{"id":218902,"date":"2016-12-27T08:39:25","date_gmt":"2016-12-27T07:39:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=218902"},"modified":"2016-12-27T08:40:41","modified_gmt":"2016-12-27T07:40:41","slug":"olaksani-zivot-nije-garant-boljeg-zivota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/27\/olaksani-zivot-nije-garant-boljeg-zivota\/","title":{"rendered":"Olak\u0161ani \u017eivot nije garant boljeg \u017eivota"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Maja Nikoli\u0107<\/strong><\/p>\n

\"fra-josip-jozic\"<\/a>Fra Josipe, \u010dini se da ljudi nikada nisu bili vi\u0161e obeshrabreni, iako se daleko bolje \u017eivi nego ranijih godina, ako gledamo iz perspektive dana\u0161njice, kada je \u010dovjeku sve olak\u0161ano?<\/strong><\/p>\n

Pojmove lak\u0161eg i boljeg \u017eivota ne bih stavljao na istu razinu. Danas se \u017eivi lak\u0161e, ali to ne zna\u010di da se \u017eivi i bolje. Uz svekoliki napredak \u2013 tehni\u010dki, komunikacijski, medicinski \u2013 fizi\u010dki je \u017eivot postao olak\u0161an. I ne samo olak\u0161an, nego su i odre\u0111eni problemi iz prija\u0161njih vremena jednostavno prevladani. Ono \u0161to je u tehni\u010dko-komunikacijskom smislu prije dvadeset godina bilo jako skupo, danas je posve besplatno. No, \u010dinjenica je da su dana\u0161nji ljudi obeshrabreni, \u0161to zna\u010di da olak\u0161ani \u017eivot nije garant boljeg \u017eivota. U tom smislu sve se \u010de\u0161\u0107e mogu \u010duti rije\u010di koje pomalo poprimaju karakter izreke \u201eprije je sve bilo bolje\u201c, a pod ovim \u201ebolje\u201c ne misli se na ono \u201elak\u0161e\u201c. To sam primjerice \u010duo u Njema\u010dkoj me\u0111u obi\u010dnim ljudima, koji \u017eale za onim vremenima kada su poslije Drugog svjetskog rata poru\u0161ene gradove nanovo podizali i gradili. Taj \u017eivot nije bio lagan, ali je za njih bio bolji, jer se nakon priznanja svog osobnog poraza do\u0161lo do osje\u0107aja za dostojanstvo i vrijednost \u017eivota uop\u0107e. Iz takvog su osje\u0107aja, \u010dini mi se, proizi\u0161le i sve druge vrijednosti kao \u0161to su osje\u0107aj za pravednost, za dostojanstvo tu\u0111eg \u017eivota, za vrijednost i sposobnost drugog \u010dovjeka, osje\u0107aj zajedni\u0161tva nakon stra\u0161nog rata i iskustva moralnog pada vode\u0107eg nacisti\u010dkog re\u017eima. U kona\u010dnici je i tehni\u010dki napredak bio plod svijesti o ovim vrednotama. \u010cini mi se da kod nas obeshrabrenost ljudi dolazi upravo iz pomanjkanja ovakvih vrednota. Obeshrabrenje dolazi onda kada \u010dovjek vidi da se u njegovu okru\u017eenju \u010dini nepravda, u mnogim domenama strukturalna nepravda, da istina o sebi ili drugome nije mjerilo funkcioniranja na\u0161ega dru\u0161tva, da talenti, sposobnosti pa i uspjesi nemaju nikakve vrijednosti pred odre\u0111enim dru\u0161tvenim instancama.<\/p>\n

Mo\u017eda \u0107e netko moje prethodno pitanje svrstati u domen nelogi\u010dnih. Re\u0107i \u0107e da \u010dovjeku danas nije lak\u0161e, ali pitala sam Vas to jer je sasvim jasno da \u010dovjek danas itekako \u017eivi lak\u0161e u odnosu na prije tridesetak godina.<\/p>\n

