{"id":217822,"date":"2016-12-06T09:03:22","date_gmt":"2016-12-06T08:03:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=217822"},"modified":"2016-12-06T09:04:44","modified_gmt":"2016-12-06T08:04:44","slug":"povratak-marksa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/06\/povratak-marksa\/","title":{"rendered":"Povratak Marksa"},"content":{"rendered":"

Autor: Louis Menand<\/a><\/strong><\/p>\n

\"karl-marks\"<\/a>Dvadeset \u010detvrtog februara 1848. u Londonu je objavljen pamflet na 23 strane. Savremena industrija, pisalo je u tom proglasu, pokrenula je svjetsku revoluciju. Svojim dostignu\u0107ima ona je prestigla sve velike civilizacije iz pro\u0161losti \u2013 egipatske piramide, rimske akvadukte, goti\u010dke katedrale. Njeni izumi \u2013 \u017eeljeznica, parobrod i telegraf \u2013 oslobodili su fantasti\u010dne proizvodne snage. U ime slobodnog tr\u017ei\u0161ta ona je sru\u0161ila nacionalne granice, oborila cijene, u\u010dinila planetu me\u0111uzavisnom i kosmopolitskom. Robe i ideje sada su cirkulisale posvuda. Ona je, \u0161to je jednako va\u017eno, zbrisala stare hijerarhije i mistifikacije. Ljudi vi\u0161e nisu vjerovali da porijeklo i religija odre\u0111uju njihov \u017eivotni status. Svi ljudi su jednaki. Po prvi put u istoriji, mu\u0161karci i \u017eene mogli su da oslobo\u0111eni zabluda sagledaju svoj polo\u017eaj u odnosu na druge.<\/p>\n

Novi na\u010din proizvodnje, komunikacije i raspodjele tako\u0111e je stvorio enormno bogatstvo. Me\u0111utim, javio se jedan problem. Bogatstvo nije bilo ravnomjerno raspodijeljeno. Deset posto ukupne populacije bili su prakti\u010dno vlasnici svega, ostalih 90 posto nisu imali ni\u0161ta. Kako su se gradovi industrijalizovali i bogatstvo se sve vi\u0161e koncentrisalo u njima, bogati su postajali sve bogatiji, a srednji stale\u017e po\u010dinjao je da se utapa u radni\u010dku klasu. Uskoro \u0107e zapravo postojati samo dvije vrste ljudi: oni koji posjeduju dobra i oni koji im prodaju svoj rad. Kako su ideologije koje su prikazivale nejednakost kao prirodnu i predodre\u0111enu polako nestajale, bilo je neizbje\u017eno da radnici vide sistem onakvim kakav jeste i da se pokrenu u cilju njegovog obaranja. Pisac koji je iznio ovu pretpostavku bio je naravno Karl Marks, a pamflet se zvao Komunisti\u010dki manifest. Jo\u0161 nije dokazano da nije bio u pravu.<\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir njegov izuzetan zna\u010daj za savremenu politiku, neobi\u010dno je da se dvije va\u017ene novije knjige o Marksu zala\u017eu za njegovo vra\u0107anje u stolje\u0107e kojem pripada. \u201cMarks nije na\u0161 savremenik\u201d, insistira D\u017eonatan Sperber u svojoj knjizi \u201cKarl Marks: \u017eivot 19. vijeka\u201d (Liveright). On je \u201cvi\u0161e lik iz pro\u0161losti nego \u0161to je prorok sada\u0161njosti\u201d. A Garet Stedman D\u017eons obja\u0161njava da je cilj njegove knjige \u201cKarl Marks: Veli\u010dina i zabluda\u201d (Harvard) da \u201cvrati Marksa u njegovo devetnaestovjekovno okru\u017eenje\u201d. Misija vrijedna truda. Istorizacija \u2013 ispravljanje tendencija da se doga\u0111aji iz pro\u0161losti posmatraju kao aktuelni \u2013 jeste posao nau\u010dnika. I Sperber koji predaje na Univerzitetu u Misuriju, i Stedman D\u017eons koji predaje na Univerzitetu Queen Mary u Londonu i pomo\u0107nik je direktora Centra za istoriju i ekonomiju na Univerzitetu Kembrid\u017e \u2013 smje\u0161taju Marksa u intelektualni i politi\u010dki \u017eivot Evrope 19. vijeka.<\/p>\n

