{"id":218680,"date":"2016-12-22T09:33:38","date_gmt":"2016-12-22T08:33:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=218680"},"modified":"2016-12-22T09:33:38","modified_gmt":"2016-12-22T08:33:38","slug":"ulazak-podzemlja-u-visoku-politiku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/22\/ulazak-podzemlja-u-visoku-politiku\/","title":{"rendered":"Ulazak podzemlja u visoku politiku"},"content":{"rendered":"

Autor: Marek Miku\u0161*<\/strong><\/p>\n

\"kriminal-politika\"<\/a>Sa svojih pet milijuna stanovnika i malom povr\u0161inom, Slova\u010dka i njezina politika rijetko su predmet interesa stranih medija koji, osobito oni zapadni, daju znatno vi\u0161e pozornosti recentnom usponu nacionalisti\u010dke, populisti\u010dke, neokonzervativne i ponekad neofa\u0161isti\u010dke desnice u ve\u0107im slova\u010dkim susjedima, Ma\u0111arskoj i Poljskoj. Ipak, sli\u010dan proces, u ne\u0161to bla\u017eoj varijanti, odvija se u preostale dvije zemlje Vi\u0161egradske grupe, u Slova\u010dkoj ne\u0161to izra\u017eenije nego li u \u010ce\u0161koj. Slova\u010dka u parlamentu sada ima ekstremno desnu stranku s neofa\u0161isti\u010dkim korijenima, kao i na \u010delu jedne od svojih regionalnih samouprava. Politi\u010dki establi\u0161ment i liberalne kulturne elite nisu mogle sakriti svoju zaprepa\u0161tenost, a razli\u010dita obja\u0161njenja ovakvog razvoja doga\u0111anja preklapaju se s onima koja se \u010duju drugdje unutar vi\u0161egradske \u010detvorke i \u0161ire regije koja je nakon kraja socijalizma nanovo izmi\u0161ljena kao \u201cCentralna i Isto\u010dna Europa\u201d, a uklju\u010duje i Hrvatsku. To ukazuje na \u010dinjenicu da je ja\u010danje novih oblika desnih politika u ovim zemljama utemeljeno na zajedni\u010dkoj logici povezanoj sa isprepletenom pro\u0161lo\u0161\u0107u i sada\u0161njo\u0161\u0107u ovih zemalja. Iako rje\u0111e razmatran, slova\u010dki slu\u010daj sa svojim specifi\u010dnim varijacijama na ovu generalnu temu ima va\u017ene lekcije koje nas mo\u017ee nau\u010diti o novoj desnici u Isto\u010dnoj Europi i \u0161ire.
\nBitke za pro\u0161lost<\/p>\n

Jedna od glavnih preokupacija slova\u010dke nove desnice, kao i postkomunisti\u010dkih nacionalista generalno, jest poku\u0161aj preispisivanja nacionalne povijesti s ciljem opravdanja i ja\u010danja vlastite politi\u010dke agende. Taj narativ se\u017ee sve do ranosrednjovjekovne Velikomoravske kne\u017eevine, koju su Slaveni stvorili u zapadnom dijelu dana\u0161nje Slova\u010dke i isto\u010dnom dijelu dana\u0161nje \u010ce\u0161ke. Iako se o njezinom kratkom postojanju u 9. stolje\u0107u ne zna puno, ona je postala osnovom slova\u010dkog nacionalnog mita. U toj su kne\u017eevini bizantski misionari \u0106iril i Metod po\u010deli upotrebljavati prvo slavensko pismo, glagoljicu, te su omogu\u0107ili odr\u017eavanje liturgije na slavenskom jeziku prevode\u0107i crkvene tekstove. Suvremeni slova\u010dki nacionalizam prote\u017ee navodne pradavne korijene slova\u010dke nacije i dr\u017eave skroz do ovoga razdoblja, a oni na njegovim marginama \u010dak i do opskurnog slavenskog poganstva koje mu je prethodilo.<\/p>\n

