{"id":219034,"date":"2016-12-29T09:11:34","date_gmt":"2016-12-29T08:11:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=219034"},"modified":"2016-12-29T09:11:34","modified_gmt":"2016-12-29T08:11:34","slug":"kapitalizam-je-u-konfliktu-s-planetom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/29\/kapitalizam-je-u-konfliktu-s-planetom\/","title":{"rendered":"Kapitalizam je u konfliktu s planetom"},"content":{"rendered":"

Razgovarali: Ivana Jandri\u0107 i Luka Mati\u0107<\/strong><\/p>\n

\"tomasevic-tomislav\"<\/a>Pitanja prirodnog okoli\u0161a naj\u010de\u0161\u0107e se promatraju u opreci spram pitanja dru\u0161tvenih odnosa. Pozicija \u010dovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao dru\u0161tveno bi\u0107e. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-dru\u0161tvo politi\u010dka je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu izme\u0111u dru\u0161tvenih odnosa i promjena u prirodnom okru\u017eenju. S Tomislavom Toma\u0161evi\u0107em<\/strong> iz zagreba\u010dkog Instituta za politi\u010dku ekologiju razgovarali smo o historiji politi\u010dke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji politi\u010dke ekologije u Hrvatskoj, kao i o prakti\u010dnoj sprezi zajedni\u010dkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).<\/p>\n

\u0160to je politi\u010dka ekologija? Koji su njezini izvori, kakva joj je razvojna putanja te koji su njezini politi\u010dki i teorijski prioriteti?<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dka ekologija zapravo je jedan istra\u017eiva\u010dki pristup, mo\u017eda je to najpreciznije imenovanje, koji je osobito popularan zadnjih nekoliko desetlje\u0107a. Me\u0111utim, s\u00e2m termin skovan je jo\u0161 tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, a sedamdesetih godina po\u010deo se vi\u0161e koristiti u razli\u010ditim akademskim disciplinama \u2013 posebice unutar geografije koja kao znanstvena disciplina promatra odnos izme\u0111u \u010dovjeka i prirode, odnosno prirodnog okoli\u0161a. Razvoj politi\u010dke ekologije bio je povezan i s razvojem kulturne ekologije, koja se prvenstveno naslanjala na radove u antropologiji te na prou\u010davanje razli\u010ditih dru\u0161tvenih zajednica u smislu njihovih prilagodbi. Tu je prije svega rije\u010d o prilagodbama na ekonomski sustav i na paradigmu tzv. razvoja koja je u upotrebi od Drugog svjetskog rata. Politi\u010dka se ekologija vi\u0161e bavila globalnim ekonomskim sustavom i utjecajem na ekolo\u0161ke promjene te se najvi\u0161e oslanjala na politi\u010dku ekonomiju.<\/p>\n

Ono bitno po \u010demu je politi\u010dka ekologija specifi\u010dna mo\u017eda su najbolje prikazali Sinead Bailey i Raymond Bryant, navode\u0107i tri fundamentalna principa politi\u010dke ekologije. Prvi je da se svaka ekolo\u0161ka promjena nejednako distribuira u fizi\u010dkom prostoru, ali ne samo u njemu, nego se tro\u0161kovi i koristi te ekolo\u0161ke promjene distribuiraju unutar dru\u0161tva koje je ve\u0107 ionako nejednako. Prema drugom principu, s obzirom da dolazi do nejednake distribucije tro\u0161kova i koristi od bilo koje ekolo\u0161ke promjene, dolazi i do promjene dru\u0161tvene nejednakosti na bolje ili na lo\u0161ije \u2013 do smanjivanja ili pove\u0107avanja tih nejednakosti. Naposljetku, tre\u0107i princip ka\u017ee da se promjenom dru\u0161tvene nejednakosti mijenjaju i odnosi mo\u0107i. To je taj politi\u010dki dio ekologije koji razmatra kako ekolo\u0161ke promjene, imale ljudski uzrok ili ne, utje\u010du i na dru\u0161tvenu nejednakost i na odnose mo\u0107i unutar dru\u0161tva.<\/p>\n

Kada govorimo o politi\u010dkoj ekologiji u hrvatskom kontekstu, koji su akteri i kampanje najzna\u010dajnije za njezin razvoj?<\/strong><\/p>\n

