{"id":220301,"date":"2017-01-25T09:13:10","date_gmt":"2017-01-25T08:13:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=220301"},"modified":"2017-01-25T09:16:03","modified_gmt":"2017-01-25T08:16:03","slug":"pernar-i-malagurski-desnica-za-21-vek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/01\/25\/pernar-i-malagurski-desnica-za-21-vek\/","title":{"rendered":"Pernar i Malagurski\u2013desnica za 21. vek"},"content":{"rendered":"

\"pernar_malagurski\"<\/a>
\nAutor: Bartul \u010covi\u0107<\/strong>\t<\/p>\n

Savezni\u0161tvo Ivana Pernara, hrvatskog politi\u010dara, i Borisa Malagurskog, redatelja iz Srbije, u posljednje vrijeme spada u red zanimljivijih politi\u010dkih fenomena. Prijateljstvo ova dva mlada dru\u0161tvena aktera u najve\u0107oj mjeri izgra\u0111eno je u vrtlogu svakodnevne hiperprodukcije medijskog sadr\u017eaja, prvenstveno putem dru\u0161tvenih mre\u017ea. Javna sveprisutnost oslonjena na dugogodi\u0161nji aktivisti\u010dki sta\u017e, odnosno stalno izbacivanje dokumentarno-propagandnih filmskih sadr\u017eaja, omogu\u0107ili su Pernaru i Malagurskom rast popularnosti kakav je rijetko vi\u0111en u polju politike ili kulture.<\/p>\n

Nikada dosad niti jedan opozicijski akter nije ovako vje\u0161to plivao unutar medijskih okvira koje donosi digitalno doba. Jedna od najava ove prekograni\u010dne koalicije bila je Malagurskovljeva bombasti\u010dna monta\u017ea prvog zna\u010dajnijeg Pernarovog govora kao saborskog zastupnika, kojem su pridodani dramati\u010dni zvu\u010dni i vizulani efekti (ovaj istup Malagurski je, valjda za potrebe ovda\u0161nje publike, titlovao na srpski). Ovakva vrsta suradnje hrvatske je medije inspirirala da Malagurskog nazivaju \u201ePernarovim Majklom Murom\u201c. Ukupan broj fejsbuk pratitelja ovog dvojca pribli\u017eava se polako ali sigurno broju od pola milijuna, i tjera nas da postavljamo razna pitanja o povijesnim uslovima njihove popularnosti te do koje se mjere politi\u010dki stavovi ove dvojice mogu smatrati opozicionim ili \u010dak antisistemskim?<\/p>\n

Sistemske snage antiestabli\u0161menta<\/strong><\/p>\n

U spomenutom saborskom govoru, Ivan Pernar je kriti\u010dki adresirao politiku SAD i NATO-a, te time zaista napravio presedan i poremetio zadane okvire djelovanja u toj instituciji. Tako\u0111er, Pernar se istakao kao veliki kriti\u010dar Franje Tu\u0111mana i netko tko otvara sumnje u \u201elegitimitet\u201c tzv. Domovinskog rata.<\/p>\n

Ovim i drugim postupcima najbolji hrvatski prijatelj Borisa Malagurskog zaista se profilirao kao predstavnik istinske antiestabli\u0161ment opcije, koji se manje ili vi\u0161e \u017eestoko obru\u0161ava na koncepte koji su do dana\u0161njeg dana u hrvatskoj mejnstrim politici smatrani \u201enadstrana\u010dkim\u201c i nedodirljivim pitanjima. Me\u0111utim, primjeri Pernarove stranke \u017divog zida i raznih drugih grupacija u Europi i svijetu u\u010de nas tome da antiestabli\u0161mentske opcije ne djeluju nu\u017eno u antisistemskim tj. lijevim okvirima, ve\u0107 naprotiv, mogu poslu\u017eiti kako korisni perpetuatori vladaju\u0107e ideologije u politi\u010dki \u201etrusnim\u201c vremenima. Jedna od boljih ilustracija ovoga bio je stav \u017divog zida prema izbjeglicama u tranzitu kroz Hrvatsku. Ova stranka sa solidno razvijenim mogu\u0107nostima za terensko djelovanje niti u jednom trenutku nije pozvala na pru\u017eanje pomo\u0107i izbjeglicama.1<\/p>\n

