{"id":219471,"date":"2017-01-08T08:31:50","date_gmt":"2017-01-08T07:31:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=219471"},"modified":"2017-01-08T09:29:39","modified_gmt":"2017-01-08T08:29:39","slug":"o-rodu-jezice-da-ti-pojem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/01\/08\/o-rodu-jezice-da-ti-pojem\/","title":{"rendered":"O rodu, jezi\u010de, da ti pojem"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivana Ackie<\/strong><\/p>\n

\"ivana-ackie\"<\/a>Jedno od podru\u010dja u kojima transrodne osobe naj\u010de\u0161\u0107e pro\u017eivljavaju opresiju podru\u010dje je jezika. Naime, iako se stupanj orodnjenosti razlikuje od jezika do jezika, gramatika, sintaksa i pragmatika u razli\u010ditim nas trenucima prisiljavaju da sebi ili drugima pridajemo rodnu oznaku. Uvo\u0111enje posebne li\u010dne zamjenice \u201ehen\u201c u \u0161vedskom jeziku, kori\u0161tenje li\u010dne zamjenice za tre\u0107e lice mno\u017eine u engleskom ili eksperimentalni na\u010dini oslovljavanja u njema\u010dkom, samo su neki od poku\u0161aja da se omogu\u0107i transgresija spolne\/rodne binarnosti u jeziku. U na\u0161em jeziku, pak, kao strategije transgresije nude se arhai\u010dna pro\u0161la vremena \u2013 aorist i imperfekt \u2013 \u010dija je upotreba neobi\u010dna i u standardu i u vernakularu, ili kori\u0161tenje srednjeg roda koje konotira infantilnost. <\/p>\n

\u201eEngleski je jezik poprili\u010dno neobi\u010dan jer govornicima dopu\u0161ta da sebi, osobi kojoj govore ili nekomu tre\u0107emu, bez obzira na to jesu li prisutni ili ne, ne moraju pripisati rod ili spol. Iako o ovome katkad treba malko i razmisliti, obi\u010dno se to mo\u017ee u\u010diniti bez imalo muke jer engleski u velikoj mjeri nema sustav gramati\u010dkog roda i samo se \u017eivim bi\u0107ima i personifikacijama mo\u017ee obra\u0107ati s \u2018ona\u2019 ili \u2018on\u2019. [\u2026] U BHS-u [bosanski, hrvatski i srpski, op.a.] je rod, naprotiv, neumoljivo, \u010dak nemilosrdno, obilje\u017een. Sustav gramati\u010dkog roda, naime, zahtijeva od govornika da, prije nego \u0161to i\u0161ta izgovori, odredi tjelesni spol \/ dru\u0161tveni rod \u017eivog bi\u0107a.\u201c[1]<\/p><\/blockquote>\n

Prostor emancipacije za transrodne osobe, kako binarne, tako i nebinarne, o\u010digledno je mnogo ve\u0107i u engleskome i drugim jezicima koji manje inzistiraju na gramati\u010dkoj binarnosti negoli u jezicima poput hrvatskoga. No dovoljno je da o transrodnoj osobi progovori druga osoba i stvari se mijenjaju, \u010dak i u fleksibilnim lingvisti\u010dkim okru\u017eenjima. Nad transrodnim osobama sustavno se provodi oblik sistemskog nasilja zbog transgresija okvira dominantne jezi\u010dne paradigme.<\/p>\n

Neke od popularnijih na\u010dina obra\u010dunavanja uklju\u010duju podrivanje zamjenica binarnih transrodnih osoba, pa tako on\/a prestaje biti jezi\u010dnom formom kojom se poku\u0161ava posti\u0107i uklju\u010divost, ve\u0107 se njome bri\u0161e identitet osobe koja bi, da je cisrodna, naprosto bila ili \u201eona\u201c ili \u201eon\u201c. Rasprostranjena je i upotreba zamjenice \u201eono\u201c, \u0161to dovodi do objektifikacije transrodnoga Drugog, gdje transrodna osoba postaje ne\u017eivom nakupinom uni\u0161tive tvari, a izra\u017een je i moment infantilizacije, s obzirom na to da je jedino djetetu dozvoljeno postojati u prostoru koji je smje\u0161ten izme\u0111u binarnih opreka \u201enjega\u201c i \u201enje\u201c.<\/p>\n