Marks je bio jedan od najve\u0107ih \u201cboraca za na\u0161u stvar\u201d i mnogi od njegovih spisa bili su pisani na konkretne teme i ad hominem, kao okr\u0161aji bez rukavica sa danas zaboravljenim misliocima, ili kao slo\u017eena tuma\u010denja danas uglavnom zaboravljenih doga\u0111aja. Sperber i Stedman D\u017eons pokazuju da ako \u010ditate Marksa u tom kontekstu, kao \u010dovjeka anga\u017eovanog u beskrajnim politi\u010dkim i filozofskim ratovima, onda uticaj nekih od njegovih poznatih pasusa gubi na zna\u010daju. Teme su mu bile zaista parohijalne. Marks ovih autora nije drasti\u010dno druga\u010diji od op\u0161tepoznatog Marksa, ali je ne\u0161to vi\u0161e viktorijanski. Zanimljivo je, uzev\u0161i u obzir sli\u010dnost njihovih pristupa, da u ovim knjigama nema mnogo preklapanja.<\/p>\n

Ali Marks je tako\u0111e bio i ono \u0161to je Mi\u0161el Fuko nazvao \u2013 osniva\u010d diskursa. Jedna ogromna \u0161kola mi\u0161ljenja nazvana je po njemu. \u201cJa nisam marksist\u201d, ka\u017eu da je rekao i mo\u017eda je zaista bolje razlu\u010diti ono \u0161to je on stvarno mislio od onoga \u0161to su drugi stvorili na osnovu njegovog dela. Ali zna\u010daj njegovog dela je u efektima koje je ono proizvelo kasnije. \u0160togod da je imao na umu, i uprkos tome, kako to Sperber i Stedman D\u017eons demonstriraju, za razliku od drugih devetnaestovjekovnih tvoraca sistema koji su kao i on bili ubije\u0111eni da znaju kako \u0107e na kraju sve ispasti \u2013 Marks je iza sebe ostavio radove koji su zadr\u017eali svoju intelektualnu snagu sve do danas. \u010cak i sada Komunisti\u010dki manifest se \u010dini kao bomba koja svaki \u010das mo\u017ee eksplodirati u va\u0161im rukama.<\/p>\n

Za razliku od mnogih kriti\u010dara industrijskog kapitalizma iz 19. vijeka, a bilo ih je jako mnogo \u2013 Marks je bio istinski revolucionar. Svi njegovi radovi napisani su u slu\u017ebi revolucije koju je predvidio u Komunisti\u010dkom manifestu i za koju je bio siguran da \u0107e se desiti. Poslije njegove smrti komunisti\u010dke revolucije su se i dogodile \u2013 ne ba\u0161 ondje i onako kako ih je on zamislio, ali bez obzira, desile su se u njegovo ime. Do sredine 20. vijeka vi\u0161e od jedne tre\u0107ine svjetske populacije \u017eivjelo je u re\u017eimima koji su sami sebe nazivali marksisti\u010dkim i iskreno vjerovali u to.<\/p>\n

Ovo je bitno zato \u0161to je jedan od klju\u010dnih Marksovih principa bio da teorija mora biti ujedinjena s praksom. To je poenta \u010duvene 11. teze o Fojerbahu: \u201cFilozofi su do sada samo obja\u0161njavali svijet na razli\u010dite na\u010dine, a radi se o tome da se on promijeni\u201c. Marks dakle nije poricao zna\u010daj filozofije, ve\u0107 je tvrdio da filozofski problemi dolaze iz stvarnog svijeta oko nas i da mogu biti rije\u0161eni samo ako se taj svijet promijeni. I Marksove su ideje iskori\u0161\u0107ene da se svijet radikalno promijeni, ili barem veliki njegov dio. Mada ga niko ne dr\u017ei odgovornim za to u pravnom smislu, ovakav ishod nam \u0161to\u0161ta govori o idejama koje su do njega dovele.<\/p>\n

Ukratko, mo\u017eete Marksa vratiti u 19. vijek, ali ga ne mo\u017eete tamo zadr\u017eati. On je tro\u0161io ogromno vrijeme u zavadi sa svojim rivalima i u ga\u0161enju sekta\u0161kih vatri, a nije bio ni blizu zavr\u0161etku posla na Kapitalu, koji je namjeravao u\u010diniti svojim magnum-opusom. Bez obzira na sve, \u010dinjenica je da njegova misao nije zastarila. On je uvidio da moderna ekonomija slobodnog tr\u017ei\u0161ta prepu\u0161tena samoj sebi proizvodi ogromne nejednakosti i transformisao je na\u010din analize koji je potekao jo\u0161 od Sokrata \u2013 da koncepte koje mislimo da razumijemo i uzimamo ih zdravo za gotovo okrenemo naglava\u010dke \u2013 u resurs za razumijevanje socijalnih i ekonomskih uslova na\u0161ih \u017eivota.<\/p>\n

