{"id":218820,"date":"2016-12-25T09:15:32","date_gmt":"2016-12-25T08:15:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=218820"},"modified":"2016-12-25T09:15:32","modified_gmt":"2016-12-25T08:15:32","slug":"tehnooptimizam-na-staklenim-nogama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/25\/tehnooptimizam-na-staklenim-nogama\/","title":{"rendered":"Tehnooptimizam na staklenim nogama"},"content":{"rendered":"

Razgovarali: Martin Bero\u0161 i Karolina Hrga<\/strong><\/p>\n

\"tomislav-medak\"<\/a>Davna je socijalisti\u010dka \u017eelja da se automatizacijom procesa proizvodnje vi\u0161ka vrijednosti smanji vrijeme dru\u0161tveno potrebnog rada. Me\u0111utim, uloga novih tehnologija u kapitalisti\u010dkim procesima proizvodnje, \u010dija su rezultanta smanjenje cijene rada i pove\u0107anje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uo\u010dimo li da brojne tehnologije koje koristimo \u2013 pa i one u \u010dije emancipatorne potencijale pola\u017eemo mnogo nada \u2013 \u0161tetno utje\u010du po na\u0161 prirodni okoli\u0161, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagreba\u010dkog Multimedijalnog instituta.
\n
\nMo\u017eemo li re\u0107i da tehnologije danas oblikuje kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, odnosno da se radi o dvosmjernom procesu unutar kojega i kapitalisti\u010dki odnosi oblikuju tehnologiju? Koja su ograni\u010denja prisutna i mo\u017ee li u takvoj sprezi tehnologija imati transformativne potencijale\/u\u010dinke?<\/strong><\/p>\n

Odnos tehnologije i kapitalizma nije jedini odnos koji odre\u0111uje smjer tehnolo\u0161kog razvoja, ali taj odnos jest dominantan u strukturnom smislu. Proces tehnolo\u0161ke inovacije oblikuje i niz politi\u010dkih, institucionalnih, znanstvenih i u\u017eih tehnolo\u0161kih faktora u koje ovom prilikom ne bih ulazio, ve\u0107 bih samo spomenuo primjere razvoja tehnologije u svrhe ratovanja, izgradnje infrastrukturnih sistema, lije\u010denja bolesti ili znanstvenih otkri\u0107a. No, \u010dak i kada dru\u0161tveno odlu\u010divanje usmjerava i predvodi proces tehnolo\u0161kog razvoja, politika inovacije uvjetovana je nu\u017eno\u0161\u0107u da dr\u017eava osigura porezne prihode za vlastiti rad stvaranjem poticajnih uvjeta za proces akumulacije pa prema tome op\u0107i smjer i dalje diktiraju kapitalisti\u010dki tr\u017ei\u0161ni odnosi.<\/p>\n

Strukturna dominacija kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa nad smjerom tehnolo\u0161kog razvoja postaje razvidna kada sagledamo ulogu tehnologije u proizvodnom procesu. U njemu tehnologija ima funkciju pove\u0107anjem produktivnosti smanjiti udio rada koji je potreban da se pokrije tro\u0161ak nadnice, a pove\u0107a udio rada koji proizvodi vi\u0161ak vrijednosti. Me\u0111utim, da bismo razumjeli kako to uvjetuje smjer tehnolo\u0161kog razvoja, a ne samo specifi\u010dne primjene tehnologije, trebamo po\u0107i i od toga da su unutar kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje pojedina\u010dni kapitali u konkurenciji,i da bi pre\u017eivjeli u toj konkurencijskoj borbi konstantno moraju pove\u0107avati produktivnost, uglavnom kroz uvo\u0111enje novih tehnologija u proizvodni proces. Prisiljeni su kontinuirano inovirati ne bi li pove\u0107ali koli\u010dinu proizvoda koju mogu proizvesti u zadanom vremenu ili barem smanjili udio cijene rada u kona\u010dnom proizvodu. <\/p>\n

Inovativne tehnologije donose vi\u0161ak vrijednosti, odnosno profite pojedina\u010dnim kapitalima i, u kona\u010dnici, ti kapitali u konkurencijskoj borbi bolje prolaze nego ostali. Radi se, me\u0111utim, o cikli\u010dkom procesu \u2013 naime, nakon \u0161to neka inovacija u\u0111e u sferu proizvodnje, ona se postupno poop\u0107ava na \u010ditav sektor te njezina prednost u proizvodnji vi\u0161ka vrijednosti za pojedina\u010dni kapital nestaje, a potom kre\u0107e novi ciklus tehnolo\u0161ke inovacije. Time funkcija tehnologije u proizvodnom procesu strukturno pogoni proces tehnolo\u0161kog razvoja.<\/p>\n

Kada se pak maknemo korak dalje od razine odnosa kapital-rad i razine konkurencijskog odnosa pojedina\u010dnih kapitala te kada kapitalizam sagledamo kao svjetski sistem, mo\u017eemo re\u0107i da dana\u0161nja specifi\u010dna konfiguracija tehnologija omogu\u0107uje reprodukciju kapitalizma na planetarnoj razini. U dana\u0161nje doba to su prije svega tehnologije kao \u0161to su logisti\u010dki sistemi, ra\u010dunalni i komunikacijski sistemi, tehnologije koje ulaze u kreiranje financijskih instrumenata i funkcioniranje financijskih tr\u017ei\u0161ta. Naposljetku, tu su tehnologije koje omogu\u0107uju upravljanje prirodnim resursima ili upravljanje otpadom. Glavne su tehnologije na\u0161eg doba integrativne za svjetski sistem. Od njih se o\u010dekuje najve\u0107i pomak u produktivnosti i zapravo su tehnologije koje najvi\u0161e transformiraju dana\u0161njicu.<\/p>\n