Velikomoravsku kne\u017eevinu uskoro su osvojili Ma\u0111ari i uklju\u010dili je u vlastitu dr\u017eavu. Sljede\u0107ih tisu\u0107u godina, dana\u0161nja Slova\u010dka bila je sjeverni, planinski dio Ugarskog Kraljevstva, koje je i samo postalo dio Habsbur\u0161kog Carstva u kasnom srednjem vijeku. Za razliku od Hrvatske, Slova\u010dka nije imala teritorijalnu autonomiju. Bila je podijeljena u brojne \u017eupanije, a samo su labavi i neformalni termini kao \u0161to je Felvid\u00e9k (\u0161to doslovno zna\u010di \u201cgornja zemlja\u201d) ili Gornja Ugarska kori\u0161teni za opisivanje tog podru\u010dja. Stanovni\u0161tvo koje je govorilo slavenskim jezikom uglavnom su \u010dinili seljaci \u010diji je identitet bio prete\u017eno socijalno i lingvisti\u010dki odre\u0111en. Oni su naseljavali ve\u0107i dio dana\u0161njeg slova\u010dkog teritorija, dok su Ma\u0111ari bili koncentrirani u ju\u017enim nizinama, gdje ma\u0111arska manjina (desetina populacije) \u017eivi i danas. Tako\u0111er, postojala je pove\u0107a njema\u010dka zajednica u gradovima i rudarskim podru\u010djima. Tako je devetnaestostoljetni slova\u010dki nacionalisti\u010dki pokret kojeg je \u010dinio uzak sloj inteligencije, sve\u0107enstva i bur\u017eoazije bio prili\u010dno slaba\u0161an pa se Budimpe\u0161ta lako odupirala njegovim zahtjevima za nacionalnim pravima i institucijama. Ma\u0111arizacija u \u0161kolama postala je intenzivnija u posljednjim godinama postojanja Austro-Ugarske. Simplificirani i emocijama nabijeni prikazi ove povijesti slu\u017ee kao osnova suvremene nacionalisti\u010dke pri\u010de o Slovacima kao vje\u010dnim \u017ertvama sna\u017enijih od njih, a zahvaljuju\u0107i tome Ma\u0111ari i dalje ostaju, barem potencijalno, klju\u010dni neprijatelj.<\/p>\n

Nakon Prvog svjetskog rata Slovaci su izborili samoodre\u0111enje uspostavom prve \u010cehoslova\u010dke. Ipak, sjedinjenje agrarne Slova\u010dke s ve\u0107om te ekonomski i socijalno razvijenijom \u010ce\u0161kom nije ostvareno na principu potpune ravnopravnosti. Nova dr\u017eava bila je unitarna, Prag je bio metropola, a slu\u017ebena doktrina \u010dehoslovakizma tvrdila je da su \u010cesi i Slovaci jedna nacija koja govori dvama dijalektima istog jezika, \u0161to je u praksi opravdavalo \u010de\u0161ku dominaciju. Konzervativna i nacionalisti\u010dka Hlinkina slova\u010dka narodna stranka (Hlinkova slovensk\u00e1 \u013eudov\u00e1 strana, HS\u013dS), predvo\u0111ena sve\u0107enikom Andrejem Hlinkom, artikulirala je nezadovoljstvo takvim stanjem te je ubrzo postala najja\u010dom strankom u slova\u010dkom dijelu republike. Nakon Hitlerove okupacije \u010cehoslova\u010dke, HS\u013dS na \u010delu s Jozefom Tisom, jo\u0161 jednim sve\u0107enikom, postaje vladaju\u0107a i jedina partija u klerofa\u0161isti\u010dkoj Slova\u010dkoj Republici (1939.-1945.). Sli\u010dno NDH, bila je to marionetska dr\u017eava podre\u0111ena Tre\u0107em Reichu. Za razliku od NDH, nije imala vlastite logore za istrebljenje, ali je svejedno bila izuzetno efikasna u vr\u0161enju represije nad \u017didovima, Romima, politi\u010dkim protivnicima, LGBT osobama i drugim grupama, deportiraju\u0107i ih u koncentracijske logore u Njema\u010dkoj i Poljskoj. Slova\u010dki nacionalni ustanak 1944. godine bio je nasilno ugu\u0161en, a u odmazdi je masakrirano nekoliko \u010ditavih sela.<\/p>\n

