{"id":219797,"date":"2017-01-15T08:25:05","date_gmt":"2017-01-15T07:25:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=219797"},"modified":"2017-01-15T08:25:05","modified_gmt":"2017-01-15T07:25:05","slug":"politizacija-ostarjelog-tijela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/01\/15\/politizacija-ostarjelog-tijela\/","title":{"rendered":"Politizacija ostarjelog tijela"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: \"juliette_rennes\"<\/a><\/p>\n

Za\u0161to \u017eene la\u017eu o svojim godinama vi\u0161e nego mu\u0161karci? Po\u0161av\u0161i od ovog naizgled bezazlenog pitanja, Susan Sontag je 1972. godine istra\u017eila ono \u0161to naziva \u201cdvostrukim standardom starenja\u201d.1 \u0160to se ti\u010de privla\u010dnosti, postoje dva maskulina modela, \u201cmladi mu\u0161karac\u201d i \u201czreli mu\u0161karac\u201d, naspram samo jednog \u017eenskog \u2013 modela \u201cmlade \u017eene\u201d. To je op\u0107e prihva\u0107eno do te mjere, naro\u010dito u srednjim i vi\u0161im klasama, da \u017eena s godinama tro\u0161i sve vi\u0161e energije (ako je u mogu\u0107nosti, i novca) kako bi poku\u0161ala zadr\u017eati privid mladosti. No obezvre\u0111ivanje starijih \u017eena ne proizlazi samo iz njihova udaljavanja od mladena\u010dkog standarda ljepote, nego i iz toga \u0161to im starenje naprosto smanjuje \u0161anse da budu mla\u0111e od potencijalnih partnera. Ta norma dobnog jaza omogu\u0107ava mu\u0161karcima da kasnije imaju potomke te im osigurava da \u0107e, kada ostare, dobiti potrebnu njegu od svojih okretnijih partnerica. Obra\u0107aju\u0107i se \u017eenama, Sontag pokazuje da bi one mogle imati koristi od toga da \u201cka\u017eu istinu\u201d, da \u201cdopuste da se na njihovom licu vidi \u017eivot koji su pro\u017eivjele\u201d, odnosno da se emancipiraju od normi kulta mladosti.<\/p>\n

U trenutku u kojem se pojavio ovaj tekst, sjevernoameri\u010dki i zapadnoeuropski feministi\u010dki pokret bio je u punom jeku. Me\u0111utim, feministi\u010dki pristup dobi i starenju ostao je marginalan tijekom 1970-ih godina: zahtjevi su se fokusirali na kontrolu ra\u0111anja, na rad, na slobodu kretanja ili na slobodu da \u017eive svoju seksualnost. U Francuskoj se tek u 2000-im godinama po\u010dinje ozbiljno analizirati odnos seksizma i ageizma.<\/p>\n

Beno\u00eete Groult i Th\u00e9r\u00e8se Clerc, obje preminule 2016. godine u dobi od 96 odnosno 88 godina, spadaju me\u0111u teoreti\u010darke i aktivistkinje koje su nastojale politizirati vlastito starenje iz feministi\u010dke perspektive. Beno\u00eete Groult bila je k\u0107i bogatih i liberalnih kapitalista, povezanih s pari\u0161kim modnim krugovima. Th\u00e9r\u00e8se Clerc pak potje\u010de iz sitnobur\u017eujske, trgova\u010dke obitelji, katoli\u010dke i tradicionalisti\u010dke. Groult je zavr\u0161ila knji\u017eevnost, radila kao nastavnica, a potom kao novinarka, dok je Clerc, koja se \u0161kolovala za kitni\u010darku, postala doma\u0107ica. Kako god, obje su naknadno opisale prvu fazu svojeg \u017eivota kao razdoblje obilje\u017eeno teretom ku\u0107anskih i maj\u010dinskih aktivnosti (prva je imala troje, a druga \u010detvero djece), izvjesnom osamljeno\u0161\u0107u u svakodnevnom \u017eivotu, anksiozno\u0161\u0107u povezanom s novim trudno\u0107ama kao i, u slu\u010daju Groult, iskustvom ilegalnih poba\u010daja. Drugo su razdoblje definirale kao \u201crenesansu\u201d povezanu, u velikoj mjeri, s otkri\u0107em feminizma.<\/p>\n