Iz prethodno re\u010denog mo\u017eemo zaklju\u010diti da kapitalizam uvelike uvjetuje tehnolo\u0161ki razvoj, kao \u0161to tehnolo\u0161ki razvoj omogu\u0107uje reprodukciju kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje na planetarnoj razini. No, ta me\u0111uuvjetovanost otvara pitanje mogu li tehnologije imati transformativne u\u010dinke. Mogli bismo re\u0107i da tehnologije jesu transformativne ve\u0107 unutar kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje utoliko \u0161to stvaraju i ispunjavaju odre\u0111ene potrebe i time stalno transformiraju na\u010din \u017eivota. Rije\u010d je o procesu kojega su slavno opisali Marx i Engels u \u201eManifestu komunisti\u010dke partije\u201c. Me\u0111utim, pitamo li se mogu li tehnologije biti transformativne da nas pomaknu iz jednog dru\u0161tvenog sistema, jednog oblika proizvodnih odnosa u drugi \u2013 na to pitanje trebamo odgovoriti kako tehnolo\u0161ka promjena sama po sebi nije dovoljna.<\/p>\n

Naime, kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje nije nastao iz tehnolo\u0161ke promjene, ve\u0107 iz povijesno kontingentne transformacije vlasni\u010dkih i proizvodnih odnosa, geopoliti\u010dkih odnosa snaga izme\u0111u evropskih velesila te integracije vojnog osvajanja i robovlasni\u010dkog na\u010dina proizvodnje u imperijalni sistem nejednake razmjene. <\/p>\n

Tehnologije su \u2013 prije svega otkrivanjem milenijskih zaliha energije pohranjene u fosilnim gorivima \u2013 u zna\u010dajnoj mjeri omogu\u0107ile njegovu uspje\u0161nu reprodukciju i stalni rast. Postupnim uklapanjem tehnologija u reprodukciju kapitalisti\u010dkih odnosa s\u00e2m tehnolo\u0161ki razvoj dobio je smjer u kojem za svrhu ima opetovano preoblikovanje proizvodnog procesa u cilju pove\u0107anja produktivnosti i pove\u0107anja eksploatacije. Tako ubrzani tehnolo\u0161ki razvoj uskoro se izdvaja iz okvira pojedina\u010dne tvornice i postaje op\u0107im tehno-znanstvenim sistemom koji djeluje kao autonomna i navodno neutralna sila naspram dru\u0161tvene proizvodnje u cjelini. Raniero Panzieri je spomenutu vanjsku racionalnost tehnolo\u0161kog razvoja bez plana svojedobno nazvao despotizmom kapitalisti\u010dke ma\u0161inerije. Da bismo danas preusmjerili tako usmjeren tehno-znanstveni sistem prema izgradnji socijalno pravednijih i ekolo\u0161ki odr\u017eivijih odnosa potrebno je stoga krenuti od politi\u010dke transformacije. Politi\u010dka transformacija \u0107e onda eventualno otvarati prostor onim politikama inovacije i tehnologijama koje \u0107e omogu\u0107iti uspje\u0161nu reprodukciju novih dru\u0161tvenih odnosa.<\/p>\n

Informacijske tehnologije danas sudjeluju u obrani demokracije, dru\u0161tvene mre\u017ee \u010desto bivaju platforma za umre\u017eavanje, no koliko one uspijevaju sudjelovati u izgradnji solidarnosti ili pokreta odozdo? U kojoj se mjeri takvo umre\u017eavanje i poticaj na djelovanje prenosi na teren, u samu praksu?<\/strong><\/p>\n

Informacijske tehnologije \u2013 internet, web, blogovi, dru\u0161tvene mre\u017ee \u2013 uvelike su doprinijeli demokratizaciji javnog govora. Jednosmjerne medije zamijenili su mediji u kojima mnogi imaju priliku proizvesti medijski sadr\u017eaj i svojim javnim govorom doprijeti do \u0161ire, potencijalno globalne javnosti. Izlazak iz kontroliranog, komercijaliziranog i teritorijalno ograni\u010denog radiofrekvencijskog spektra otvorio je prostor u kojemu mali medijski akteri poput Wikileaksa mogu djelovati protiv najve\u0107e svjetske vojne sile. Istodobno, te su tehnologije olak\u0161ale dru\u0161tveno samoorganiziranje. Povratna informacijska sprega koja izoliranom pojedincu i grupi signalizira da ipak nisu izolirani u svojoj spremnosti da se suprotstave korporacijama i vlastima, politi\u010dkoj represiji ili medijskoj cenzuri mo\u017ee biti mo\u0107an katalizator omasovljivanja dru\u0161tvenih pokreta. To se donekle prepoznaje i u govoru o tzv. Twitter revoluciji, iako se te situacije neadekvatno analizira i teoretizira, polaze\u0107i i ostaju\u0107i uglavnom u rezonantnoj kutiji dru\u0161tvenih medija. No, pluralizacija javnog govora i mogu\u0107nost brze koordinacije svakako su demokratske vrline informacijskih tehnologija.<\/p>\n

Me\u0111utim, ako se takvo djelovanje iscrpljuje u komunikacijskoj sferi i borbi na tr\u017ei\u0161tu mi\u0161ljenja, a ne preta\u010de se u organiziranje dru\u0161tvenih snaga protiv suprotstavljenih materijalnih interesa, zapravo se doga\u0111a simulacija demokracije kroz demokrati\u010dnost,demokracije u tana\u0161nom smislu javnog govora, reprezentacije i procedura, a ne demokracije koja polazi od stvaranja materijalnih preduvjeta za \u0161iroko ravnopravno sudjelovanje u dru\u0161tvenim procesima. <\/p>\n

Stoga, kada se slavljeni\u010dki govori o informacijskim tehnologijama iz perspektive komunikacijskog djelovanja, zapravo se govori hegemonijalnim diskursom. Rasprave o dru\u0161tvenom zna\u010daju interneta naro\u010dito pr\u0161te spontanom ideologijom na\u0161eg doba. Sagledamo li to iz historijske perspektive, \u0161to\u0161ta postaje jasnije. Internet ulazi u masovnu primjenu 1990-ih \u2013 u periodu post-socijalizma, dominacije liberalnog kapitalizma, momenta Fukuyaminog \u201eizlaska iz povijesti\u201c. Ne \u010dudi da je stoga centralni legitimacijski pojam rasprava o informacijskim tehnologijama \u201esloboda\u201c, i to sloboda provu\u010dena kroz prizmu konzumeristi\u010dkog kapitalizma koja svoje kona\u010dno ispunjenje dobiva u slobodi izbora i slobodi trgovanja. Prvo smo identitete na internetu slobodno birali \u2013 nitko nije mogao znati stoji li na drugoj strani komunikacije \u010dovjek ili pas \u2013 a sada se gr\u010devito borimo za pravo da ih s ne\u0161to manje slobode barem prodajemo onima koji s njima ve\u0107 slobodno trguju. Delirij slobode se pretvorio u paranoju nadzora.<\/p>\n