Usprkos tome, suvremena slova\u010dka ekstremna desnica nastoji zanijekati ili barem relativizirati ove zlo\u010dine, rehabilitirati kolaboracionisti\u010dku Slova\u010dku Republiku kao prvu (tobo\u017ee) nezavisnu slova\u010dku domovinu te predstaviti je kao prosperitetnu, pravednu i uskla\u0111enu sa slova\u010dkim \u201ctradicionalnim vrijednostima\u201d. U ovim nastojanjima ekstremna desnica ima saveznike u dijelu povjesni\u010dara i katoli\u010dkim krugovima, uklju\u010duju\u0107i najvi\u0161e crkvene dostojanstvenike, kao i u Matici slova\u010dkoj, ekvivalentu Matice hrvatske. Njihov narativ kontrastira idealiziranu sliku Slova\u010dke Republike s preuveli\u010danim tvrdnjama o represiji Slovaka u \u010cehoslova\u010dkoj. Mnogi nacionalisti usto gaje osobit prijezir prema postratnoj, socijalisti\u010dkoj inkarnaciji \u010dehoslova\u010dke dr\u017eave, koja je zapravo bila federalna republika, zbog njezine represije religije i sve\u0107enstva, koja je bila znatno o\u0161trija nego li u Jugoslaviji. Kako bi poduprli svoje \u010ditanje povijesti, idu toliko daleko da poku\u0161avaju diskreditirati antifa\u0161isti\u010dki ustanak kao \u201cbolj\u0161evi\u010dki pu\u010d\u201d, dok su\u0111enja liderima ratne Slova\u010dke Republike nazivaju politi\u010dkim progonima.
\nUspon i pad neoliberalne tranzicije<\/p>\n

Preporod (ekstremno) desnih projekata oblikovao je politi\u010dku klimu 1990-ih godina. Pad komunizma, koji je uklonio barijere historijskom revizionizmu, slu\u017ebena religija i etni\u010dki konflikt, nisu bili jedini pokreta\u010di tog procesa. Re\u017eim premijera Vladim\u00edra Me\u010diara u mnogo pogleda bio je sli\u010dan Tu\u0111manovom. Iako su nastojali o\u010duvati lju\u0161turu legalnosti i demokrati\u010dnosti, Me\u010diar i njegovi saveznici zloupotrebljavali su javne institucije s ciljem provo\u0111enja orta\u010dke privatizacije i zastra\u0161ivanja oponenata. Na ideolo\u0161koj razini, stvorili su inicijalno uvjerljivu smjesu socijalne demagogije i nacionalisti\u010dke retorike usmjerene protiv razli\u010ditih stranih i doma\u0107ih neprijatelja. Napetosti oko statusa ma\u0111arske manjine i sukobi s Ma\u0111arskom oko izgradnje brana na Dunavu u\u010dinili su Ma\u0111are jednim od tih neprijatelja na kojeg su osobito ciljali Me\u010diarovi saveznici iz Slova\u010dke nacionalne stranke (Slovensk\u00e1 n\u00e1rodn\u00e1 strana, SNS). Zapadna Europa i SAD, koji su kritizirali vladu i podr\u017eavali opoziciju i nevladine organizacije, tako\u0111er nisu bili po\u0161te\u0111eni. Prore\u017eimski mediji govorili su o zapadnoj zavjeri protiv Slovaka\/Slavena, \u010desto s antisemitskim prizvukom. To je stvorilo plodno tlo za jo\u0161 radikalnije ideologije rastu\u0107eg ekstremno desnog podzemlja te nekih katoli\u010dkih i nacionalisti\u010dkih krugova, koji su zazivali desekularizaciju dr\u017eave i dru\u0161tva, reviziju povijesti Drugog svjetskog rata i povratak u rusku sferu utjecaja.<\/p>\n