***<\/p>\n

Izuzev njegovog vjernog i \u017eivotnog saradnika Fridriha Engelsa, skoro niko 1883. kada je Marks umro u svojoj 64. godini nje ni slutio koliko uticajan \u0107e on vremenom postati. Na njegov sprovod je do\u0161lo 11 ljudi. Najve\u0107i dio svoje karijere je bio usamljena zvijezda u malenoj konstelaciji radikalnih prognanika i propalih revolucionara (i cenzora i \u0161pijuna koji su ih pratili), ali gotovo nepoznat van nje. Knjige po kojima je danas slavan nisu bili ba\u0161 bestseleri. Komunisti\u010dki manifest je nestao gotovo odmah po objavljivanju i nije bio \u0161tampan narednih 25 godina; Kapital je bio \u0161iroko ignorisan kada je prvi tom iza\u0161ao 1867. Za naredne 4 godine prodato je 1000 primjeraka, a na engleski nije preveden sve do 1886.<\/p>\n

Drugi i tre\u0107i tom Kapitala objavljeni su nakon \u0161to je Marks umro, sastavljeni od strane Engelsa od stotina na\u017evrljanih stranica (Marks je imao spektakularno lo\u0161 rukopis; Engels je bio jedan od rijetkih izvan porodice koji je mogao da ga de\u0161ifruje). Teze o Fojerbahu koje je Marks napisao 1845. nisu otkrivene do 1888, kad ih je Engels objavio, a neki od najva\u017enijih tekstova za marksiste 20. vijeka \u2013 sklepani uradak poznat kao Njema\u010dka ideologija, zatim takozvani Pariski rukopisi iz 1844, te knjiga naslovljena Grundrissen (Nacrti) od njenih sovjetskih izdava\u010da \u2013 su bili nepoznati do iza 1920. Nedovr\u0161eni Pariski rukopisi, sveti spis 60-ih godina 20. vijeka, nije se pojavio u Engleskoj sve do 1959. Marks izgleda nije smatrao da je bilo \u0161ta od ovog materijala za objavljivanje.<\/p>\n

Za njegovog \u017eivota, rad koji je skrenuo pa\u017enju na njega izvan uskog kruga saradnika bio je gra\u0111anski rat u Francuskoj, djelo od 35 strana objavljeno 1871, u kojem je pozdravio kratkotrajnu i nasilno ukinutu Parisku komunu kao \u201cslavnu prethodnicu novog\u201d \u2013 to jest komunisti\u010dkog \u2013 \u201cdru\u0161tva\u201d. Taj tekst se danas rijetko citira. Jedan od razloga za Marksovu relativnu opskurnost je taj da je tek pred kraj njegovog \u017eivota pokret za unapre\u0111enje uslova rada po\u010deo dobijati na snazi u Evropi i SAD. U onoj mjeri u kojoj su ovi pokreti bili radije reformisti\u010dki nego revolucionarni, oni nisu bili marksisti\u010dki (mada je Marks u kasnijoj dobi \u0161pekulisao o mogu\u0107nosti mirne tranzicije u komunizam). S ja\u010danjem radni\u010dkog pokreta stiglo je i odu\u0161evljenje za socijalisti\u010dku misao, i s njim interesovanje za Marksa.<\/p>\n

Ipak, kako Alan Rajan pi\u0161e u svom karakteristi\u010dno lucidnom i konciznom uvodu u analizu Marksove politi\u010dke misli u svojoj knjizi \u201cKarl Marks: revolucionar i utopista\u201d (Liveright), da Vladimir Ilji\u010d Lenjin nije stigao u Petrograd 1918. i preuzeo vo\u0111stvo u ruskoj revoluciji, Marks bi danas najvjerovatnije bio znan kao \u201cne toliko va\u017ean filozof, sociolog, ekonomist i politi\u010dki teoreti\u010dar 19. vijeka\u201d. Oktobarska revolucija natjerala je svijet da Marksovu kritiku kapitalizma shvati ozbiljno. Nakon 1917. komunizam vi\u0161e nije bio utopijska fantazija.<\/p>\n

***<\/p>\n

Marks je upozorenje o tome \u0161ta mo\u017ee da se desi kada se djeca suprotstave roditeljima i nakon toga doktoriraju. Marksov otac, advokat u malom mjestu u Triru u zapadnoj Njema\u010dkoj poku\u0161ao ga je okrenuti prema pravima, ali je Marks odabrao filozofiju. Studirao je na Friedrich-Wilhemls-Universit\u00e4t gdje je nekad predavao Hegel i tu se povezao s grupom intelektualaca poznatoj kao mladohegelijanci. Hegel je bio oprezan u kritikovanju pruske dr\u017eave; mladohegelijanci nisu i upravo kad je Marks diplomirao 1841. desio se obra\u010dun vlasti s njima. Marksov mentor je otpu\u0161ten, a mladohegelijanci su postali akademske parije. Marks je potom u\u010dinio ono \u0161to i ve\u0107ina nezaposlenih doktora filozofije: oti\u0161ao je u novinarstvo.<\/p>\n