Taj hegemonijalni diskurs vezan je, naravno, uz dominantnu ulogu SAD-a u globalnom kapitalizmu i uz njihovu ni\u0161ta manje vode\u0107u tr\u017ei\u0161nu i regulatornu ulogu u razvoju informacijskih tehnologija. Svaki hegemon vjerojatno ima svoju revolucionarnu tehnologiju op\u0107e namjene, a ameri\u010dka hegemonija svakako ima ra\u010dunarstvo. Stoga, kada se govori o tim tehnologijama, diskusija je \u010desto postavljena kao da govorimo iz SAD-a, dapa\u010de iz neposrednog susjedstva Silicijske doline.<\/p>\n

Dakle, to je polazno pitanje kada govorimo o demokraciji i informacijsko-komunikacijskim tehnologijama: gledamo li izolirano na koji su na\u010din transformirale politike identiteta, komunikacijsko djelovanje i ekonomske slobode \u2013 ili uzimamo u obzir i na\u010din na koji su transformirale materijalne odnose u dru\u0161tvu, sferu proizvodnje i redistribuciju bogatstva \u2013 \u0161to u okvirima hegemonijalnog diskursa biva otklonjeno iz rasprave. Kako \u0107emo se postaviti prema tom pitanju va\u017eno je utoliko \u0161to \u0107e odrediti i registar dru\u0161tvenih ciljeva i fantazija koje \u0107emo postaviti pred primjenu i razvoj tehnologija.<\/p>\n

Mo\u017eete li se osvrnuti na nedavnu konferenciju u Budimpe\u0161ti na kojoj ste ponudili kriti\u010dku perspektivu tehno-developmentalizma i, barem ukratko, objasniti klju\u010dne to\u010dke Va\u0161eg izlaganja?<\/strong><\/p>\n

U razgovoru o dru\u0161tvenim problemima tehnologije \u010desto slu\u017ee kao supstitut za djelovanje. U njih se, s jedne strane, projicira da se kroz tehnolo\u0161ka rje\u0161enja mogu razrije\u0161iti i problemi intersubjektivne i politi\u010dke naravi. S druge strane, u njih se projicira mo\u0107 dru\u0161tvene kontrole koja nadilazi svako dru\u0161tveno djelovanje. Prema tome, imamo dvije mogu\u0107e varijante tehnolo\u0161kog diskursa \u2013 jedna je tehnooptimizam koji ima svoje razli\u010dite podvarijante \u2013 tehnolo\u0161ki determinizam koji smatra da tehnologije monokauzalno transformiraju dru\u0161tvo, solucionizam koji smatra da se in\u017eenjerskim rje\u0161enjima mogu razrije\u0161iti problemi suprotstavljenih dru\u0161tvenih interesa, simplizam koji smatra da je kompleksne dru\u0161tvene probleme mogu\u0107e rije\u0161iti fokusiranjem samo na jedan uzrok itd., a druga je tehnopesimizam koji tako\u0111er ima svoje razli\u010dite podvarijante i naj\u010de\u0161\u0107e je odraz zazora od tehnologija.<\/p>\n

No, i u jednoj i u drugoj varijanti imaginarija tehnologijama se pridaje prevelik zna\u010daj u dru\u0161tvenom razvoju u odnosu na neke druge faktore. Rije\u010d je o \u0161iroko rasprostranjenom mnijenju koje razvoj ljudskih dru\u0161tava vidi primarno kao posljedicu tehnolo\u0161kog napretka, a pritom zanemaruje utjecaj konflikata, institucija, kulture i drugih dru\u0161tvenih ili prirodnih faktora. Napreci u prehrani, zdravlju, stanovanju, mobilnosti itd., pripisuju se jednozna\u010dno neprikosnovenom hodu tehnolo\u0161kog progresa, a posve se izostavlja uvjetovanost tehnologija proizvodnim odnosima. Stoga, mo\u017eemo govoriti o \u201etehnodevelopmentalizmu\u201c, koji se \u010desto naziva i \u201eprometeizmom\u201c.<\/p>\n

Lewis Mumford, poznati povjesni\u010dar tehnologija, jo\u0161 je prije 50-ak godina ustvrdio da postoji dominacija diskursa o tehnologijama koji pretpostavlja da je za \u010dovjeka kao bi\u0107e differentia specifica to \u0161to proizvodi i barata alatkama. Me\u0111utim, Mumford isti\u010de da nije \u010dovjek jedina \u017eivotinja koja upotrebljava alatke. Ono \u0161to je specifi\u010dno za \u010dovjeka jest da ima mogu\u0107nost kombiniranja alatki s razli\u010ditim simboli\u010dkim strukturama, prije svega kroz jezik, ali i kroz dru\u0161tvenu organizaciju, obi\u010daje itd.<\/p>\n

Upravo je to ono \u0161to je distinktivno za \u010dovjeka, a ne devetnaestostoljetna ideologija Homo Fabera nastala u kontekstu velikog broja inovacija koje su u bitnom promijenile tada\u0161nji svijet i potakle ubrzani razvoj industrijskog dru\u0161tva. Kroz takvo sagledavanje tehnologije, kao glavnog pokreta\u010da socijalnog napretka, koji se primjerice javlja i u debati oko ekolo\u0161ke tranzicije, iz diskusije izmi\u010de do koje su mjere drugi dru\u0161tveni faktori utjecali na to kako \u0107e tehnologije mijenjati dru\u0161tvo.<\/p>\n