Drugi va\u017ean faktor zaokreta udesno 1990-ih godina, osobito u njegovoj populisti\u010dkoj verziji koju personificira Me\u010diar, bile su socijalne posljedice tranzicije. Masovna nezaposlenost pojavila se u mnogim regijama nakon \u0161to su tvornice zapo\u010dele otpu\u0161tati radnike ili bile potpuno zatvorene zbog promijenjenih uvjeta kao i zbog destruktivne privatizacije. Cijene su rasle, a pristup osnovnim potrep\u0161tinama postao je podvrgnut tr\u017ei\u0161nim kriterijima. Ekonomska tranzicija je imala i svoju etni\u010dku dimenziju. Dok su u socijalisti\u010dkom periodu obavezno zapo\u0161ljavanje i \u010dvrsti policijski nadzor obuzdavali latentni antiromski sentiment, od devedesetih godina toksi\u010dni koktel brzorastu\u0107eg siroma\u0161tva Roma, sitnog kriminala i medijskog senzacionalizma u\u010dinili su ga javno vidljivim. Uz to, antiromsko raspolo\u017eenje redovito je podsticano od strane politi\u010dara iz svih stranaka i eksploatirano od strane ekstremisti\u010dke scene koja je zazivala autoritaran odgovor na \u201ccigansko pitanje\u201d.<\/p>\n

Ipak, \u010dinilo se kako su ekstremno desni politi\u010dki projekti marginalizirani nakon izbora 1998. godine, koji su na vlast doveli \u0161aroliku koaliciju desnih stranaka ujedinjenih nasuprot Me\u010diaru oko programa ekonomske liberalizacije i transnacionalne integracije. To je omogu\u0107ilo brzi ekonomski rast od ranih 2000-ih do 2008. godine, kao i pristupanje Europskoj uniji, NATO-u i eurozoni. Opijeni atmosferom ekonomskog booma i \u201creformi\u201d neki su po\u010deli vjerovati kako je liberalizam sada jedina opcija. No osnova toga rasta bila je krhka, blagodati nejednako raspore\u0111ene, a sna\u017ena recesija 2008.-2009. godine razotkrila je nezdravu ovisnost o izvozu svega nekoliko roba, osobito automobila. Usprkos rastu prosje\u010dne pla\u0107e koja je 2008. iznosila 800 eura prije oporezivanja, slova\u010dka primanja su i dalje daleko zaostajala za Zapadnom Europom. \u010cak i ovakav prosjek bio je znatno uve\u0107an visokim prihodima uskog sloja menad\u017eera te financijskih i IT profesionalaca. Ve\u0107ina radnika u proizvodnji, u\u010ditelja i profesora, medicinskih sestara, mla\u0111ih lije\u010dnika i radnika na ni\u017eim pozicijama u korporativnim uslu\u017enim centrima u Bratislavi zara\u0111ivala je manje od prosje\u010dne pla\u0107e.<\/p>\n

Regionalne nejednakosti su se dodatno pove\u0107ale \u2013 strane investicije su uglavnom ostale ograni\u010dene na velike gradove i razvijeniji zapadni dio zemlje, dok su deindustrijalizirane regije u srednjoj i isto\u010dnoj Slova\u010dkoj stagnirale. Neka podru\u010dja u centralno-ju\u017enom i sjeveroisto\u010dnom dijelu zemlje su se suo\u010dila s posebno te\u0161kim problemima: masovnom nezaposleno\u0161\u0107u, depopulacijom, propadaju\u0107om infrastrukturom i koncentracijom siroma\u0161nih romskih zajednica. Dvije desne vlade u razdoblju od 1998. do 2006. u\u010dinile su malo toga kako bi postigle uravnote\u017eeniji razvoj te su njihove neoliberalne socijalne politike dr\u017eale mnoge radnike i nezaposlene ispod ili blizu granice siroma\u0161tva. Tako\u0111er su poticale antiromsko raspolo\u017eenje posezanjem za represivnim mjerama i podr\u017eavanjem stereotipa o romskom besposli\u010darenju kao jedinom uzroku njihovog siroma\u0161tva. Zbog zna\u010dajne prisutnosti konzervativaca u ovim vladama, njihov liberalizam nije i\u0161ao daleko izvan ekonomije. Nije napravljen gotovo nikakav progres po pitanju prava LGTB osoba, odvajanja Crkve od dr\u017eave ili politike prema narkoticima. Mje\u0161avina svih ovih politika pripremila je teren za ja\u010danje ekstremno desnih politika od sredine 2000-ih naovamo.
\nNormalizacija ekstremne desnice<\/p>\n