S obzirom da dolazim iz eko-aktivisti\u010dkog pokreta, moram priznati da sam, dok nisam doznao za politi\u010dku ekologiju, nekako intuitivno osje\u0107ao i slagao se s tim principima kroz eko-aktivisti\u010dki rad unutar udruge Zelena akcija. \u010cini mi se da je dosta kampanja Zelene akcije, primjerice poput kampanje povodom Zakona o igrali\u0161tima za golf, bilo organizirano prema okviru politi\u010dke ekologije. Ta se akcija odnosila na protivljenje izvla\u0161tenju malih poljoprivrednika ne bi li veliki investitori gradili golf igrali\u0161ta koja zapravo nisu golf igrali\u0161ta nego nekretnine za prodaju na me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu. Zatim, kampanja \u201eSr\u0111 je na\u0161\u201c u Dubrovniku koja problematizira apartmanizaciju Sr\u0111a tako\u0111er je spojiva s pristupom politi\u010dke ekologije. Podsjetimo se, u ovom slu\u010daju rije\u010d je o tome da investitor \u017eeli sagraditi apartmansko naselje o tro\u0161ku generacija stanovnika Dubrovnika koje su ga izgradile u ovo \u0161to je danas i potom sagra\u0111ene apartmane i vile prodati bogatima na me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu. Osim \u0161to lokalna zajednica od toga ne\u0107e imati nikakve koristi, od iste te lokalne zajednice o\u010dekuje se da snosi tro\u0161kove ove ekolo\u0161ke promjene \u2013 naime, apartmanizacija zaga\u0111uje vodu, pove\u0107ava tro\u0161ak komunalija i zahtijeva investiciju u dovo\u0111enje infrastrukture na brdo ponad grada.<\/p>\n

Ljeto\u0161nje izdanje Zelene akademije sastojalo se od tri modula: zajedni\u010dka dobra, odrast i klimatska pravda. Koje su veze izme\u0111u tih triju tema i na koji na\u010din one sukonstituiraju suvremene prakse politi\u010dke ekologije?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je najbolje po\u010deti s pitanjem klimatskih promjena. Mi u Institutu za politi\u010dku ekologiju klimatske promjene promatramo prije svega kao dru\u0161tveni fenomen, \u0161to je na\u010din na koji pristupamo i drugim ekolo\u0161kim temama. Dakle, principe politi\u010dke ekologije koje sam ranije navodio testiramo na klimatskim promjenama. Naime, kada govorimo o klimatskim promjenama, mo\u017eemo govoriti o njihovim uzrocima u smislu razli\u010ditog utjecaja zemalja globalnog Sjevera i zemalja globalnog Juga. Tako\u0111er mo\u017eemo govoriti o bogatoj klasi i siroma\u0161noj klasi u smislu njihove potro\u0161nje, ili o radni\u010dkoj klasi i kapitalisti\u010dkoj klasi u smislu korisnih i \u0161tetnih posljedica koje trpe od vrlo centralisti\u010dki konceptualiziranog razvoja ovisnog o fosilnim gorivima.<\/p>\n

Iz perspektive politi\u010dke ekologije, naro\u010dito je vidljivo da se efekti klimatskih promjena vrlo nejednako distribuiraju u fizi\u010dkom prostoru. To zna\u010di da \u0107e zemlje globalnog Juga biti najpogo\u0111enije tim efektima iako su najmanje doprinijele samom problemu. Pa opet, kad gledamo unutar tih zemalja, neki njihovi predjeli bit \u0107e vi\u0161e pogo\u0111eni razli\u010ditim ekstremnim vremenskim nepogodama. \u0160tovi\u0161e, mogu\u0107e je promatrati \u010dak i gdje \u0107e unutar nekog grada dolaziti do poplava i odrona zemlji\u0161ta te koje su klase nastanjene na tim geografskim prostorima. Budu\u0107i da dolazi do nejednake distribucije neke ekolo\u0161ke promjene unutar prostora, dolazi i do nejednake distribucije posljedica ekolo\u0161kih promjena unutar samog dru\u0161tva. Na primjeru na\u0161e regije to smo mogli vidjeti za vrijeme poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, kada su najvi\u0161e pogo\u0111eni najranjiviji slojevi dru\u0161tva jer su se geografski nalazili na podru\u010djima najranjivijim na utjecaj klimatskih promjena. <\/p>\n