Osim ne\u0161to sitnih honorara od prodaje knjiga, novinarstvo je bilo Marksov jedini izvor prihoda. (Postoji pri\u010da koju Sperber smatra nepouzdanom da je jednom u o\u010daju konkurisao za posao \u017eeljezni\u010dkog slu\u017ebenika i da je bio odbijen zbog ne\u010ditkog rukopisa.) U 40-im godinama 19. vijeka Marks je ure\u0111ivao i bio dopisnik raznih novina u Evropi; od 1852. do 1862. pisao je kolumnu za New York Daily Tribune, novine sa tada najve\u0107im tira\u017eom na svijetu. Kada su novinarski poslovi presu\u0161ili, zlopatio se. \u010cesto je zavisio od Engelsove podr\u0161ke i posudbi iz svog nasledstva. Ponekad je bivao gladan; a u jednom trenutku nije mogao napustiti ku\u0107u jer je u zalagaonici ostavio svoj jedini kaput. Tvrdnja da je autor Kapitala finansijski nesposoban i da su on i njegova \u017eena pro\u0107erdali ono malo novca koji je do\u0161ao zahvaljuju\u0107i pogodnostima koje im je dala pripadnost srednjem stale\u017eu \u2013 od davanja \u010dasova muzike i lekcija crtanja djeci \u2013 postala je standardna ironi\u010dna \u0161ala u Marksovim biografijama. Sperber ovo osporava. Marks je imao mnogo manje novca nego \u0161to su to pretpostavljali istori\u010dari, i on je svoje siroma\u0161tvo prihvatao kao cijenu koju pla\u0107a za svoje politi\u010dke stavove. On ne bi mario da je \u017eivio u sirotinjskom kvartu, ali nije \u017eelio da njegova porodica pati zbog njega. Troje Marksove djece umrlo je rano, a \u010detvrto je mrtvoro\u0111eno; siroma\u0161tvo i neuslovan \u017eivot mogli su biti jedni od razloga za to.<\/p>\n

Marksov \u017eurnalizam pretvorio ga je u serijskog izgnanika. Pisao je i objavljivao \u010dlanke uvredljive po vlasti i 1843. istjeran je iz Kelna, gdje je pomagao u izdavanju novina Rheinische Zeitung. Oti\u0161ao je u Pariz koji je imao veliku njema\u010dku zajednicu i tu su Engels i on postali prijatelji. Njihov prethodni susret u Kelnu nije pro\u0161ao najbolje, ali su se ponovo sreli u Caf\u00e9 de la R\u00e9gence 1844. i potom proveli 10 dana zajedno u razgovorima. Engels, koji je bio dvije godine mla\u0111i, imao je iste politi\u010dke stavove kao i Marks. Nedugo po njihovom susretu, napisao je svoju klasi\u010dnu studiju Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj koja zavr\u0161ava predvi\u0111anjem komunisti\u010dke revolucije. Engelsov otac bio je njema\u010dki industrijalac u poslovima tekstilom i vlasnik fabrika u Barmenu i Bremenu, kao i u Man\u010desteru u Engleskoj, i mada se nije slagao sa sinovljevom politikom i dru\u0161tvom u kojem se kretao, dao mu je namje\u0161tenje u man\u010desterskoj fabrici. Engels je mrzio svoj posao, ali je bio dobar u njemu, kao \u0161to je bio dobar u ve\u0107ini stvari koje je radio. Odlazio je u lov na lisice s lokalnim plemstvom koje je prezirao i smijao se Marksovim poku\u0161ajima da nau\u010di jahati. Engels je na kraju dogurao do partnera u firmi i svojim prihodima omogu\u0107avao Marksu da pre\u017eivi.<\/p>\n