Mislim da ovaj vid \u201eolak\u0161anog \u017eivota\u201c nije problemati\u010dan na\u0161em dana\u0161njem \u010dovjeku. Mi se slu\u017eimo svim dostignu\u0107ima suvremenog doba i to nekako ulazi spontano u na\u0161 \u017eivot. To je dobro da se slu\u017eimo i tu \u201eolak\u0161anost\u201c \u017eivota prihva\u0107am rado i ne vidim u njoj uzrok na\u0161ih suvremenih problema. Naravno da i ono \u0161to olak\u0161ava \u017eivot mo\u017ee postati prokletstvom, a \u010dini mi se da na to aludirate ovim pitanjem i tvrdnjom da \u0107e mnogi re\u0107i da \u201e\u010dovjeku danas nije lak\u0161e\u201c. Sve \u0161to \u010dovjek ima i posjeduje, \u010dime se slu\u017ei i zbog \u010dega lak\u0161e \u017eivi ne nosi karakter ni dobrog ni lo\u0161eg. Stvar je u tome kako se time slu\u017ei i koja mu je kona\u010dna intencija. Kada je Albert Einstein svojim eksperimentima i umovanjem do\u0161ao do spoznaje da se u jednom kilogramu obi\u010dne materije nalazi tolika energija da njome mo\u017ee brda premje\u0161tati, nije naravno ni slutio da \u0107e ta spoznaja dovesti do konstruiranja atomske bombe koja je \u201eispremje\u0161tala\u201c \u010ditave gradove i odnijela tolike ljudske \u017eivote. Ova je genijalna spoznaja ljudskom intencijom iskori\u0161tena u zle svrhe, makar je Einstein 1939. na to upozorio ameri\u010dkog predsjednika Roosevelta. Bilo bi smije\u0161no Einsteina za to optu\u017eiti i baciti krivicu na njega, i tako pobje\u0107i od odgovornosti onih koji su zlom namjerom zlorabili jedno genijalno otkri\u0107e. Zato nisam prista\u0161a onih koji i dana\u0161nja otkri\u0107a u svrhu lak\u0161eg \u017eivota, od interneta do mobilne tehnologije, sotoniziraju i okrivljuju za te\u017eak \u017eivot. Vi\u0161e bih se usmjerio na izgubljeni osje\u0107aj odgovornosti, na manipulaciju ljudima i sredstvima, na zle namjere i na la\u017ei zbog sitnih interesa. To je ono \u0161to danas \u017eivot \u010dini te\u0161kim ili nesposobnim za ovladavanje problemima koji objektivno nisu nesavladivi.<\/p>\n

Jo\u0161 od 2008. godine stalno nam se govori o ekonomskoj krizi. Je li vama jasno kako je ta ekonomska kriza nadi\u0111ena ili su zapravo mediji i politika stvorili jednu takvu krizu da bi \u010dovjek postao materijalno ovisan?<\/strong><\/p>\n

Zanimljivo je da me\u0111u mnogim vidljivim krizama na prvo mjesto stavljamo ekonomsku krizu. U tom se pogledu ekonomija ve\u017ee za ljudsku egzistenciju, pa mnogi odlaze, ka\u017eemo, u druge zemlje zbog ekonomskih razloga ili zbog toga \u0161to se negdje u zapadnoj Europi ili Americi bolje zara\u0111uje. Tako se ka\u017ee da je ekonomska kriza uzrok nesre\u0111enog stanja u na\u0161oj zemlji i odlaska mnogih mladih ljudi trbuhom za kruhom. Napomenuo bih da su 60-ih i 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a na\u0161i o\u010devi i djedovi na isti na\u010din odlazili u strane zemlje, ali se tada nije govorilo o ekonomskoj krizi o kakvoj danas govorimo. Cilj je tih na\u0161ih vrijednih radnika bio ne\u0161to ve\u0107e i va\u017enije od novca: napraviti ku\u0107u, urediti dvori\u0161te, osigurati \u0161kolovanje \u010dlanovima obitelji, omogu\u0107iti djetetu da zavr\u0161i fakultet i postane samostalan \u010dovjek. To je bio rad iza kojeg nije stajala zarada kao takva, niti \u017eelja da se ima \u0161to vi\u0161e novca, a niti \u017eelja za pretjeranim luksuzom. Novac se, da tako ka\u017eem, \u201eugra\u0111ivao\u201c u mlade ljude koji \u0107e jednog dana postati odgovorni nositelji dru\u0161tva. Taj cilj danas vi\u0161e ne postoji i ekonomija je svedena samo na stjecanje novca. Ne vidim ekonomski smisao rada onog \u010dovjeka koji danas bez problema mo\u017ee kupiti diplomu i na temelju nje dobiti posao. Ne vidim odgovornost na\u0161e ekonomije kod onih ljudi koji prema strana\u010dkom ili nepotisti\u010dkom kriteriju dijele radna mjesta, i to nerijetko onima koji za to nisu uop\u0107e osposobljeni. Ne mo\u017ee se ekonomski poslovati tamo gdje se otvaraju izmi\u0161ljena radna mjesta samo da bi se nekog zaposlilo. Ovi i sli\u010dni modusi \u201eposlovanja\u201c prije su uzrok ekonomske krize, nego \u0161to je ekonomska kriza uzrok lo\u0161eg stanja. U tom smislu se mo\u017ee onda i re\u0107i da je mogu\u0107nost ovakve politike stvorila ekonomsku krizu a ne obratno. Prije same ekonomske krize postoji dakle vi\u0161e kriza koje dovode do ekonomske. Te druge krize nazvao bih zajedni\u010dkim imenom: kriza ljudskosti.<\/p>\n