Pored toga, oni su imali najmanje financijskih resursa da se nose s time, u smislu osiguranja ku\u0107a od poplava i drugih nepogoda, pa i najmanje pristupa politi\u010dkim resursima da dobiju pomo\u0107 za nositi se s takvim nepogodama. Ukoliko se klimatske promjene nastave, naravno da \u0107e dolaziti do sve ve\u0107eg raslojavanja i do pove\u0107avanja dru\u0161tvene nejednakosti pa \u0107e upravo oni koji su najvi\u0161e pogo\u0111eni imati jo\u0161 manje politi\u010dke mo\u0107i da se nose s takvim posljedicama. Uzimaju\u0107i to u obzir, okvir klimatske pravde poku\u0161ava nametnuti klasnu perspektivu razmatranja ekolo\u0161kog problema klimatskih promjena kada se govori o uzrocima, ali i kada se govori o posljedicama.
\nKada po\u010dinjemo govoriti o sistemskim uzrocima klimatskih promjena, kao definitivno najve\u0107e ekolo\u0161ke prijetnje modernom dru\u0161tvu, svakako dolazimo do pitanja tzv. odrasta (eng. degrowth), kao fundamentalne sustavne kritike kapitalizma. Odrast ga kritizira kao sustav proizvodnje, potro\u0161nje i vlasni\u0161tva koji mora rasti da bi opstao. Znamo da se bez ekonomskog rasta u kapitalizmu javljaju razli\u010dite dru\u0161tvene nestabilnosti. Naravno, znamo i to da on stalno pada u razli\u010dite ekonomske krize i da se s tim krizama nosi na razli\u010dite na\u010dine. Tu je va\u017ena kapitalisti\u010dka tendencija stalnog rasta, bilo da je rije\u010d o ekspanziji u fizi\u010dkom prostoru (o \u010demu su pisali kriti\u010dki geografi poput Davida Harveyja i Neila Smitha) ili o komodifikaciji razli\u010ditih sfera \u017eivota. Ta potreba za neprestanim rastom dovodi kapitalizam u konflikt s planetom koji je ograni\u010den u smislu svojih apsorpcijskih i ekstrakcijskih mogu\u0107nosti i \u010dini ga ekolo\u0161ki neodr\u017eivim. Dakle, odrast je kritika sustava koji je utemeljen u rastu na ograni\u010denom planetu. No odrast ide puno dalje od kritike rasta i BDP-a kao indikatora \u201ebogatstva\u201c nekog dru\u0161tva, i to u smjeru alternativnih odgovora te razli\u010ditih eksperimentalnih praksi koje bi nas mogle dovesti do nekog ekolo\u0161ki i materijalno odr\u017eivijeg, a ujedno i pravednijeg dru\u0161tva. <\/p>\n

Tre\u0107a dimenzija su commonsi ili zajedni\u010dka dobra. Ako su klimatske promjene jedan od najve\u0107ih ekolo\u0161kih problema koji \u0107e imati dru\u0161tvene posljedice, zatim ako je odrast kritika struktura koje uzrokuju klimatske promjene, onda su commonsi smje\u0161teni u domenu potencijalnih rje\u0161enja koja odgovaraju na pitanja kako organizirati dru\u0161tvo jer nas upu\u0107uju na razli\u010dite modele kolektivnog upravljanja i samoupravljanja razli\u010ditim resursima. Nije rije\u010d samo o prirodnim, nego i o dru\u0161tvenim resursima kojima smo zaboravili kolektivno upravljati u dana\u0161njem atomiziranom svijetu. U zagovor commonsima mo\u017ee se re\u0107i da se kroz kolektivno upravljanje resursima smanjuje ekolo\u0161ki otisak, pove\u0107ava socijalni kapital u smislu povjerenja me\u0111u ljudima te dolazi do ravnopravnije raspodjele mo\u0107i unutar kolektiva. Dakle, ovdje postoje razli\u010diti benefiti za izgradnju ne\u010dega \u0161to bismo mogli nazvati progresivnim dru\u0161tvom.<\/p>\n