Godine 1845. Marks je prognan iz Francuske. Preselio se u Brisel. Tri godine kasnije desilo se ne\u0161to \u0161to niko nije mogao predvidjeti: revolucije su izbile \u0161irom Evrope, uklju\u010duju\u0107i Francusku, Italiju Njema\u010dku i Austrougarsku. Marks je pisao Komunisti\u010dki manifest upravo dok su bune bile u toku. Kada su nemiri do\u0161li do Brisela, bio je osumnji\u010den da naoru\u017eava ustanike i zbog toga bio protjeran iz Belgije, pa se vratio u Pariz. Pobunjenici su tamo provalili u Park Tiljeri i zapalili francusko prijestolje. Do kraja 1848. ve\u0107ina revolucija bila je slomljena od strane monarhisti\u010dkih snaga. Veliki broj ljudi koji su bili ili \u0107e postati va\u017ene li\u010dnosti u evropskoj umjetnosti i literaturi \u2013 Vagner, Dostojevski, Bodler, Turgenjev, Berlioz, Delakroa, List, \u017dor\u017e Sand \u2013 bio je zahva\u0107en revolucionarnim ushi\u0107enjem \u010diji je krajnji ishod odveo u krizu vjere u politiku (tema Floberove novele Sentimentalno vaspitanje). Propast revolucija iz 1848. je ono na \u0161ta je Marks mislio kad je izrekao svoju \u010duvenu \u201cprvi put tragedija, drugi put farsa\u201d izjavu (frazu je posudio od Engelsa). \u201cTragedija\u201d je bila sudbina koju je francuska revolucija do\u017eivjela pod Napoleonom; \u201cfarsa\u201d je bila izbor Napoleonovog ne\u0107aka, Luja-Napoleona Bonaparte, koga je Marks smatrao nikogovi\u0107em, za predsjednika Francuske u decembru 1848. Bonaparta se poslije proglasio carem i vladao je do 1870, kada je Francuska izgubila rat protiv Pruske. Pariska komuna bila je nusproizvod tog rata.<\/p>\n

Tako je 1849. Marks jo\u0161 jednom otjeran u progonstvo. Pobjegao je s porodicom u London. O\u010dekivao je da \u0107e njegov boravak tamo biti privremen, ali je ispalo da je ostatak svog \u017eivota proveo tamo, gdje je dan za danom u \u010ditaonici Britanskog muzeja istra\u017eivao materijal za Kapital i gdje je na Hajgejt groblju bio i sahranjen. Impresivna bronzana bista na njegovom grobu postavljena je tamo 1956. godine od strane Komunisti\u010dke partije Velike Britanije.<\/p>\n

***<\/p>\n

Kakav je bio Marks? Broj svjedo\u010danstava iz prve ruke nije veliki, ali svi naginju na istu stranu. On je bio na neki na\u010din karikatura njema\u010dkog akademika (\u0161to se od njega o\u010dekivalo da postane): sveznaju\u0107i vo\u0111a neukro\u0107ene kose u nakrivo zakop\u010danom mantilu. Jednom je sam sebe opisao jednoj od svoje djece kao \u201cma\u0161inu koja je osu\u0111ena da guta knjige i da ih onda u izmijenjenoj formi baca na \u0111ubri\u0161te istorije\u201d. Znao je pisati po cijelu no\u0107 ovijen oblakom duvanskog dima, u hrpama knjiga i papira. \u201cTo su moji robovi\u201d, govorio je, \u201ci moraju me slu\u017eiti kad po\u017eelim\u201d. U pitanjima struke bio je opasan. Bio je uvjerljiv govornik, ali je vrskao kad pri\u010da i bio slab orator; bio je svjestan toga i rijetko se obra\u0107ao masi. Bio je nemilosrdan kad je rije\u010d o slobodi \u0161tampe, okrenuo je mnoge svoje prijatelje i biv\u0161e saveznike protiv sebe, i nije trpio budale \u2013 a to je po njegovom mi\u0161ljenju bio veliki dio ljudi koje je poznavao. Jedan od njegovih poznanika govorio je o njemu kao o \u201c\u010dovjeku koji je sam sebe imenovao intelektualnim carinikom i grani\u010darem\u201d. Ipak, zavre\u0111ivao je po\u0161tovanje.<\/p>\n

Jedan kolega, sje\u0107aju\u0107i se Marksa kad je ovaj imao 28 godina, opisao ga je kao \u201cro\u0111enog narodnog vo\u0111u\u201d. Bio je stvarno dobar organizator \u2013 kao urednik novina, a kasnije kao dominantna figura Me\u0111unarodnog radni\u010dkog udru\u017eenja, poznatijeg kao Prva internacionala. Imao je crnu kosu i crne o\u010di, taman ten. Engels ga je zvao \u201ccrni \u010dovjek iz Trira\u201d, a njegova \u017eena i djeca zvali su ga Mavar. Privatno, bio je skroman i blag. Imao je problema s jetrom, patio od bronhitisa i osipao se \u010direvima veli\u010dine pesnice. Sperber misli da je to bila posljedica autoimunog poreme\u0107aja \u2013 ali kad nije bio bolestan bio je raspolo\u017een i srda\u010dan. Volio je \u0160ekspira, smi\u0161ljao pri\u010de za svoje tri k\u0107eri i u\u017eivao u jeftinim cigarama i crnom vinu. Njegova \u017eena i k\u0107eri su ga obo\u017eavale. \u0160pijun pruske vlade koji je posjetio Marksa u njegovom domu 1852. iznenadio se \u0161to je tamo zatekao \u201cnajmek\u0161eg i najbla\u017eeg od svih ljudi\u201d.<\/p>\n

