{"id":219951,"date":"2017-01-18T09:29:37","date_gmt":"2017-01-18T08:29:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=219951"},"modified":"2017-01-18T09:29:37","modified_gmt":"2017-01-18T08:29:37","slug":"kardinalova-laza-i-paralaza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/01\/18\/kardinalova-laza-i-paralaza\/","title":{"rendered":"Kardinalova la\u017ea i parala\u017ea"},"content":{"rendered":"

\"Snjezana-Banovic\"<\/a>Autorica: Snje\u017eana Banovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee li se sve ono \u0161to je s kulturom napravljeno u Jugoslaviji doista opisati kao \u201ekori\u0161tenje straha i neistina kao na\u010dina djelovanja\u201c, kao \u201ega\u017eenje prava\u201c i kao \u201ezatiranje\u201c i \u201emr\u017enje\u201c prema svemu hrvatskome, kako to tvrdi nadbiskup Bozani\u0107? Istaknuti glazbeni umjetnik Emil Cossetto, koji je jama\u010dno o tome znao vi\u0161e nego nadbiskup, naziva to razdoblje upravo suprotno, najto\u010dnije: plimnim valom kulturne euforije. A ne zatiranjem kulture i njezinim \u201ekorjenitim suprotstavljanjem”<\/p>\n

Od svih teza koje je nadbiskup kardinal Josip Bozani\u0107 izgovorio u svojoj poslanici na misi zahvalnici na dan me\u0111unarodnog priznanja Hrvatske naj\u017ee\u0161\u0107e je odzvonila ona o \u201ekorjenitom suprotstavljanju hrvatskoj kulturi\u201c obiju Jugoslavija ili kako to kardinal slikovito re\u010de \u2013 \u201edvaju eksperimenata s ju\u017enoslavenskom dr\u017eavom\u201c. Ostavimo sad po strani dosege one prve koju s pravom zovemo tamnicom naroda i posvetimo se dosezima one druge, Titove Jugoslavije \u010diji je komunisti\u010dki mrak, po Bozani\u0107u, radio sve da \u201ezatomi i poni\u0161ti\u201c hrvatsku kulturu.<\/p>\n

Vratimo li se dovoljno unatrag, u tu fatalnu 1945., na\u0107i \u0107emo se u ratom i zlo\u010dinom opusto\u0161enoj zemlji nepismenih \u2013 samo u Hrvatskoj \u017eivi ih pola milijuna \u2013 \u010dak 20 posto stanovni\u0161tva iznad 10 godina. Bozani\u0107u mrski re\u017eim ne spava, organizira vi\u0161e od 3000 te\u010daja opismenjavanja s preko 40 tisu\u0107a polaznika, a cjelokupni rad na polju likvidacije nepismenosti odvija se u domovima kulture organiziranima diljem zemlje o \u010demu svjedo\u010de detaljni Izvje\u0161taji o radu na polju narodnog prosvje\u0107ivanja, koji se \u010duvaju u Hrvatskome dr\u017eavnom arhivu. Godine 1947. u Hrvatskoj ih djeluje \u010dak 852, od \u010dega su \u010dak 203 narodna sveu\u010dili\u0161ta kroz koja je u tom razdoblju prolazi milijun i pol slu\u0161a\u010da.<\/p>\n

Tri godine poslije, u Hrvatskoj djeluje 567 kulturnih dru\u0161tava, od \u010dega su \u010dak 72 manjinska. Ne pitajte me za to\u010dan broj \u010dlanova jer ih nije mogu\u0107e utvrditi, no pretpostavlja se da ih je bilo izme\u0111u 30 i 40 tisu\u0107a. Naro\u010dita se pozornost posve\u0107uje tiskanju tzv. \u010ditanki za narod i brojnim popularnim izdanjima s niskim cijenama te masovnom distribuiranju knjiga u sve krajeve zemlje te u organizaciju knji\u017enica kojih je u Hrvatskoj iste godine bilo \u010dak 533 s oko 1000 \u010ditaonica.<\/p>\n

Na primjeru kazali\u0161ta, prioritetnog sektora onda\u0161nje kulturne politike, to izgleda ovako: do 1949., ve\u0107ina se vizija ostvaruje po uzoru na sovjetski model obnove u duhu Staljinove politike izgradnje novih postrojenja. To je razdoblje velikog poleta kad svaki grad u svakom kotaru u zemlji tra\u017ei svoje kazali\u0161te, ona se potom i otvaraju, tako da od 14 javnih kazali\u0161ta na teritoriju Jugoslavije 1939., broj im u 1949. raste na \u010dak 66.<\/p>\n

