{"id":217940,"date":"2016-12-08T07:53:45","date_gmt":"2016-12-08T06:53:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=217940"},"modified":"2016-12-08T07:53:45","modified_gmt":"2016-12-08T06:53:45","slug":"kad-zapad-pomaze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/08\/kad-zapad-pomaze\/","title":{"rendered":"Kad Zapad \u2018poma\u017ee\u2019"},"content":{"rendered":"

Autor: Fr\u00e9d\u00e9ric Thomas<\/strong><\/p>\n

\"LES<\/a>

LES 50 POUR 2013<\/p><\/div>Jedanaest je sati. Radnice tvornice Factory 4 u Industrijskom parku Caracol (CIP) i njihov tek poneki mu\u0161ki kolega izlaze na pauzu i polagano se okupljaju pod jarkim suncem. Ve\u0107ina jo\u0161 uvijek nosi radnu kecelju i kapu. Oni koji ne \u017eure u kantinu bore se za mjesto u hladovini koju stvara nekoliko stabala kako bi se odmorili. \u010cetrdesetak Hai\u0107anki ustalo se jo\u0161 i ranije, da bi pripremile gablece koje smiju prodavati na prostoru parka \u2013 po cijeni od 50 gurdi (0,70 eura), istoj za sva jela. Kao i njegove kolege, Johnny \u0107e platiti za nekoliko dana, \u010dim primi svoju dvotjednu pla\u0107u.<\/p>\n

Ovdje radi tek petnaest dana. Nakon 19 godina koje je proveo u Dominikanskoj Republici, vratio se na Haiti \u201czbog problema koje je tamo imao\u2026\u201d U rujnu 2013. godine, Ustavni sud Dominikanske republike li\u0161io je gra\u0111anskog statusa izme\u0111u 100.000 i 200.000 stanovnika hai\u0107anskog porijekla, \u0161to je izazvalo masovni izgon i stvorilo klimu rasnih napetosti. Stoga svakoga dana, osim nedjelje, Johnny putuje na posao iz grada Cap-Ha\u00eftien. Ustajanje u 5 sati, povratak doma nakon 18 sati, sve za minimalnu pla\u0107u: 240 gurdi (3,36 eura) dnevno. Priznaje da je te\u0161ko, ali se ipak smatra sretnikom jer je stopa nezaposlenosti skoro 60 posto. Vi\u0161e od 9000 radnika (od kojih su skoro dvije tre\u0107ine \u017eene) radi do iznemoglosti u CIP-u, koji \u0107e uskoro proslaviti 4 godine postojanja.<\/p>\n

Sna\u017ean potres magnitude 7,0 pogodio je Haiti 12. sije\u010dnja 2010. godine, ostaviv\u0161i za sobom vi\u0161e od 200.000 mrtvih te milijun i pol bez krova nad glavom.1 Val globalne solidarnosti uz prate\u0107u medijsku pozornost rezultirao je humanitarnim valovima koji su transformirali Haiti u \u201crepubliku NGO-a\u201d (nevladinih organizacija).2 No najve\u0107i dio od obe\u0107anih 10 milijardi dolara (otprilike 7,2 milijarde eura) nikad nije stigao: taj iznos je uklju\u010divao pozajmice, poni\u0161tavanje dugova kao i obe\u0107anja o donacijama (koja nisu uvijek odr\u017eana). Pomaganje se pretvorilo u biznis. \u0160est godina poslije, Hai\u0107ani ne \u017eive ni\u0161ta bolje nego prije. A zemlja je jo\u0161 uvijek ranjiva na klimatske nepogode.<\/p>\n

