da ih zapadne sile, kao ni vode\u0107e muslimanske zemlje, ne mogu ili ne \u017eele uni\u0161titi. Uglavnom, Europa danas pla\u0107a danak svoje \u0161utljive i suu\u010desni\u010dke politike prema Bliskom istoku.<\/p>\n

U svemu tome, mo\u017eemo se dakako zapitati nije li humanitarna posljedica ratova na Bliskom istoku namjerno preusmjerena prema Europi, da ju se ekonomski i politi\u010dki destabilizira. U igri su, o\u010dito, puno ve\u0107i svjetski geopoliti\u010dki procesi. Problem migranata je samo nuspojava jedne zamr\u0161ene situacije. Pogre\u0161no je i prejednostavno u njima gledati jedinu ili glavnu prijetnju budu\u0107nosti Europe, \u0161to nas pojedini politi\u010dki akteri i mediji poku\u0161avaju uvjeriti. Ipak, migranti objektivno jesu problem, na kojeg treba prona\u0107i razborito, pravedno i humano rje\u0161enje.<\/p>\n

\u25cf Pojedini analiti\u010dari \u010desto su postavljali pitanje za\u0161to izbjeglice ne odlaze u susjedne bogatije arapske zemlje. No, ni islamski svijet nije jedinstven kao \u0161to to neki misle?<\/strong><\/p>\n

– To je opravdano pitanje, koje bi zahtijevalo \u0161ire prou\u010davanje. Kao \u0161to ste primijetili, islamski svijet nije jedinstven, kako na kulturolo\u0161koj, tako ni na politi\u010dkoj, pa ni na vjerskoj razini. Povijesna i kulturolo\u0161ka kolijevka islama nalazi se na Arapskom poluotoku, no, arapski islam danas \u010dini tek 20% cijelog islamskog svijeta. Islamski svijet danas se prote\u017ee od Bliskog i Srednjeg istoka do Sjeverne i Subsaharske Afrike, ali i do Indonezije \u2013 koja je zemlja s najbrojnijim muslimanskim stanovni\u0161tvom na svijetu, tako i do Pakistana, Indije, nekih dijelova Kine i Dalekog istoka, sve do Europe i na\u0161ih prostora. Isto tako, ubrzo nakon smrti proroka Muhameda muslimanska se zajednica dijeli na dvije velike duhovno-politi\u010dke struje: na sunite, koji sa\u010dinjavaju oko 85% svih muslimana u dana\u0161njem svijetu, i na \u0161ijite, koji \u010dine oko 10%. Ostale zna\u010dajnije struje \u010dine harid\u017eiti, ibaditi i aleviti. U islamu postoje, tako\u0111er, razli\u010dite pravno-teolo\u0161ke \u0161kole, filozofski, misti\u010dni i politi\u010dki pravci. Da ne nabrajamo lepezu novijih strujanja u sunitskom islamu, od radikalnih i ultrakonzervativnih selafista i vehabija sve do marginalnijih, ali postoje\u0107ih muslimanskih modernista. Na\u010din na koji muslimani \u017eive i tuma\u010de svoju vjeru i ure\u0111uju svoja dru\u0161tva u mnogome ovisi, dakle, o struji i prostoru kojem pripadaju. Njihova me\u0111usobna predod\u017eba i odnosi tako\u0111er nisu jednoli\u010dni. Ova raznolikost unutar islama i islamskog svijeta uglavnom je nepoznata prosje\u010dnom Zapadnjaku.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de prvog dijela Va\u0161ega pitanja, te\u0161ko je zamisliti da \u0107e bogate arapske zemlje Perzijskog zaljeva tek tako prihva\u0107ati izbjeglice. Naime, poznato je da su mnoge od njih izravno ili po privatnim kanalima sudjelovale u financiranju tzv. Islamske dr\u017eave kako bi, izme\u0111u ostaloga, sprije\u010dile rastu\u0107i \u0161ijitski geopoliti\u010dki utjecaj koji se prote\u017ee od Irana, preko Iraka i Sirije, sve do Libanona i Sredozemnog mora. Isto tako, ve\u0107ina tih zemalja su monarhije, koje jo\u0161 uvijek funkcioniraju po obiteljskim, plemenskim i klanskim savezima sa sasvim odre\u0111enim dru\u0161tveno-politi\u010dkim odnosima. Izbjeglice iz Iraka i Sirije ne pripadaju takvim odnosima i mogle bi predstavljati opasnost za stabilnost njihovih dru\u0161tava. No, nemojmo ipak zaboraviti da je, kako smo ve\u0107 napomenuli, najve\u0107i broj izbjeglica jo\u0161 uvijek smje\u0161ten u ve\u0107inski muslimanskim zemljama kao \u0161to su Libanon, Jordan i Turska, u kojima je postotak izbjeglica u odnosu na broj stanovni\u0161tva ovih zemalja puno ve\u0107i nego u odnosu na zemlje Europske unije u cjelini. <\/p>\n