\u0160to se hrvatskih kazali\u0161nih zgrada ti\u010de, najve\u0107i problem predstavlja ona u Osijeku, sve do 1945. bila je u privatnom vlasni\u0161tvu. Splitsko kazali\u0161te bilo je daleko od dana\u0161njeg modela \u2013 \u017eivotarilo je zapu\u0161teno u rukama dioni\u010dara, trebalo je puno muke da stane na svoje hrvatske narodne noge. Popravlja se \u0161ibensko kazali\u0161te a i zadarsko koje je te\u0161ko stradalo u savezni\u010dkom bombardiranju. Svoju prvu premijeru, Dr\u017ei\u0107eva Dunda Maroja u re\u017eiji Marka Foteza, glumci izvode u kostimima sa\u0161ivenim od vre\u0107a, a rekvizitu nalaze po gradskim ru\u0161evinama. U Rijeci, avaj, gdje se sve mora graditi ispo\u010detka, kazali\u0161te jo\u0161 uvijek nosi talijansko ime (Teatro Verdi), a prvi put u povijesti \u010duje se s rije\u010dke scene hrvatski jezik u kolovozu 1945. kad zagreba\u010dki HNK organizira megagostovanje u Rijeci, Opatiji i Labinu. Kako jo\u0161 nije bilo pruge, putovalo se preko Ljubljane od 4 ujutro do 7 i pol nave\u010der. Te\u0161ko je i\u0161lo i s osnivanjem pulskoga kazali\u0161ta koje je bilo od osobite politi\u010dko-kulturne va\u017enosti za cijelu Istru koja je tek postala na\u0161om. No i to je rije\u0161eno, ba\u0161 kao \u0161to veli nadbiskup \u2013 u \u201e\u010de\u017enji za slobodom i samosvije\u0161\u0107u\u201c.<\/p>\n

I da, ve\u0107 tad je Hrvatska dobila va\u017eno mjesto na kulturnoj karti nove dr\u017eave koja je, oslanjaju\u0107i se na najbolje tradicije iz pro\u0161losti i usvajaju\u0107i najpoznatije metode i elemente suvremene umjetnosti, za kulturu postavila visoke ciljeve podizanja kvalitete programa i njezino prodiranja me\u0111u naj\u0161ire mase, sigurnost financija te vrlo va\u017eno – podizanje ugleda zemlje uz pomo\u0107 umjetnosti.<\/p>\n

Poslije, pedesetih, kad se distanciramo od druga Staljina i udi\u0161emo prvi zrak sa Zapada, glavni grad Hrvatske ima to\u010dno 350 tisu\u0107a stanovnika i afirmira se ne samo kao kulturna metropola Hrvatske, nego i cijele Jugoslavije te uskoro postaje sredi\u0161tem brojnih suvremenih stremljenja u umjetnosti i znanosti. Od 1950. kada se Miroslav Krle\u017ea upu\u0161ta u pothvat izrade niza enciklopedijskih izdanja (Leksikografski zavod osnovan je kao posebna znanstvena ustanova saveznog zna\u010daja s posebnom Uredbom Savezne vlade, a 1962., uredbom SIV-a postat \u0107e Jugoslavenski leksikografski zavod) i kada njegov prijatelj iz djetinjstva Branko Gavella osniva kazali\u0161nu Akademiju, oko \u010dasopisa Praxis okupljaju se filozofi (avaj, marksisti\u010dke provenijencije), uskoro po\u010dinje s radom svjetski poznata grupa EXAT 51, otvaraju se nova kazali\u0161ta (Pionirsko kazali\u0161te, Komedija, Zagreba\u010dko dramsko kazali\u0161te), muzeji i galerije: po\u010detkom 1980-ih u Hrvatskoj ima 60 zavi\u010dajnih muzeja, 67 specijalnih muzeja, 50 podru\u010dnih zbirki, 102 zbirke u vlasni\u0161tvu gra\u0111ana (!) i da ne zaboravim \u2013 73 crkvene zbirke.<\/p>\n