Za\u0161to se vrlo malo danas govori o krizi duha?<\/strong><\/p>\n

Govori se o krizi duha, samo nisam siguran \u0161to se u kontekstu govora o krizi duha podrazumijeva i pod pojmom krize i pod pojmom duha. Razlikujem duh od duhovnosti, a postoji kriza i duha i duhovnosti. A ljudski duh razumijevam kao prostor u kojem \u010dovjek najintimnije komunicira s vrednotama \u017eivota. U njemu se susre\u0107e sa savje\u0161\u0107u, s nutarnjim zovom i usmjereno\u0161\u0107u na dobro, sa svojom slobodom i odgovorno\u0161\u0107u, sa svojim \u017eeljama, planovima i u kona\u010dnici \u010de\u017enjama. A pojam krize \u2013 gr\u010dki krisis \u2013 \u010desto shva\u0107amo kao negativan pojam, kao ne\u0161to od \u010dega treba bje\u017eati i \u010demu se treba suprotstaviti. Ovaj pojam je me\u0111utim posve pozitivan s obzirom na svoje zna\u010denje: krisis ozna\u010dava mogu\u0107nost promjene, preokreta, novog pogleda na \u017eivot, novog vida stvari i mogu\u0107nost nove spoznaje. Ne mo\u017ee se dogoditi kriza a da iza nje nema nikakve promjene. Zato kod nas danas postoji puno i la\u017enih kriza. Me\u0111utim, kada ka\u017eemo da postoji kriza duha \u2013 duhovnost je ne\u0161to drugo \u2013 onda pod tim podrazumijevam pozitivno preispitivanje ljudskih vrednota. Ne znam koliko dana\u0161nji \u010dovjek preispituje svoje vrednote. Na puno je mjesta vidljivo pak kako se vlastitu savjest u\u0161utkava ili ju se zamjeni glasom drugih ljudi ili institucije, koja je mo\u0107na i ima vlast, koja ima novac i od koje se strahuje. Na sli\u010dan na\u010din se odbacuje ili bje\u017ei od odgovornosti tamo gdje je odgovornost o\u010dita. Mnogi ljudi danas i svoje osobne \u017eelje i planove ostvaruju gaze\u0107i preko drugih ljudi, i pri tom se skrivaju\u0107i iza la\u017ene poniznosti i uljudnosti, ne pitaju\u0107i koliko to ko\u0161ta drugoga. A o \u010de\u017enji za ne\u010dim plemenitim i dobrim ne treba ni govoriti, jer svi polazimo od jasne premise da smo ve\u0107 plemeniti i dobri. Kriza duha bi dobro do\u0161la u preispitivanju ovih ljudskih vrednota, ali mi se \u010dini da su povr\u0161ni, kratkotrajni i bezna\u010dajni interesi zatvorili put od duha do vrednota.<\/p>\n

Tko je kriv danas za ovakvu otu\u0111enost me\u0111u ljudima? Mediji? Politika? Sam \u010dovjek?<\/strong><\/p>\n