Me\u0111utim, kada bismo malo dublje zalazili u problematiku, mogli bismo primijetiti da je islam daleko manje univerzalna religija nego \u0161to nas neki muslimanski vjerske vo\u0111e i drugi akteri, naro\u010dito na Zapadu, \u017eele uvjeravati. Prije dvije godine bio sam zapanjen kada sam uvidio da ni nakon dva mjeseca uspostavljanja tzv. Islamske dr\u017eave, uz nevi\u0111enu brutalnost njezinih vojnika, jedna krovna institucija kao \u0161to je Organizacija islamske suradnje \u2013 neka vrsta islamskog pandana Ujedinjenih naroda, koja okuplja 57 ve\u0107inski muslimanskih dr\u017eava u svijetu \u2013 na svojim slu\u017ebenim internetskim stranicama nijednom rije\u010dju nije spomenula, a kamoli osudila, zlo\u010dine ISIL-a. Mo\u017eda je tome razlog \u0161to se sjedi\u0161te ove organizacije nalazi upravo u Saudijskoj Arabiji, bastionu najrigidnijeg, tj. vehabijskog islama, koji predstavlja ideolo\u0161ku potkovu tzv. Islamske dr\u017eave. Ova \u010dinjenica pokazuje koliko je islamski svijet, naro\u010dito onaj arapski, konfuzan i nedosljedan, i koliko ne dijeli humanisti\u010dke vrijednosti Zapada. \u010cinjenica da ni sami muslimani ne mogu, ne znaju ili ne \u017eele urediti svoj \u017eivotni prostor i brinuti se za svoje suvjernike pokazuje da me\u0111u njima, osobito me\u0111u Arapima, plemenski obi\u010daji jo\u0161 uvijek nadja\u010davaju univerzalna na\u010dela o solidarnosti, gostoprimstvu, za\u0161titi dostojanstva ljudske osobe i ljudskih prava.<\/p>\n

S druge strane, nemojmo biti licemjerni. Mo\u017eemo se isto tako zapitati za\u0161to SAD ne \u017eeli primati ve\u0107i broj izbjeglica s Bliskog istoka, kad je upravo on svojom nesmotrenom me\u0111unarodnom politikom glavni uzrok njihovim nevoljama. Na vlastitom tlu vjerojatno bi ih mogao lak\u0161e podu\u010diti o vrijednostima slobode i demokracije, \u010dijih je navodno jamac u svijetu… Umjesto toga, ameri\u010dka politika ne samo \u0161to nije u stanju priznati svoju odgovornost za dramati\u010dnu situaciju nastalu na Bliskom istoku, nego i dalje \u0161iri islamofobsku propagandu diljem svijeta, koju nam perfidno serviraju poslu\u0161ni mediji i ideologizirana ameri\u010dka filmska industrija.<\/p>\n

\u25cf Me\u0111u doseljenicima valja razlikovati izbjeglice i migrante… I mogu li se dana\u0161nji migracijski problemi uop\u0107e rije\u0161iti?<\/strong><\/p>\n

– U politi\u010dkom i medijskom govoru bilo je, barem na po\u010detku, dosta terminolo\u0161kih nejasno\u0107a. Bilo je uobi\u010dajeno sve migrante prikazivati kao izbjeglice, iako veliki dio njih to nije bio. Trebalo je vremena da javnost shvati kako izbjeglice jesu migranti, ali da nisu svi migranti izbjeglice i da se, prema tome, ove dvije skupine ljudi ne mogu tretirati na isti na\u010din. Naime, izbjeglice su prije svega osobe koja su primorane bje\u017eati iz svojih domova ili zemlje, jer im je \u017eivot, i \u017eivoti njihovih bli\u017enjih, zbog rata ili politi\u010dkog progonstva izravno ugro\u017een, zbog \u010dega tra\u017ee \u00bbuto\u010di\u0161te\u00ab (engleski ili francuski refuge, odakle rije\u010d refugees ili r\u00e9fugi\u00e9s) na nekom sigurnom mjestu. Pojam migrant (od latinskog migrare, seliti) puno je \u0161iri i odnosi se na sve osobe koje se \u00bbsele\u00ab iz jednog mjesta ili zemlje u drugu, uglavnom zbog bijede ili siroma\u0161tva, kako bi prona\u0161le bolje ekonomske i materijalne uvjete \u017eivota. Zemlje \u010dlanice Ujedinjenih naroda koje su potpisale konvenciju UNHCR-a iz 1951. godine i njezin protokol iz 1967., obavezale su se prihva\u0107ati ratne i politi\u010dke izbjeglice, dok ekonomske migrante mogu prihva\u0107ati samo ako to \u017eele, odnosno, u onoj mjeri u kojoj se mogu skrbiti za njih i integrirati ih u svoje dru\u0161tvo. U kona\u010dnici, \u010dinjenica je da su i izbjeglice i migranti prido\u0161lice ili useljenici, ali koji su do\u0161li iz razli\u010ditih okolnosti i pobuda. Tako smo u pro\u0161logodi\u0161njem valu izbjeglica mogli vidjeti puno ljudi koji su im se pridru\u017eili, ali koji objektivno nisu dolazili iz ratom obuhva\u0107enih prostora nego su iz dijelova Afrike ili Azije migrirali iz ekonomskih razloga. Bilo je tu, tako\u0111er, puno malverzacija, kako od strane migranata koji su namjerno gubili svoje osobne dokumente, tako i od strane krijum\u010dara ljudi koji su krivi za mnoge nedu\u017ene smrti.<\/p>\n

