{"id":219652,"date":"2017-01-12T08:54:10","date_gmt":"2017-01-12T07:54:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=219652"},"modified":"2017-01-12T08:54:10","modified_gmt":"2017-01-12T07:54:10","slug":"ljevica-ne-smije-pristati-na-normalizaciju-trumpa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/01\/12\/ljevica-ne-smije-pristati-na-normalizaciju-trumpa\/","title":{"rendered":"Ljevica ne smije pristati na normalizaciju Trumpa"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Davor Konjiku\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Alice<\/a>Alice B\u00e9ja specijalizirala je ameri\u010dku knji\u017eevnost i doktorirala na sveu\u010dili\u0161tu Sorbonne Nouvelle, a danas englesku civilizaciju i knji\u017eevnost predaje na Sciences Po Lille. Nedavno je u sklopu programa \u2018O kritici i onima oko nje\u2019 gostovala u zagreba\u010dkom knji\u017eevnom klubu Booksa, gdje je govorila o svojim iskustvima u ure\u0111ivanju francuskog \u010dasopisa Esprit i o odnosu izme\u0111u knji\u017eevnosti i politike u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, s posebnim osvrtom na anarhisti\u010dke i socijalisti\u010dke pokrete s po\u010detka 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Kakve je promjene ameri\u010dka kulturna i politi\u010dka scena do\u017eivjela u protekloj godini? I \u0161to je danas zapravo the young left, mlada ljevica \u2013 ide li pojava sve ve\u0107eg broja lijevih publikacija u prilog tezi da pokret raste?<\/strong><\/p>\n

Evolucija tih \u010dasopisa zapo\u010dela je s ekonomskom krizom prije zamalo deset godina i povezana je s razvojem socijalnih pokreta, poput Occupy Wall Streeta, koji je vjerojatno najpoznatiji takav ameri\u010dki pokret. Zanimljivo je da smo u proteklom desetlje\u0107u svjedo\u010dili odre\u0111enom obliku renesanse malih politi\u010dkih magazina na ljevici, neovisno o tome je li rije\u010d o striktno politi\u010dkim magazinima kao \u0161to su Jacobin ili Viewpoint ili onima vi\u0161e usmjerenima na kulturu, poput n+1; puno njih nastalo je direktno iz pokreta. Zanimljivo je i to da je Occupy Wall Street trajao relativno kratko i doimalo se da je imao veoma malo utjecaja na politiku. Ali onda smo vidjeli da je Bernie Sanders postao predsjedni\u010dkim kandidatom demokrata. \u010cini se da postoji trenutak od kojeg mo\u017eemo pratiti posljednjih deset godina i s kojim zapo\u010dinje uskrsnu\u0107e magazina na ljevici. Veoma je te\u0161ko utvrditi kakav utjecaj ti magazini imaju, ponajprije stoga \u0161to im je naklada relativno mala, a dijelom i zato \u0161to su uglavnom locirani u velikim gradovima poput New Yorka i Chicaga. Interesantno je da smo upravo kroz kandidaturu Sandersa vidjeli kako lijeve ideje ulaze u mejnstrim. Svi ti magazini zagovaraju puno radikalnija rje\u0161enja od Sandersovih, ali je jasno i da nisu protiv povezivanja s mejnstrim tiskom i politikom.
\n
\nKriza je oja\u010dala desnicu<\/strong>
\n
\nNekada bi se pisanje za Washington Post na ljevici smatralo izdajom, a danas kao da nema prepreka da lijevo orijentirani novinaru pi\u0161u za liberalne i komercijalne medije?<\/strong><\/p>\n

Odgovor na va\u0161e pitanje je i da i ne: novinari tih medija pi\u0161u za velike medije poput Washington Posta i New York Timesa ponajprije zbog ekonomskih razloga, odnosno zarade, jer i samostalni pisci i novinari moraju zara\u0111ivati i jesti kako bi pre\u017eivjeli. Pisanje u lijevim \u010dasopisima zasigurno ne donosi zaradu dovoljnu za \u017eivot. Pored tog pragmati\u010dnog razloga, vjerujem da postoje i oni intelektualni, kako da se ideje koje zastupaju \u0161ire. Sve to ne zna\u010di da ne postoje debate o tom pitanju unutar pokreta, ali ideja je da se ne odbija komunikacija ni s medijima takvog tipa, jer su i oni sami u dubokoj krizi, pa su spremni istra\u017eivati nove politi\u010dke ideje radikalne ljevice koje bi mogli inkorporirati. U pravu ste kada ka\u017eete da je rije\u010d o druga\u010dijoj povijesnoj perspektivi ljevice, \u0161to ti autori otvoreno priznaju. Mnogi od njih imaju i razli\u010dite pozicije prema Demokratskoj partiji, pa neki vjeruju da se putem djelovanja me\u0111u demokratima mo\u017ee posti\u0107i odre\u0111en stupanj promjena, a drugi da su promjene mogu\u0107e samo kroz dru\u0161tvene pokrete i neovisne partije.<\/p>\n