Nakon \u0161to je ostavila mu\u017ea, Th\u00e9r\u00e8se Clerc se, u dobi od 41 godinu, zaposlila kao prodava\u010dica u jednoj velikoj trgovini kako bi zaradila za \u017eivot. Uz pomo\u0107 Pokreta za oslobo\u0111enje \u017eena (Mouvement de lib\u00e9ration des femmes, MLF), otkrila je ljubavno i seksualno zadovoljstvo izvan okvira heteroseksualnog braka i udaljila se od religije.2 U Montreuilu, kamo se doselila s djecom, postala je poznato lice lokalnog feminizma. Ondje 1997. godine uspostavlja prostor za feministi\u010dke rasprave i skloni\u0161te za \u017eene \u017ertve nasilja, koje se od 2016. naziva \u201c\u017denska ku\u0107a \u2013 Th\u00e9r\u00e8se Clerc\u201d.<\/p>\n

Beno\u00eete Groult pak tijekom 1950-ih upoznaje svojeg tre\u0107eg i posljednjeg bra\u010dnog partnera, novinara Paula Guimarda, \u201czara\u017eenog\u201d feministi\u010dkim idejama, koji je ohrabruje da pi\u0161e. Kasnije, \u010ditanje publikacija povezanih s pokretom \u017eena nagnat \u0107e je da demistificira norme koje su upravljale njezinim proteklim \u017eivotom. Njezina knjiga iz 1975. Ainsi soit-elle, prodana u vi\u0161e od milijun primjeraka, kombinacija je kritike njezina bur\u017eoaskog feministi\u010dkog obrazovanja i sinteze istra\u017eivanja o nejednakosti spolova u svijetu. Obra\u0107a se ne toliko mladim aktivistkinjama generacije MLF-a koliko pedesetogodi\u0161njakinjama koje su, uglavnom, ostale izvan pokreta.3 U dobi od 55 godina, Groult se uklju\u010duje u institucionalnu borbu za \u017eenska prava. Od 1984. do 1986. predsjeda odborom za feminizaciju imena zanimanja, stupnjeva i funkcija te podr\u017eava borbu za rodnu jednakost u politici u razdoblju od 1990. do 2000. godine. Kao uspje\u0161na novinarka, esejistica i romansijerka, bliska Socijalisti\u010dkoj partiji, koja \u017eivi, ovisno o godi\u0161njem dobu, u svom pari\u0161kom stanu ili u ku\u0107ama u Bretanji ili Provansi, Beno\u00eete Groult 2000-ih godina zasigurno ne pripada istom dru\u0161tvenom miljeu kao Th\u00e9r\u00e8se Clerc, koja \u017eivi skromno u malom stanu u Montreuilu i pristaje uz slobodarsku i samoupravnu misao. Me\u0111utim, anga\u017eman oko \u017eenskog pitanja obje je naveo da kroz feministi\u010dku prizmu propituju vlastito starenje.<\/p>\n

Beno\u00eete Groult, jo\u0161 od 1986. aktivistkinja Udru\u017eenja za pravo na dostojanstvenu smrt, povezuje bitku za eutanaziju s feministi\u010dkim borbama za slobodno raspolaganje vlastitim tijelom. Osim \u0161to je pokazivala interes za sociopoliti\u010dki razvoj svijeta, kroz svoje se pisanje posvetila i potrazi za svakodnevnim osjetilnim zadovoljstvima, \u017eudnji za fizi\u010dkim naporom koji je morala ponovno uskladiti i prilagoditi transformacijama svog tijela s prolaskom vremena, kao i sklonosti ka kontemplaciji krajolika, osobito ruralnih ili morskih.4
\nImplicitna ograni\u010denja<\/p>\n