Unato\u010d svemu, treba biti svjestan da se, bili oni izbjeglice ili migranti, prije svega radi o konkretnim ljudima koji se nalaze u \u017eivotnoj nevolji i koji su prete\u017eito izravne \u017ertve jednog globalnog politi\u010dkog i ekonomskog sustava koji ne mari za ugro\u017eene populacije. Problem ratnih izbjeglica i ekonomskih migracija mo\u0107i \u0107e se dugotrajnije rije\u0161iti samo ako se promijeni paradigma me\u0111unarodne politike i ekonomije, koja \u0107e poticati pravedan i ravnomjeran razvoj svih naroda, a ne samo mo\u0107nijih zemalja nau\u0161trb drugih. O tome ve\u0107 desetlje\u0107ima sasvim otvoreno govore dokumenti socijalnog nauka Crkve, kao i danas papa Franjo. Na\u017ealost, premalo politi\u010dara i ekonomista spremno je to priznati ili ne\u0161to u\u010diniti na tom polju. Tako se ni sve prisutniji i sve nepredvidljiviji islamisti\u010dki terorizam ne\u0107e mo\u0107i iskorijeniti bez sasvim nove politike Zapada prema Bliskom istoku i islamskom svijetu op\u0107enito.<\/p>\n

\u25cf Sve ve\u0107i broj neeuropskog stanovni\u0161tva doveo je do formiranja koncepta tzv. multikulturalizma. Taj koncept pretrpio je o\u0161tre kritike britanskog premijera Davida Camerona, njema\u010dke kancelarke Angele Merkel, ali i intelektualaca kao \u0161to su Thilo Sarrazin i Alain Finkielkraut. Za\u0161to je prema Va\u0161em mi\u0161ljenju – protivno ranijoj izjavi da je \u201emultikulturalizam mrtav\u201c \u2013 Merkel ipak pozvala izbjeglice i migrante da do\u0111u u Njema\u010dku? Mogu li se tu vidjeti interesi korporacija kojima je potrebna jeftina radna snaga?<\/strong><\/p>\n

– Kada je Angela Merkel, 2010. godine, izjavila da je u Njema\u010dkoj multikulturalnost propala, pretpostavljam da je to prije svega u\u010dinila iz politi\u010dkih pobuda, kako bi privukla simpatije nekih politi\u010dkih stranaka i \u0161ireg njema\u010dkog naroda koji ve\u0107 du\u017ee vrijeme nije zadovoljan problemima koje imigracijske populacije uzrokuju Njema\u010dkoj. Ovakva je izjava tada bila poprili\u010dno hrabra, makar malo populisti\u010dka, ali je kancelarka Merkel ubrzo ubla\u017eila svoju retoriku. Kada je par godina kasnije pozvala Njemce da razvijaju \u00bbkulturu dobrodo\u0161lice\u00ab (Willkomenskultur) prema doseljenicima i otvoreno rekla da su izbjeglice dobrodo\u0161le u Njema\u010dkoj, oti\u0161la je u drugu krajnost. O\u010dito nije dobro sagledala mogu\u0107e posljedice ovakve izjave niti je razmatrala \u010dinjenicu da bi ju izbjeglice mogle doslovno shvatiti. Veliki valovi migranata pro\u0161le su godine doista zaprepastili ve\u0107inu stanovnika Europe. Primjerice, samo u Njema\u010dkoj 2015. godine u\u0161lo je 1,1 milijun izbjeglica i migranata, tj. pet puta vi\u0161e negoli 2014. godine. Sigurno je da je iza svoje \u00bbpolitike dobrodo\u0161lice\u00ab kancelarka Merkel imala u vidu da je Njema\u010dka zemlja koja demografski drasti\u010dno stari i kojoj treba mla\u0111e radne snage. Iza takve odluke, mogu\u0107e je da je bilo, kako predmnijevate, i ekonomskih pobuda da se tako\u0111er dobije jeftinije radnike. No, gledaju\u0107i koliko \u0107e vremena i novaca trebati ulo\u017eiti da se ti ljudi osposobe za rad i \u017eivot u Njema\u010dkoj, pitanje je ho\u0107e li to i kada biti isplativo.<\/p>\n