Filmska djelatnost do\u017eivljava procvat: Jadran film, 1946., no ve\u0107 krajem 1945. zapo\u010dinje s izgradnjom filmskih postrojenja \u2013 do 1979. snimljeno je \u010dak 137 dugometra\u017enih igranih filmova i 1471 kratkometra\u017eni, kasnije i 145 me\u0111unarodnih koprodukcija. Osnovan je filmski odjel dramske Akademije, Zagreb-film i svjetski priznata \u0160kola crtanog filma. Nastaju komorni glazbeni ansambli (Zagreba\u010dki solisti) i zborovi, intenzivno djeluje Muzi\u010dka omladina, osnivaju se mnoge umjetni\u010dke udruge. Pokre\u0107u se novi \u010dasopisi iz svih umjetni\u010dkih podru\u010dja (Republika, Muzi\u010dka revija, Filmska revija, Krugovi, Rije\u010dka revija, Mogu\u0107nosti, Forum, Dometi, ali i katoli\u010dki Glas koncila 1962. itd.). Veliku produkciju tih godina imaju urbanizam, arhitektura, dizajn. Osnivaju se i brojna izdava\u010dka poduze\u0107a (Nakladni zavod, Suvremena naklada, \u0160kolska knjiga, Naprijed, Mladost\u2026). Tako\u0111er i niz manifestacija \u2013 knji\u017eevnih (Zagreba\u010dki knji\u017eevni razgovori, Goranovo prolje\u0107e, Knji\u017eevni petak\u2026), filmskih po kojima je Hrvatska prednja\u010dila u Jugoslaviji, a od kojih se ne mo\u017ee ne spomenuti Svjetski festival animiranog filma i Festival igranog filma u Puli, te scensko-glazbenih od kojih Muzi\u010dki bijenale, Dubrova\u010dke ljetne igre, \u0160ibenski festival djeteta, Me\u0111unarodni festival lutaka, IFSK i Splitsko ljeto uskoro postaju svjetski priznate umjetni\u010dke atrakcije.<\/p>\n

U Hrvatskoj se za vrijeme komunisti\u010dkoga mraka pjevaju rock ‘n roll, \u0161ansone, \u0161lageri, klapske pisme i zagorske popevke, istarski melos i atonalna glazba, njeguje se i glagolja\u0161ko liturgijsko pjevanje, ple\u0161e se folklor i suvremeni balet; Jugoton, osnovan 1947., proizvodi milijune plo\u010da, gostuju strani rock-bendovi. Organizira se niz likovnih kolonija, grupa i manifestacija (ZGRAF, Zagreba\u010dki trijenale primijenjenih umjetnosti, Majska izlo\u017eba umjetni\u010dke fotografije, Zagreba\u010dki salon, Salon mladih, Nove tendencije i Gorgona europski su hit), sve narodnosti imaju svoje razli\u010dite manifestacije \u2013 stalne i povremene.<\/p>\n

Odgoj i obrazovanje u kulturi i umjetnosti prote\u017ee se od pred\u0161kolske do sveu\u010dili\u0161ne dobi, a kulturne rubrike u medijima obilate su i jedne od naj\u010ditanijih: podaci iz 1978. govore o 580 listova s nakladom od preko 60 milijuna. Emitirano je preko 80 tisu\u0107a sati radioprograma na nizu radiopostaja \u0161irom zemlje, a iste je godine u Hrvatskoj gotovo 900.000 TV prijamnika odnosno po jedan na 5,5 stanovnika, dramski program zagreba\u010dke televizije je na vrhuncu. Uskoro se, pod patronatom hrvatskoga Malrauxa, dr. Stipe \u0160uvara, u Zagrebu gradi nova zgrada Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne biblioteke, a u Splitu svjetski relevantan Muzej hrvatskih arheolo\u0161kih starina. U Koncertnoj dvorani Lisinski od 1973. sviraju istaknuti glazbenici iz zemlje i svijeta, planira se preseljenje Arhiva Hrvatske, ali zamislite \u010duda u toj zemlji terora \u2013 i velika izlo\u017eba crkvene umjetnosti u Zagrebu!<\/p>\n

Dovr\u0161ava se Muzej Mimara i Muzejski prostor na Gornjem gradu, a zakona u resoru kulture izglasano je od 1949. (prvi je bio Zakon o progla\u0161enju Plitvi\u010dkih jezera nacionalnim parkom) do po\u010detka 1980-ih \u2013 \u010dak tridesetak. Sad se mogu osnivati i privatna kazali\u0161ta, me\u0111u prvima su to Teatar u gostima i Histrioni pa Mala scena.<\/p>\n

Mo\u017ee li se sve navedeno i sve ono \u0161to ne mo\u017ee stati u jedan tekst doista opisati kao \u201ekori\u0161tenje straha i neistina kao na\u010dina djelovanja\u201c, kao \u201ega\u017eenje prava\u201c i kao \u201ezatiranje\u201c i \u201emr\u017enje\u201c prema svemu hrvatskome, kako to tvrdi nadbiskup?<\/p>\n

