{"id":218298,"date":"2016-12-15T09:02:10","date_gmt":"2016-12-15T08:02:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=218298"},"modified":"2016-12-15T09:02:10","modified_gmt":"2016-12-15T08:02:10","slug":"volja-novih-voda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/15\/volja-novih-voda\/","title":{"rendered":"Volja novih vo\u0111a"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zygmunt Bauman<\/a><\/strong><\/p>\n

\"zigmund-bauman\"<\/a>Jo\u0161 uvijek se \u017eivo sje\u0107am onoga \u010dega se, kako vrijeme prolazi, sve manje ljudi sje\u0107a: rije\u010di kojima je Nikita Hru\u0161\u010dov, nakon \u0161to je odlu\u010dio da otkrije i javno osudi zlo\u010dine sovjetskog re\u017eima kako bi sprije\u010dio njihovo ponavljanje, opisao moralnu sljepo\u0107u i nehumanost koje su do tada bile njegovo obilje\u017eje \u2013 nazvao ih je \u2018gre\u0161kama i deformacijama\u2019 koje je po\u010dinio Josif Staljin tijekom uspje\u0161ne primjene u svojoj biti zdrave, ispravne i duboko eti\u010dne politike. U Hru\u0161\u010dovljevom duga\u010dkom govoru nije bilo prostora ni za najmanju sumnju u to da je moralo biti neke nepravde, bestidnosti i nemoralne opakosti kojima je ta politika od po\u010detka bila iskvarena i zatrovana, i koje su \u2013 osim ako nisu zaustavljene i potpuno ispitane \u2013 morale voditi ka sada prokazanim i prezrenim okrutnim djelima. Predstavljen je sistemski obrazac i niz zabluda koje je po\u010dinio jedan \u010dovjek ili u suradnji s nekolicinom drugih osoba koje se tako\u0111er mogu imenovati.<\/p>\n

\u017divo se sje\u0107am i javnih reakcija na Hru\u0161\u010dovljeva otkri\u0107a. Neki su ljudi, odgojeni, uvje\u017ebani i pripremani kako je to ve\u0107 bilo pod nadzorom sovjetskog ministarstva istine, prigrlili i prihvatili, mo\u017eda \u010dak i s nekim tragom nemira, uzastopne objave s vrha. Mnogi ljudi su plakali, \u017eale\u0107i nad povijesnom dramom svojih \u017eivota po drugi put \u2013 no ovaj put degradiranom na razinu (slu\u010dajnih i nesumnjivo nenamjernih) gafova i previda u biti nepogre\u0161ivog i \u010dasnog \u010dovjeka koji te\u017ei o\u010dito uzvi\u0161enom cilju. No ve\u0107ina se smijala, iako je gor\u010dina u tom smijehu bila previ\u0161e o\u010dita.<\/p>\n

Ne prisje\u0107am se svih tih (naposljetku dalekih) doga\u0111aja samo zato jer su stari ljudi poput mene skloni i ovisni o sje\u0107anjima, nego i zbog njihove \u010dudne sli\u010dnosti s reakcijama pora\u017eenih na glasne batine zadane Hillary Clinton, Demokratskoj stranci koju predstavlja i neoliberalnoj politici koju su pogre\u0161no vodili i obe\u0107ali nastaviti nakon izborne pobjede. \u010cak je i izrazima poput \u2018pogre\u0161ke\u2019 i \u2018deformacije\u2019, s valjano prilo\u017eenim imenima krivaca, dodijeljena u obje uspore\u0111ene reakcije uloga glavnog \u2013 dovoljnog i zadovoljavaju\u0107eg \u2013 obja\u0161njenja.<\/p>\n

Orban, Kaczynski, Fico, Trump \u2013 \u010dine nedovr\u0161en popis onih koji su ve\u0107 uspjeli ili su nadomak tomu da nametnu pravilo koje ima svoje jedino (i dovoljno!) upori\u0161te i legitimnost u volji vladara, drugim rije\u010dima, da ostvare definiciju Carla Schmitta (nekada\u0161njeg pretendenta na ulogu dvorskog filozofa Adolfa Hitlera) o mo\u0107i suverena kao vladara \u2018decizionista\u2019 (vidi njegov rad \u2018Politi\u010dka teologija\u2019). Popis onih koji po\u017eudno promatraju njihov drski i besramni bezobrazluk, istovremeno puni divljenja i \u017eudnje da slijede njihov primjer, produ\u017euje se i to brzo. Na\u017ealost, javno odobravanje i zahtjev za prvim i za drugim i stoga za principom \u2018Jedan narod, jedna dr\u017eava, jedan vo\u0111a\u2019 (Ein Volk, ein Reich, ein F\u00fchrer), koji je Hitler izrekao 1935. i odmah potom pre\u0161ao na djela, \u0161iri se jednako brzo, ako ne i br\u017ee. Donedavno tr\u017ei\u0161te ponude za budu\u0107e \u2018jedne i jedine\u2019 vo\u0111e ubrzano se i nezaustavljivo pretvara u tr\u017ei\u0161te potra\u017enje. Trump je postao predsjednik SAD-a jer je jasno rekao da \u0107e biti takva vrsta vo\u0111e i jer su Amerikanci \u017eeljeli da ih vodi takva vrsta vo\u0111e.<\/p>\n