Iako 1 milijun izbjeglica velikoj zemlji kao \u0161to je Njema\u010dka ne stvara tako veliki ekonomski problem, pote\u0161ko\u0107e su puno ozbiljnije na sociolo\u0161koj i kulturalnoj razini. Danas u Njema\u010dkoj \u017eivi oko 8 milijuna stranaca, dakle, 10% od ukupnih 82 milijuna stanovnika. Najbrojniju imigrantsku skupinu \u010dine Turci, kojih je oko 1,5 milijuna. Poznato je da se mnogi Turci i drugi useljenici, osobito oni koji dolaze iz ve\u0107inski muslimanskih zemalja, ni nakon nekoliko desetlje\u0107a nisu dobro integrirali u Njema\u010dkoj, pa je te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e milijun novih prido\u0161lica \u2013 koji su u Njema\u010dku stigli iz sasvim druga\u010dijih i tragi\u010dnih okolnosti \u2013 to mo\u0107i u\u010diniti preko no\u0107i. Neki se pribojavaju i me\u0111usobnih sukoba izme\u0111u Turaka i prido\u0161lih Sirijaca, Ira\u010dana, Libijaca i drugih jer, ako ih muslimanska vjera povezuje, njihov jezik, mentalitet i povijest uvelike se razlikuju. Uspje\u0161na integracija kako starijih tako i novih imigranata zahtijevat \u0107e slo\u017eenu organizaciju i puno novaca. Dobro je da je njema\u010dka politika postala razboritija glede toga i \u0161to je nedavno proglasila zakon koji nala\u017ee da novi useljenici moraju u\u010diti njema\u010dki jezik i poha\u0111ati programe integracije, kako bi se mogli \u0161to prije osposobiti za tr\u017ei\u0161te rada, a ne da sami sebe getoiziraju i zadovolje se \u017eivotom na socijalnoj pomo\u0107i. Ako to ne u\u010dine, prijeti im se deportacijom iz Njema\u010dke, \u0161to je razumljivo, iako je pitanje na koji na\u010din to izvesti i u koju zemlju ih deportirati…<\/p>\n

\u25cf Kako Vi gledate na koncept multikulturalizma?<\/strong><\/p>\n

– Bit \u0107u iskren, meni se ideja multikulturalnosti kao takva veoma svi\u0111a. Kao \u010dovjek i kao kr\u0161\u0107anin, volim gledati svijet u svoj njegovoj univerzalnosti, koja nu\u017eno uklju\u010duje razli\u010ditosti. Iz teolo\u0161ke perspektive, svi ljudi i narodi svoj iskon i kona\u010dno odredi\u0161te nalaze u Bogu, a Crkva predstavlja novi i sveop\u0107i Bo\u017eji narod u kojemu su svi ljudi, po Kristu, jednaki pred Bogom te bra\u0107a i sestre jedni drugima. Kr\u0161\u0107ani stoga ne bi smjeli upadati u zamke fobi\u010dnih ideologija. U Francuskoj sam odrastao u kozmopolitskom okru\u017eenju i osobno nemam pote\u0161ko\u0107a s drugim kulturama i pripadnicima drugih vjera. Jako mi se svi\u0111a \u0161to, u zadnje vrijeme, grad Zagreb pa i cijela Hrvatska poprima, da se tako izrazim, sve vi\u0161e \u00bbboja\u00ab. Me\u0111u nama \u017eivi sve vi\u0161e ljudi iz Afrike, Azije i drugih krajeva svijeta. Smatram da nas razli\u010ditost oboga\u0107uje i poma\u017ee nam da rastemo u \u010dovje\u010dnosti.<\/p>\n

No, s druge strane, ne smijemo biti naivni. Istinska multikulturalnost mogu\u0107a je samo na prostoru gdje postoji jedna temeljna doma\u0107a kultura koja svojim vlastitim vrijednostima omogu\u0107uje susret i su\u017eivot razli\u010ditih kultura. To pak zahtijeva da ovakva osnovna kultura ima jasnu predod\u017ebu same sebe i svoga povijesnog, kulturnog, duhovnog i moralnog identiteta, kojih se ne odri\u010de. Na\u017ealost, dana\u0161nja Europa sklona je odricati se mnogih \u010dimbenika koji sa\u010dinjavaju specifi\u010dnost njezinog identiteta. Zbog politi\u010dkog i ekonomskog pragmatizma pokleknula je pred ideologijama krajnjeg liberalizma i permisivizma koje, osobito preko obrazovanja i medija, satiru svaku ideju homogenog kulturnog i vrijednosnog sustava. Stoga, koliko god podupirem susret i su\u017eivot pripadnika razli\u010ditih kultura i vjera, toliko sam protiv multikulturalizma kao ideologije, koja sve ljude i kulture olako poistovje\u0107uje i u ime neke bezli\u010dne raznolikosti zapravo name\u0107e jednoli\u010dno shva\u0107anje kulture i \u017eivota.<\/p>\n