Jedna od nevolja s hrvatskim jezikom su i njegovi orodnjeni glagolski oblici. Dok je na engleskome jeziku sugovornici mogu\u0107e prepri\u010dati niz pro\u0161lih, sada\u0161njih i potencijalnih budu\u0107ih iskustava bez odre\u0111ivanja vlastita roda, hrvatski jezik ne ostavlja mnogo prostora za neodre\u0111enost. Tako Kate Symons, kojoj je materinski jezik engleski, a BHS usvojeni strani jezik, o svojem iskustvu tranzicije na orodnjenome jeziku pi\u0161e sljede\u0107e: <\/p>\n

\u201eOvaj je rodni sustav bio koristan kad sam se morala predstaviti na telefonu jer sam odmah mogla otkriti svoj rod tako \u0161to bih rekla, recimo, \u2018Dobar dan. Zovem se Kate Symons. Dobila sam va\u0161 broj od\u2026\u2019 Tako je ne\u0161to gotovo nemogu\u0107e u engleskome. K tomu, dobivate mnogo vi\u0161e nesvjesnih povratnih informacija od drugih ljudi koji spominju va\u0161 rod kad vam se obra\u0107aju ili kad o vama govore u va\u0161oj prisutnosti. S druge strane, kad netko zna va\u0161 status i \u017eeli vas napasti, u ruci ima veoma sna\u017eno oru\u017eje. Upravo se to meni i dogodilo i bilo je vrlo neugodno jer su, obra\u0107aju\u0107i mi se, neprestano, izravno i neizravno, upotrebljavali mu\u0161ke oblike glagola, pridjeva i zamjenica.\u201c[2]<\/p><\/blockquote>\n

Odnos velikog broja transrodnih osoba s vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u vrlo je kompleksan jer podrazumijeva odre\u0111eni niz godina tijekom kojih je doti\u010dna osoba bila pogre\u0161no percipirana u neodgovaraju\u0107em rodu, te se za svoje zamjenice, glagolske oblike, pridjeve i imenice morala izboriti ugro\u017eavanjem vlastite tjelesne sigurnosti \u201eizla\u017eenjem iz ormara\u201c kao \u201eon\u201c ili \u201eona\u201c. Taj je odnos jo\u0161 kompliciraniji razmotrimo li izbor koji se nudi pri koncipiranju osobne pro\u0161losti kao takve. U pro\u0161lome vremenu nu\u017eno je fiksirati svoj rod i ne odstupati od njega, jer ostale varijante \u201ezvu\u010de pogre\u0161no\u201c. Preskriptivisti\u010dki gledano, kada govorim o sebi u vrti\u0107koj dobi, kao nebinarna transrodna osoba, trebam li re\u0107i da sam bio djevoj\u010dica, ili sam pak bila dje\u010dak? I najneprikladniji izvori postaju prikladnima, jer: <\/p>\n

\u201eKad bijah dijete, govorah kao dijete, razmi\u0161ljah kao dijete, [sudih] kao dijete. Kad sam postao \u010dovjekom, zavr\u0161io sam s onim \u0161to pripada\u0161e djetetu.\u201c<\/p><\/blockquote>\n

Imaju\u0107i na umu poziciju vje\u010dnoga djeteta koje mi jezi\u010dne kategorije name\u0107u, postoji nekoliko na\u010dina da se nastavim poigravati s jezikom koji je odvi\u0161e rigidan da bi mi dopustio da se unutar istoga verbaliziram. \u010cak i obi\u010dan odlazak na gradsku tr\u017enicu mo\u017ee postati epopejom o nepostoje\u0107oj svakida\u0161njici. \u201eBijah na placu i kupih mandarine,\u201c jednostavnu informaciju nepotrebno komplicira i udaljava je od osobe s kojom razgovaram, a koja \u0107e se sasvim sigurno fokusirati na na\u010din na koji je doti\u010dna informacija prenesena.<\/p>\n

Iako u aoristu i imperfektu ostaje dovoljno prostora da moj rod ne bude izre\u010den, ove arhai\u010dne forme istovremeno evociraju klasni resantiman zbog navodne visoke razine obrazovanja govornika. Me\u0111utim, radi se tek o pretpostavljenoj vi\u0161oj klasnoj poziciji jer, unato\u010d \u010dinjenici da se u dru\u0161tvu tako kodificira uspon na socijalnoj strati, visoko obrazovanje nipo\u0161to ne zna\u010di izmicanje iz radni\u010dke klase.<\/p>\n