Po\u010detkom listopada, uragan Matthew punom je snagom pogodio zemlju, ba\u0161 kao i oni koji su mu prethodili: Jeanne 2004., Gustav, Hanna i Ike 2008. i Sandy 2012. godine. Prema izvje\u0161taju Ujedinjenih naroda od 13. listopada, 230.000 osoba umrlo je od prirodnih katastrofa u Haitiju u razdoblju od 1995. nadalje. I ovaj put postoji bojazan od ponovne epidemije kolere, gladi, manjka pitke vode i lijekova. Slike katastrofe na novinskim su naslovnicama, sti\u017ee me\u0111unarodna pomo\u0107, a humanitarci govore da su nau\u010dili lekcije iz fijaska 2010. Ali \u0161to su nau\u010dili?<\/p>\n

Uspostavljen uz veliku pompu 22. listopada 2012, uz prisustvo bra\u010dnog para Clinton,3 tada\u0161njeg hai\u0107anskog predsjednika i njegova prethodnika \u2013 Michaela Martellyja i Ren\u00e9a Pr\u00e9vala \u2013 CIP je utjelovljenje suradnje izme\u0111u humanitarne pomo\u0107i i neoliberalnog projekta, koji sintetiziraju dva slogana: \u201cRekonstruirati nabolje\u201d i \u201cHaiti je otvoren biznisu\u201d. Povla\u0161teni \u201cstanar\u201d u ovoj industrijskoj zoni je S&H Global, filijala korejske multinacionacionalke Sae-A, vode\u0107a u proizvodnji odje\u0107e za velike marke poput Walmarta, Targeta, Gapa\u2026 Nakon \u0161to je uspostavila pogon u CIP-u, ona u\u017eiva pristup ameri\u010dkom tr\u017ei\u0161tu zahvaljuju\u0107i zakonu \u201cHope\/Help\u201d (\u201cnada\/pomo\u0107\u201d), koji pru\u017ea povla\u0161ten status tekstilnim proizvodima proizvedenima na Haitiju.
\nSvaka katastrofa je \u201cprilika\u201d<\/p>\n

CIP je izgra\u0111en pod supervizijom dr\u017eave Haiti u rekordnom vremenu (deset mjeseci), financirala ga je u iznosu ve\u0107em od 300 milijuna dolara ameri\u010dka vlada te Me\u0111uameri\u010dka banka za razvoj (IDB). On navodno nastoji pridonijeti decentralizaciji zemlje, stvoriti desetine tisu\u0107a radnih mjesta i transformirati katastrofu u \u201cpriliku\u201d. No plan je postojao i prije potresa: CIP predstavlja najvidljiviji izraz globalne strategije poznate pod nazivom \u201cEkonomski koridor Sjever-Sjeveroistok\u201d. Taj plan obuhva\u0107a teritorij od grada Cap-Ha\u00eftien na zapadu, do dominikanske granice. Njegov cilj je osigurati koordinaciju turisti\u010dkih i rudarskih projekata sa slobodnotrgovinskim zonama kao \u0161to je CIP, kojeg odlikuju sve zna\u010dajke takvog prostora, po\u010dev od poreznih, pravnih i trgovinskih povlastica.<\/p>\n

Najavljujemo razlog posjete naoru\u017eanom \u010duvaru koji nadzire ulaz u selo imena La Diff\u00e9rence: \u201cDo\u0161li smo vidjeti Shirley, iz P48\u2033. Ku\u0107ice zaposlenih obojene su u pastelne boje: ru\u017ei\u010dastu, plavu i zelenu. Razmje\u0161tene su u uskoj mre\u017ei ortogonalnih ulica te oslikavaju asepti\u010dni i zatvoreni univerzum koji pomalo podsje\u0107a na anksioznu atmosferu britanske televizijske serije The Prisoner. Ideja Agencije SAD-a za me\u0111unarodni razvoj (USAID), bila je osigurati stambeno zbrinjavanje za obitelji pogo\u0111ene potresom iz 2010., nude\u0107i istovremeno CIP-u raspolo\u017eivu radnu snagu. Ukratko, jednim udarcem dvije muhe. No tih otprilike 900 ku\u0107a gra\u0111eno je vrlo polako, uz prekomjerne tro\u0161kove i tehni\u010dke nedostatke. Iako naselje raspola\u017ee \u0161kolom, koju financira S&H Global, ono nema tr\u017enicu, igrali\u0161te niti zdravstveni centar\u2026<\/p>\n