\u25cf Prete\u017eni dio ljudi koji dolaze u Europu muslimanske je vjeroispovijesti. Kako promatrate odnose kr\u0161\u0107ana i muslimana?<\/strong><\/p>\n

– Odnosi izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana oduvijek su bili vrlo slo\u017eeni, \u010desto puni nesporazuma i krivih predod\u017ebi jednih o dugima. Ovi nesporazumi proizlaze ve\u0107 iz same naravi i sadr\u017eaja kuranske objave. Naime, u samoj povijesnoj pojavi islama kr\u0161\u0107ani nisu mogli shvatiti kako je Bog mogao progovoriti poslije njegove kona\u010dne objave u Isusu Kristu, odnosno, za\u0161to Kuran, ako je doista od Boga, nije\u010de temeljne istine kr\u0161\u0107anske vjere kao \u0161to su Bo\u017eje utjelovljenje, Kristovu otkupiteljsku smrt na kri\u017eu, Bo\u017eje trojstvo itd. Sa svoje strane, Kuran na vi\u0161e mjesta navodi da on nastavlja, ispravlja i dovr\u0161uje objavu danu \u017didovima i kr\u0161\u0107anima, premda se sadr\u017eajno u mnogo\u010demu od nje udaljuje. Tako su kr\u0161\u0107ani i muslimani gotovo od samog po\u010detka gledali jedni na druge kao na nevjernike i neprijatelje. Od srednjeg vijeka sve do renesanse, kr\u0161\u0107anski i muslimanski svijet bila su uglavnom dva svijeta u sukobu. \u0160to je vojna situacija me\u0111u njima bila napetija, to je mr\u017enja rasla i me\u0111usobne, osobito kvaziteolo\u0161ke, polemike bile o\u0161trije, pune osuda i vrije\u0111anja. Me\u0111utim, bilo je i u onakvom kontekstu mirnijih razdoblja obilje\u017eenih ekonomskim i kulturnim razmjenama kao, na primjer, u 11. i 12. stolje\u0107u. Znamo koliko latinska skolastika duguje arapskim filozofima, no, manje je poznat golemi utjecaj islamskih umjetnosti na, primjerice, goti\u010dku i baroknu arhitekturu, kao i na likovno ukra\u0161avanje vjerskih knjiga. To razdoblje povijesti nam, dakle, ukazuje na sukob, ali i na mogu\u0107i plodonosni susret kr\u0161\u0107anske i islamske civilizacije. U sli\u010dnoj smo situaciji i danas.<\/p>\n

Zapadnja\u010dki kolonijalizam u 19. stolje\u0107u imao je u svojim po\u010decima potencijale da na ekonomskoj i kulturnoj razini pomiri zapadni i islamski svijet, no, na\u017ealost, to se nije dogodilo. Zapadnjaci su muslimanima nametali svoj na\u010din \u017eivota i rascjepkali njihove teritorije. Ve\u0107ina dana\u0161njih arapskih dr\u017eava nastala je tijekom dekolonijalizacije, tj. nakon kona\u010dnog ukinu\u0107a Osmanskog Carstva poslije Prvog svjetskog rata sve do 1960-ih godina. Te su dr\u017eave morale iz tradicionalnog, plemenskog i feudalnog ure\u0111enja prije\u0107i na moderni politi\u010dki poredak zasnivan na ideji nacije i demokracije, \u0161to velika ve\u0107ina njih nije uspjela. Sa svoje strane, osobito nakon ponovnog uspostavljanja dr\u017eave Izrael, 1948. godine, Zapad i dalje \u017eeli imati ingerenciju na prostore Bliskog istoka, \u0161to izaziva gor\u010dinu i neprijateljstvo muslimana. Mnogi dana\u0161nji problemi izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana ili zapadnog i islamskog svijeta \u2013 iako ni ti pojmovi nisu jednozna\u010dni \u2013 vezani su upravo uz njihovu dugu i te\u0161ku zajedni\u010dku povijest, naro\u010dito od doba kolonijalizma naovamo.<\/p>\n