Zbog svoje nezastupljenosti, kako u standardu, tako i vernakularu, upotreba ovih dvaju vremena tako\u0111er izaziva za\u010dudnost, \u010du\u0111enje, pa \u010dak i prezir. Opcija pripovjeda\u010dkoga prezenta pro\u0161lost svodi na anegdotu kojoj redovito nedostaje punch line. Preostaju jo\u0161 pasivni glagolski oblici, no isklju\u010divo ako se osoba koja govori odrekne svojega prava na djelovanje i poslu\u017ei tek kako bi dojavila: \u201eNa plac je oti\u0111eno i mandarine su kupljene.\u201c S obzirom na to koliko su navedeni na\u010dini izra\u017eavanja zaku\u010dasti, sklapanje re\u010denica je dugotrajan proces koji testira sugovornikovo strpljenje i sposobnost koncentracije, a s obzirom na to koliko valja paziti na formu, postoji mogu\u0107nost da govornik izgubi i najmanju natruhu sadr\u017eaja. Nije li stoga jednostavnije \u0161utjeti? <\/p>\n

Me\u0111utim, druga\u010diji jezik je mogu\u0107. U nebinarnim i\/ili lingvisti\u010dkim krugovima o temi orodnjenosti jezika raspravlja se dovoljno dugo te su u nekim jezicima prihva\u0107ene rodno neutralne zamjenice. Tako je 2015. godine u \u010detrnaesto izdanje rje\u010dnika \u0160vedske akademije, Svenska Akademiens Ordlista, uvedena zamjenica hen. Navedena je zamjenica predlo\u017eena kao alternativa hon (ona) i han (on) \u0161ezdesetih godina dvadesetoga stolje\u0107a, pa je u me\u0111uvremenu stigla za\u017eivjeti i postati posve razumljivom, ako ne i prihvatljivom, govornicima \u0161vedskoga jezika.<\/p>\n

American Dialect Society je englesku zamjenicu they u tre\u0107emu licu jednine proglasio za rije\u010d godine 2015., i tako umjesto uvo\u0111enja novoga pojma odlu\u010dio omogu\u0107iti dodatnu vidljivost obliku kojega se nisu libili koristiti jo\u0161 ni Shakespeare, Chaucer i Austen. Krutosti njema\u010dkoga jezika otpor pru\u017eaju zamjenice kao \u0161to su xier, x, nin i seis, no jo\u0161 uvijek opstoje tek na eksperimentalnoj razini te nisu dio javnoga diskursa. Tako\u0111er su zanimljive intervencije poput Mau i Frann, alternative njema\u010dkoj gospo\u0111i i gospodinu (Frau, Mann). U me\u0111uvremenu, u jednom mikrokozmosu unutar hrvatskoga jezika, neki su se elementi prihvatili o\u010du\u0111ivanja, pa me predstavljaju kao cimera Ivanu, promatraju odazivam li se na \u201eVanja\u201c i generalno pose\u017eu za maskulinim gramati\u010dkim ina\u010dicama u nedostatku adekvatnijih opcija.<\/p>\n

No, i odmaknem li se od poku\u0161aja samoaktualizacije unutar legitimnog jezi\u010dnog habitusa, a upravo nastojim u\u010diniti sasvim suprotno, samo je pitanje vremena prije negoli me netko tko nije ja poku\u0161a definirati slu\u017ee\u0107i se istim alatom. Anegdotalno, moja je majka poprili\u010dno to\u010dno detektirala za\u010detak mojih nevolja s rodom jednom prilikom izrekav\u0161i: \u201e[Otac] je rekao: \u2018bit \u0107e de\u010dko\u2019, a ja sam rekla: \u2018bit \u0107e Ivana\u2019. Oboje smo, zapravo, bili u pravu.\u201c<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/p>\n

[1] Kate Symons, \u201eMinistrastvo unutarnjih spolova: savladavanje tranzicije na stranom jeziku\u201c u: Transgresija roda: Spolna\/rodna ravnopravnost zna\u010di vi\u0161e od binarnosti (Zagreb: \u017denska soba, 2005), 36.<\/p>\n

[2] Isto, 38-39. <\/em>
\nSlobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Odnos velikog broja transrodnih osoba s vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u vrlo je kompleksan <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-219471","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219471","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219471"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219471\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219471"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219471"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219471"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}