Vjerio se sa D\u017eeni fon Vestfalen, tako\u0111e iz Trira, kad mu je bilo 18 a njoj 22. Sperber misli da je od njihovog braka kasnije stvorena bajka, ali D\u017eeni jeste bila izuzetno lijepa i posve\u0107ena Karlu. On joj je pisao strastvene pjesme. Bili su zaru\u010deni 7 godina za vrijeme kojih je on zavr\u0161io studije, i kad su se rijetko vi\u0111ali. Njihov je odnos bio uglavnom epistolaran. (Sperber vjeruje da su imali seks prije braka. Ja se svakako nadam da jesu.) U njenim pismima, D\u017eeni naziva Karla svojim \u201cmalim, divljim veprom\u201d. Jedan od mogu\u0107ih nedostataka doma\u0107e idile bio je u vezi s djetetom koje je rodila njihova slu\u017eavka Helene Demat. Ona je bila \u201cpoklon\u201d od D\u017eenine majke Marksovima i \u017eivjela je s porodicom. (Gotovo sve \u017eene 19. vijeka u Britaniji koje su to mogle priu\u0161titi imale su slu\u017eavke. \u010cak je i gospo\u0111ica Bejts u romanu Ema od D\u017eejn Ostin koja je \u017eivjela od milostinje bogatih susjeda imala slugu.) Helenino dijete po imenu Frederick, od milja Fredi, ro\u0111eno je 1851. i odraslo je u jednoj hraniteljskoj porodici. Marksove k\u0107eri srele su se s njim tek poslije Marksove smrti.<\/p>\n

Engels je preuzeo odgovornost za o\u010dinstvo. To nije bilo te\u0161ko za povjerovati. Engels je bio neo\u017eenjen i imao je naklonost prema \u017eenama iz radni\u010dke klase; njegova dugogodi\u0161nja ljubavnica Meri Berns radila je u man\u010desterskoj fabrici. Na svom samrtnom odru 44 godine kasnije pretpostavlja se da je Engels otkrio Marksa kao Fredijevog pravog oca, informacija za koju se znalo u komunisti\u010dkim krugovima, ali nije javno obznanjena sve do 1962. Sperber i Stedman D\u017eons prihvataju ovu verziju pri\u010de, kao i autor Marksove standardne biografije na engleskom jeziku Dejvid Mek Lelan, mada Engelsov biograf Terel Karver misli da dokazi nisu potpuni. Demat je ostala da \u017eivi s porodicom; nakon Marksove smrti radila je za Engelsa. I brak Marksovih se odr\u017eao.<\/p>\n

***<\/p>\n

Li\u010dne simpatije za Marksa su ono \u0161to navodi Sperbera i Stedman D\u017eonsa da insistiraju na tome da ga \u010ditamo u kontekstu 19. vijeka, jer se nadaju da \u0107e Marksa tako distancirati od tuma\u010denja njegovog djela nakon smrti, od strane ljudi kao \u0161to su bili Karl Kaucki, njegov glavni predstavnik u njema\u010dkom jeziku; Georgi Plehanov, njegov ruski predstavnik; i najuticajniji \u2013 sam Engels. Zahvaljuju\u0107i ovim autorima, ljudi su po\u010deli nazivati marksizam \u201cnau\u010dnim socijalizmom\u201d, fraza koja sumira ono \u0161to je bilo najstra\u0161nije u vezi sa komunizmom 20. vijeka: ideja da ljudska bi\u0107a mogu biti dizajnirana u skladu sa teorijom koja je sebe predstavljala kao istorijsku zakonitost. Rije\u010d koju je 20. vijek iskovao za to bila je \u2013 totalitarizam.<\/p>\n

