{"id":219116,"date":"2016-12-31T08:00:09","date_gmt":"2016-12-31T07:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=219116"},"modified":"2016-12-31T10:28:19","modified_gmt":"2016-12-31T09:28:19","slug":"zene-u-arapskom-svijetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/31\/zene-u-arapskom-svijetu\/","title":{"rendered":"\u017dene u arapskom svijetu"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Emina \u017duna<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-300x220.jpg\" alt=\"emina_zuna\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-219117\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/emina_zuna.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>\u0160ta Bosanci i Hercegovci znaju o Arapima? Ili bolje, \u0161ta znaju o Arapkinjama? Odgovor je: ni\u0161ta ili sasvim malo. Bh. muslimani s Arapima dijele religiju i najve\u0107im dijelom nose arapska imena koja su tradicionalno naslijedili posredstvom osmanskog utjecaja, ali tu uglavnom prestaje svaka sli\u010dnost. Na stranu sada \u0161to su bo\u0161nja\u010dki politi\u010dari tokom rata to iskoristili da bi iskam\u010dili pomo\u0107 od arapskih zemalja, mi o Arapima ne znamo ni\u0161ta vi\u0161e od prosje\u010dnog stanovnika Evrope.<\/p>\n<p>Ali nas to, kao i u ve\u0107ini drugih stvari, ne sprije\u010dava da imamo mi\u0161ljenje o njima i prosje\u010dni Bosanac uglavnom ima stav o Arapima kao \u0161to ima i o politi\u010dkoj situaciji na Bliskom istoku u odnosu prema kojoj \u010desto nastupa kao pravi \u201eekspert\u201c. Me\u0111utim, ako izuzmemo solidarnost koju ovaj upu\u0107uje Palestini (koju prati krajnje suprotan sentiment upu\u0107en Izraelu, za\u010dinjen govorom mr\u017enje i teorijama zavjere) i u nekim ekstremnim slu\u010dajevima zbog religijske identifikacije adoracija arapske kulture \u2013 ma \u0161ta ona zna\u010dila, mi\u0161ljenje koje ovaj ima o Arapima je uglavnom obojeno sumnjom i negativno. A otkako su arapski turisti po\u010deli znatnije posje\u0107ivati bh. gradove, predrasude prema njima su se utvrdile, a nerazumijevanju su se pridru\u017eili strah i \u010dak otvoreno ispoljavanje govora mr\u017enje.<br \/>\n<strong><br \/>\nMainstream medijski prikazi<\/strong><\/p>\n<p>Mediji idu na ruku stvaranju takve klime i mogli bismo \u010dak re\u0107i da \u0161to je Arapa vi\u0161e, toliko vi\u0161e raste i odbojnost i strah od njih, umjesto da proces te\u010de u obrnutom smjeru. Naro\u010dito je to prisutno u odnosu prema arapskim \u017eenama. Ve\u0107ina ljudi, u koje spadaju Bo\u0161njaci i Bo\u0161njakinje skloni umjerenom, bosanskom tuma\u010denju islama, smatra da je pokrivanje \u017eena stra\u0161no i \u010dak se otvoreno grozi prizora pokrivenih \u017eena na ulici za koje odavno postoji i kolokvijalni termin \u201enind\u017ea\u201c.<\/p>\n<p>Mainstream medijski prikazi arapskih \u017eena koji su kopija zapadnih, tako\u0111er u pokrivanju vide ultimativni dokaz pot\u010dinjenosti \u017eene sistemu i dominiraju tuma\u010denja koja \u017eene u arapskom svijetu posmatraju isklju\u010divo kroz opresiju. Me\u0111utim, takvo je vi\u0111enje \u017eene, paradoksalno, zapravo antifeministi\u010dko, jer se podrazumijevanjem da je \u017eensko tijelo vlasni\u0161tvo sistema ili mu\u0161karca koji je tvorac tog sistema, to isto tijelo tako\u0111er objektivizira, instrumentalizira i oduzima mu se glas. Jer, otkud pravo nekom zapadnom mediju, \u017eeni ili mu\u0161karcu sa Zapada, ili, pak, nekoj zapadnja\u010dkoj feministkinji, da osvje\u0161tava neku arapsku \u017eenu i govori joj da je potla\u010dena? Zar ona sama nema pravo da ponudi glas o tome i da je se \u010duje?