Ova je \u017eena bila obdarena dobrim zdravljem pa je mogla do kraja \u017eivota obavljati svakodnevne aktivnosti i birati svoje mjesto za \u017eivot, no kako trebaju stariti oni koji nemaju istu sre\u0107u i nisu vi\u0161e u mogu\u0107nosti vr\u0161iti neke uobi\u010dajene radnje? \u0160to mo\u017ee feminizam, kao kolektivna misao o slobodi raspolaganja svojim tijelom, onda kada tijelo slabi i propada? U proteklih 60 godina, Th\u00e9r\u00e8se Clerc se, uz rad i brigu o svojim unucima, morala tijekom pet godina brinuti za svoju te\u0161ko bolesnu majku. Pred takvim se izazovom nerijetko na\u0111u mnogi, ponajvi\u0161e \u017eene, koje igraju ulogu skrbnice istovremeno za svoje potomke i pretke. Jedan od motiva Th\u00e9r\u00e8se Clerc za planiranje projekta Ku\u0107a Babajaga (Maison des Babayagas) krajem 1990-ih bio je upravo da izbjegne i sama biti na teret svojoj djeci.<\/p>\n

Ta bi ustanova trebala biti samoupravni stara\u010dki dom, zasnovana na na\u010delu uzajamne pomo\u0107i i solidarnosti \u010dlanica, a predvi\u0111ena je za \u017eene Th\u00e9r\u00e8sine generacije koje su dugo bile ku\u0107anice ili radnice na pola radnog vremena, pa raspola\u017eu vrlo skromnom mirovinom. Ku\u0107a Babajaga osnovana je 2012. i ne odgovara u svakom aspektu zamislima svoje utemeljiteljice (dodjela smje\u0161taja novim \u010dlanicama je u rukama javnog najmodavca, a ne njezinih stanarki), no ipak jest mjesto aktivisti\u010dkih doga\u0111anja. \u010cesto ugo\u0161\u0107uje Unisavi (Universit\u00e9 du savoir des vieux), narodno sveu\u010dili\u0161te koje objedinjuje borbe i znanja koja se ti\u010du starosti. Ondje se raspravlja o samoupravljanju, socijalnoj i solidarnoj ekonomiji, feminizmu i starenju migranata, ili \u010dak o seksualnosti starijih.<\/p>\n

U dokumentarcu iz 2005., Beno\u00eete Groult evocira svoje iskustvo starenja: prve naznake vlastitog starenja primijetila je u pogledu drugih. \u0160to se nje ti\u010de, osje\u0107ala se \u201cjednakom samoj sebi\u201d, \u0161tovi\u0161e, u odre\u0111enim aspektima energi\u010dnijom nego u prethodnim \u017eivotnim razdobljima. Ipak, vidjela je kako se stav drugih prema njoj mijenja, da se razvija neki oblik ravnodu\u0161nosti, su\u0107uti i katkad jedva prikrivenog prezira. Osje\u0107ala je, kroz rije\u010di i geste, da joj vi\u0161e nije mjesto na uobi\u010dajenim dru\u0161tvenim doga\u0111anjima. Osvijestila je da su ona organizirana s implicitnim dobnim ograni\u010denjem.<\/p>\n