Lider \u2018decizionist\u2019 ne treba ni\u0161ta drugo osim (spontanog ili iznu\u0111enog, dobrovoljnog ili nametnutog) javnog odobravanja da djeluje. Njegove odluke nemaju nikakvih ograni\u010denja, \u010dak ni onog koje navodno proizlazi ili je nametnuto stvarnim ili tobo\u017enjim \u2018vi\u0161im razlozima\u2019 ili vrhovnim, neprijepornim zapovijedima super-\u010dovjeka \u2013 kao u slu\u010daju srednjovjekovnih monarha, Bo\u017ejih pomazanika. Lider \u2018decizionist\u2019 pribli\u017eava se apsolutu: poput Boga kad odgovara na Jobova pitanja, odbija objasniti svoje odluke i odbacuje Jobovo (ili bilo \u010dije) pravo da pita za obja\u0161njenje i o\u010dekuje odgovor. Jedino obja\u0161njenje liderove odluke koje se tra\u017ei i duguje i daje onima kojih se ti\u010de je volja lidera.<\/p>\n

\u2018Izvjesnost\u2019 stvari va\u017enih za \u017eivot koje \u0107e se dogoditi ili se ne\u0107e dogoditi je najstrastveniji san koji sanjaju ljudi uznemireni i mu\u010deni nesigurno\u0161\u0107u (iako i ta sigurnost mo\u017ee tako\u0111er biti, kako je to jo\u0161 1783. primijetio William Pitt Mla\u0111i, \u2018opravdanje za svaku povredu ljudske slobode\u2019 i \u2018argument tiranina\u2019). Politika koju vodi princip decizionista je to\u010dka susreta izme\u0111u so\u010dnih argumenata tiranina i pro\u017edrljivog apetita njegovih gorljivih prista\u0161a. Nova era liberalne demokracije, \u010diji je neminovan razvoj Pitt me\u0111u prvima nagovijestio, trebala je biti, moglo bi se re\u0107i, posve\u0107ena sprje\u010davanju da se takav susret dogodi, zbog razboritosti i iskrenog ljudskog interesa.<\/p>\n

Kako su sljede\u0107a desetlje\u0107a prelazila u stolje\u0107a, teoreti\u010dari i prakti\u010dari prava i politi\u010dki filozofi udru\u017eili su se ne bi li taj cilj postigli i jednom postignut o\u010duvali. U ostvarenje toga cilja ulo\u017eili su svoje razmi\u0161ljanje i o\u0161troumnost. Put ka ostvarivanju cilja (identificiran za sve prakti\u010dne nakane s prijenosom mo\u0107i s kraljeva i prin\u010deva na ljude) vodio je u prevladavaju\u0107em mi\u0161ljenju kroz institucionalne mjere: podjelu izme\u0111u zakonodavne, izvr\u0161ne i sudbene vlasti, istovremeno uzajamno autonomne i blisko, intimno srasle \u2013 poti\u010du\u0107i ih da se stalno uklju\u010duju u pregovore o usugla\u0161avanju, dok se udaljavaju od isku\u0161enja samostalne, potencijalno apsolutne, vladavine.<\/p>\n