Kada govorimo o politi\u010dkom djelovanju i politi\u010dkoj agendi, podrazumijeva se da ono ima nekakav odgojno-obrazovni moment, makar i na bazi\u010dnoj razini reprodukcije aktivisti\u010dkih i teorijskih kadrova. No, isto je tako za pretpostaviti da je za postizanje neke trajnije i obuhvatnije dru\u0161tvene promjene potrebno agendu koja se zagovara ugraditi i u konvencionalne odgojno-obrazovne aktivnosti, tj. u nastavne programe javnih \u0161kola. Pritom je poznato da su ekolo\u0161ke teme kroz osnovno\u0161kolsko obrazovanje uglavnom marginalne, da ne ka\u017eemo drugorazredne i tre\u0107erazredne teme, osim u programu etike za tre\u0107e razrede srednjih \u0161kola, gdje je za\u0161tita okoli\u0161a jedan od nosivih stupova programa. Kako je mogu\u0107e i u kojem smjeru bi bilo po\u017eeljno mijenjati tu situaciju?<\/strong><\/p>\n

Obrazovne su politike jedno od glavnih boji\u0161ta hegemonijske borbe za bilo koji ideolo\u0161ki projekt, a mislim da mo\u017eemo vidjeti kakve se bitke vode i oko nekih drugih tema, kao \u0161to su spolni odgoj i gra\u0111anski odgoj te s kakvim se sve otporima ti kurikulumi susre\u0107u. Postavlja se pitanje iz koje se perspektive govori o ekolo\u0161kim sadr\u017eajima, ako oni uop\u0107e postoje u obrazovnom programu. Politi\u010dka ekologija jedan je od okvira za govor o ekolo\u0161kim problemima, no postoje i razni drugi konkurentski okviri. Zeleni se pokret zasad oslanja na neformalnu edukaciju, kao \u0161to je primjerice Zelena akademija. Me\u0111utim, nije isklju\u010divo rije\u010d o tome. Institut za politi\u010dku ekologiju vodi jedan kolegij na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu koji se bavi klimatskim promjenama, odr\u017eivo\u0161\u0107u i dru\u0161tvom te na taj na\u010din, najvi\u0161e kroz teorijski okvir politi\u010dke ekologije i kroz neke kriti\u010dke tekstove, nudi svoj doprinos vidljivosti na\u0161ih tema i unutar formalnog obrazovanja. Me\u0111utim, \u010dinjenica je da su u osnovnim i srednjim \u0161kolama ekolo\u0161ki sadr\u017eaji ispod svake razine \u010dak i iz neke tehni\u010dke perspektive, a da ne govorimo o tome da ni blizu ne vr\u0161e politi\u010dku funkciju kakvu bismo smatrali po\u017eeljnom. Ne znam kako se to u ovakvoj situaciji mo\u017ee promijeniti bez politi\u010dke borbe, po svoj prilici u institucionalnom, odnosno parlamentarnom smislu.<\/p>\n

U poglavlju o kapitalizmu Pojmovnika odrasta Diego Andreucci i Terrence McDonough pi\u0161u da \u0107e se ve\u0107ina odrastnika (degrowthera) slo\u017eiti oko fundamentalne inkompatibilnosti kapitalizma i odrasta zbog toga \u0161to je kapitalisti\u010dka ideja bezgrani\u010dnog rasta i vje\u010dite akumulacije nespojiva s bilo kakvim poimanjem ekolo\u0161ke odr\u017eivosti, ali da se unato\u010d tome izbjegavaju eksplicitno identificirati kao antikapitalisti. Tako\u0111er, postoji i spor oko toga trebamo li dana\u0161nje razdoblje u razvoju planeta nazivati antropocenom ili kapitalocenom (kako sugerira Jason W. Moore), a u kojemu se tako\u0111er oslikava moment \u201eneodlu\u010dnosti\u201c o kojemu govorimo. No, s druge strane, ve\u0107 u sljede\u0107em poglavlju Pojmovnika o\u0161tro se kritizira komodifikacija, koju se ujedno prepoznaje i kao fundamentalno kapitalisti\u010dki proces. S obzirom na navedeno, postavljaju se dva pitanja. Prvo, na koji na\u010din politi\u010dka ekologija vr\u0161i kritiku kapitalizma? I drugo, na koji na\u010din politi\u010dko ekolo\u0161ka kritika kapitalizma mo\u017ee obogatiti i ve\u0107 oboga\u0107uje korpus lijevih kritika kapitalizma?<\/strong><\/p>\n