Istaknuti glazbeni umjetnik Emil Cossetto, koji je jama\u010dno o tome znao vi\u0161e nego nadbiskup, naziva to razdoblje upravo suprotno, najto\u010dnije: plimnim valom kulturne euforije. A ne zatiranjem kulture i njezinim “korjenitim suprotstavljanjem”.<\/p>\n

Kako je stra\u0161an i gotovo poguban po narode bio taj cunami kulture govore i podaci drugih (nehrvatskih) naroda pod komunisti\u010dkom \u010dizmom: makedonski je prvi put u povijesti dobio \u010dak \u0161est kazali\u0161ta na svom jeziku, a dobile su ih i nacionalne manjine: hrvatska i ma\u0111arska u Subotici i Novom Sadu, albanska u Pri\u0161tini, talijanska u Rijeci, rumunjska u Vr\u0161cu, turska u Skopju. Usporedo s dramskima, otvaraju se i ona lutkarska i kazali\u0161ta za djecu i mlade kojih je po\u010detkom 1950-ih najvi\u0161e u Sloveniji \u2013 preko 80! Da, osamdeset komunisti\u010dkih lutkovnih gledali\u0161\u010da za male komuniste i njihove \u201eprogonjene\u201c roditelje i u\u010ditelje.<\/p>\n

Vratimo se na kraju u Hrvatsku u kojoj se pozitivna strana administrativnog rukovo\u0111enja kulturom odra\u017eava kao nikada u dotada\u0161njoj povijesti jer upravo umjetnici (jesam li dobro shvatila da ih kardinal naziva onima koji promoviraju \u201eideal \u010dovjeka kojem nije potreban Bog\u201c?) postaju i nositelji njezine promocije u svijetu te tako okura\u017eeni bezbo\u017enim ponosom pronose tu od komunista skroz umla\u0107enu hrvatsku umjetnost \u0161irom svijeta.<\/p>\n

Zadr\u017eimo se ovom prigodom na opernoj sceni: najve\u0107a diva njujor\u0161ke Metropolitanske opere simpatizerka je komunisti\u010dkog pokreta i Titova prijateljica Zinka Kunc-Milanov. Najve\u0107i tenor kojeg smo ikada imali Jo\u017ea Gosti\u010d (Slovenac sa stalnom zagreba\u010dkom adresom) stalni je gost Be\u010dke dr\u017eavne opere, strane novine pi\u0161u da ima bo\u017eanski glas. Za Aidu Dragice Martinis koja je tako\u0111er miljenica zagreba\u010dke i be\u010dke publike pi\u0161u u SAD-u, Parizu i Salzburgu kao o bo\u017eanskoj interpretaciji bez premca. Ne\u0161to mla\u0111a prvakinja HNK-a Marijana Radev nastupa po pozornicama Austrije, Zapadne Njema\u010dke i Italije, Gr\u010dke i Egipta gdje ju progla\u0161avaju boginjom. U velja\u010di 1950. u Parizu odr\u017ean je festival jugoslavenske glazbe na kojem se izvode i djela suvremenih hrvatskih skladatelja Papandopula, Kozine i \u0160uleka, a orkestrom pari\u0161koga konzervatorija ravna na\u0161 bo\u017eanstveno uspje\u0161ni maestro Milan Horvat.<\/p>\n

I izvan ovih pojedina\u010dnih uspjeha, a slijedom Titove politike otvaranja prema Zapadu, kulturna politika u Hrvatskoj sve se ambicioznije okre\u0107e prema pozicioniranju u svijetu \u2013 to je sada strate\u0161ko pitanje koje povla\u010di za sobom potpisivanje niza sporazuma o kulturnoj suradnji: od prvih potpisanih krajem 1940-ih s Albanijom i Norve\u0161kom preko onih s gotovo svim zemljama Europe pa do posljednjih potpisanih krajem 1970-ih godina s Portugalom, \u0160panjolskom, \u010dak i sa Sej\u0161elima.<\/p>\n

I dok u Zagrebu gostuju najve\u0107a kazali\u0161ta Europe (Burghteater, TNP, Piccolo Teatro, Narodni divadlo, Memorial Theatre Stratford, MHAT\u2026), zagreba\u010dka Opera s Baletom, u to vrijeme najistaknutiji jugoslavenski glazbeni ansambl, uz brojna gostovanja \u0161irom Jugoslavije i praizvedbe novih hrvatskih opera, sve \u010de\u0161\u0107e gostuje i u inozemstvu. Po\u010delo je u sije\u010dnju 1955. godine s grandioznim gostovanjem u Londonu (20 dana \u2013 19 opernih i 10 baletnih izvedaba) \u0161to je bio izravni i logi\u010dni nastavak Titova posjeta Velikoj Britaniji u o\u017eujku 1953. Da se Tito ondje nije \u0161uljao oko ograde Westminstera, znamo, bio je to naime prvi posjet nekoga komunisti\u010dkog lidera Britaniji, a primili su ga sa svim po\u010dastima Vojvoda od Edinburgha, premijer Churchill i ministar vanjskih poslova Eden, a ne neki minorni provincijski kandidati\u0107i.<\/p>\n