CIP slijedi logiku razvojnih planova koji su nametnuti Haitiju jo\u0161 prije 40 godina: davanje prednosti \u201cpolugama rasta\u201d poput turizma, eksploatacije ruda i industrije autsorsinga, stalnim otvaranjem novih slobodnih trgovinskih zona. To je \u201cdjelomi\u010dno\u201d dobitna strategija, priznaje Gilles Damais, jer poti\u010de rast BDP-a zemlje. Liszt Quitel, izvr\u0161ni direktor CIP-a, sli\u010dnog je mi\u0161ljenja: nagla\u0161ava 9000 stvorenih radnih mjesta kao i distribuciju struje po smanjenoj cijeni zahvaljuju\u0107i elektri\u010dnoj centrali CIP-a. \u201cZona \u0107e generirati indirektna radna mjesta, pove\u0107ati kupovnu mo\u0107, omogu\u0107iti otvaranje malih poduze\u0107a koja ranije nisu mogla postojati. Prirodnom evolucijom kompanija \u0107e u deset do dvadeset godina \u2013 koliko je potrebno da se zaposlenici educiraju \u2013 evoluirati prema uslu\u017enim djelatnostima\u2026\u201d<\/p>\n

Niti jedan od na\u0161ih sugovornika ne idealizira ovaj model. \u201cIndustrijske zone vi\u0161e su enklave nego bilo \u0161to drugo\u201d, priznaje primjerice Damais, prije nego doda da mu se ta etapa \u010dini \u201cneophodnom\u201d: \u201cIdeja je prije\u0107i s osnovne industrije, koja potrebuje samo jeftinu radnu snagu, na kompliciraniju proizvodnju, s ve\u0107om dodanom vrijedno\u0161\u0107u, vi\u0161e inkorporiranih znanja i vje\u0161tina, prije nego li se kona\u010dno prije\u0111e na uslu\u017ene djelatnosti\u201d. Letimi\u010dni pogled uokolo ipak navodi na sumnju u plauzibilnost ove optimisti\u010dne vizije.<\/p>\n

Sa svojih 8000 zaposlenih, S&H Global druga je tvrtka po broju zaposlenih u tekstilnom sektoru u zemlji. Ju\u017enokorejska multinacionalka ima ambiciju do\u0107i do brojke od 20.000 zaposlenih, a Martellyjeva vlada najavila je ukupno 65.000 radnih mjesta u CIP-u. No studije o slobodnim trgovinskim zonama \u010desto precjenjuju broj radnih mjesta i skoro nikad ne uzimaju u obzir prekarnost koju takvi poslovi stvaraju. Da i ne spominjemo kako brojke koje nudi CIP po\u010divaju na jednostavnoj projekciji koja se ra\u010duna na osnovu povr\u0161ine ove zone i broja radnika koje je na tom podru\u010dju mogu\u0107e smjestiti. Osim toga, minimalna pla\u0107a \u2013 koja ovdje u stvari \u010dini neku vrstu maksimalne pla\u0107e \u2013 toliko je niska da jedva omogu\u0107ava \u017eivot. S inflacijom (oko 15 posto) i devalvacijom gurde u odnosu na dolar (minus 40 posto izme\u0111u travnja 2015. i rujna 2016.) kupovna mo\u0107 brzo se topi u ovoj zemlji koja jo\u0161 uvijek ovisi o uvozu (60 posto konzumirane hrane).<\/p>\n