Dakle 1939, kada je britanski filozof Isaija Berlin objavio svoju mnogo \u010ditanu i dosta dobru studiju Karl Marks: \u017divot i Okru\u017eenje, mogao je opisati Marksa kao \u201cjednog me\u0111u grandioznim autoritativnim utemeljiva\u010dima novih vjera, nemilosrdnih ru\u0161itelja i inovatora koji tuma\u010de svijet u pojmovima koji se strastveno dr\u017ee jednog jasnog principa, osu\u0111uju\u0107i i uni\u0161tavaju\u0107i sve \u0161to dolazi u sukob s njim. Njegova vjera\u2026 bila je od one nesputane, apsolutne vrste koja stavlja ta\u010dku na sva pitanja i rje\u0161ava sve pote\u0161ko\u0107e\u201d. Ovo je bio Marks hladnog rata. Istina je da je Marks bio veoma doktrinaran, \u0161to u 19. vijeku njegovi sunarodnici nisu rado prihvatali, a \u0161to svakako nije prihva\u0107eno danas, nakon iskustva s re\u017eimima osmi\u0161ljenim u njegovo ime. Zbog toga zvu\u010di perverzno kad se ka\u017ee da je Marksova filozofija posve\u0107ena ljudskoj slobodi. Ali ona je to bila. Marks je bio prosvetiteljski mislilac: \u017eelio je svijet koji je racionalan i transparentan, i u kojem \u0107e ljudska bi\u0107a biti slobodna od kontrole vanjskih sila.<\/p>\n

To je bila su\u0161tina Marksovog hegelijanizma. Hegel je tvrdio da je istorija razvoj \u010dovje\u010danstva ka istinskoj slobodi, pod \u010dime je mislio da ljudi budu svoji gospodari i da razumiju sebe, da vide svijet bez iluzija koje su sami stvorili. Mladohegelijanci su za ovo navodili kontroverzni primjer hri\u0161\u0107anskog boga (o ovome je pisao Fojerbah). Mi smo stvorili boga, a onda smo se pretvarali da je bog stvorio nas. Mi smo hipostazirali na\u0161 vlastiti koncept i pretvorili ga u ne\u0161to \u201ctamo\u201d \u010dije se zapovijedi (koje smo sami smislili) mu\u010dimo da razumijemo i po\u0161tujemo. Molimo se na\u0161oj vlastitoj fikciji. Koncepti kao \u0161to je bog nisu gre\u0161ke. Istorija je racionalna: stvaramo svijet ovakvim kakav je s razlogom. Izmislili smo boga zato \u0161to nam on razrje\u0161ava odre\u0111ene probleme. Me\u0111utim kada neki koncept po\u010dinje da ometa na\u0161 napredak prema ovladavanju sobom (self-mastery), on mora biti kritikovan i prevazi\u0111en, moramo ga ostaviti iza sebe. U suprotnom, kao \u0161to su to danas pripadnici Isisa, postajemo oru\u0111e na\u0161e sopstvene zaostalosti. <\/p>\n

Ono \u0161to \u010dini tako te\u0161kim da se odbace oru\u0111a koja smo objektivizirali je upornost ideologija koje ih opravdavaju, i koje ljudske izume \u010dine da izgledaju kao \u201cstvari kakve jesu\u201d. Poni\u0161tavanje ideologija je zadatak filozofije. Marks je bio prevashodno filozof. Podnaslov Kapitala glasi Kritika politi\u010dke ekonomije. Nedovr\u0161eno djelo imalo je namjeru da bude kritika ekonomskih koncepata koji dru\u0161tvene odnose u okru\u017eenju slobodnog tr\u017ei\u0161ta prikazuju kao prirodne i neminovne, na isti na\u010din kao i veliki lanac postojanja i bo\u017eansko pravo kraljeva koji su nekad dru\u0161tvene odnose u feudalizmu prikazivali kao prirodne i neminovne. Razlog za\u0161to Kapital izgleda vi\u0161e kao ekonomsko nego filozofsko djelo \u2013 razlog za\u0161to je ispunjen tabelama i grafikonima a ne silogizmima \u2013 je isti onaj dat u 11. tezi o Fojerbahu: cilj filozofije je da razumije okru\u017eenje da bi ga promijenilo. Marks je volio re\u0107i da je \u010ditaju\u0107i Hegela prona\u0161ao filozofiju koja je stajala naglava\u010dke, pa ju je on samo okrenuo na noge. \u017divot je \u010dinjenje, a ne razmi\u0161ljanje. Nije dovoljno da smo samo gospodari na\u0161ih fotelja.<\/p>\n