Ivan Pernar, ideolog, osniva\u010d i prvi \u010dovjek danas \u010detvrte po snazi grupacije u hrvatskom Saboru, na politi\u010dku scenu stupio je u prvoj polovici 2011. godine kao jedan od pokreta\u010da tzv. Fejsbuk prosvjeda, prvih masovnih pobuna nakon izbijanja ekonomske krize kojima je cilj bilo ru\u0161enje tada\u0161nje premijerke Jadranke Kosor.<\/p>\n

Nedugo nakon smirivanja prosvjeda, na kojima je ideolo\u0161ki spektar u\u010desnika sezao od euroskepti\u010dne prousta\u0161ke desnice do tada veoma mladih grupa nove ljevice, Pernar osniva stranku naziva Savez za promjene. Pod ovim imenom stranka je djelovala do 2014. godine, kada mjenja ime u \u017divi zid. Amblem stranke je crno-\u017eute boje, kombinacije koju kao obilje\u017eje naj\u010de\u0161\u0107e koriste libertarijanske grupe.2<\/p>\n

Strana\u010dka propagandno-politi\u010dka aktivnost od samog po\u010detka bila je usko definirana i prvenstveno vezana uz pravo na stanovanje, jedan od goru\u0107ih dru\u0161tvenih problema koje je dodatno intenzivirala socijalna devastacija i ostale posljedice krize. Prili\u010dno konstantan i siguran rast popularnosti opcije usmjerene na ovo pitanje potvr\u0111uje i to \u0161to su izborni rezultati \u017divog zida od oko 94.000 glasova s izbora krajem 2015. \u201epodebljani\u201c na gotovo 120.000 glasova na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. godine. Valja napomenuti da je ovaj impresivan elektoralni uspjeh ostvarila stranka koja se po\u010detkom 2015. mu\u010dila prikupiti 10.000 potpisa za kandidaturu vlastitog kandidata na predsjedni\u010dkim izborima.<\/p>\n

Pored terenske aktivnosti i medijske politike, koju prvenstveno kreira Pernar kroz svoju ulogu \u201estand-up\u201c politi\u010dara, kako je pisano na portalu Bilten, postoji jo\u0161 jedan faktor vi\u0161egodi\u0161njeg uspjeha \u017divog zida, koji mu je omogu\u0107io da od nule izgradi aktivisti\u010dku mre\u017eu, \u010dlanstvo od 15.000 ljudi i postane relevantan parlamentarni akter. Taj faktor je, dakako, nedostatak relevantne lijeve politi\u010dke platforme, kako u Hrvatskoj tako i u svim ostalim postjugoslavenskim zemljama. Jo\u0161 od prosvjednog talasa prije pet godina, \u017divi zid je borbom protiv ovrha zauzimao podru\u010dje lijevog djelovanja. Obrana socijalnog standarda i otpor policiji povijesno gledano apsolutno spada u lijeve borbe. Me\u0111utim, Pernarovi sljedbenici ovo lijevo djelovanje prevode u desne okvire. Ono \u0161to je zapravo represija nad radnicima i radnicama koji ne mogu otpla\u0107ivati kredite oni tuma\u010de kao borbu potla\u010denih Hrvata protiv stranih banaka. Pritom su nerijetka izlijetanja iz dominantne antibankarske retorike u Pernarove \u201eantimasonske\u201c teorije zavjere. Feti\u0161izacija kapitalizma isklju\u010divim \u010ditanjem kroz prizmu financijskog sektora i maskiranje klasnog interesa pojmovima kao \u0161to je \u201ekorupcija\u201c ili \u201etajkuni\u201c uvijek je bilo ni\u0161ta drugo nego temelj retorike desnog populizma.<\/p>\n

\u0160ovinizam u visokoj produkciji<\/strong><\/p>\n

Srbija je (uz Republiku Srpsku) do pro\u0161le godine \u010dinila jedinu dr\u017eavu (entitet) na prostoru biv\u0161e Jugoslavije u kojoj od izbijanja ekonomske krize nije vi\u0111ena relevantna uli\u010dna mobilizacija. Stoga u nekoj mjeri u kontekstu Srbije nije bilo uslova za primjenjivanje recepta \u017divog zida.<\/p>\n

