{"id":218486,"date":"2016-12-19T09:04:48","date_gmt":"2016-12-19T08:04:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=218486"},"modified":"2016-12-19T09:04:48","modified_gmt":"2016-12-19T08:04:48","slug":"program-nade","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/19\/program-nade\/","title":{"rendered":"Program nade"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: George Monbiot<\/strong><em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/George-Monbiot.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/George-Monbiot-300x220.jpg\" alt=\"george-monbiot\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-218487\" \/><\/a>Prvo su nam objasnili da je globalni kapitalizam dinami\u010dna sila koja otvara prostor za inovacije i promene. Onda su nas obavestili da smo stigli do kraja istorije i trajne stabilnosti i mira. Obe\u0107an nam je beskona\u010dan rast na planeti ograni\u010denih resursa. Re\u010deno nam je da \u0107e sistem zasnovan na nejednakosti ukloniti sve razlike, da \u0107e kompeticija i socijalna zavist dovesti do sveop\u0161teg blagostanja i da mo\u0107 novca \u0161titi demokratiju. Kontradikcije su bile vi\u0161e nego o\u010digledne. \u010citav paket je bio proizvod magijskog mi\u0161ljenja.<\/p>\n<p>Sve to se ispostavilo kao zabluda, a nema povratka na staru normalnost. Kejnzijanske mere za koje se zala\u017eu Jeremy Corbin i Bernie Sanders u svetu koji se bli\u017ei svojim ekolo\u0161kim limitima i u kojem radna mesta ubrzano nestaju \u2013 irelevantne su za 21. vek podjednako kao neoliberalni recepti koji su doveli do finansijske krize. U svojoj knjizi Age of anger \/ Doba besa Pankaj Mishra aktuelnu krizu vidi kao novu manifestaciju starog dugotrajnog poreme\u0107aja koji razara na\u0161a dru\u0161tva ve\u0107 200 godina. Umivena istorija zapadnog sveta izostavlja osnovna obele\u017eja tog perioda: plja\u010dke i pokolje, gra\u0111anske i me\u0111udr\u017eavne ratove, kolonijalizam i masakre u prekomorskim zemljama, rasizam i genocide.<\/p>\n<p>Zahvaljuju\u0107i globalizaciji industrijskog kapitalizma, ove razorne sile su se prelile na \u010ditav svet. Tradicionalni oblici autoriteta su suspendovani u ime univerzalne slobode, autonomije i prosperiteta. Ta obe\u0107anja su u neskladu sa ogromnim disparitetima u mo\u0107i, statusu i vlasni\u0161tvu nad imovinom. Rezultat je globalno \u0161irenje evropskih bolesti 19. veka: poni\u017eenja, zavisti i ose\u0107anja nemo\u0107i. Neispunjena o\u010dekivanja, bes i samoprezir umno\u017eavaju redove onih koj podr\u017eavaju Isis, Hindu nacionalizam i populisti\u010dku demagogiju u Britaniji, SAD, Francuskoj ili Ma\u0111arskoj.<\/p>\n<p>Kako reagovati na krizu? Raymond Williams ka\u017ee da \u201ebiti zaista radikalan zna\u010di u\u010diniti nadu mogu\u0107om, a ne o\u010daj uverljivim\u201c. Dugo sam radio upravo to (na primer ovde i ovde). Od sada \u0107u razmatrati nove pristupe politici, ekonomiji i dru\u0161tvenim promenama. Nema povratka nazad, nema utehe u starim izvesnostima. Treba pretresti svet po\u010dev\u0161i od temeljnih na\u010dela. Ima mnogo ta\u010daka od kojih bismo mogli po\u010deti, ali meni se name\u0107e jedna. Ni tr\u017ei\u0161te ni dr\u017eava po sebi ne mogu da zadovolje sve na\u0161e potrebe. Ukidanjem unutra\u0161njih veza u dru\u0161tvu oni podjednako podsti\u010du otu\u0111enje, bes i anomije koje doprinose ekstremizmu. Upadljivo je odsustvo jednog elementa iz dominantnih ideologija, ne\u0161to \u0161to ne pripada ni tr\u017ei\u0161tu ni dr\u017eavi: op\u0161te dobro (the commons). Ono pripada celoj zajednici. Tu na\u010delno spadaju zemlja, voda, minerali, znanje, nau\u010dno istra\u017eivanje, softver. U ovom trenutku ve\u0107ina tih dobara je prisvojena, nalazi se pod kontrolom dr\u017eavnih ili privatnih interesa i tretira se kao bilo koji oblik kapitala. Time smo li\u0161eni na\u0161eg zajedni\u010dkog bogatstva.<\/p>\n<p>Neka op\u0161ta dobra su o\u010duvana: od \u0161uma u Nepalu i Rumuniji u vlasni\u0161tvu lokalnih zajednica do odgajiva\u010dnica jastoga u dr\u017eavi Mejn; to su pa\u0161njaci u isto\u010dnoj Africi i \u0160vajcarskoj, internet, Vikipedija, Linuks, \u010dasopisi koje izdaje Public Library of Science, vremenska banka u Helsinkiju, lokalne valute i mikroskopija otvorenog koda. Ali to su samo izuzeci koji potvr\u0111uju op\u0161te pravilo o ekskluzivnosti privatnog vlasni\u0161tva.