\u201cA ti, bijeli, \u0161to \u0107e\u0161 sa svim tim? Ispri\u010dat \u0107e\u0161 to?\u201d, pita nas Rose-Myrlande. Navikli na defiliranje me\u0111unarodnih slu\u017ebenika, konzultanata i stru\u010dnjaka svake vrste \u2013 \u010dije su diplome i pla\u0107e naj\u010de\u0161\u0107e proporcionalne njihovu neznanju i nekompetenciji \u2013 Hai\u0107ani su nau\u010dili biti oprezni. Ve\u0107inom mladi i borbeni, \u010dlanice i \u010dlanovi Batay Ouvriye, jednog od sindikata aktivnih u CIP-u, koji broji 3000 \u010dlanova, zadr\u017eavaju nadu da \u0107e tu ostati tek neko vrijeme, prije nego \u0161to nastave \u0161kolovanje ili prona\u0111u \u201cpravo\u201d zaposlenje. Ba\u0161 tog dana, vratili su se s demonstracija na kojima su zahtijevali minimalnu pla\u0107u od 500 gurda (vlada je pod pritiskom povisila pla\u0107u za tekstilni sektor s 240 na 300 gurda).<\/p>\n

Unutar zone, hijerarhija se poklapa s me\u0111unarodnom podjelom rada: na vrhu su Korejci; kat ispod administrativno osoblje iz Srednje Amerike ili Dominikanske republike; na dnu ljestvice nekvalificirana, hai\u0107anska i crna\u010dka radna snaga. \u201cKorejci su jako strogi, vr\u0161e pritisak na nas. Oni su ovdje gospodari\u201d, dodaje Shirley. \u201cNe slu\u0161aju nas uop\u0107e. A kada vi\u010du na nas, moramo \u0161utjeti i ne smijemo odgovoriti\u201d.<\/p>\n

Sherley, Rose-Myrlande, Azemar i drugi di\u017eu svoja uko\u010dena tijela i, jedva rastjeruju\u0107i umor iz o\u010diju i ruku, upute se prema Factory 1. Ostale radionice ve\u0107 su po\u010dele s radom. Treba izdr\u017eati jo\u0161 tri sata. Ili jo\u0161 vi\u0161e, ako bude neki prekovremeni sat, koji se pla\u0107a 45 gurdi i koji je te\u0161ko odbiti. Potom povratak doma prekrcanim busom\u2026 Sutradan opet isto, sve dok Hai\u0107ani ne uspiju ukloniti prepreke koje ih sprje\u010davaju da \u201cra\u0161\u010diste bijedu i zasade novi \u017eivot\u201d.4<\/p>\n

* Fr\u00e9d\u00e9ric Thomas je politolog i istra\u017eiva\u010d pri Centre tricontinental (Cetri). Autor knjige L\u2019\u00c9chec humanitaire. Le cas ha\u00eftien, Couleur Livres, Bruxelles, 2012.<\/em><\/p>\n

1 Maurice Lemoine, \u201cHa\u00efti, doublement maudite\u201d, Le Monde diplomatique, sije\u010danj 2010.
\n2 C\u00e9line Raffali, \u201cHa\u00efti d\u00e9pec\u00e9 par ses bienfaiteurs\u201d, Le Monde diplomatique, svibanj 2013.
\n3 Hillary Clinton kao dr\u017eavna tajnica i njezin mu\u017e Bill kao specijalni izaslanik UN-a.
\n4 Jacques Roumain, Gouverneurs de la ros\u00e9e, Zulma, Pariz, 2013.\n<\/p><\/blockquote>\n

Le Monde Diplomatique<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sa skoro pet tisu\u0107a mrtvih u tjedan dana, uragan Matthew je prouzro\u010dio puno vi\u0161e \u0161tete u Haitiju nego u drugim zemljama kroz koje je pro\u0161ao. Je li najsiroma\u0161nija zemlja Kariba osu\u0111ena na stalno siroma\u0161tvo unato\u010d pomo\u0107i koju prima? U stvarnosti joj globalni kapitalizam ve\u0107 dulje vrijeme nanosi \u0161tetu, a razvojni planovi koji su uslijedili nakon prija\u0161nje katastrofe doveli su je bezizlaznu situaciju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-217940","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217940","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217940"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217940\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217940"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217940"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217940"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}