<\/p>\n<p>Hasna Al Hajri iz Omana, profesorica engleskog jezika, diplomirala je u Jordanu i radi u Omanu u Ministarstvu sporta kao voditeljica Odjela za me\u0111unarodnu saradnju. Najstarija je od \u010detiri sestre od kojih su sve visoko obrazovane i zaposlene. Ka\u017ee da se u Omanu, u smislu obrazovanja i posla vi\u0161e ne primje\u0107uje razlika me\u0111u spolovima. Ona sama radi cijeli \u017eivot, vozi auto, zara\u0111uje dovoljno, dosta putuje i samostalna je. \u201eNe treba mi mu\u0161karac ni za\u0161to\u201c, ka\u017ee uz smijeh. \u010cak je i neudata iako ima 38 godina, ali nikad nije od porodice do\u017eivjela neki veliki pritisak da se uda. Za sebe ka\u017ee da je pametna i samopouzdana, a hid\u017eab nosi zato \u0161to to \u017eeli, a ne zato \u0161to joj je neko rekao da mora.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ne misli da joj hid\u017eab sam po sebi odre\u0111uje li\u010dnost, kao \u0161to joj li\u010dnost u potpunosti ne odre\u0111uju ni religijska uvjerenja. Hasna smatra da ljudi krivo tuma\u010de vjeru u svim religijama, a po njoj je glavna funkcija religije da nas vodi kroz \u017eivot i da nam pomogne da postanemo najbolje verzije samih sebe. Izazovi s kojima se ona svakodnevno susre\u0107e na poslu su, kako ka\u017ee, manje-vi\u0161e isti kao i oni s kojima se susre\u0107u \u017eene bilo gdje na svijetu: \u201emu\u0161ko dru\u0161tvo\u201c, mu\u0161kocentri\u010dnost ali i \u201e\u017eena je \u017eeni vuk\u201c.<\/p>\n<p>Na svojim brojnim putovanjima je do\u017eivjela mnoge predrasude od strane Evropljana i drugih naroda za koje ka\u017ee da \u010desto Bliski istok do\u017eivljavaju kao jednu zemlju, a slu\u010daj Afganistana uzimaju kao ilustraciju islama i odnosa prema \u017eenama. Me\u0111utim, Bliski istok se sastoji od 22 dr\u017eave koje su me\u0111usobno razli\u010dite koliko i zemlje EU, i nastanjene su ljudima s druga\u010dijim idealima. \u0160to se samog Omana ti\u010de, obja\u0161njava, on je najnapredniji u regiji u pogledu \u017eenskih prava i danas je npr. vi\u0161e \u017eena na fakultetima nego mu\u0161karaca, a broj im svakodnevno raste na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n<p>No\u0161enje hid\u017eaba nije obavezno i ima \u017eena koje ga ne nose, jedino se preporu\u010duje da se previ\u0161e ne otkriva tijelo i kod \u017eena i kod mu\u0161karaca. Hasna smatra da abaja (abaya, crna haljina s velom) koja je trn u oku strancima, nije toliko religijski uvjet koliko je kulturalni jer islam nala\u017ee \u017eenama samo da pokriju glavom, a kako \u0107e one to u\u010diniti to ovisi od njih i tradicije zemlje kojoj pripadaju. Jer, upravo je zajednica u kojoj \u017eive, zavr\u0161ava Hasna, ta koja odre\u0111uje percepciju same \u017eene i upravlja njenom slikom u dru\u0161tvu, ali i utje\u010de na to kako mi kao \u017eene gledamo na same sebe.<\/p>\n<p><strong>\u0160ta Evropljani znaju<\/strong><\/p>\n<p>Randa Na'fash Eleyan, arhitektica iz Palestine, \u017eivi u Ramallahu, iako je porijeklom iz Loda, grada koji vi\u0161e ne pripada Palestincima i koji su Izraelci zauzeli. Trenutno je zaposlena u Ministarstvu za mlade i sport u Odjelu za dizajn i projektovanje, a prije toga je radila u mnogim arhitektonskim uredima u kojim rade i mnoge druge \u017eene. Tvrdi da se posljednih godina omjer \u017eena u obrazovanju i javnom sektoru konstantno pove\u0107ava, a prema zakonu obrazovanje je obavezno i nema razlike izme\u0111u dje\u010daka i djevoj\u010dica. Usvojeni su zakoni protiv diskriminacije \u017eena na svim nivoima. Randa podsje\u0107a da je ove godine upravo palestinska nastavnica, Hanah Al Hroub, osvojila nagradu za najbolju nastavnicu na svijetu. \u0160to se hid\u017eaba ti\u010de, ona ga nosi, ali u Palestini ima mnogo \u017eena koje ga ne nose i niko im to ne spo\u010ditava, a \u0161to se nje li\u010dno ti\u010de, to je njen izbor i ne osje\u0107a nikakvu \u017eelju da ga ikome pravda i obja\u0161njava.<\/p>\n<p>Smatra da Evropljani veoma malo znaju o pravima \u017eena u arapskom svijetu najvi\u0161e zbog medija koji naj\u010de\u0161\u0107e ne pokazuju pravu sliku, i uglavnom se bave negativnim primjerima, siroma\u0161tvom, neznanjem u kontekstu \u017eena i generalno, kao da arapski svijet nije ni\u0161ta vi\u0161e od toga. A neznanja i nasilja, ima svugdje, zaklju\u010duje Randa.