Kao prvo, Pojmovnik je zbornik radova razli\u010ditih autora, tako da je razumljivo da postoje diskrepancije i da nema neke uniformne paradigme. Odrast je paradigma koja okuplja razli\u010dite struje me\u0111u kojima postoji neka poveznica, ali postoje i znatne razlike. Rekao bih da je kod dobrog dijela onih koji se samoidentificiraju s pokretom odrasta kritika kapitalizma fundamentalna pozicija, pri \u010demu nasljeduju dosta dugu tradiciju tzv. ekosocijalisti\u010dkih autora poput Jamesa O\u2019Connora i drugih. To su autori koji govore o \u201edrugoj kontradikciji kapitalizma\u201c koja se ti\u010de toga da pored \u201edru\u0161tvene kontradikcije\u201c kapitalizma \u2013 dakle toga da si kapitalizam zapravo re\u017ee dru\u0161tvenu granu na kojoj sjedi i na taj na\u010din je neodr\u017eiv \u2013 postoji i ekolo\u0161ka kontradikcija kapitalizma gdje si kapitalizam re\u017ee ekolo\u0161ku granu na kojoj se nalazi ekonomska baza dru\u0161tva.<\/p>\n

Iz te perspektive, ako govorimo o ekolo\u0161koj kritici kapitalizma kao fundamentalnoj, ona sigurno oboga\u0107uje ve\u0107 postoje\u0107i korpus lijevih ideja i kritika kapitalizma jer ekonomskim i dru\u0161tvenim argumentima dodaje ekolo\u0161ki argument. To ne zna\u010di da se kod svih pripadnika pokreta odrasta radi o kritici kapitalizma.<\/p>\n

Kod nekih se mo\u017eda zadr\u017eava na kritici neoliberalizma. S druge strane, i dalje postoji dosta nerazrije\u0161enih pitanja u okviru standardne lijeve kritike kapitalizma \u2013 primjerice o odnosu dru\u0161tva i prirode, \u010dovjeka i prirode, o dominaciji, modernizmu, napretku ili o statusu drugih vrsta. Dakle, tradicionalna kritika kapitalizma ne prihva\u0107a nu\u017eno zelenu kritiku kapitalizma \u2013 taj je odnos i dalje polje napetosti. Me\u0111utim, \u010dini mi se da postoje i brojne podudarnosti u kritikama koje onda vode spajanju lijevih i zelenih borbi u politi\u010dkom smislu.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de antropocena i kapitalocena, mislim da se tu ogleda razlika izme\u0111u politi\u010dke ekologije i socijalne ekologije. Socijalna ekologija tako\u0111er promatra ekolo\u0161ka pitanja kao dru\u0161tvene fenomene, no \u010desto ostaje na razini deskripcije. S druge strane, politi\u010dka ekologija politizira ekolo\u0161ka pitanja i kroz perspektivu konflikta, posebice dru\u0161tvenih konflikata. Ako govorimo o antropocenu, onda mo\u017eemo re\u0107i da je posrijedi neka vrsta depolitizacije, jer se ekolo\u0161ke promjene pripisuje \u010dovjeku kao vrsti, ne uzimaju\u0107i u obzir konflikte \u2013 bili oni dru\u0161tveni, me\u0111ugeneracijski i unutargeneracijski ili klasni. Tako\u0111er, progla\u0161avanje antropocena neosjetljivo je i na brojne razli\u010dite osi dominacije i eksploatacije. Naravno, nema sumnje da je pojava \u010dovjeka kao vrste uzrokovala razli\u010dite ekolo\u0161ke promjene.<\/p>\n