Ako dominira teza da biti lijevo zna\u010di biti izvan Demokratske partije, kako komentirate \u010dinjenicu da je Sanders bio kandidat upravo te stranke?
\n<\/strong>
\nMislim da je to pitanje pragmati\u010dnosti. Kao \u0161to znate, Sanders nije demokrat, izabran je za predsjedni\u010dkoga kandidata kroz Demokratsku partiju: postao je demokratom jer je znao da \u0107e tako uspjeti plasirati svoju poruku velikom broju ljudi, \u0161to ne bi bilo mogu\u0107e da se kandidirao kao neovisni kandidat. I to je zapravo upalilo, jer je njegova kandidatura privukla milijune ljudi idejama koje zastupa. Tre\u0107e stranke u SAD-u iz razli\u010ditih razloga imaju ograni\u010den pristup medijima, sredstvima za kampanju\u2026 Lo\u0161a strana te kandidature je da je izgubio i onda je igrao prema pravilima demokrata i podr\u017eao Hillary Clinton. Nakon njegove kandidature ostalo je pitanje koliko se duboko mo\u017ee promijeniti Demokratska partija iznutra. Sanders je zapravo izuzetno kompleksan, jer je njegova kampanja bila socijaldemokratska, iako se deklarira kao socijalist. On vi\u0161e ba\u0161tini ostav\u0161tinu Franklina Roosevelta nego radikalne ljevice, ali zasigurno je promijenio na\u010din na koji su pojedinci do\u017eivljavali socijalizam ili socijaldemokraciju. No politi\u010dki je spektar toliko pomaknut udesno da se lijevi kandidat vrlo lako mo\u017ee doimati radikalnim.<\/p>\n

SAD je danas zapadno dru\u0161tvo s najvi\u0161e nejednakosti: to je trend koji je zapo\u010deo prije krize, a kriza ga je samo poja\u010dala. Mo\u017eemo li zbog toga o\u010dekivati daljnje ja\u010danje lijevih pokreta?<\/p>\n

Na\u017ealost, ne mislim da \u0107e do toga do\u0107i. Pokreti postoje i neke njihove borbe prili\u010dno su uspje\u0161ne. Primjerice, pokret Fight for 15 dollars uspio je u odre\u0111enim dr\u017eavama ostvariti neke rezultate koji se odnose na pove\u0107anje minimalne pla\u0107e, ali to je veoma sli\u010dno onome \u0161to se dogodilo u Europi kada je zapo\u010dela kriza: ljudi su tada mislili da \u0107e ljevica oja\u010dati, ali je zapravo kriza oja\u010dala desnicu. Kada pogledate ne samo posljednju predsjedni\u010dku kampanju nego i prija\u0161nje, jasno vam je da se politi\u010dki diskurs prebacio na pitanja religije i oru\u017eja, puno manje na ekonomiju i socijalna pitanja. Nakraju imamo i pobjedu Donalda Trumpa i njegove populisti\u010dke retorike. Za mene je najva\u017enije promatrati ho\u0107e li Trumpova pobjeda oja\u010dati ljevicu u poku\u0161aju da izgradi pokret, iako valja imati na umu da je Amerika veoma velika dr\u017eava u kojoj je te\u0161ko imati nacionalni socijalni pokret. S druge strane bit \u0107e zanimljivo i to kako \u0107e se Demokratska partija prilagoditi novonastaloj situaciji: kako \u0107e i ho\u0107e li uop\u0107e promijeniti svoju platformu i na\u010din razmi\u0161ljanja o ameri\u010dkom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Marksizam u SAD-u<\/strong><\/p>\n

Premda i u najavi va\u0161eg predavanja u Zagrebu pi\u0161e da je s Trumpom pobijedila krajnja desnica, moramo vas pitati mo\u017ee li se uop\u0107e govoriti o takvim ideolo\u0161kim podjelama ako prihvatimo \u010dinjenicu da Hillary Clinton ne predstavlja nikakvu lijevu opciju?<\/strong><\/p>\n