Krivi smo mi, i mediji, i politika, i crkva i na\u0161 \u010dovjek. Mislim da se u mnoge domene \u017eivota uvuklo ono \u0161to poni\u0161tava dostojanstvo drugog \u010dovjeka a to je ra\u010dunica, kalkulacija. Od posla do obiteljskih i prijateljskih odnosa puno je ra\u010dunice \u2013 pod tim mislim na svekoliku korist koju mogu izvu\u0107i od drugoga \u010dovjeka, dok njegovo izvorno dostojanstvo nemam pred o\u010dima. Zato gledamo odakle je tko, koje mu je porijeklo, kojoj naciji pripada. U na\u0161im u\u017eim kr\u0161\u0107anskim krugovima gledamo na porijeklo obitelji i prezimena, na rodni kraj. Jednostavno ra\u010dunamo s tim i donosimo sud o drugome. Postoje oni momenti u kojima sebe uspore\u0111ujemo s drugima, i drugog mjerimo prema svojim zaslugama, a i oni kada drugoga namjerno \u017eelimo poniziti, bez obzira \u0161to taj drugi mo\u017ee biti pozitivan lik i po\u0161ten \u010dovjek. Ima u tome istreniranih ljudi koji to vje\u0161to rade, skrivaju\u0107i se \u010dak iza simbola svetosti, vjere, tradicije pa i pameti. Takav odnos prema drugome nazivam ra\u010dunicom, jer poni\u017eavanjem drugoga radim na promociji sebe samoga, a to nije kr\u0161\u0107anski stav. Ili, kada ti kod drugog sve postane va\u017enije od njega samoga, onda si na tragu otu\u0111ivanja. Drugi postane sve ono \u0161to on nije.<\/p>\n

Ove godine, hrvatska metropola bila je najljep\u0161i adventski grad. Na tisu\u0107e ljudi iz BiH je vikende provodilo u tom gradu. Je li to uop\u0107e Advent?<\/strong><\/p>\n

Meni je dobro poznata ova praksa susreta ljudi u predbo\u017ei\u0107no vrijeme, jer sam vi\u0161e puta i u vi\u0161e gradova u Njema\u010dkoj do\u017eivio tzv. Weihnachtsmarkt ili Christkindlmarkt. To je u odre\u0111enom smislu i korisno za one ljude koji \u017eive u gradovima, pa u takvim prilikama uspijevaju kupiti jelku ili nakit za bo\u017ei\u0107ne praznike. Meni su takve prilike ostale u jako lijepom sje\u0107anju, jer sam upravo na adventskim sajmovima susreo drage ljude koje ina\u010de rijetko vi\u0111am. Na tim sajmovima mi se osobito svi\u0111ao miris pe\u010denih badema i medenjaka. Meni je ovo natjecanje grada Zagreba bilo \u010dak i simpati\u010dno, a i nagrada govori o trudu ure\u0111enja grada u predbo\u017ei\u0107noj atmosferi. Ali ta senzacija za mene nema nikakve veze s vjerom: niti je adventski sajam ne\u0161to \u0161to se protivi vjeri, niti su oni koji su ga posjetili bolji vjernici. To je jednostavno predbo\u017ei\u0107no dru\u017eenje, koje je nekima korisno, i onima koji kupuju i onima koji prodaju, nekima zanimljivo, a Zagreb je uspio dobiti titulu najljep\u0161eg adventskog grada u Europi.<\/p>\n