Iako se proboj ekstremne desnice u partijsku politiku dogodio tek nakon kraja perioda brzog ekonomskog rasta, njezino polagano napredovanje trajalo je znatno du\u017ee. Kao \u0161to smo vidjeli, agende bliske desni\u010darskom ekstremizmu bile su konstantno prisutne u postsocijalisti\u010dkoj slova\u010dkoj politici. Njihova va\u017enost se pove\u0107ala \u010dak i prije krize, s usponom na vlast stranke Smer \u2013 socijaldemokracija, koji \u0107e dominirati vladama od 2006. do danas, s kratkom pauzom 2010.-2011. godine. Iako nominalno lijeva stranka, Smer je zapravo o\u010duvao neoliberalni model svojih prethodnika, dok je istovremeno prisvojio Me\u010diarov recept socijalne demagogije zamije\u0161ane s nacionalisti\u010dkom, a ne\u0161to recentnije i ksenofobnom i antizapadnja\u010dkom retorikom. Prva Smerova vlada, sa znatno oslabljenim Me\u010diarom i SNS-om kao mla\u0111im partnerima, zao\u0161trila je tenzije u odnosu s Ma\u0111arima pretjerano reagiraju\u0107i na Orb\u00e1nove nacionalisti\u010dke politike. Tako\u0111er, anga\u017eirala se na stvaranju nacionalnog mita govore\u0107i o nekada\u0161njim stanovnicima Velikomoravske kne\u017eevine kao \u201cstarim Slovacima\u201d. Nadalje, na izbjegli\u010dku krizu Smer je odgovorio \u0161irenjem islamofobne sigurnosne paranoje, iako Slova\u010dka nije bila odredi\u0161te migranata, pa \u010dak ni tranzitna zemlja. Zajedno sa svojim susjedima, Slova\u010dka je bila osobito aktivna u miniranju napora za iznala\u017eenjem koordiniranog rje\u0161enja izbjegli\u010dke krize na europskoj razini. Smer se tako\u0111er dodvoravao rastu\u0107em proruskom sentimentu u dru\u0161tvu, dodu\u0161e, samo na retori\u010dkoj razini, bez supstancijalne promijene vanjske politike.<\/p>\n

Iako je vladaju\u0107a stranka pove\u0107ala razinu tolerancije za ekstremno desne ideje, izbjegavala je otvoreno povezivanje s ekstremizmom. To ne vrijedi za niz organizacija predvo\u0111enih Mari\u00e1nom Kotlebom i njegovim suradnicima. Iako aktivan na ekstremno desnoj sceni jo\u0161 od 1990-ih godina, ovaj srednjo\u0161kolski profesor postao je javno vidljiviji tek sredinom 2000-ih. Tada u kasnim dvadesetima, bio je oki\u0107en kao \u201clider\u201d civilne udruge i politi\u010dke stranke nazvane Slovensk\u00e1 pospolitos\u0165, \u0161to se mo\u017ee prevesti kao Slova\u010dko zajedni\u0161tvo. Njezini \u010dlanovi i prista\u0161e, \u010desto nacisti\u010dki skinheadsi, paradirali su u uniformama koje su podsje\u0107ale na one kori\u0161tene od strane snaga kolaboracionisti\u010dke Slova\u010dke Republike. Oni su organizirali niz medijski vrlo popra\u0107enih okupljanja i demonstracija diljem Slova\u010dke, uklju\u010duju\u0107i zastra\u0161uju\u0107e \u201cmar\u0161eve s bakljama\u201d, kojima su \u017eeljeli rehabilitirati ratnu Slova\u010dku Republiku, ocrniti antifa\u0161isti\u010dki ustanak, ra\u0161iriti mr\u017enju prema \u017didovima, Romima, Ma\u0111arima, LGBT osobama i drugim grupama te promovirati otvoreno fa\u0161isti\u010dke ideje poput \u201cstale\u0161ke demokracije\u201d. Takvi protuustavni elementi njezina programa doveli su do prisilnog raspu\u0161tanja partijskog krila Slova\u010dkog zajedni\u0161tva 2006., a potom i udruge 2008., iako je tu drugu odluku sud opozvao godinu dana kasnije.<\/p>\n