Za ilustraciju navest \u0107u primjer koji podrobnije analizira Timothy Mitchell, ameri\u010dki sociolog. U knjizi Carbon Democracy on polazi od toga da su fosilne tehnologije u cjelini omogu\u0107ile eksplozivnu ekspanziju kapitalisti\u010dkih odnosa i eksponencijalni ekonomski rast. Me\u0111utim, u\u010dinak tehnologija ugljena na kapitalisti\u010dke odnose bio je bitno druga\u010diji od utjecaja tehnologija nafte. Za ugljen je karakteristi\u010dna njegova inertnost \u2013 radno je intenzivno vaditi ga, te\u0161ko ga je transportirati, vezan je za nacionalni ekonomski prostor, pretpostavlja velike industrijske pogone i stoga nudi puno to\u010daka gdje radni\u0161tvo mo\u017ee opstruirati nesmetan tijek fosilnog goriva i industrijske proizvodnje koja je na njemu bazirana. To je radni\u0161tvu omogu\u0107ilo da se izbori za radni\u010dka prava i socijalnu dr\u017eavu. Za razliku od ugljena, nafta je zbog svoje posve druga\u010dije politi\u010dke geografije, fluidne naravi energenta, fleksibilnijih mogu\u0107nosti prijevoza i raznolikije primjene, ali i zbog lekcije koju su kapitalisti nau\u010dili s organiziranim radni\u0161tvom u eri ugljena, doprinijela razbijanju mo\u0107i radni\u0161tva da se izbori pod kojim \u0107e se uvjetima odvijati kapitalisti\u010dka proizvodnja.<\/p>\n

Dru\u0161tvenu promjenu stoga treba razumjeti kao rezultantu djelovanja razli\u010ditih faktora, od kojih je tehnolo\u0161ki napredak samo jedan. Trebamo raskinuti s opriro\u0111enom idejom da tehnologije nu\u017eno donose napredak. \u010cinjenica da su vode\u0107e tehnologije proteklih desetlje\u0107a, predvo\u0111ene informacijskih tehnologijama, doprinijele ogromnom ekonomskom raslojavanju, govori nam da je doprinos tehnologija napretku rezultat specifi\u010dnih dru\u0161tvenih okolnosti. Za te dru\u0161tvene okolnosti trebamo se iznova izboriti.<\/p>\n

Koliko mit izumiteljskog genija igra ulogu u stvaranju novih tehnologija promotrimo li kolektivni karakter rada na razvijanju novih tehnologija \u2013 odnosno koji je realni, a koji pretpostavljeni masovno propagirani narativ o financijskim ulaganjima u tehnologije privatnog naspram javnog sektora?<\/strong><\/p>\n

Odemo li danas u Tehni\u010dki muzej, primijetit \u0107emo da se narativ o procesu tehnolo\u0161ke inovacije i dalje sastoji od izumitelja i patenata. Taj \u0107e narativ biti reduciran na jednostavnu kronologiju prijelomnih doga\u0111aja i kumulativnog \u201erazvoja\u201c. Me\u0111utim, ta ideja, koja se ina\u010de naziva \u201elinearnim modelom tehnolo\u0161ke inovacije\u201c, nema previ\u0161e veze sa stvarnom strukturom procesa tehnolo\u0161kog razvoja. Spomenuti je proces puno nestabilniji i primarno vezan uz ekonomske cikluse.<\/p>\n

Va\u017ena struja \u0161kole ekonomske misli, \u0161umpeterijanizam, zasniva analizu kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje upravo na toj pretpostavci \u2013 da strukturu ekonomskog ciklusa uvjetuje slabljenje produktivnosti postoje\u0107ih tehnologija koje onda rezultira potragom za novim tehnologijama. Stoga, kada promatramo strukturu pojedina\u010dnog ciklusa, mo\u017eemo razlu\u010diti fazu rasta i opadanja produktivnosti tehnologija. U fazi opadanja, koja je uglavnom faza u kojoj je neka tehnologija u\u0161la u op\u0107u primjenu kroz \u010ditav sistem proizvodnje, velika koli\u010dina kapitala \u010deka na idu\u0107u novu tehnologiju koja \u0107e povratiti stopu produktivnosti i generirati ve\u0107e stope profita. Radi se o fazi u kojoj kre\u0107e spekulativno ulaganje u tehnolo\u0161ki razvoj. <\/p>\n

Mo\u017eemo taj model razlo\u017eiti na primjeru interneta. U ranoj fazi komercijalne primjene interneta, od sredine 1990-ih, do\u0161lo je do booma ulaganja u dionice tehnolo\u0161kih kompanija, kla\u0111enja koje se nadalo da \u0107e nove tehnolo\u0161ke inovacije donijeti nagli porast produktivnosti kapitala i time osigurati visoke stope profita. Taj balon je po\u010detkom 2000-ih prsnuo. Nakon te faze krize, dolazi faza regulacije, u kojoj dr\u017eava smiruje financijska tr\u017ei\u0161ta, intenzivno ula\u017ee u tehnologije i njihovu op\u0107u primjenu unutar razli\u010ditih sfera ekonomske proizvodnje. Krivulja eksponencijalnog rasta se izravnava. Tada kre\u0107e novi ciklus ulaganja u inovacije jer stare tehnologije vi\u0161e ne donose dovoljno profita.<\/p>\n

O tome jesmo li s internetom u\u0161li u fazu poop\u0107avanja tehnologije i opadanja njene produktivnosti za kapital mo\u017eemo raspravljati, kao i o op\u0107enitoj eksplanatornoj vrijednosti cikli\u010dkih modela poput ovog koji je razradila Carlota Perez i koji faze dosada\u0161njeg razvoja kapitalisti\u010dkog sistema od po\u010detaka industrijske revolucije analizira kroz pet tehno-ekonomskih paradigmi od kojih je ona no\u0161ena informacijsko-komunikacijskim tehnologijama posljednja. Me\u0111utim, bitno je razumjeti da proces tehnolo\u0161ke inovacije pod kapitalizmom podjednako oblikuju kapital i dr\u017eava te da je njihovo djelovanje povezano, ali u razli\u010ditim fazama razvoja i primjene neke tehnologije.<\/p>\n