Kada se doga\u0111ao stra\u0161ni genocid u Srebrenici tada su govorili da genocida ne bi bilo da smo imali internet. Jer ljudi bi vidjeli slike u\u017easa i sprije\u010dili bi ga. Danas evo, cijeli svijet gleda u slike iz Alepa. I opet, svi \u0161ute. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Ne znam koliko mo\u017eemo praviti usporedbu izme\u0111u Srebrenice i Sirije na temelju \u010dinjenice da danas imamo internet i snimke razaranja u Siriji, a 1995. to nismo imali i nismo vidjeli nehumano ubijanje muslimana u Srebrenici. Ovo pitanje sli\u010di onome o navodnoj tajni postojanja koncentracionih logora u Tre\u0107em Reichu i neznanju o njima, na \u0161to su se pozivali mnogi odgovorni za strahote Drugog svjetskog rata. Naravno, samo polazi\u0161te otvara prostor sumnji: tolike godine postojanja koncentracionih logora a da nitko ni\u0161ta nije znao!; toliki broj ubijenih u Srebrenici a da nitko ni\u0161ta nije znao!; danas toliki broj ubijene djece u Siriji, a da nitko to ne \u017eeli znati! Mislim da su i u ovim tragedijama pojedinih naroda zakazale ljudske vrednote: vrednote onih koji su to tada znali i danas znaju a kriju se iza pojedinih politi\u010dkih interesa, a i mnogih nas koji smo i danas spremni manipulirati tragedijom i \u017ertvom nevinih ljudi u dnevno-politi\u010dke svrhe. Ne \u0161utimo mi o tome, pri\u010da se o tome dosta, ali vrlo \u010desto bez pijeteta prema nevino ubijenim ljudima.<\/p>\n

Kako Vi gledate na \u010dinjenicu da ljudi odlaze iz BiH, odnosno cijele obitelji?<\/strong><\/p>\n

Danas govorimo o tome kako mladi odo\u0161e iz Bosne i Hercegovine, a zapravo se ne radi samo o mladima, nego o cijelim obiteljima, pa \u010dak i \u0161irim obiteljskim krugovima koji sele tamo gdje na\u0111u posao i stan. Meni je osobno to tu\u017ena slika, ali ne vidim u tome ni\u010deg negativnog. To je zapravo i ljudska sloboda. Ali znam da nije lako oti\u0107i i useliti u tu\u0111i ambijent, u kojem se mora\u0161 snalaziti od jezika do posla. Ipak se ljudi odlu\u010duju na taj korak. Naravno, u puno je slu\u010dajeva egzistencijalna kriza ta koja ljude tjera na takvu odluku, ali je sve vi\u0161e i onih koji odlaze iz drugih razloga. Ne mislim da je u pitanju samo novac i zarada. Odlazak pokazuje i ne\u0161to vi\u0161e: ti ljudi \u017eele raditi, \u017eele organizirati svoj \u017eivot, imaju planove i \u017eele ih ostvariti, a to kod nas sve vi\u0161e postaje nemogu\u0107om misijom. Ima puno mladih koji su oti\u0161li ali su se u me\u0111uvremenu upisali na studij u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja, mo\u017eda i pored onog kojeg su ovdje zavr\u0161ili. Za\u0161to? Naravno, zbog zapo\u0161ljavanja, ali to pokazuje i ne\u0161to vi\u0161e od samog zapo\u0161ljavanja. Ljudi \u017eele dostojanstvo \u017eivota i ambijent u kojem mogu ostvariti svoje sposobnosti, \u017eelje i planove.<\/p>\n

Za\u0161to odlaze? Iz straha ili iz potrebe za materijalnim dobrima? Jesu li ljudi obeshrabreni?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je glavni razlog odlaska ovaj koji sam ve\u0107 spomenuo: dostojanstven \u017eivot, \u0161to kod nas o\u010dito postaje nemogu\u0107e. Ne odlazi odavde nitko sa \u017eeljom da se obogati i stekne \u0161to vi\u0161e materijalnog dobra. Odlazi se sa \u017eeljom za normalnim \u017eivotom. Bolno je gledati mlade, recimo, koji su zavr\u0161ili studij, a onda izgube volju za \u017eivotom tra\u017ee\u0107i posao. Vi\u0161e puta sam to do\u017eivio i ta je slika deprimiraju\u0107a. Ne mo\u017ee se re\u0107i da mladi ne\u0107e da rade, da nemaju nadu i optimizma i \u017eelje za \u017eivotom. Gledao sam kako mnogi nakon zavr\u0161enog studija \u010dak i odu\u0161evljeno govore o svojim sposobnostima, o sposobnosti da zavr\u0161e studij a onda i o sposobnosti stvaranja nove budu\u0107nosti. Me\u0111utim, ta nada lagano popu\u0161ta jer ta zbilja za njih postaje nedosti\u017ena. Struktura im na\u0161eg dru\u0161tva to ne dozvoljava. Sramota je na\u0161eg dru\u0161tva da \u201estranac\u201c vani prepoznaje kvalitete i talente mnogih na\u0161ih mladih ljudi, a mi te talente ne vidimo. Sramota je da stranci na\u0161e mlade primaju u ozbiljne firme dok mi svoje firme zatvaramo. Nije dakle ni strah od nekoga, ni potreba za materijalnim dobrom ono zbog \u010dega ljudi odlaze. Odlaze zbog razo\u010daranja u mogu\u0107nost ostvarenja dostojanstvena \u017eivota u svojoj mati\u010dnoj zemlji.<\/p>\n