U bliskom joj miljeu, knji\u017eevnosti, predstava i politike, u kojem su mnogi mu\u0161karci njezine dobi u paru s mnogo mla\u0111im \u017eenama, po\u010dela je tako\u0111er osje\u0107ati svoje starenje kao neki oblik stigme \u2013 \u0161to je osje\u0107aj koji njezina mu\u017ea, istih godina, jo\u0161 uvijek nije zamarao. Osje\u0107aju\u0107i se nemo\u0107nom da promijeni pravila igre, posegnula je za estetskim zahvatom: \u201cNe vidim za\u0161to feministkinje ne bi imale pravo okoristiti se medicinskim napretkom. [\u2026] Briga o ljepoti nije sama po sebi antifeministi\u010dka\u201d, opravdavala se.5 Th\u00e9r\u00e8se Clerc nije se razvijala u istom dru\u0161tvenom miljeu i \u010dinilo se da je bore ne sprje\u010davaju da zavodi mu\u0161karce i \u017eene sve do uznapredovale dobi. Ona bi nesumnjivo po\u0161tovala \u017eelju Beno\u00eete Groult da poka\u017ee lice kakvo njezina okolina smatra ugodnijim, ali bi dodala da nemaju sve \u017eene financijskih sredstava da potra\u017ee spas u skalpelu.<\/p>\n

U Ku\u0107i Babajaga, nastoji se izmijeniti koncept \u201cljepote\u201d. Th\u00e9r\u00e8se Clerc se zanimala za umjetni\u010dka djela koja uprizoruju tijela koja stare i plan joj je bio organizirati \u201cfestival \u0161taka\u201d (festival des cannes) koji bi prikazivao najbolje filmove koji se bave staro\u0161\u0107u. S nekoliko \u201cBabajaga\u201d sudjelovala je u koreografskoj to\u010dki provokativno nazvanoj \u201cStare ko\u017ee\u201d, za koju su izmi\u0161ljeni plesni pokreti prilago\u0111eni subjektivnoj situaciji vrlo starih osoba.6 Promi\u0161ljala je o odje\u0107i, parfemima i nakitu koji mogu uljep\u0161ati tijelo starije \u017eene, a kojima jedini cilj ne bi bio prikriti znakove godina. U listopadu 2015. godine, s u\u010denicima iz \u0161kole za primijenjenu umjetnost Eug\u00e9nie Cotton u Montreuilu, organizirala je modni defile u kojem su modeli bili \u201cBabajage\u201d. Svjetlucave haljine, \u0161iroke i obojane, koje su izradili u\u010denici od ostataka tkanine koju su ostavili veletrgovci iz pari\u0161ke \u010detvrti Sentier, nosile su \u017eene starije od 80 godina, me\u0111u kojima i Th\u00e9r\u00e8se. S mje\u0161avinom nesta\u0161luka i samoironije, imitirale su konvencionalno gordi hod manekenki: prestare za tu igru, iskoristile su ovu situaciju kako bi se narugale standardima, pred o\u010daranim i uznemirenim pogledima gledatelja i gledateljica svih uzrasta.<\/p>\n

Tradicionalno, \u017eena koja ne skriva svoju starost i koja smatra da (jo\u0161 uvijek) posjeduje \u017eudnju, uznemiruje ili izaziva ga\u0111enje, \u010dak i vi\u0161e nego mu\u0161karac. Kako bi kolektivno doveli u pitanje ovu anksioznost, trebamo \u201cstarice koje \u017eude\u201d,7 koje izlaze iz ormara u kojem im je nalo\u017eeno da ostanu skrivene. Provokativna po svojim militantnim akcijama, svojem odbijanju bilo kakvog eufemizma kad govori o bijedi starosti, svojim eksplicitnim referencama na seksualnost starijih osoba i svojoj energi\u010dnoj volji da promijeni svijet, Th\u00e9r\u00e8se Clerc prihvatila je ulogu prosvjednice protiv dobnog poretka. Kod onih koji su bili tek ne\u0161to mla\u0111i, uspjela je potaknuti, unutar intimne anksioznosti, neki oblik znati\u017eelje, ako ne \u017eelje, za tu neobi\u010dnu nadolaze\u0107u etapu: starost.<\/p>\n