Uloga dr\u017eave \u010desto se podcjenjuje i smatra je se faktorom inercije u odnosu na revolucionarni hod procesa tehnolo\u0161ke inovacije. Me\u0111utim, ideja da tr\u017ei\u0161te predvodi inovaciju, a dr\u017eava je usporava recentnog je datuma. Dapa\u010de, kao \u0161to Mariana Mazzucato, u\u010denica Carlote Perez, detaljno pokazuje u studiji Poduzetni\u010dka dr\u017eava, od druge polovice 20. stolje\u0107a presudan akter za tehnolo\u0161ki razvoj op\u0107enito i razvoj informacijskih tehnologija specifi\u010dno bila je upravo dr\u017eava, a ne tr\u017ei\u0161te. Ameri\u010dka je dr\u017eava tako odigrala vode\u0107u ulogu u razvoju klju\u010dnih segmenata ra\u010dunalne tehnologije i digitalnih mre\u017ea koje su danas prostor komercijalne ekspanzije tehnolo\u0161kih giganata. Ona je usmjeravala napore javnog znanstvenog i tehnolo\u0161kog pogona, stvarala potrebe za njihovom primjenom i naposljetku bila veliki kupac tih tehnologija, omogu\u0107iv\u0161i time njihovu masovnu primjenu. <\/p>\n

Godine 1972. ameri\u010dka je vlada privatnoj tvrtki AT&T-u ponudila da preuzme ARPANet. AT&T, koji je tada razvijao vlastitu komunikacijsku mre\u017eu, smatrao je da internet ne\u0107e biti profitabilan i odbio je ponudu. Nakon toga internet je \u010dekao do ranih 1990-ih prije nego \u0161to ga je ameri\u010dka dr\u017eava uspjela prenijeti na privatni sektor. \u010citavo idu\u0107e desetlje\u0107e taj privatni sektor proveo je razvijaju\u0107i razli\u010dite tehnologije koje bi omogu\u0107ile komercijalizaciju interneta kao komunikacijskog aparata. Trenutno smo u fazi u kojoj su internetski sadr\u017eaji i komunikacijska infrastruktura postali radikalno komercijalizirani ubrzanim procesima komodifikacije i koncentracije vlasni\u0161tva. Dapa\u010de, internetski giganti trenutno imaju toliku tehnolo\u0161ku i financijsku prednost pred dr\u017eavama, koje su netom morale spasiti ekonomije radikalnom ekspanzijom javnog duga, da kre\u0107u stvarati usluge koje bi trebao nuditi javni sektor. Primjerice, Google je svojom tehnologijom umjetne inteligencije nedavno u\u0161ao u britansko javno zdravstvo. U nekim ameri\u010dkim gradovima lokalne zajednice pla\u0107aju Uberu da prevoze putnike do \u017eeljeznice jer nemaju sredstava osigurati park-and-ride parkirna mjesta ili organizirati mre\u017eu javnog prometa. Izgledno je da poslovni model za te gigante postaje ukotviti se \u0161to dublje u javnu infrastrukturu i usluge te time osigurati vlastitu ekonomsku opstojnost mimo neizvjesnosti tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Ove okolnosti ostavljaju dojam da je inovacijski proces ovisan o poduzetnicima i tr\u017ei\u0161tu. Me\u0111utim, to je o\u010digledna i, s obzirom na planetarne izazove s kojima se suo\u010davamo, opasna inverzija. Sovjetskom svemirskom programu, pokrenutom svega desetak godina nakon svirepog pusto\u0161enja Drugog svjetskog rata, trebalo je \u010detiri godine da po\u0161alje \u010dovjeka u orbitu. Elonu Musku to nije uspjelo u \u010detrnaest godina od pokretanja Space X-a, a pritom kolonizacija Marsa i nije tehnolo\u0161ki prioritet, osim za one koji u tome vide \u010damac za spa\u0161avanje \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Koji su potencijali kori\u0161tenja novih tehnologija (osobito p2p itsl.) za transcendiranje tr\u017ei\u0161nog odnosa, a koje su potencijalne kontradikcije ako se pri poku\u0161aju njihova emancipatorna kori\u0161tenja u svrhe npr. izgradnje tzv. paralelne ekonomije propusti uzeti u obzir silnice globalnog kapitalizma i kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje koje politi\u010dko-ekonomski oblikuju dru\u0161tveno polje u koje se \u017eeli intervenirati uz pomo\u0107 navedenih tehnologija?<\/strong><\/p>\n

Postoje tehnologije za koje mo\u017eemo pretpostaviti da su adekvatnije izgradnji paralelne ekonomije i koje bi eventualno mogle, u nekom post-kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu ili u nekoj hibridnoj dru\u0161tvenoj organizaciji koja je samo dijelom uklopljena u kapitalisti\u010dke odnose, osigurati uspje\u0161nu reprodukciju novih proizvodnih odnosa. Primjerice, pametne energetske mre\u017ee, distribuirana proizvodnja softvera, tehnolo\u0161ke platforme za dijeljenje resursa, alternativne valute, organski uzgoj hrane, pasivna gradnja itd., svakako mogu omogu\u0107iti ekolo\u0161ki odr\u017eiviji socijalni metabolizam uz pove\u0107anje direktnog demokratskog odlu\u010divanja nad procesima proizvodnje i raspodjele dobara.<\/p>\n

Tehnologije same, me\u0111utim, ne mogu iznijeti alternativu bez dru\u0161tvenih snaga koje \u0107e se za nju izboriti i koje \u0107e stvoriti politi\u010dko-institucionalni okvir za tu alternativu. Isto tako, u slu\u010daju da se te snage izbore za alternativu, one ne mogu zanemariti kakav \u0107e utjecaj tehnologije imati na nove dru\u0161tvene odnose.<\/p>\n

Tehnologije reproduciraju postoje\u0107e dru\u0161tvene odnose i uvjetovane su intenzitetom kapitalisti\u010dke ekonomije \u2013 intenzitetom materijalnih i energetskih tokova, intenzitetom investiranja u odr\u017eavanje i razvoj infrastrukture, razvojem paralelnih tehnolo\u0161kih sistema o kojima ovisi njihovo funkcioniranje. Zanemare li te hipotetske dru\u0161tvene snage uzeti u obzir tu \u201einerciju\u201c tehnolo\u0161kih sistema, riskiraju da ih emancipatorna kori\u0161tenja vrate u dominantne dru\u0161tvene odnose.<\/p>\n