<\/p>\n<p>U svojoj knjizi Land \/ Zemlja, organizator lokalnih zajednica Martin Adams nas podse\u0107a da je zemlja nekada pripadala svima i nikome, a onda je manjina sebi prigrabila pravo na nju i onemogu\u0107ila drugim ljudima da je koristie. On predla\u017ee da oni koji ekskluzivno koriste zemlju pla\u0107aju \u201edoprinos za zemlju zajednice\u201c. To bi delimi\u010dno zamenilo prihode od poreza na dohodak i promet, spre\u010dilo gomilanje imovine i spustilo cenu zemlje. Od tog prihoda bi se mogao finansirati univerzalni osnovni dohodak. Vremenom bismo mogli pre\u0107i na sistem u kojem bi zemlja bila u vlasni\u0161tvu lokalne zajednice koja bi je davala u zakup.<\/p>\n<p>Sli\u010dni procesi mogu se primeniti na energiju. Pravo sagorevanja fosilnih goriva mo\u017ee biti predmet licitacije (ponu\u0111ene koli\u010dine bi se svake godine smanjivale). Od prihoda bi se mogle finansirati javne slu\u017ebe i prelazak na \u010distu energiju. Oni koji koriste vetar ili sun\u010devu svetlost za proizvodnju energije, trebalo bi da pla\u0107aju doprinos zajednici. Ili bi generatori mogli da budu u vlasni\u0161tvu lokalnih zajednica, kao \u0161to se ve\u0107 radi u \u0160kotskoj.<\/p>\n<p>Umesto da dozvolimo korporacijama da koriste prava intelektualne svojine za ve\u0161ta\u010dko stvaranje nesta\u0161ice znanja ili za preuzimanje vrednosti koje su stvorili drugi ljudi (kao \u0161to \u010dine Google i Facebook), mogli bismo da krenemo ka \u201eekonomiji deljenog znanja\u201c kakvu promovi\u0161e vlada Ekvadora. Deo profita bi se mogao ponuditi (uz pomo\u0107 blockchain tehnologije na kojoj po\u010diva bitcoin) u zamenu za pomo\u0107 u izgradnji onlajn platformi i obezbe\u0111ivanje njihovih sadr\u017eaja.<\/p>\n<p>Povra\u0107aj op\u0161tih dobara ima veliki potencijal ne samo za distribuciju bogatstva ve\u0107 i za promenu dru\u0161tva. Kao \u0161to nagla\u0161ava pisac David Bollier, op\u0161te dobro nije samo resurs (zemlja, drve\u0107e, softver), ve\u0107 i zajednica ljudi koji njime upravljaju i \u0161tite ga. \u010clanovi zajednice tako razvijaju mnogo dublje veze izme\u0111u sebe i sa svojim dobrima nego kada su samo pasivni potro\u0161a\u010di proizvoda. Upravljanje zajedni\u010dkim resursima podrazumeva razvijanje pravila, vrednosti i tradicija. U nekim slu\u010dajevima to zna\u010di uklju\u010divanje u okru\u017eenje u kojem \u017eivimo na nove na\u010dine. To zna\u010di preoblikovanje dr\u017eavne uprave tako da ona reaguje na potrebe zajednica, a ne korporacija. Drugim re\u010dima, o\u017eivljavanje zajedni\u010dkih dobara mo\u017ee biti protivte\u017ea atomizuju\u0107im, otu\u0111uju\u0107im silama koje sada izazivaju mno\u0161tvo toksi\u010dnih reakcija.<\/p>\n<p>To nije kompletan odgovor. Nadam se da \u0107u posle istra\u017eivanja \u0161irokog spektra potencijalnih re\u0161enja i uz pomo\u0107 va\u0161ih komentara i predloga razviti novu sintezu: novi politi\u010dki, ekonomski i dru\u0161tveni scenario koji odgovara potrebama 21. veka. Ostvarivanje tog scenarija je jo\u0161 jedan izazov na kojem treba raditi. Ali prvo treba da odlu\u010dimo \u0161ta \u017eelimo. A onda \u0107emo videti kako to da ostvarimo.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/program-nade\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"https:\/\/www.theguardian.com\/commentisfree\/2016\/dec\/13\/despair-mess-commons-transform-society\" target=\"_blank\">The Guardian<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povra\u0107aj op\u0161tih dobara ima veliki potencijal ne samo za distribuciju bogatstva ve\u0107 i za promenu dru\u0161tva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-218486","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218486","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=218486"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218486\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=218486"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=218486"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=218486"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}