Me\u0111utim, promjene koje se de\u0161avaju u zadnja tri stolje\u0107a \u2013 i bez presedana su u odnosu na oko 200 000 godina od pojave anatomski moderne ljudske vrste \u2013 ne mo\u017eemo objasniti samo djelovanjem \u010dovjeka kao geolo\u0161ke sile. Na taj na\u010din gubi se iz vida ono \u0161to je najbitnije, a to je distribucija koristi i tro\u0161kova tih ekolo\u0161kih promjena unutar dru\u0161tva. Mislim da je politi\u010dka ekologija progresivna upravo zbog inzistiranja na tom elementu. Uz to, za razliku od deskriptivne socijalne ekologije, ona je definitivno normativna. To zna\u010di da \u0107e ona ustvrditi kako postoje na\u010dini organiziranja dru\u0161tva koji su odr\u017eiviji, koji su manje eksploatativni i podrazumijevaju manje dominacije. Nadalje, progresivnom je \u010dini to \u0161to smatra da ekolo\u0161ki problemi nisu u domeni individue i promjene \u017eivotnih stilova, nego da je rije\u010d o strukturnim problemima na koje moramo odgovarati strukturnim promjenama. Naposljetku, ona je univerzalisti\u010dka, a ne partikularna. Dakle, iz perspektive politi\u010dke ekologije ne\u0107emo se ograni\u010davati na zajednicu i ekosustav kojima pripadamo \u2013 ona poku\u0161ava promatrati globalni sustav u kojemu se nalazi ne samo cijelo ljudsko dru\u0161tvo, nego i neljudske \u017eive vrste. U tom smislu, ona apostrofira solidarnost, kako izme\u0111u dru\u0161tvenih aktera na razli\u010ditim lokacijama \u2013 primjerice radni\u010dke klase u Hrvatskoj i radni\u010dke klase u Pakistanu, jer \u0107e te klase trpjeti posljedice klimatskih promjena \u2013 tako i izme\u0111u ljudi i drugih vrsta.<\/p>\n

Rekao bih da je rezultat politizirane perspektive to da sve vi\u0161e dolazi do spajanja \u201ezelenog\u201c i \u201ecrvenog\u201c, iako me\u0111u njima tako\u0111er postoje historijski konflikti i napetosti. \u010cak i kada dolazi do otvorene zelene ekolo\u0161ke kritike kapitalizma, takva se kritika zbog ovih napetosti ne \u017eeli uvijek svrstati u tabor socijalizma, posebice ne socijalizma 20. stolje\u0107a. Razlog tome ponajprije le\u017ei u produktivisti\u010dkoj paradigmi realnih socijalizama, iako u zadnje vrijeme mo\u017eemo govoriti o sve boljoj i uspje\u0161nijoj razmjeni ideja i kritika. Tako, primjerice, danas imamo i neku zajedni\u010dku kritiku postoje\u0107eg sustava, a nesumnjivo i dobru kritiku neoliberalizma u pogledu privatizacije prirodnih resursa te kori\u0161tenja tr\u017ei\u0161nih mehanizama za rje\u0161avanje ekolo\u0161kih problema, kao \u0161to je poku\u0161aj rje\u0161avanja klimatskih promjena mehanizmom uspostavljanja tr\u017ei\u0161ta emisija stakleni\u010dkih plinova unutar EU. Dakle, rekao bih da je kritika neoliberalizma mjesto na kojemu trenutno dolazi do najve\u0107e razmjene i suradnje izme\u0111u zelenih i crvenih aktera.<\/p>\n

U Kalibanu i vje\u0161tici, ali i u drugim svojim tekstovima, Silvia Federici isti\u010de da je opresija \u017eena, koja se odvija putem komodifikacije zajedni\u010dkih dobara, inauguralni moment uspostave kapitalisti\u010dkih odnosa proizvodnje. Budu\u0107i da je komunalizacija reprodukcije va\u017ean moment politi\u010dke ekologije od Andr\u00e9a Gorza do danas \u2013 kako politi\u010dka ekologija mo\u017ee pridonijeti emancipaciji \u017eena i uspostavi rodne ravnopravnosti? Koliko su feministi\u010dka pitanja uop\u0107e prisutna u praksama politi\u010dke ekologije?<\/strong><\/p>\n

Rekao bih da ovaj dio politi\u010dke ekologije koji je povezan s pokretom odrasta ima dosta zajedni\u010dkih tema sa strukturalnom feministi\u010dkom kritikom ekonomskog sustava. Najprije, tu je kritika BDP-a, koja se iz feministi\u010dke perspektive odnosi na nepriznavanje nepla\u0107enog reproduktivnog rada poput brige za djecu, starije i nemo\u0107ne te osobe s invaliditetom, a iz ekolo\u0161ke perspektive na neura\u010dunavanje prirodnih resursa, kvalitete \u017eivota u smislu zdravog okoli\u0161a i transgeneracijske pravednosti po pitanju obnovljivih prirodnih resursa. Dakle, vrlo je lako na\u0107i \u201ezajedni\u010dkog neprijatelja\u201c.<\/p>\n