Nije tu nipo\u0161to bila rije\u010d o izbjegavanju \u010dinjenice da tijelo slabi niti o negiranju straha zbog pribli\u017eavanja zadnjeg trenutka. No dok je Beno\u00eete Groult kao spisateljica nastojala \u0161to dublje shvatiti svoje iskustvo i literarno ga oblikovati, odnos Th\u00e9r\u00e8se Clerc prema starosti bio je ponajprije politi\u010dki: u tom diskreditiranom statusu vidjela je pogodnu poziciju za propitivanje odre\u0111enog broja dru\u0161tvenih normi koje vr\u0161e izravniju prinudu nad onima \u201cu najboljim godinama\u201d. Smatrala je starost prikladnim momentom da ospori, konkretnim doga\u0111anjima, ageisti\u010dku organizaciju dru\u0161tva i da dovede u pitanje binarnosti: aktivnost\/neaktivnost, izvrsnost\/slabost, autonomija\/ovisnost.<\/p>\n

\u0160irenje takvih eksperimenata samo je po sebi put zakr\u010den preprekama. No kad je sve organizirano tako da jedan dio populacije prihvati ideju da je \u201cprestar\u201d da bi doprinio (re)produkciji dru\u0161tva, a mo\u017eda i njegovu preispitivanju, jo\u0161 uvijek je potrebno da se razviju prostori dru\u0161tvene kritike u kojima su dobrodo\u0161li oni \u010dija \u201ckarta vi\u0161e ne vrijedi\u201d.8<\/p>\n

* Juliette Rennes je sociologinja.<\/p>\n

1 Susan Sontag, \u201cThe double standard of ageing\u201d, The Saturday Review, New York, 23. rujna 1972.
\n2 Usporedi Danielle Michel-Chich, Th\u00e9r\u00e8se Clerc, Antigone aux cheveux blancs, \u00c9ditions des femmes, Pariz, 2007.
\n3 Beno\u00eete Groult, Mon \u00e9vasion, Grasset, Pariz, 2008 i Une femme parmi les siennes. Entretiens avec Josyane Savigneau, Textuel, Pariz, 2010.
\n4 Usporedi Catel, Ainsi soit Beno\u00eete Groult. R\u00e9cit graphique, Grasset, 2013., i Beno\u00eete Groult, La Touche \u00c9toile, Grasset & Fasquelle, 2006.
\n5 \u201cVieillir ou le d\u00e9sir de voir demain\u201d, u Une chambre \u00e0 elle. Beno\u00eete Groult ou Comment la libert\u00e9 vint aux femmes, dokumentarni film Anne Lenfant (2005).
\n6 Fr\u00e9d\u00e9ric Morestin et Pascal Dreyer, \u201c\u2018Vieilles peaux’: exploration en terre utopique\u201d, G\u00e9rontologie et soci\u00e9t\u00e9, br. 140, Pariz, 2012.
\n7 Rose-Marie Lagrave, \u201cL\u2019impens\u00e9 de la vieillesse: la sexualit\u00e9\u201d, Genre, sexualit\u00e9 & soci\u00e9t\u00e9, Pariz, jesen 2011.
\n8 Romain Gary, Au-del\u00e0 de cette limite, votre ticket n\u2019est plus valable, Gallimard, Pariz, 1975.\n<\/p><\/blockquote>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako je diskriminacija na temelju dobnog kriterija ve\u0107 du\u017ee vrijeme prepoznata kao dru\u0161tveni problem, njezinoj rodnoj dimenziji i dalje se ne pridaje puno pozornosti. Nasuprot tome, razli\u010diti kulturni kodovi \u010dine iskustvo starenja znatno neugodnijim za \u017eene koje su zbog svojih godina \u010de\u0161\u0107e izlo\u017eene predrasudama i socijalnom isklju\u010denju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":219798,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-219797","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219797","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219797"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219797\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/219798"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219797"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219797"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219797"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}