Danas, kr\u0161\u0107ansko-muslimanski odnosi uvelike ovise o prostoru i ljudima. Nakon stolje\u0107\u0101 osuda, Katoli\u010dka crkva se na Drugom vatikanskom koncilu jasno opredijelila za me\u0111ureligijski dijalog, posebno sa \u017didovima i muslimanima. Poslijekoncilski pape su uvelike doprinijeli na tom polju. Iako su ti odnosi danas puno bolji nego prije, mislim da jo\u0161 uvijek prevladavaju predrasude i neznanje s jedne i druge strane, koji onda ra\u0111aju strah od drugoga i iracionalna, pa i mogu\u0107a nasilni\u010dka pona\u0161anja. Zato je va\u017eno u dana\u0161nje vrijeme razvijati religijsku kulturu, koja \u0107e u vlastitu viziju svijeta znati uklju\u010diti i pripadnike drugih vjerskih tradicija i njihove duhovne i moralne vrijednosti. Isto tako, koliko god na Zapadu danas \u017eivjeli u sekulariziranim dru\u0161tvima i u takozvano postmoderno doba, treba priznati da religije jo\u0161 uvijek imaju zna\u010dajnu ulogu na svjetskoj pozornici. One mogu biti djelotvorni \u010dimbenici mira i pomirenja na dru\u0161tvenim, nacionalnim i me\u0111unarodnim razinama, ali isto tako mogu poslu\u017eiti kao ideolo\u0161ko oru\u0111e kojim \u0107e se sijati jo\u0161 ve\u0107i razdori i mr\u017enja. Zato Katoli\u010dka crkva usrdno poziva sve vjernike diljem svijeta na me\u0111usobno po\u0161tovanje i na suradnju radi boljitka cjelokupnog \u010dovje\u010danstva. Isto tako, Crkva jasno poru\u010duje kako mirovni procesi na Bliskom istoku nisu mogu\u0107i bez me\u0111ureligijskog dijaloga, kojeg osobito treba poticati i razvijati u konkretnim konfliktnim sredinama. Me\u0111ureligijski dijalog je tako\u0111er bitan \u010dimbenik integracije muslimana i drugih prido\u0161lica u zapadnoeuropskim dru\u0161tvima. To sve vi\u0161e uvi\u0111aju vlastodr\u0161ci i dr\u017eavne institucije u Zapadnoj Europi. Ovakva nova situacija neizbje\u017eno propitkuje i na\u0161a shva\u0107anja sekularnosti, koja \u0107e religijama morati ponovno prona\u0107i neko pozitivno mjesto. Paradoksalno, islam i muslimani su tome puno doprinijeli.<\/p>\n

\u25cf Je li muslimane koji dolaze iz posve druga\u010dijega civilizacijskog okru\u017eenja uop\u0107e mogu\u0107e integrirati u europski sustav vrijednosti?<\/strong><\/p>\n

– To je te\u0161ko, ali nezaobilazno pitanje. U europskim zemljama postoje razli\u010diti pristupi integraciji doseljenika. Na\u017ealost, \u010dinjenica je da su imigrantske populacije naj\u010de\u0161\u0107e bile marginalizirane i getoizirane, \u0161to je dovelo da se osje\u0107aju dru\u0161tveno nepo\u017eeljnima i odba\u010denima. Ovo velikim dijelom obja\u0161njava frustracije i animozitet koje sada tre\u0107a ili \u010dak \u010detvrta generacija useljenika osje\u0107a prema zemlji koja ih je primila. To se naro\u010dito vidi u Francuskoj, gdje \u017eivi najve\u0107i broj muslimana u zapadnoj Europi, oko 6 milijuna ili gotovo 10 posto ukupnog stanovni\u0161tva. Sli\u010dan problem postoji u Velikoj Britaniji, Njema\u010dkoj, Belgiji i drugim zemljama. Ova je \u010dinjenica, na\u017ealost, jedan od glavnih uzroka fenomenu tzv. neod\u017eihadizma koji se proteklih godina kao virus pro\u0161irio osobito po ve\u0107im europskim predgra\u0111ima, iz kojih su onda mladi ljudi, neintegrirani, otu\u0111eni, \u010desto s delikventnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, oti\u0161li pridru\u017eiti se i ratovati za tzv. Islamsku dr\u017eavu.<\/p>\n

Me\u0111utim, svaka integracija je dugotrajan proces, koji tra\u017ei obostran anga\u017eman, kako od zemlje primateljice, tako i od prido\u0161lica. Sla\u017eem se s egipatskim islamologom, isusovcem Samirom Khalilom Samirom, koji u svojoj knjizi Islam na Zapadu jasno ka\u017ee kako postupak integracije treba biti pokrenut jo\u0161 prije nego \u0161to se iseljenici upute u \u017eeljenu zemlju, odnosno, da bi ve\u0107 u vlastitoj zemlji, u okvirima doti\u010dnih veleposlanstava, morali pro\u0107i odre\u0111ene te\u010dajeve kroz koje \u0107e se upoznati s kulturom, jezikom i obi\u010dajima zemlje u koju se \u017eele useliti. Bez ovakve pripreme, doseljavanje postaje stihijsko, podlo\u017eno mnogim nesporazumima, razo\u010daranjima i dalekose\u017enim frustracijama, kako kod useljenika tako i kod doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Naravno, u izvanrednim situacijama kao \u0161to je trenutni rat na Bliskom istoku takvu vrstu priprema nije mogu\u0107e provesti, no, zato je va\u017eno da odmah pri dolasku u zemlju useljenici budu vo\u0111eni i pra\u0107eni. Doseljenik koji ne \u017eeli prihvatiti osnovne vrijednosti zemlje koja ga je primila nema moralno pravo ostati u njoj. U proces integracije trebaju biti uklju\u010deni svi relevantni dru\u0161tveni \u010dimbenici, od gradskih institucija preko \u0161kola i odgovaraju\u0107ih udruga. Va\u017ean doprinos u svemu tome mogu dati i vjerske zajednice. U zapadnoj Europi doprinos katoli\u010dkih \u017eupa je doista velik na tom polju.<\/p>\n