Nakon pro\u0161lih parlamentarnih izbora u skup\u0161tini su se pojavile brojnije antinaprednja\u010dke snage, ali u pravilu se radi o strankama koje su\u0161tinski ne dovode u pitanje smer ekonomske politike vlade, dok s druge strane eksplicitnije zagovaraju zao\u0161trenu nacionalisti\u010dku retoriku. Ho\u0107e li ove snage izroditi relevantnog kandidata za osvajanje vlasti, ili \u0107e ih Vu\u010di\u0107 neutralizirati vlastitim pomjeranjem udesno, odnosno sve \u010de\u0161\u0107im igranjem na kartu \u201eugro\u017eenosti Srba\u201c i me\u0111uetni\u010dkih tenzija iz devedesetih, nije jo\u0161 sasvim jasno.<\/p>\n

Pravilo prema kojemu najozbiljniju prijetnju za donedavno nedodirljivi establi\u0161ment \u010dine jo\u0161 \u201edesnije\u201c snage potvr\u0111uju primjeri Trampa u SAD, Vildersa u Holandiji, Nacionalnog fronta u Francuskoj itd., a razli\u010diti re\u017eimi se na razli\u010dite na\u010dine nose s ovom prijetnjom po svoju poziciju.<\/p>\n

Kao jedan od najrelevantnijih opinion mejkera desne opozicije u Srbiji, nametnuo se redatelj Boris Malagurski. Agitator Vladimira Putina i Donalda Trampa kontinuirano djeluje putem vlastite televizijske emisije \u201eGlobalno\u201c na kanalu BN, dru\u0161tvenih mre\u017ea na kojima vlastitu kratku biografiju predstavlja rije\u010dima \u201esuprug, drug, revolucionar\u201c i dokumentarnih filmova od kojih je najpoznatiji \u201eTe\u017eina lanaca\u201c, posve\u0107en raspadu SFRJ.<\/p>\n

Kao i sve politi\u010dke opcije nove desnice u 21. veku i njeni simpatizeri, Malagurski, koji se ne libi politiku \u0161tednje vlasti u Srbiji nazvati \u201epogubnom\u201c, uspjeh gradi na kidnapiranju dijela lijeve antikapitalisti\u010dke retorike i njenog skrnavljenja u cilju o\u010duvanja desnog ideolo\u0161kog okvira. Tako Malagurski svoj \u201eantiimperijalizam\u201c gradi kroz ekstremno nacionalisti\u010dke argumente o npr. Kosovu, kojeg uspore\u0111uje s Islamskom dr\u017eavom iz razloga \u0161to na svoju teritoriju nije propustilo Vu\u010di\u0107evu \u201ecrkvu na \u0161inama\u201c, dok s druge strane hvali vo\u0111stva SAD (od Trampove pobjede) i Rusije, dvije najve\u0107e imperijalisti\u010dke velesile na planeti.<\/p>\n

Svoju \u201eantinacionalisti\u010dku\u201c interpretaciju raspada Jugoslavije Malagurski obja\u0161njava detektiraju\u0107i CIA kao glavnog krivca, \u0161to mu omogu\u0107ava izbjegavanje kritiziranja zlo\u010dina\u010dkih manifestacija lokalnih nacionalizama, poglavito srpskog. Ono u \u010demu je samoprozvani revolucionar najlak\u0161e uo\u010dljiv kao perpetuator vladaju\u0107e ideologije jesu vatreni mizogini i seksisti\u010dki ispadi, bez kojih gotovo da ne mo\u017ee pro\u0107i nijedan njegov nastup.<\/p>\n

Malagurski tako predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar Kitarovi\u0107, za razliku od njenih mu\u0161kih kolega, oslovljava isklju\u010divo prvim imenom ili pogrdnim nadimkom \u201emiss bikini\u201c.3 Po\u010detkom pro\u0161le godine, u maniri klasi\u010dnog predstavnika gra\u0111anske desnice, Malagurski je smrt glumca Dragana Nikoli\u0107a ispratio \u017ealjenjem zbog sve manjeg broja \u201epravih \u0161mekera\u201c i istovremeno kao jedan od uzroka devastacije dru\u0161tva prepoznao \u201estarlete\u201c koje mladima promovi\u0161u \u201eseksualno nemoralno pona\u0161anje i raspiruju najni\u017ee strasti\u201c.<\/p>\n

Kao i obi\u010dno, spoznajna vrijednost propagandnih aktivnosti Borisa Malagurskog je nikakva, budu\u0107i da krajnje posljedice predstavlja kao uzroke. Ona pozicija koja, kao \u0161to je pisano na Ma\u0161ini, \u201eprenebregava da vidi [\u2026] da su starlete \u017eene koje su pravila igre rodnih uloga u kapitalizmu [\u2026] samo ogolile do ekstrema\u201c ne mo\u017ee se nazvati antisistemskom.<\/p>\n