Kotleba i drugi predstavnici stranke natjecali su se na parlamentarnim izborima 2006. godine preko liste druge ekstremno desne stranke, ali su prikupili bijednih 3000 glasova. Nakon toga, nastavili su sa sli\u010dnim javnim predstavama kao ranije, prije nego li su 2009. lansirali novi, uspje\u0161niji mobilizacijski model koji je po strani ostavio neofa\u0161isti\u010dke i revizionisti\u010dke ambicije, potpuno se fokusirav\u0161i na slova\u010dko-romske odnose. Slova\u010dko zajedni\u0161tvo namjerno je ciljalo na etni\u010dki mije\u0161ana sela s velikim i depriviranim romskim zajednicama te recentnom povijesti nasilnih kaznenih dijela koja su po\u010dinili Romi. Pozivali su etni\u010dke Slovake na javne skup\u0161tine na kojima su davali neodre\u0111ena, ali retori\u010dki sna\u017ena obe\u0107anja za\u0161tite. Lokalno stanovni\u0161tvo, frustrirano dugotrajnim vladinim zanemarivanjem, ra\u0161irenih je ruku do\u010dekalo Kotlebinu ekipu, a policija je ubrzo odustala od poku\u0161aja suzbijanja njihova djelovanja. Sam Kotleba suo\u010dio se s brojnim istragama zbog govora mr\u017enje i promoviranja fa\u0161izma, ali one nikada nisu rezultirale sudskom presudom.<\/p>\n

Zamijeniv\u0161i uniforme odijelima, Slova\u010dko zajedni\u0161tvo nastavlja isku\u0161avati svoju sre\u0107u na izborima na svim razinama. Ipak, trebalo je pro\u0107i jo\u0161 nekoliko godina prije nego li je njihova nova strategija donijela plodove. Kako je strana\u010dko krilo Slova\u010dkog zajedni\u0161tva ostalo zabranjeno, njegovi \u010dlanovi preuzimaju jednu neaktivnu stranku kojoj mijenjaju ime u Narodna stranka Na\u0161a Slova\u010dka (\u013dudov\u00e1 strana Na\u0161e Slovensko), kako bi se natjecali na parlamentarnim izborima 2010., ali ponovno osvajaju mr\u0161avih 1 posto glasova. Sli\u010dan rezultat su ponovili na prijevremenim izborima 2012. Ipak, ve\u0107 ovi izbori su ukazali na rastu\u0107a strana\u010dka upori\u0161ta u ekonomski umrtvljenim sredi\u0161njim i isto\u010dnim regijama s velikom romskom manjinom, uz osobito dobre rezultate u op\u0107inama koje su bile popri\u0161tem njihovih javnih \u201cpriredbi\u201d. Prekretnicu predstavljaju izbori za predsjedatelja [upravitelja] Banskobistri\u010dke regije 2013. godine. Kotleba, porijeklom iz te regije, sa samo petinom osvojenih glasova uspio je do\u0107i do drugog kruga u kojem je naposljetku pobijedio nepopularnog, dotada\u0161njeg Smerovog regionalnog predsjedatelja. \u010cini se da su upozorenja establi\u0161menta na opasnost od ekstremizma, umjesto obeshrabrenja, bila samo dodatni poticaj, osobito mladima, da glasaju za Kotlebu. Njegova pobjeda se uglavnom interpretirala kao izraz protesta protiv ekonomske stagnacije od po\u010detka krize, niskog \u017eivotnog standarda ve\u0107ine stanovni\u0161tva i sveprisutne korupcije.<\/p>\n