\u25cf Svjedo\u010dimo li islamizaciji Europe kao \u0161to tvrde neki pojedinci? I mo\u017ee li duhovno dezintegrirana Europa odgovoriti na izazov muslimanskih useljenika koji imaju jasno definiran religijski identitet?<\/strong><\/p>\n

– \u00bbIslamizacija Europe\u00ab je, po mojem mi\u0161ljenju, islamofobska floskula koja prije svega slu\u017ei za iracionalno pla\u0161enje ljudi i nepotrebno stvaranje neprijatelja. Da bi moglo do\u0107i do odre\u0111ene islamizacije europskog kontinenta, trebala bi na tom kontinentu \u017eivjeti polovica ili barem tre\u0107ina muslimanskog stanovni\u0161tva, dok danas u Europskoj uniji, koja broji oko 500 milijuna stanovnika, muslimana ima tek dvadesetak milijuna, dakle, niti 5% ukupnog europskog stanovni\u0161tva. Svesti problematiku na ovu dimenziju je neozbiljno.<\/p>\n

Me\u0111utim, sla\u017eem se s Vama da ve\u0107ina muslimanskih prido\u0161lica jest vezana uz vjeru. To ne zna\u010di da su svi prakti\u010dni vjernici. Naprotiv, dokazano je da samo 5 do 10% muslimana koji \u017eive u Europskoj uniji redovito prakticira svoju vjeru po islamskim propisima. Ne\u0161to vi\u0161e, navodno oko 25%, sudjeluje u ramazanskom postu ili drugim vjerskim obi\u010dajima kojim izra\u017eavaju svoj osje\u0107aj kulturolo\u0161ke pripadnosti islamskom svijetu. Dakle, ni u vjerskoj praksi muslimani Europe nisu jedinstveni i pogre\u0161no je misliti da se svima njima slobode koje u\u017eivaju u zapadnim sekularnim dru\u0161tvima ne svi\u0111aju.<\/p>\n

No, \u010dinjenica je da op\u0107enito mentalitet muslimana te\u0161ko razdvaja religiju i dru\u0161tveno-politi\u010dki \u017eivot. Odatle proizlazi njihovo \u010desto krivo shva\u0107anje sekularizacije, kao neke vrste \u00bbbezbo\u017enog\u00ab dru\u0161tva u kojem su se kr\u0161\u0107ani, odnosno, \u00bbZapadnjaci\u00ab odrekli svojih temeljnih vjerskih po\u010dela. S druge strane, ne razumiju ili ne \u017eele razumjeti da je upravo sekularizacija \u2013 jer je zasnivana na egalitarnom gra\u0111anskom pravu i slobodi pojedinaca \u2013 ta koja omogu\u0107uje njihovu na\u010delno ravnopravnu prisutnost u Europi. Takva ravnopravnost nemuslimana u muslimanskim zemljama ne postoji, osobito ne u onim tobo\u017ee \u00bbreligioznijima\u00ab.<\/p>\n

Me\u0111utim, treba tako\u0111er upozoriti da se jedan od uzroka koji je zasigurno ote\u017eao integraciju muslimana u Europi nalazi u \u010dinjenici da europske zemlje uglavnom nisu dovoljno vrednovale vjerski element kao sastavni dio njihova identiteta. Tu vidim pozitivan doprinos muslimana hipersekulariziranoj Europi, koja je religiju svela na privatnu dimenziju bez dru\u0161tvenog zna\u010daja. S druge strane, to ne zna\u010di da europska dru\u0161tva moraju potvrdno odgovoriti na sve muslimanske vjerske zahtjeve. Potrebna je susretljivost, dijalog i odre\u0111eni kompromis s jedne i druge strane. Tako, umjesto dualisti\u010dkih alternativa poput onih o \u00bbislamizaciji Europe\u00ab ili \u00bbeuropeizaciji islama\u00ab, dijelim mi\u0161ljenje poznatog kr\u0161\u0107anskog islamologa Mauricea Borrmansa koji isti\u010de kako je puno konstruktivnije promicati ideju Europe i islama kao obostranu priliku. Nema sumnje da muslimani nekim svojim duhovnim i moralnim vrijednostima mogu obogatiti Europu. Sa svoje strane, muslimani mogu tako\u0111er puno toga nau\u010diti od Europe i to iskustvo onda prenijeti u svoje zajednice i zemlje podrijetla. Mentalni sklop velikog broja muslimana diljem svijeta se mijenja i polako prilago\u0111ava tekovinama modernog doba. To nije uvijek drago njihovim vjerskim vo\u0111ama, ali \u0107e se i oni morati nositi s time, ako ne \u017eele zabluditi u radikalizam ili upasti u svojevrsnu religijsku \u0161izofreniju.<\/p>\n