Smatram da je druga dodirna to\u010dka to da ni feministi\u010dka perspektiva ni perspektiva politi\u010dke ekologije nisu bile dobro zastupljene unutar tradicionalnih lijevih kritika. Rekao bih da su i feministi\u010dka i zelena kritika kapitalizma od perioda vala tzv. nove ljevice sve vi\u0161e integrirane i u ve\u0107 postoje\u0107e perspektive koje su proizi\u0161le iz radni\u010dkog pokreta. Ako govorimo o dodatnim poveznicama, \u010dini mi se da brisanje razlike izme\u0111u javnog i privatnog predstavlja generalni doprinos feminizma politi\u010dkoj teoriji. Iz te perspektive i obitelj postaje politi\u010dka, osobito ako promatramo politiku u onom najbanalnijem smislu kao dono\u0161enje odluka o alokaciji resursa i mo\u0107i \u2013 ta alokacija ne doga\u0111a se samo u javnoj sferi, nego i u ku\u0107anstvu, a onda i u lokalnim zajednicama \u0161irima od ku\u0107anstva. Ovo ve\u0107 neko vrijeme nagla\u0161ava i zeleni pokret,<\/p>\n

Mislim da se tre\u0107a poveznica nalazi u rje\u0161enjima koja i zeleni i feministi\u010dki pokret zagovaraju. Tu je rije\u010d o integraciji nevidljivih ekonomskih praksi, dakle tzv. nevidljivog rada za zajednicu, odnosno reproduktivnog rada u svoj politi\u010dki projekt. I feminizam i politi\u010dka ekologija vide taj rad, koji je radno intenzivan, ali ne i kapitalno intenzivan, kao klju\u010d organizacije budu\u0107eg odr\u017eivog ustroja dru\u0161tva zato \u0161to je neizbje\u017ean i karakterizira ga relativno malen ekolo\u0161ki otisak. Jo\u0161 jedna korist od prepoznavanja reproduktivnog rada, u \u010demu se definitivno isprepli\u0107u feminizam i politi\u010dka ekologija, jest da to prepoznavanje omogu\u0107uje da se reproduktivni rad ubudu\u0107e pravednije rodno i klasno raspodjeljuje.<\/p>\n

Takvi primjeri, da se vratimo na pitanje Federici i commonsa, ve\u0107 postoje. U vi\u0161e zemalja zapadne Evrope postoje prakse komunalnih vrti\u0107a, ali je, primjerice u Nizozemskoj i Njema\u010dkoj, uglavnom rije\u010d o fenomenu srednje klase \u2013 ljudi koji si to mogu priu\u0161titi organiziraju se i jedni drugima \u010duvaju djecu. Me\u0111utim, u posljednje vrijeme u Barceloni zapa\u017eamo primjere komunalnog organiziranja oko \u010duvanja djece koje prelazi klasne granice kada je rije\u010d o participaciji u takvoj praksi.<\/p>\n

Ipak, kod takvih praksi treba paziti na koji na\u010din one zamjenjuju usluge socijalne dr\u017eave, da ne upadnemo u zamku neoliberalne paradigme uni\u0161tavanja \u201epatroniziraju\u0107e socijalne dr\u017eave\u201c. Iako socijalna dr\u017eava uistinu jest patroniziraju\u0107a, nepravedna i u mnogim aspektima disfunkcionalna, njezina potpuna demonta\u017ea zna\u010di devoluciju u takozvani \u201ebig society\u201c, gdje nema druge opcije za organiziranje socijalnih usluga osim samoorganizacije i iskori\u0161tavanja vlastitih resursa. Dakle, trebali bismo biti jako oprezni oko praksi napu\u0161tanja socijalne dr\u017eave \u2013 vode se \u0161iroke rasprave o tome jesu li pojedine mjere koje predstavljaju alternativu institucijama socijalne dr\u017eave progresivne ili regresivne, uzimaju\u0107i lijevu agendu kao kriterij.<\/p>\n