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, Randi je sad najve\u0107i problem rat i svakodnevno nasilje koje u Palestini trpe i mu\u0161karci i \u017eene. Napominje da je ba\u0161 dan prije na\u0161eg razgovora (18. decembra) izraelska armija u\u0161la u selo pokraj Ramallaha, Beit Rima, i seljani su na vojnike bacali kamenice na \u0161ta su Izraelci odgovorili tako \u0161to su ubili mladi\u0107a od 19 godina.<\/p>\n<p>Khadija Alshurooqi je studentica pete godine gra\u0111evinskog fakulteta u Bahreinu koji je prili\u010dno mlada zemlja u evropskim okvirima. Navodi kako se prva \u0161kola za djevoj\u010dice osnovala 10 godina nakon \u0161kole za dje\u010dake (1928.) i poslije je obrazovanje \u017eena teklo ravnopravno. \u017dene su pripadnice vojske i policije, ima ih na najvi\u0161im mjestima u vladi, a Bahrein ima mnogo uspje\u0161nih \u017eena koje se bave biznisom. Kraljeva \u017eena  Alshaikha Sabika vodi tzv. \u017densko vije\u0107e kojem je prvenstvena zada\u0107a da oja\u010da \u017eene.<\/p>\n<p>\u0160to se hid\u017eaba ti\u010de, \u017eene u Bahreinu su slobodne da same izaberu da li \u0107e nositi hid\u017eab, abaju ili nikab i one, kao i u ve\u0107ini drugih arapskih zemalja nose maramu na glavi i abaju (tradicionalnu crnu haljinu). Kadija tako\u0111er smatra da su Evropljani slabo informisani o Arapima i islamskoj kulturi generalno, izjedna\u010davaju prava \u017eena, iako ona variraju od zemlje do zemlje. Po njoj islamska kultura ne ograni\u010dava \u017eenu, nego je \u0161titi i daje joj podr\u0161ku i sva pona\u0161anja unutar arapske zajednice koja su suprotna tome predstavljaju pogre\u0161no tuma\u010denje islama. Njena najve\u0107a kritika mu\u0161karcima u njenoj zemlji se odnosi na \u010dinjenicu da se ne uklju\u010duju dovoljno u \u017eivot porodice i odgoj djece, a trebali bi, na isti na\u010din na koji su se \u017eene uklju\u010dile (i sve se vi\u0161e uklju\u010duju) u tradicionalno mu\u0161ke poslove.<\/p>\n<p><strong>Dio kulture<\/strong><\/p>\n<p>Idil Abdi Mohamed iz Somalije, menad\u017eerica, iako je iz Mogadi\u0161a trenutno \u017eivi u Nairobiju. Radi u me\u0111unarodnom odjelu Crvenog kri\u017ea, a prije toga je radila u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Idil je Somalijka koja nosi hid\u017eab i nema nikakvu namjeru da ga skine, iako trenutno \u017eivi u Keniji koja je ve\u0107inska kr\u0161\u0107anska zemlja \u0161to je tu \u010dini manjinom. Ka\u017ee da Somalija zbog rata nije znatno napredovala zadnjih dvadeset godina i \u017eenama na prvom mjestu nisu \u017eenska prava nego se zajedno s mu\u0161karcima bore da pre\u017eive. Ali i pored toga, sve vi\u0161e se uspostavljaju \u017eenska prava i zadnjih je godina, na primjer, zna\u010dajno smanjena praksa \u201egenitalnog obrezivanja\u201c djevoj\u010dica.<\/p>\n<p>Veliki broj \u017eena se obrazuje i gradi karijere. \u0160to se hid\u017eaba ti\u010de, Idil ka\u017ee da je on jednostavno dio somalijske kulture i \u017eene ga s ponosom nose. Posjetila je mnoge zemlje i ka\u017ee da joj je uvijek \u010dudno kad otkrije da Zapadnjaci smatraju da je neko tjera da nosi hid\u017eab i za nju on nije simbol opresije nego izbor za koji se \u017eene mogu odlu\u010diti \u2013 komad tkanine koji ih \u010dini samopouzdanim i lijepim. Smatra da je op\u0107e mi\u0161ljenje u Evropi da su muslimanke u arapskom svijetu potla\u010dene, ali s izuzetkom dvije zemlje, hid\u017eab je izbor, a ne zakonom propisano pravilo. Evropljankama zamjera \u0161to nisu vi\u0161e otvorene prema muslimanskim \u017eenama jer je sigurna da dijele puno istih problema i zato bi bilo divno kad bi mogle \u0161to bolje razumijeti jedne druge i zajedno raditi na njihovom rje\u0161avanju.