Predstavnici kvaziopozicione elite svoju kritiku dru\u0161tvene realnosti nikada ne\u0107e usmeriti ka mehanizmima klasne ili rodne dominicije, ve\u0107 \u0107e, uslijed izbjegavanja tuma\u010denja kapitalizma kao dru\u0161tvenog sistema koji radnicima, \u017eenama i drugim potla\u010denim skupinama ukida radna i socijalna prava, vje\u010dno doprinositi normalizaciji eksploatacije i nasilja, a njihove \u017ertve pribijati na zid srama.<\/p>\n

Ekonomija bez ideologije<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107i da smo na nekoliko mjesta konstatirali utjecaj vladaju\u0107e ideologije na dva mo\u017eda najpopularnija \u201eantisistemska\u201c aktera u regiji, red je poku\u0161ati locirati kojem to to\u010dno aspektu te ideologije Pernar i Malagurski mogu \u201ezahvaliti\u201c na svojoj uspje\u0161nosti.<\/p>\n

S obzirom na spomenuto posu\u0111ivanje lijeve retorike o pitanjima od kojih zavisi trenutna egzistencija ve\u0107ine stanovni\u0161tva (politike \u0161tednje, ovrhe itd.) i istovremeno odbacivanje politi\u010dkih principa kao \u0161to su feminizam ili antinacionalizam, bez kojih ljevica ne mo\u017ee prerasti razne nacionalne, rodne i druge granice, o\u010dito je da Pernar i Malagurski imaju uzemljenje u konstruktu bez kojeg je liberalna politi\u010dka teorija nezamisliva. To je, naravno, konstrukt o tobo\u017enjoj podjeli politike na \u201eideologiju\u201c i \u201eekonomiju\u201c.<\/p>\n

Ova \u201epodjela\u201c teoreti\u010darima zavjere, nacionalistima i seksistima dozvoljava da uz mrvicu desnog populizma zauzmu \u201erevolucionarni\u201c stav i u periodu krize glume alternativu postoje\u0107em sistemu a da ne ugroze \u0161ovinizam, a socijaldemokratima i liberalima omogu\u0107ava da glume \u201elijevu stranu\u201c ideolo\u0161kog spektra bez adresiranja kapitalisti\u010dkih odnosa.<\/p>\n

Povijest je pokazala da su neke od najautoritarnijih politi\u010dkih praksi (izme\u0111u ostalog) zapo\u010dele desnim kooptiranjem lijeve retorike i \u201ekritikom\u201c kapitalizma isklju\u010divo kroz prizmu financijskog sektora i antibankarske slogane. Povijest je isto tako pokazala da na ove politi\u010dke prakse odgovor mo\u017ee dati samo socijalisti\u010dka ljevica. Stoga bi jedan od preduvjeta za borbu protiv desnice 21. vijeka bilo nepopustljivo zauzimanje lijevih principa u svim aspektima dru\u0161tvene realnosti, a to prvenstveno uklju\u010duje odbijanje razgrani\u010davanja idelogije i ekonomije. <\/p>\n

\n

1.\t\u010clanovi \u017divog zida u ovom pitanju u potpunosti su se stopili s rasisti\u010dkim argumentima ve\u0107ine hrvatskih politi\u010dara o \u201emu\u0161karcima koji ne ostaju u Siriji da brane svoje domove\u201c itd., uz povremeni populisti\u010dki manevar i prozivanje \u201eZapada\u201c kao katalizatora izbjegli\u010dke krize.
\n2.\tLibertarijanci se zala\u017eu za najekstremniji oblik \u201eLaissez-faire\u201d politike, odnosno maksimalno pogodovanje privatnom kapitalu naspram dr\u017eave.
\n3.\tUpotreba ovog nadimka zapo\u010dela je otkako su srbijanski i hrvatski tabloidi objavili ljetne fotografije Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107 u kupa\u0107em kostimu na svojim naslovnicama.<\/p><\/blockquote>\n

Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0161ta upotreba dru\u0161tvenih mre\u017ea, antiimperijalisti\u010dka retorika i prizivanje socijalne pravde deluju kao dovoljni za pozicioniranje na politi\u010dkoj sceni. Me\u0111utim, da li iza pompeznih izjava nu\u017eno stoje antisistemski akteri?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":220302,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-220301","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220301","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=220301"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220301\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/220302"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=220301"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=220301"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=220301"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}