Taj je smjer nadopunjen jo\u0161 jednim \u2013 vi\u0161e kulturnog nego institucionalnog porijekla. Njegova manifestacija bio je slogan \u2018Sloboda, jednakost, bratstvo\u2019 (Libert\u00e9, egalit\u00e9, fraternit\u00e9) koji su promicali filozofi prosvjetiteljstva, nedugo zatim izvezen na barjacima koje su francuske revolucionarne armije pronijele \u0161irom Europe. Zagovaratelji toga slogana bili su svjesni da se njegova tri elementa imaju priliku ostvariti samo zajedno. Sloboda mo\u017ee dati Bratstvo samo zajedno s Jednako\u0161\u0107u; uklonimo li tu srednju pretpostavku iz trojstva \u2013 Sloboda \u0107e vrlo izgledno voditi ka nejednakosti i zapravo ka podjeli i obostranoj mr\u017enji i razdoru, umjesto ka jedinstvu i solidarnosti. Samo trojstvo u svojoj ukupnosti u stanju je osigurati mirno i uspje\u0161no dru\u0161tvo, dobro integrirano i nadahnuto duhom zajedni\u010dke kooperacije. Eksplicitno ili implicitno, takav je stav do\u0161ao u blisku vezu s \u2018klasi\u010dnim\u2019 liberalizmom u sljede\u0107a dva stolje\u0107a, koji dr\u017ei da ljudi mogu zaista biti slobodni samo pod uvjetom da su sposobni koristiti svoju slobodu \u2013 i samo kad su obje kvalitete, sloboda i bratstvo, postignute, istinsko Bratstvo mo\u017ee uslijediti. John Stuart Mill izveo je iz svojih potpuno liberalnih uvjerenja socijalisti\u010dke zaklju\u010dke, dok je lord Beveridge, pokreta\u010d i agitator univerzalne dr\u017eave blagostanja u Britaniji (i nadahnu\u0107e ostalim europskim dr\u017eavama da slijede taj primjer) razmatrao i predstavio model koji preporu\u010duje kao neophodan u primjeni nesumnjivo liberalnih ideala.<\/p>\n

No da skratimo: neoliberalizam, danas vode\u0107a filozofija koju dijeli skoro cijeli politi\u010dki spektar (i sasvim sigurno cijeli, kako ga je klasificirao Trump i njemu sli\u010dni, \u2018establi\u0161ment\u2019 obilje\u017een za odstrel putem narodnog bijesa i pobune), distancirao se od svog prethodnika i zapravo se postavio u nepopustljivu opoziciju, uradiv\u0161i upravo ono protiv \u010dega se klasi\u010dni liberalizam hrabro borio naginju\u0107i se prema natrag da bi se mogao povu\u0107i u slu\u010daju da je ve\u0107 gotov: i to isklju\u010duju\u0107i princip Jednakosti za sve prakti\u010dne namjere i svrhe, iz trodijelnog sporazuma prosvjetiteljskih principa i postulata, ako i ne uvijek iz svog prava na prazna obe\u0107anja.<\/p>\n

Nakon 30-40 godina nepodijeljene i nikad ozbiljno ugro\u017eene hegemonije neoliberalne filozofije u zemlji velikih o\u010dekivanja, a ipak, susretljivo\u0161\u0107u svojih neoliberalnih vladara i njihovih ni\u0161ta manjih frustracija, Trumpova izborna pobjeda postala je sve prije nego predodre\u0111ena. U takvim uvjetima, gre\u0161kama i deformacijama, koje ve\u0107ina tvoraca javnog mnijenja \u017eudno tra\u017ei ili tuma\u010di i o kojima tako gorljivo raspravlja, prepu\u0161tena je u najboljem slu\u010daju uloga preljeva preko prepe\u010denog kola\u010da.<\/p>\n

Za samozvane nositelje velikih o\u010dekivanja i osvaja\u010de velikih frustracija, demagoge i galamd\u017eije svih sorti, ukratko uglednike koji su sebe proglasili i za koje se smatra da su mo\u0107ni mu\u0161karci i \u017eene \u010dija se snaga mjeri njihovom sposobno\u0161\u0107u da kr\u0161e a ne da po\u0161tuju pravila igre koju name\u0107e i cijeni \u2018establi\u0161ment\u2019, njihov zajedni\u010dki neprijatelj \u2013 te okolnosti zna\u010de slavlje. Nama (ovdje mislim na ljude koji su zabrinuti zbog njihovih djela i jo\u0161 vi\u0161e zbog nepotpuno razotkrivenog potencijala) se, me\u0111utim, savjetuje da budemo skepti\u010dni prema brzim popravcima i hitnim rje\u0161enjima problema i jo\u0161 vi\u0161e prema opcijama s kojima se suo\u010davamo pod uvjetima koji su izvu\u010deni iz kategorije izbora izme\u0111u dva zla.<\/p>\n

Nedugo prije smrti veliki Umberto Eco zapisao je u svom briljantnom eseju \u2018Stvaranje neprijatelja\u2019 sljede\u0107i tu\u017eni zaklju\u010dak iz svojih brojnih studija na tu temu: \u2018Imati neprijatelja va\u017eno je ne samo radi odre\u0111ivanja na\u0161eg identiteta nego i zato da nam dade prepreku prema kojoj \u0107emo mjeriti na\u0161 sustav vrijednosti i, poku\u0161avaju\u0107i nadvladati tu prepreku, demonstrirati na\u0161u vlastitu vrijednost.\u2019 Drugim rije\u010dima, treba nam neprijatelj da bismo znali tko mi jesmo i tko nismo; saznanje o tome je nu\u017eno za na\u0161e samopotvr\u0111ivanje i samopo\u0161tovanje. I dodaje: \u2018I tako, kad nema neprijatelja, moramo ga izmisliti.\u2019 I jo\u0161: \u2018Neprijatelji su druk\u010diji od nas i pridr\u017eavaju se obi\u010daja koji nisu na\u0161i vlastiti. Primjer razli\u010ditosti je stranac.\u2019<\/p>\n