Hrvatska umjetnost, podsjetimo kardinala, postaje ve\u0107 tada \u201emost koji povezuje\u201c, slijede nastupi na brojnim festivalskim i opernim pozornicama Europe i svijeta, a kao ludi kuriozitet danas zvu\u010di podatak da je Baranovi\u0107evo Licitarsko srce bio prvi balet izveden na sceni novootvorenoga salzbur\u0161kog Festspielhausa gdje zagreba\u010dki operni zbor \u010detiri godine zaredom nastupa u dvojakoj ulozi: samostalno i kao poja\u010danje festivalskog ansambla u izvedbama Borisa Godunova pod ravnanjem najve\u0107ega \u2013 Herberta von Karajana.<\/p>\n

Dalje u 1960-ima hrvatska kazali\u0161na umjetnost i dalje je “subjekt odgovorne suradnje\u201c (J. B.): Napulj, Pariz, Atena, Roterdam i Amsterdam \u2013 sve do megagostovanja u Japanu 1965. godine s 26 izvedaba u Tokiju i Osaki. Pritom, mnogi na\u0161i mladi plesa\u010di, glazbenici, slikari i pisci dobivaju stipendije za \u0161kolovanje u Europi, a sve navedeno financiraju Izvr\u0161no vije\u0107e Sabora NR Hrvatske, Narodni odbor grada Zagreba te Komisija za kulturne veze s inozemstvom iz Beograda s agilnim knji\u017eevnikom \u2013 nadrealistom Markom Risti\u0107em kao ravnateljem.<\/p>\n

Ukratko, slijedom promjena na dru\u0161tveno-politi\u010dkom planu i Titova okretanja prema Zapadu, korjenito se mijenja i odnos jugoslavenskih vlasti prema novim stremljenjima u umjetnosti i op\u0107enito kulturi, a etatizam i vladaju\u0107a ideologija pojavljuju se u fleksibilnijem obliku, koji se manifestira u ja\u010danju profesionalizma, slabljenju cenzure i boljem sustavu financiranja vrlo promi\u0161ljene kulturne politike trasirane jo\u0161 ratne 1944. na velebnom Kongresu kulturnih radnika u Topuskom.<\/p>\n

Zato bi na\u0161 kardinal morao dobro razmisliti prije nego zaple\u0161e na skliskom ledu brutalnog mla\u0107enja i bla\u0107enja toga divovskog korpusa biv\u0161e dr\u017eave, a i kad se u istom govoru poslu\u017ei \u201eneizmjernom bri\u017eno\u0161\u0107u sluge Bo\u017ejeg, kardinala Kuhari\u0107a\u201c kao primjerom. Koji je jednom prigodom mudro upozorio: \u201ePostoje neke linije s kojih se ne smijemo povla\u010diti, crte s kojih se ne smije uzmicati\u201c. I da, neke lekcije koje se moraju usvojiti.<\/p>\n

Naprimjer ova.<\/p>\n

Netko vi\u0161e obavije\u0161ten od njega i manje diskretan od mene ne bi se mu\u010dio nabrajanjem (tek dijela) dostignu\u0107a plimne socijalisti\u010dke kulture u Hrvatskoj, odgovorio bi kardinalu Bozani\u0107u kra\u0107e i ekspresnije:<\/p>\n

\u201eKakva je to perfidna agitacija?\u201c<\/p>\n

Jo\u0161 bi taj Netko u liku Miroslava Krle\u017ee i dodao:<\/p>\n

\u201eHiljade godina ve\u0107 se tako agitira sa sviju tornjeva i oltara kugle zemaljske jedna prazna fraza i njome se pune mozgovi kretena!\u201c<\/p>\n

Doista, za razliku od razdoblja navedenih u ovome tekstu, samo u perfidnoj agitaciji najni\u017ee vrste danas smo na vrhu svijeta.<\/p>\n

Fokus<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Miroslav Krle\u017ea: \u201eHiljade godina ve\u0107 se tako agitira sa sviju tornjeva i oltara kugle zemaljske jedna prazna fraza i njome se pune mozgovi kretena!\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-219951","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219951"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219951\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}