Kotlebin mandat bio je obilje\u017een brojnim problemima, uklju\u010duju\u0107i nepotisti\u010dko zapo\u0161ljavanje, gubitak pristupa sredstvima Europske unije zbog nesposobnosti administracije te Kotlebinim osobnim skandaloznim prekidanjem kazali\u0161ne predstave koju je smatrao \u201cvulgarnom\u201d. Usprkos tome, obna\u0161anje ove funkcije u\u010dinilo ga je jo\u0161 vi\u0161e vidljivim te je normaliziralo njegovo sudjelovanje u partijskoj politici. Iako je fokus na romsko pitanje ostao dominantan, stranka je dala nagovijestiti kako ipak nije napustila ni svoje ranije programske odrednice. Pridru\u017eila se antiimigrantskom taboru i sudjelovala u velikom mar\u0161u protiv \u201cislamizacije Europe\u201d u Bratislavi u lipnju 2015. Te su strategije privukle \u0161arolike grupe glasa\u010da koje se ipak me\u0111usobno preklapaju: neofa\u0161iste, katoli\u010dke fundamentaliste, one koje uznemiruju Romi (ili njihova medijska slika), islamofobe ohrabrene vladinom retorikom, antizapadnja\u010dke slavenofile i prista\u0161e najrazli\u010ditijih teorija zavjere. Ipak, kada je stranka glatko u\u0161la u nacionalni parlament s osam posto glasova na izborima u velja\u010di ove godine, za ve\u0107inu je to bio novi veliki \u0161ok. Ne samo da je Kotlebina stranka ostvarila sjajne rezultate u svojim starim upori\u0161tima, ve\u0107 je pre\u0161la izborni prag od pet posto u svim dijelovima zemlje osim Bratislave i njezina zale\u0111a, Ko\u0161ica kao drugog najve\u0107eg grada, nekoliko drugih ve\u0107ih gradova, ma\u0111arskog juga i nekoliko protestantskih ili izrazito lijevo orijentiranih regija. Osim toga, osvojila je najve\u0107i dio glasova onih koji glasaju po prvi puta i velik dio glasova onih koji ranije nisu izlazili na izbore, \u0161to ukazuje na kontinuirano oslanjanje na protestne glasa\u010de.<\/p>\n

Ostale stranke su zasad pokazale izuzetnu konzistentnost u getoiziranju Kotlebine stranke u parlamentu. Me\u0111utim, ankete pokazuju kako ona i dalje u\u017eiva oko deset posto podr\u0161ke glasa\u010da. Uz to, stru\u010dnjaci ukazuju kako prava opasnost le\u017ei u tome \u0161to bi Kotleba mogao otvoriti vrata strana\u010dke politike za \u010dak jo\u0161 ekstremnije snage ultradesni\u010darskog podzemlja. \u010cini se da je Kotleba propustio \u0161ansu za ujedinjenje s tim snagama u veliku koaliciju o kojoj se raspravljalo u vrijeme mar\u0161a u lipnju 2015. godine, zbog \u010dega ga tvrdolinija\u0161i sada optu\u017euju kao izdajnika koji je zamijenio ekstremno desnu autenti\u010dnost marketin\u0161kim taktikama i pristajanjem na pravila strana\u010dke politike. U me\u0111uvremenu, konvencionalna desnica i (nominalna) ljevica optu\u017euju jedna drugu za Kotlebin uspjeh i propu\u0161taju uvidjeti vlastitu ulogu u normalizaciji ekstremno desne retorike i perpetuiranju narodnih frustracija brojnim problemima u zemlji. Dakako, uzlet slova\u010dke ekstremne desnice tako\u0111er je potaknut sli\u010dnim procesima u regiji i \u0161ire u Europi, no klju\u010d za njegovo zaustavljanje se nalazi kod ku\u0107e. Ono \u0161to je potrebno je pojava su\u0161tinske, a ne samo retori\u010dke, populisti\u010dke, progresivne i demokratske alternative establi\u0161mentu. Recentno slabljenje Smera otvara prostor za takvu alternativu, no fragmentirana, a \u010desto i neoliberalna opozicija ne ulijeva povjerenje u svoju sposobnost da ispuni tu zada\u0107u.<\/p>\n

\n*Marek Miku\u0161 je slova\u010dki socijalni antropolog koji se bavi socijalnim i politi\u010dkim transformacijama u zemljama biv\u0161e Jugoslavije.<\/p><\/blockquote>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Srednjoeuropske zemlje \u201cVi\u0161egradske skupine\u201d dugo su figurirale kao pokazni primjer tranzicijskog uspjeha koji zemlje Balkana tek trebaju dosti\u0107i. No unato\u010d po\u010detnom optimizmu, negativne socijalne posljedice otvaranja tr\u017ei\u0161ta ipak su naposljetku izazvale veliko razo\u010daranje koje danas predstavlja temelj za uspon ekstremne desnice. Primjer iz Slova\u010dke pokazuje mehanizme tog procesa<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-218680","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218680","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=218680"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218680\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=218680"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=218680"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=218680"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}