<\/p>\n<p>Dok smo Idil i ja diskutovale o ovome, pridru\u017eila nam se Manom Stoffen, Belgijanka s islamskim vezama, koja \u017eivi na relaciji Belgija-Maroko i ka\u017ee da je zbog toga u stanju razumijeti obe strane. Sam Maroko je najrazvijenija zemlja sjeverne Afrike i u njemu se, kako ka\u017ee, veoma osjeti zapadnja\u010dki utjecaj, a Kazablanka i Rabat, kao najrazvijeniji gradovi,  uop\u0107e se ne razlikuju od gradova na Zapadu u smislu no\u0107nog \u017eivota i dostupnosti alkohola. Hid\u017eab se nosi uglavnom u selima i manjim gradovima i rijetkost je vidjeti \u017eenu s hid\u017eabom u Rabatu ili Kazablanki, a neke marokanske kompanije \u010dak zabranjuju rad zaposlenicama s hid\u017eabom.<\/p>\n<p>EU ima upliva na politi\u010dku i ekonomsku sferu, a to je, zajedno s reformama koje je proveo Muhamed IV, \u017eene osna\u017eilo na mnogim poljima i ozakonilo pravo na razvod, nasljedstvo, skrbni\u0161tvom nad djecom, itd. Danas je posve normalno da se \u017eene osamostaljuju i da rade, ali su isto tako u zemlji jo\u0161 prisutni patrijarhalni moral i dvostruki standardi. Tako se, na primjer, druga\u010dije gleda na \u201erazgoli\u0107enu\u201c Evropljanku koja pije, nego Marokanku koja se zbog toga osu\u0111uje, dok se prvoj to toleri\u0161e. Idealna Marokanka je smjerna i bogobojazna i ne izlazi u no\u0107ne provode. Zato Manon smatra da je danas Marokankama te\u0161ko jer moraju da se ostvare u dru\u0161tvu podijeljenom izme\u0111u patrijarhalne tradicije i modernog zapadnja\u010dkog stila \u017eivota koji, barem u na\u010delu, \u017eeni daje slobode koje ima i mu\u0161karac. Ali isto tako ona je svjesna da je situacija sa \u017eenskim pravima u Evropi tako\u0111er jo\u0161 daleko od idealne i da je patrijarhat i u Evropi jo\u0161 prisutan i utoliko su joj jo\u0161 licemjerniji Zapadnjaci koji istu stvar osu\u0111uju kod Arapa, umjesto da \u201epogledaju u svoje dvori\u0161te\u201c.<br \/>\n                                                                                                  ***<\/p>\n<p>\u010cini se da je situacija u Maroku danas u pogledu \u017eenskih prava veoma sli\u010dna situaciji u BiH. Ali za razliku od Maroka, koji se smatra arapskom zemljom zbog \u010dega su Marokanci puno vi\u0161e upu\u0107eni u arapske kulturne i sve druge raznolikosti, Bosanci i Hercegovci i Bosanske i Hercegovke ostaju ignoranti i ignorantkinje. Priznajem, i sama sam u duhu prisutne i dominante zapadnja\u010dke struje o Arapima sudila kroz negativne predrasude, naro\u010dito o pitanjima vezanim za \u017eene i za \u017eenska prava. A onda sam imala sre\u0107u da upoznam ove divne \u017eene i o tome razgovaram sa njimaa. Naravno, svjesna sam da se u ovom mom uzorku radi o \u017eenama koje su privilegovane i pripadaju najvi\u0161em sloju koji je imao mogu\u0107nost obrazovanja i profesionalnog usavr\u0161avanja i da njihovo individualno iskustvo i mi\u0161ljenje ne oslikava situacije i drugih \u017eena. Ali, u svakom slu\u010daju je davanje glasa i samo malom broju njih, bolje od alternative u kojoj se one uop\u0107e ne \u010duju. <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/avangarda.ba\/detaljno.php?id=165\" target=\"_blank\">Avangarda.ba <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Po\u010detkom decembra Emina \u017duna je prisustvovala Forumu mladih lidera EU i arapskog svijeta koji se ove godine odr\u017eavao u Dohi, a na kojem su bile i predstavnice iz skoro svih arapskih zemalja. Sa njima je razgovarala o situaciji u njihovim zemljama, polo\u017eaju \u017eena, ali i o tome \u0161ta misle o evropskim predrasudama prema njima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":219117,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-219116","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219116","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219116"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219116\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/219117"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219116"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219116"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219116"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}