Dakle problem sa strancem je da je on po\u010desto zaista stranac \u2013 ne samo u smislu pridr\u017eavanja tu\u0111inskih obi\u010daja nego tako\u0111er, i najva\u017enije, u smislu da \u017eivi izvan prostora na\u0161e suverenosti te tako izvan na\u0161eg dosega i kontrole. Nije u potpunosti na nama da te ljude proglasimo neprijateljima i primijenimo tu mr\u017enju u praksi (osim ako, naravno, oni prije\u0111u na\u0161e granice s namjerom da se smjeste u na\u0161oj sredini). Ako se suverenost sastoji od sposobnosti \u2018decizionista\u2019 da postupa samo po svojoj vlastitoj volji, tada je mnogo stranaca neprikladno da preuzmu ulogu kakvu, prema Ecu, prikladan neprijatelj treba imati. U mnogo slu\u010dajeva (ili u svima?) bolje je tra\u017eiti, na\u0107i ili izmisliti neprijatelja bli\u017ee ku\u0107i ili, najbolje, unutar granica. Neprijatelj nadohvat ruke i u vidokrugu iz mnogo je razloga zgodniji (i, prije svega, lak\u0161i za kontrolu i manipulaciju) nego neki \u010dlan zami\u0161ljene skupine kojega se rijetko vidi i \u010duje. Jo\u0161 u srednjem vijeku funkciju neprijatelja kr\u0161\u0107anskih dr\u017eava savr\u0161eno su izvr\u0161avali heretici, Saraceni i \u017didovi \u2013 a svi su \u017eivjeli unutar podru\u010dja dinastija i crkava koje su ih odredile. Danas, u doba koje podr\u017eava isklju\u010divanje a ne uklju\u010divanje, dok prvo (ali ne i drugo) brzo postaje rutinska mjera kojoj se skoro mehani\u010dki pribjegava, unutarnji izbori postaju privla\u010dniji i lak\u0161i.<\/p>\n

Najpopularniji izbor me\u0111u sada\u0161njim mo\u0107nim mu\u0161karcima i \u017eenama ili onima koji te\u017ee da takvima postanu, kad govorimo o dodjeli uloge neprijatelja (odnosno, kako re\u010de Eco, procesima samoodre\u0111enja, integracije i samouvjerenosti) \u2013 zaista potpun i istinski metaizbor koji odre\u0111uje sve druge izbore pridru\u017eivanjem ili skretanjem \u2013 op\u0107enito je establi\u0161ment: neusporediv kao konzervativna i (sre\u0107om po njihove bira\u010de i budu\u0107e pijune) slabo definirana zbirka biv\u0161ih koji su pre\u017eivjeli svoje vrijeme i jako kasne da ih se po\u0161alje u povijest i da ostanu zabilje\u017eeni u analima kao gomila sebi\u010dnih licemjera i nesposobnih nevaljalaca. U pojednostavljenom tuma\u010denju: establi\u0161ment se odnosi na odvratnu, odbojnu i neuglednu pro\u0161lost, a mo\u0107ni mu\u0161karci i \u017eene, spremni da ga po\u0161alju na otpad, kamo i pripada, igraju ulogu vodi\u010da u novi po\u010detak, nakon \u010dega \u0107e on(a) koji je bio nula biti sve.<\/p>\n

(Esej izvornog naslova \u2018A Few More Words About the Strong (Wo)men\u2019s Rising Stars\u2019 s engleskoga je prevela Tri\u0161nja Peji\u0107)<\/p><\/blockquote>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Orban, Kaczynski, Fico, Trump \u2013 \u010dine nedovr\u0161en popis onih koji su ve\u0107 uspjeli ili su nadomak tomu da nametnu pravilo koje ima svoje jedino (i dovoljno!) upori\u0161te i legitimnost u volji vladara, drugim rije\u010dima, da ostvare definiciju Carla Schmitta, nekada\u0161njeg pretendenta na ulogu dvorskog filozofa Adolfa Hitlera, o mo\u0107i suverena kao vladara \u2018decizionista\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":217220,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-218298","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218298","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=218298"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218298\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/217220"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=218298"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=218298"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=218298"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}