Stalno se raspravlja o politici u BiH. Me\u0111utim, po Vama, tko je kriv \u0161to je politika – ovakva kakva je – sve sna\u017enija?<\/strong><\/p>\n

Nijednu pozitivnu politiku ne osu\u0111ujem, i znam da kod nas ima ljudi koji su sposobni politi\u010dari ali ne dolaze do izra\u017eaja. Ta im se mogu\u0107nost ne ostavlja, jer prije toga postoji kriterij kroz koji svatko, \u010dini mi se, kod nas mora pro\u0107i: nacionalna, strana\u010dka i regionalna pripadnost, pa tek onda sposobnost i po\u0161tenje. Ali treba biti realan i priznati: ve\u0107 po odlasku ljudi iz na\u0161e zemlje vidi se kakva politika vlada kod nas ve\u0107 desetlje\u0107ima. Generalno mislim da u na\u0161oj politici i politi\u010dkim odnosima vlada neiskrenost, interes kroz politi\u010dku podobnost i zavist. Ne mogu drugim rije\u010dima opisati \u010dinjenicu da nam uistinu nije stalo do op\u0107eg dobra, dobra \u010dovjeka i dobra ove zemlje, a ni \u010dinjenicu da su se mnogi politi\u010dari u zadnja dva desetlje\u0107a obogatili i osigurali za budu\u0107nost a sada progla\u0161avaju druge krivim za odlazak ljudi ili same mlade koji navodno ne vole ni svoju zemlju ni svoj narod.<\/p>\n

Bo\u017ei\u0107 je. Gdje je danas \u201emaleni\u201c \u010dovjek?<\/strong><\/p>\n

Maleni \u010dovjek danas, usudio bih se re\u0107i, jest maleni vjernik. A maleni vjernik jest onaj \u010dovjek koji svoju vjeru u Boga \u017eivi osobno, u nadi i ljubavi, onaj kome vjera nije senzacija niti je suvi\u0161e manifestira. Maleni \u010dovjek se ne hvali svojom vjerom, ne prkosi njome i ona mu nije sredstvo podjele me\u0111u ljudima. Previ\u0161e je \u201evelike vjere\u201c i \u201evelikih vjernika\u201c, a to se danas o\u010dituje u razli\u010ditim oblicima vjerskog fanatizma i fundamentalizma. Mislim da od ovih bolesti vjere nitko nije operiran. Bo\u017ei\u0107 poziva na malenost ve\u0107 samim svojim slikama: slikom \u017eene u trudovima, \u0161tale koja nije idili\u010dna kao na\u0161e dana\u0161nje jaslice, svrati\u0161ta u kojem nema mjesta za novoro\u0111en\u010de, pastira koji rade svoj posao i daleko su od religijskih i politi\u010dkih vladarskih dvorova. Nije dakle malen samo novoro\u0111eni Isus. Svi su ovi evan\u0111eoski prizori slika malenosti i poziv su kr\u0161\u0107anima da preispitaju svoju vjeru.<\/p>\n

S fra Josipom Jozi\u0107em, profesorom na Franjeva\u010dkoj teologiji u Sarajevu, za novi broj Hrvatskog glasnika iz Tuzle razgovarala je Maja Nikoli\u0107.<\/em><\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fra Josip Jozi\u0107: Vi\u0161e bih se usmjerio na izgubljeni osje\u0107aj odgovornosti, na manipulaciju ljudima i sredstvima, na zle namjere i na la\u017ei zbog sitnih interesa. To je ono \u0161to danas \u017eivot \u010dini te\u0161kim ili nesposobnim za ovladavanje problemima koji objektivno nisu nesavladivi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":218903,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-218902","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218902","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=218902"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218902\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/218903"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=218902"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=218902"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=218902"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}