U tom je pogledu pou\u010dna povijest slobodnog softvera. Dok su u ranoj fazi razvoja softvera u pedesetima, \u0161ezdesetima i sedamdesetima programeri k\u00f4d razvijali uglavnom kroz slobodno dijeljenje i suradnju, uvo\u0111enjem vlasni\u0161tva nad softverom dokida se taj proces zajedni\u010dke proizvodnje i uvodi se posredovanje tr\u017ei\u0161ta. Time ne samo proizvo\u0111a\u010di nego i korisnici bivaju isklju\u010deni iz autonomije suverenog kori\u0161tenja tehnologije koju jam\u010di uvid u otvoreni k\u00f4d softvera. Slobodni softver nastaje kao otpor i alternativa tom procesu. On izokre\u0107e mehanizam intelektualnog vlasni\u0161tva, brane\u0107i prisvajanje k\u00f4da koji nastaje zajedni\u010dkim naporom i time stvara oblik kolektivne proizvodnje bez privatnog vlasni\u0161tva. Stoga je slobodni softver u ranim godinama bio teoretiziran kao zametna forma post-kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa. <\/p>\n

No, 30 godina kasnije slobodni softver aproprirale su kao besplatni input najve\u0107e korporacije. Internetski giganti poput Facebooka i Googlea prigrlili su slobodni softver i danas su me\u0111u najve\u0107im razvijateljima otvorenog k\u00f4da, ali u namjene koje inicijatori zajednice za slobodni softver ne podr\u017eavaju \u2013 daljnje dokidanje sposobnosti korisnika da kontrolira vlastito tehnolo\u0161ko okru\u017eenje i da ne bude metom komercijalnog pra\u0107enja i policijskog nadzora.<\/p>\n

Istodobno, \u010dak i ako svoj rad smatraju prefiguracijom post-kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa, proizvo\u0111a\u010di slobodnog softvera nastavljaju \u017eivjeti u kapitalisti\u010dkom svijetu. Ne postoje druge sfere kolektivne proizvodnje koje bi im osigurale besplatna sredstva za \u017eivot kao \u0161to oni osiguravaju dru\u0161tvu slobodne i besplatne softverske alate, i stoga su prisiljeni prodavati svoj rad.<\/p>\n

Pouka iz ove povijesti slobodnog softvera jest da dru\u0161tvene snage koje \u017eele graditi alternativu moraju sagledati emancipatorna kori\u0161tenja tehnologija u toj \u0161iroj uklopljenosti tehnologija u kapitalisti\u010dke odnose te osigurati odr\u017eivost emancipatornih kori\u0161tenja tehnologija kroz sve \u0161ire krugove solidarnih praksi proizvodnje i reprodukcije.<\/p>\n

Kako mo\u017eemo objasniti rascjep koji postoji izme\u0111u konzumiranja tehnologije i zanemarivanja svega \u0161to je potrebno da se istu proizvede? Npr. za\u0161to korisnici Applea i dalje kupuju Apple proizvode unato\u010d visokim razinama eksploatacije na svim razinama proizvodnje?<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eemo to pomalo cini\u010dno objasniti jednostavnim uvidom kakvog zastupa \u0161vedski antropolog Alf Hornborg \u2013 bazi\u010dna je funkcija tehnologije da prebaci rad s onoga tko njom upravlja na druge \u2013 bilo \u010dovjeka, bilo prirodu. Utoliko je za tehnologiju, u tom antropolo\u0161kom smislu, konstitutivna asimetrija koja je u osnovi eksploatacije i ekstrakcije.<\/p>\n

No, specifi\u010dnije uz pitanje tehnologija u kapitalizmu, eksploatacijski odnos mo\u017eemo objasniti kapitalizmom kao sistemom nejednake razmjene \u2013 dru\u0161tva koja su manje ekonomski razvijena i imaju manju kupovnu mo\u0107 ne mogu kupiti najnovije i najproduktivnije tehnologije, \u0161to produbljuje njihovu strukturnu pod\u010dinjenost razvijenijim dru\u0161tvima. Stoga su prisiljena prodavati radnu snagu i svoje resurse ispod cijene rada i resursa razvijenih zemalja. Me\u0111utim, u mediju slobodne trgovine, taj asimetri\u010dni odnos izgleda kao simetri\u010dni odnos \u2013 razmjena robe za novac. Pristajanjem na taj simetri\u010dni odnos razmjene pristaje se i na strukturno-asimetri\u010dne nejednakosti, a Apple je samo najvidljiviji primjer onoga \u0161to vrijedi kao pravilo.<\/p>\n

Ipak, postoji nekoliko karakteristika koje Apple izdvajaju od drugih korporacija. Prvo, Apple se drasti\u010dno transformirao u trenutku kada je prestao biti kompanija koja objedinjuje razli\u010dite elemente proizvodnje ra\u010dunala te je postao kompanijom koja koordinira globalnim proizvodnim lancem. Apple je zadr\u017eao in\u017eenjersku i marketin\u0161ku stranu, dok su proizvodnja i sastavljanje svih tehnolo\u0161kih dijelova, a time i svi intenzivno eksploatacijski proizvodni procesi preneseni na podugovara\u010de. U pravnom smislu Foxconn je taj koji izrabljuje i snosi odgovornost, a ne Apple.<\/p>\n

Drugo, Apple je utjelovljenje kompanije koja je vo\u0111ena interesima dioni\u010dara. To je razlog za\u0161to vrlo inovativno i agresivno koristi financijske sheme kako bi izbjegao pla\u0107anje poreza. Kao \u0161to je Marina Mazzucato pokazala, Apple i njemu sli\u010dni tehnolo\u0161ki giganti time pile granu tehnolo\u0161kog razvoja, jer izbjegavaju\u0107i pla\u0107ati porez izbjegavaju vratiti sredstva koja je dr\u017eava ulagala u fundamentalna istra\u017eivanja i razvoj temeljnih ra\u010dunalnih tehnologija i \u010dije rezultate ti tehnolo\u0161ki giganti danas uspje\u0161no eksploatiraju.<\/p>\n

Tre\u0107e, Apple nudi ekosistem u kojemu su korisnici dovedeni u situaciju su\u017eenog izbora. S jedne strane to olak\u0161ava kori\u0161tenje tehnologije, dok ih s druge vezuje uz proizvo\u0111a\u010da, njegove zatvorene tehnolo\u0161ke standarde, i u krajnjoj mjeri, uz daljnju kupnju Appleovih proizvoda.<\/p>\n