Spomenuo si druge \u017eive vrste. Kako se politi\u010dka ekologija odnosi prema pitanjima vegetarijanstva i veganstva, odnosno iskori\u0161tavanja \u017eivotinja za ljudsku prehranu?<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dka ekologija nudi okvir za istra\u017eivanje ekolo\u0161kih fenomena iz kojeg mo\u017eemo postavljati pitanja na koji na\u010din je upravo pitanje mesne industrije povezano s klimatskim promjenama, zatim kakva je distribucija tro\u0161kova i koristi od mesne industrije unutar dru\u0161tva te kako to mijenja odnose mo\u0107i. Ako govorimo o pitanju kori\u0161tenja \u017eivotinja za prehranu u nekoj zeleno-lijevoj perspektivi kao politi\u010dkoj, tu postoje razli\u010dite ekolo\u0161ke paradigme. Postoji paradigma dubinske ekologije koja je vrlo radikalna u smislu ravnopravnosti me\u0111u vrstama i stavlja znak jednakosti izme\u0111u \u010dovjeka i svih drugih vrsta, kao i Gaia, za koju je cijela Zemlja jedan \u017eivi organizam koji ima svoja prava. Dakle, postoje razli\u010diti narativi i diskursi. Me\u0111utim, ono gdje sam ja mo\u017eda pragmati\u010dan oko takvih stvari jest da ne mogu ba\u0161 prihvatiti koncept potpune jednakosti izme\u0111u \u010dovjeka i drugih vrsta, a opet ne mogu prihvatiti ni koncept potpune instrumentalnosti drugih vrsta za ljudske potrebe.<\/p>\n

Izme\u0111u tih dvaju ekstrema poku\u0161ao sam se u jednom tekstu pozicionirati uvo\u0111enjem pojma solidarnosti s drugim vrstama. To bi zna\u010dilo da \u010dovjek mora imati poimanje o potrebama i pravima drugih vrsta te da na osnovu toga mora postojati nekakva solidarnost, \u0161to ne zna\u010di da postoji potpuna jednakost. <\/p>\n

Rekao bih da postoji i problem licemjerstva u nekim pokretima koji govore o jednakosti ba\u0161 svih vrsta jer su i bakterije \u017eivi organizmi \u2013 zna\u010di li to da ne\u0107emo ubijati bakterije koje mogu predstavljati smrtnu opasnost za \u010dovjeka, kao i virusi, koji se nalaze na granici \u017eivog i ne\u017eivog i tako dalje? Postoji niz eti\u010dkih pitanja, no kada govorimo o mesnoj industriji i pitanjima koja se adresiraju vezano uz klimatske promjene, \u010dini mi se da trebamo biti pragmati\u010dni. Mislim da razina koja se svodi na etiketiranje i moraliziranje u formi \u201eili potpuno prestanite jesti meso ili ste fa\u0161isti i specisti\u201c kao taktika zasad nije urodila plodom. Rekao bih da je za po\u010detak potrebno osvje\u0161tavanje ljudi iz perspektive prava \u017eivotinja, a osobito iz perspektive klimatskih promjena i dru\u0161tvenih nejednakosti koje one uzrokuju. Vjerujem da je takvim pristupom mogu\u0107e utjecati na to da ljudi manje jedu meso. Naime, postigli bi se jako veliki efekti \u010dak i da ljudi jedan dan u tjednu ne jedu meso, a onda \u0107e mo\u017eda sljede\u0107i korak biti taj da dva dana u tjednu ne jedu meso. Pa tri dana pa \u010detiri pa pet\u2026 Onda mo\u017eda postanu vegetarijanci, a zatim i vegani. Ako \u0107emo biti pragmati\u010dni, to je ne\u0161to \u0161to mi se \u010dini kao dobra strategija.<\/p>\n

Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o politi\u010dkoj ekologiji osme epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 25.11.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV<\/a>-u.\n<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tomislav Toma\u0161evi\u0107: Ukoliko se klimatske promjene nastave, naravno da \u0107e dolaziti do sve ve\u0107eg raslojavanja i do pove\u0107avanja dru\u0161tvene nejednakosti pa \u0107e upravo oni koji su najvi\u0161e pogo\u0111eni imati jo\u0161 manje politi\u010dke mo\u0107i da se nose s takvim posljedicama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-219034","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219034","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=219034"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/219034\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=219034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=219034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=219034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}