\u25cf Kako \u0107e se masovnije useljavanje u Europu odraziti na europski identitet? I mo\u017eemo li uop\u0107e vi\u0161e govoriti o jedinstvenome europskom identitetu u situaciji kad se Europa odri\u010de kr\u0161\u0107anskoga kulturnog naslije\u0111a i tako udaljava od onoga \u0161to bi se moglo nazvati njezinim duhovnim centrom?<\/strong><\/p>\n

– Mogu\u0107e odgovore na ovo pitanje ve\u0107 smo nazna\u010dili kroz ovaj razgovor. Rekli smo da broj\u010danost useljenika nije jo\u0161 ni blizu tako velika da bi u skoroj budu\u0107nosti mogla ozbiljnije ugroziti europski identitet. S druge strane, sve ve\u0107i broj prido\u0161lica, naro\u010dito onih iz drugih kultura i civilizacija, sigurno \u0107e europskim dru\u0161tvima i Europljanima nametnuti nove obrasce \u017eivota, kojima \u0107e morati nau\u010diti \u017eivjeti s drugima. Me\u0111utim, treba priznati da je moderna Europa vi\u0161e zasnivana na vrijednostima humanizma i prosvjetiteljstva negoli samog kr\u0161\u0107anstva, iako te iste vrijednosti nisu zamislive bez vi\u0161estoljetnog doprinosa kr\u0161\u0107anstva. No, kao \u0161to se identitet modernih nacija u dana\u0161njim globalnim procesima mijenja, tako se mijenja i uloga religije u definiraju identiteta jednog prostora ili skupine ljudi. Tome smo svjedoci na vlastiti na\u010din i u Hrvatskoj.<\/p>\n

Osobno mislim da se kr\u0161\u0107ani danas moraju vi\u0161e anga\u017eirati i svoj identitet prije svega potvr\u0111ivati na stvarala\u010dkoj snazi Evan\u0111elja, a ne na \u017ealovanju za minulim vremenima, kada je Europa bila \u00bbkr\u0161\u0107anska\u00ab. Ako je pravilno \u017eivljena, kr\u0161\u0107anska vjera u sebi uvijek ima integrativni element kojim se ostvaruje temeljno na\u010delo kr\u0161\u0107anske ljubavi. Ali to moraju svojim \u017eivotom pokazati sami kr\u0161\u0107ani, kako na dru\u0161tveno-politi\u010dkom, tako i na kulturnom planu. Tako \u0161to ne treba o\u010dekivati od europskih institucija, koje su ionako usredoto\u010dene samo na sebe.<\/p>\n

Svidjelo se to nama ili ne, u dana\u0161njem globalnom svijetu, nacionalni i kulturalni identiteti postaju nu\u017eno pluralni. U tom smislu, volim citirati proro\u010dke rije\u010di oranskog biskupa Pierrea Claveriea, kojeg su 1996. godine na\u017ealost ubili islamisti tijekom krvavog gra\u0111anskog rata u Al\u017eiru. Biskup Claverie je govorio da nema \u010dovje\u010danstva u jednini i da je \u010dovje\u010danstvo nu\u017eno u mno\u017eini. \u010covje\u010danstvo sa\u010dinjavaju razli\u010diti ljudi i skupine, koje povezuje zajedni\u010dko \u010dovje\u0161tvo. Kr\u0161\u0107anska teologija posljednjih godina \u010desto isti\u010de kako je jedno od najve\u0107ih izazova na\u0161ega vremena upravo spojiti identitet i alteritet, odnosno, znati sa\u010duvati svoje ostaju\u0107i otvoren drugima. Postaviti raspravu u ovakvim okvirima specifi\u010dno je kr\u0161\u0107anski i europski.<\/p>\n

* Intervju objavljen u: Obnova, \u010dasopis za kulturu, dru\u0161tvo i politiku, 4 (2016.) 7, 28-42. [Tema broja: Migracije i multikulturalizam.]<\/p><\/blockquote>\n

Prometej<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zato je va\u017eno u dana\u0161nje vrijeme razvijati religijsku kulturu, koja \u0107e u vlastitu viziju svijeta znati uklju\u010diti i pripadnike drugih vjerskih tradicija i njihove duhovne i moralne vrijednosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-220400","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=220400"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220400\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=220400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=220400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=220400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}