\u010cetvrto, Apple je uspje\u0161no plasirao pri\u010du da je inovacija proizvod individualnog genija, poduzetni\u0161tva i kreativnosti u liku i djelu Stevea Jobsa. Jobs je arhetipska figura tzv. kalifornijske ideologije \u2013 ideologije koja je \u017eelju za osobnom samorealizacijom hipi kulture preto\u010dila u poduzetni\u010dki i libertarijanski etos Silicijske doline. Ta mistifikacija ideje autonomije, autonomije ostvarene mimo i protiv dru\u0161tva, vjerojatno nema to\u010dniji iskaz negoli u aurati\u010dnom, medijski posredovanom spiritualizmu Stevea Jobsa.<\/p>\n

Iz pobrojanog mo\u017eemo zaklju\u010diti da je Apple paradigmatska kompanija korporativne neodgovornosti, ali nije jedina koja djeluje u odnosima intenzivne eksploatacije \u2013 koji god da brand izabrali, te\u0161ko mo\u017eemo izi\u0107i iz strukturnih zadatosti globalne podjele rada.<\/p>\n

Kako obja\u0161njavate sintagmu \u201eneutralni Internet\u201c?<\/strong><\/p>\n

Bitno je re\u0107i da neutralnost interneta nije tehni\u010dko pitanje. Na tehni\u010dkoj je razini oblikovanje i prioritetiziranje prometa redovan postupak, jer se mre\u017ee \u010desto ne projektiraju za maksimalni intenzitet prometa (a taj maksimalni intenzitet prometa neprestano raste). Dakle, mre\u017ea u tim trenucima mora odlu\u010diti kako prioritetizirati odre\u0111ene tipove sadr\u017eaja nad drugima, s obzirom na razli\u010dite koli\u010dine podataka koje imaju pojedini tipovi sadr\u017eaja. Ukratko, ako streaming video ima jednak prioritet kao e-mail, jednom kada krene prijenos streaming videa i biva dosegnuta maksimalna propusnost mre\u017ee, do\u0107i \u0107e do zagu\u0161enja, kvaliteta signala \u0107e se smanjiti i onaj va\u017eni e-mail kojeg \u010dekamo ne\u0107e stizati. Stoga u tehni\u010dkom smislu postoji prioritetiziranje prema sadr\u017eajima. <\/p>\n

Za razliku od pitanja prioritetiziranja, pitanje neutralnosti interneta je, prije svega, pitanje oko toga treba li postojati regulacija i za \u010dije dobro. Postoji jedan zna\u010dajan argument protiv neutralnosti interneta \u2013 mi, korisnici interneta, a onda i operateri, podupiremo ogroman promet sadr\u017eajem koji poslu\u017euju uglavnom najve\u0107e internetske korporacije \u2013 primjerice Google i Facebook. Neutralnost interneta je stoga u interesu tih velikih korporacija. No, dva su argumenta za\u0161to bismo ipak trebali biti za neutralnost interneta \u2013 prvo, diskriminacija sadr\u017eaja prema po\u0161iljatelju i primatelju, za razliku od tipa sadr\u017eaja, zna\u010dila bi da teleoperateri mogu utjecati na odnose snaga u proizvodnji i strukturi sadr\u017eaja koje se plasira kroz njihove vodove. Mogli bi utjecati i na medijski sistem u cjelini, a \u010desto i za vlastiti interes jer operateri nerijetko imaju svoju medijsku produkciju. Stoga je upitno treba li im dopustiti mogu\u0107nost diskriminiranja prema primatelju i po\u0161iljatelju. Drugo, operateri bi po\u010deli znatno vi\u0161e ulagati u razvoj onog dijela usluga koje bi mogli vi\u0161e naplatiti, \u0161to bi rezultiralo lo\u0161ijom uslugom za ostale korisnike i stvaranjem interneta dviju brzina \u2013 br\u017eim za ponu\u0111a\u010de sadr\u017eaja koji mogu vi\u0161e platiti, a sporijim za sve nas ostale.<\/p>\n

Naposljetku, budu\u0107i da bi dokidanje neutralnosti interneta promijenilo odnos snaga razli\u010ditih frakcija kapitala, pitanje je na koji bi na\u010din to utjecalo na daljnji razvoj internetske komunikacijske infrastrukture. Ako to zna\u010di da bi operateri dobili vi\u0161e tr\u017ei\u0161nih poluga da funkcioniranje te infrastrukture pribli\u017ee tome kako funkcionira mobilna telefonija, proces demokratizacije javnog govora koji je u tehnolo\u0161kom pogledu omogu\u0107io internet time bi se ubrzano po\u010deo kretati unatrag.<\/p>\n

U kontekstu globalne okoli\u0161ne krize, koja su ograni\u010denja \u201ezelenog kapitalizma\u201c?<\/strong><\/p>\n

Prevladavaju\u0107i pristup ekolo\u0161koj krizi iz perspektive dr\u017eava, pogotovo onih najrazvijenijih, striktno je unutar okvira kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje i daljnjeg rasta globalne ekonomije, \u0161to je o\u010digledno u kontradikciji spram procjene da trenutno koristimo 160 % regenerativnih kapaciteta planete na kojoj \u017eivimo i da se pribli\u017eavamo, u vrlo skorom vremenu \u2013 za 10-15 godina, nelinearnim promjenama planetarnih sistema koji \u0107e vjerojatno imati vrlo drasti\u010dne posljedice na dru\u0161tvo.<\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107i je oslonac slu\u017ebene politike da se probije kroz ovu kontradikciju vjera da \u0107e nam tehnologije omogu\u0107iti da dekarboniziramo i dematerijaliziramo na\u0161 dru\u0161tveni metabolizam. Pogleda li se, me\u0111utim, Pari\u0161ki sporazum o suzbijanju emisija CO2 i klimatskim promjenama, u toj su rezoluciji uklju\u010dene tehnologije koje nisu u primjeni i za koje se ne zna mogu li uop\u0107e rije\u0161iti probleme dekarbonizacije. Sva su ta nadanja postavljena na staklenim nogama. Me\u0111utim, kada mislimo strukturno, kada se pitamo je li mogu\u0107e da postoji kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, a da pritom smanjujemo koli\u010dinu potrebne energije i materije, i kako to uop\u0107e mo\u017ee izvesti, postoji niz elemenata koji nam govore da to nije izvedivo, da su zeleni kapitalizam ili zeleni rast samozavaravanje.<\/p>\n