Prizma lijevog i desnog veoma je komplicirana kada se govori o ameri\u010dkoj politici, a posebno o Demokratskoj i Republikanskoj stranci: donedavno su one dijelile odre\u0111ene ideje povezane s neoliberalizmom, me\u0111unarodnom trgovinom, slobodnim tr\u017ei\u0161tem. Unutar Demokratske partije o tim se pitanjima uglavnom ne debatira jo\u0161 od Billa Clintona. Danas vidimo protest protiv tih ideja oko kojih se \u010dinilo da postoji neupitan konsenzus, i to unutar obje partije. Konsenzus je prekr\u0161en i zato valja vidjeti ho\u0107e li republikanci podr\u017eati Trumpa ako bude provodio ideje koje su branili jo\u0161 od Ronalda Reagana. Velik broj analiti\u010dara poku\u0161ao je razumjeti Trumpa kroz prizmu politi\u010dkih znanosti, \u0161to nije bilo beskorisno, ali je zasigurno bilo nedovoljno. Rije\u010d je naime o kulturnom fenomenu: o \u010dovjeku koji dolazi iz televizijske kulture, iz rijaliti \u0161oua, o \u010dovjeku koji nije politi\u010dar. Problem nije u tome la\u017ee li Trump ili ne, nego u tome govori li ono \u0161to mobilizira masu bez obzira na to \u0161to zapravo namjerava. Zbog toga je njegova pozicija trenuta\u010dno problemati\u010dna i za njega samoga, jer mu odjedanput rije\u010di imaju te\u017einu i posljedice, a na to zasigurno nije navikao. Hillary Clinton sigurno nije ljevica, ali Trump je krajnja desnica na mnogo na\u010dina. Normalizacija je novi problem, jer ako ka\u017eemo da \u0107e institucije imati odre\u0111enu kontrolu, onda ispada da je svejedno za koga \u0107emo glasati jer \u0107e ga te institucije kontrolirati. Ljevica treba odbaciti takvu normalizaciju i mora podsjetiti ljude \u0161to taj \u010dovjek zaista jest i koga postavlja u svoju administraciju. Ne treba ne kritizirati Demokratsku partiju, ali ni zaboraviti tko danas sjedi u Bijeloj ku\u0107i.<\/p>\n

Na ameri\u010dkoj lijevoj sceni jedan od najpoznatijih \u010dasopisa je Jacobin, koji europska lijeva scena kritizira kao da je marksizam otkriven tek nedavno. Koliko su takve kritike utemeljene?<\/strong><\/p>\n

Kada govorimo o marksizmu u SAD-u, postoje dva problema. Jedan je da valovi mobilizacije na ljevici nisu doveli do politi\u010dkog uspjeha kao u brojnim europskim dr\u017eavama, iako je bilo velikih kulturolo\u0161kih i socijalnih uspjeha. Nedostatak partijske organizacije zna\u010di da ne postoji kontinuitet sa sljede\u0107im valom mobilizacije kada jedan zamre. Lijevi val tridesetih rasformiran je pod makartizmom i onda je lijevi pokret \u0161ezdesetih i sedamdesetih ideje iz tridesetih bacio u sme\u0107e i ponovno izumio stvari, nakon \u010dega se ljevica prebacila na akademski nivo. Problem je dakle u organizacijskom diskontinuitetu u odnosu na Europu. Drugi problem je \u010dinjenica da se u SAD-u nikada nije producirala nikakva va\u017ena marksisti\u010dka misao. Komunisti dvadesetih i tridesetih imali su beskona\u010dne teorijske debate, ali me\u0111u njima nije bilo va\u017enih marksisti\u010dkih teoreti\u010dara, poput onih u Francuskoj ili Njema\u010dkoj. Nije bilo ni prisvajanja marksizma kao u drugim dr\u017eavama. Iz europske se perspektive sve to mo\u017ee \u010diniti naivnim, ali je va\u017eno napomenuti da Komunisti\u010dka partija u SAD-u tridesetih, tada izrazito staljinisti\u010dka, nikada nije imala mo\u0107 i utjecaj poput drugih partija. Donekle je mogu\u0107e kazati da je razmi\u0161ljanje u marksisti\u010dkim terminima ne\u0161to novo za SAD i istina je da je \u010dasopis Jacobin dogmati\u010dan u primjeni marksizma, ali ipak poku\u0161ava pro\u0161iriti na\u010dine na koje se definira radni\u010dka klasa. Komunistima u Europi po\u0161lo je za rukom povezati i internacionalizirati radni\u010dku klasu, u \u010demu ameri\u010dka ljevica nikada nije bila uspje\u0161na.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Alice B\u00e9ja: Hillary Clinton sigurno nije ljevica, ali Trump je krajnja desnica na mnogo na\u010dina. Ne treba ne kritizirati Demokratsku partiju, ali ni zaboraviti tko danas sjedi u Bijeloj ku\u0107i. Ljevica mora podsjetiti ljude \u0161to taj \u010dovjek zaista jest i koga postavlja u svoju administraciju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":219653,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-219652","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219652","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219652"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219652\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/219653"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219652"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219652"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219652"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}