Tranzicija kakvu bi trebao donijeti tzv. kapitalizam sa zelenim licem ima nekoliko strukturnih ograni\u010denja \u2013 prvo je mo\u0107 razvijenih da eksploatiraju nerazvijene koja po\u010diva djelomi\u010dno i na tome da izme\u0111u njih uvijek imamo paralelno u primjeni i visoko razvijene i manje razvijene tehnologije. Prljave i zastarjele tehnologije su u funkciji nejednake razmjene. <\/p>\n

Drugi problem je da je dana\u0161nji kapitalizam u situaciji u kojoj prirodni resursi, ljudska radna snaga, hrana i fosilni izvori energije, takozvane \u010detiri jeftine prirode kako ih naziva Jason W. Moore, postaju sve skuplji. Prije svega nafta, na kojoj je energetski temeljen eksponencijalni rast svjetske ekonomije u proteklih sto godina, postaje sve skuplja jer je sve manje novih konvencionalnih nalazi\u0161ta. Ta cijena se obi\u010dno mjeri u energiji dobivenoj iz energije ulo\u017eene (tzv. ERoEI faktor). Dok je prije 40-ak godina nafta imala faktor 100, danas je on bli\u017ee faktoru 20, \u0161to je pribli\u017eno faktor energetske u\u010dinkovitosti obnovljivih izvora energije. Me\u0111utim, nastavimo li crpiti naftu iz postoje\u0107ih konvencionalnih izvora, sasvim je izvjesno da \u0107emo probiti granicu od 4 stupnja globalnog zagrijavanja u odnosu na temperature prije po\u010detka industrijskog kapitalizma.<\/p>\n

I tre\u0107e, razvoj potpuno novog dekarboniziranog tehnolo\u0161kog sklopa koji \u0107e ponuditi uspje\u0161na rje\u0161enja u kratkom vremenskom roku koje nam je preostalo zapravo je u kontradikciji spram procesa tehnolo\u0161ke inovacije koji je relativno neizvjestan, vezan, kako sam ve\u0107 objasnio, uz ekonomske cikluse, a uvelike i uz postoje\u0107e tehnologije. Mnogo je tehnolo\u0161kog razvoja zapravo odgovor na kriti\u010dne probleme postoje\u0107eg tehnolo\u0161kog kompleksa ili postoje\u0107ih proizvodnih odnosa i u tom je smislu tehnolo\u0161ki razvoj \u010desto vi\u0161e odgovor na postoje\u0107i problem nego \u0161to je radikalna inovacija.<\/p>\n

Dakle, kla\u0111enje na to da \u0107e nam tehnologije za koje ne znamo funkcioniraju li uop\u0107e omogu\u0107iti brzu ekolo\u0161ku tranziciju u dekarboniziranu i dematerijaliziranu ekonomiju posve je iluzorno, a trenutna slu\u017ebena politika suzbijanja klimatskih promjena upravo se zasniva na toj okladi.<\/p>\n

Je li strah od automatizacije opravdan, odnosno kako on korespondira s lijevim zahtjevom da se smanji dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme, nu\u017eno za proizvodnju i reprodukciju uvjeta \u017eivota?<\/strong><\/p>\n

Na po\u010detku sam ve\u0107 govorio o ulozi tehnologije u pove\u0107anju produktivnosti. Izme\u0111u ostalog, jedan vid pove\u0107anja produktivnosti kapitala je i zamjena radnika strojevima. Nakon ekonomske krize 2008. godine u mnogim ekonomijama do\u0161lo je do oporavka produktivnosti i profita, ali ne i usporedivog oporavka tr\u017ei\u0161ta rada. Kriza je ponudila dobru priliku da se otpusti skupu radnu snagu i zamijeni jeftinijim strojevima.<\/p>\n

Me\u0111utim, paradoksalno, automatizacija u pro\u0161losti nije imala u\u010dinak smanjivanja koli\u010dine ljudskog rada. Unato\u010d velikim iskoracima u automatizaciji proteklih desetlje\u0107a, radno vrijeme u najrazvijenijim ekonomijama u tom razdoblju nije se zna\u010dajno smanjilo. Razlog tome je da se automatizacija isplati samo tamo gdje je radna snaga skuplja od tehnologije. Me\u0111utim, jednom kad je radna snaga zamijenjena tehnologijom, njena cijena na tr\u017ei\u0161tu drasti\u010dno pada i postaje dovoljno jeftinom za novi ciklus ekspanzije kapitalisti\u010dke proizvodnje. Istodobno, globalna radna snaga u istom tom razdoblju konstantno je rasla. Time se opet vra\u0107amo na pri\u010du o tehnologijama koje omogu\u0107uju geografsku integraciju globalnog kapitalizma i koje omogu\u0107uju da korporacije iskori\u0161tavaju drasti\u010dne razlike u cijeni rada, da tehnolo\u0161ki supstituiraju rad koji je skup i zao\u0161travaju konkurenciju izme\u0111u razli\u010ditih segmenata globalne radne snage.<\/p>\n

\u010citava pri\u010da o automatizaciji stoga je krivo teoretizirana. Osim ako danas ne svjedo\u010dimo kvalitativnom pomaku u brzini tehnolo\u0161kog razvoja, a to je posve dvojbeno, povijesno nas iskustvo u\u010di da automatizacija nije imala za ishod dokidanje proletarijata, ve\u0107 produbljivanje proletarizacije sve ve\u0107eg globalnog radni\u0161tva. Puni dru\u0161tveni potencijal automatizacije mo\u017ee biti oslobo\u0111en samo u uvjetima zaustavljene ekspanzije komodifikacije i usmjerene primjene robotike prema zadovoljavanju dru\u0161tveno definiranih potreba.<\/p>\n

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija Agencije za elektroni\u010dke medije za 2016. godinu.<\/p>\n

Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o tehnologiji \u0161este epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 30.9.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV<\/a>-u.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tomislav Medak: Kada se slavljeni\u010dki govori o informacijskim tehnologijama iz perspektive komunikacijskog djelovanja, zapravo se govori hegemonijalnim diskursom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-218820","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=218820"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218820\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=218820"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=218820"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=218820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}