Marks je mislio da je industrijski kapitalizam stvoren s razlogom: da uve\u0107a ekonomski u\u010dinak \u2013 \u0161to Komunisti\u010dki manifest pozdravlja. Cijena toga je, me\u0111utim, sistem u kojem jedna klasa ljudi, vlasnici dobara (u marksisti\u010dkoj terminologiji \u2013 bur\u017eoazija), eksploati\u0161u drugu klasu \u2013 radnike (proletarijat). Kapitalisti ne rade ovo zato \u0161to su pohlepni i okrutni (mada bi neko ovakvo pona\u0161anje opisao na taj na\u010din, \u010dak je i Marks to redovno \u010dinio). Oni to rade zato \u0161to to od njih zahtijeva konkurencija. Tako funkcioni\u0161e sistem. Industrijski kapitalizam je Franke\u0161tajnovo \u010dudovi\u0161te koje ugro\u017eava vlastite tvorce, sistem koji smo izgradili za na\u0161e ciljeve i koji nas sada kontroli\u0161e. Marks je bio humanista. Vjerovao je da smo bi\u0107a koja mijenjaju svijet oko sebe da bi proizvela stvari na dobrobit svih. To je su\u0161tina nas kao vrste. Sistem koji transformi\u0161e ovo djelovanje u \u201crad\u201d koje se kupuje i iskori\u0161tava za boga\u0107enje drugih je prepreka punoj realizaciji na\u0161e ljudskosti. Kapitalizam je predodre\u0111en da se samouni\u0161ti, ba\u0161 kao \u0161to su se i prethodni sistemi samouni\u0161tili. Revolucija radni\u010dke klase odve\u0161\u0107e nas do zavr\u0161ne faze istorije: komunizma koji je, pisao je Marks, \u201crje\u0161enje za zagonetku istorije i koji je pritom svjestan da je on to rje\u0161enje\u201d.<\/p>\n

Marks je bio fanati\u010dno posve\u0107en pronala\u017eenju empirijskih potvrda za svoju teoriju. Na to je mislio kad je govorio o postavljanju Hegelove filozofije na noge. I zbog toga je proveo silne sate u Britanskom muzeju prou\u010davaju\u0107i izvje\u0161taje o uslovima u fabrikama, informacije o industrijskoj proizvodnji, statisti\u010dke podatke o me\u0111unarodnoj trgovini. Bio je to herojski poku\u0161aj da se poka\u017ee da je stvarnost u skladu s teorijom. Nije ni \u010dudo \u0161to nije uspio zavr\u0161iti svoju knjigu. On je imao vrlo malo re\u0107i o tome kako \u0107e se \u017eivotni poslovi odvijati u komunisti\u010dkom dru\u0161tvu i ovo se kasnije pokazalo kao ozbiljan problem za ona dru\u0161tva koja su poku\u0161ala ostvariti komunizam u praksi. Imao je razloge za\u0161to je u tome ostao nedore\u010den. Mislio je da su na\u0161i koncepti, vrijednosti i uvjerenja proizilazili iz uslova vlastitog vremena, \u0161to zna\u010di da je te\u0161ko znati \u0161ta nas \u010deka s druge strane istorijskih promjena. Teoretski, poslije revolucije sve \u0107e biti \u201clako dostupno\u201d \u2013 \u0161to je oduvijek bio veliki san lijevih radikala.<\/p>\n

Bio je mnogo jasniji o tome \u0161ta ne\u0107e postojati u komunisti\u010dkom dru\u0161tvu. Ne\u0107e postojati klasni sistem, privatna svojina, individualna prava (za koja je Marks mislio da u krajnjoj konskekvenci \u0161tite prava vlasnika imovine, da bi ovi zadr\u017eali vlasni\u0161tvo nad njom), i ne\u0107e postojati dr\u017eava (koju je nazivao \u201ckomitet za upravljanje javnim poslovima cijele bur\u017eoazije\u201d). Dr\u017eava u obliku partije, ispostavilo se, bila je bur\u017eoaski koncept za koji su komunisti\u010dki re\u017eimi 20. vijeka smatrali da je nemogu\u0107e da se prevazi\u0111e. Komunizam nije religija, ve\u0107 je istinski, kako su antikomunisti govorili, bezbo\u017ean. Ali partija funkcioni\u0161e na onaj na\u010din kako po Fojerbahu funkcioni\u0161e bog u hri\u0161\u0107anstvu \u2013 kao misteriozna i neumitna spolja\u0161na sila. Marks nije ostavio mnogo smijernica o tome kako \u0107e dru\u0161tvo funkcionisati bez vlasni\u0161tva, ili klasa, ili dr\u017eave. Dobar primjer za ovaj problem je njegova kritika podjele rada. U prvom poglavlju Bogatstva naroda iz 1776. Adam Smit identifikovao je podjelu rada \u2013 to jest specijalizaciju \u2013 kao klju\u010d za ekonomski rast. Smitov predmet studija bila je fabrika igala. Umjesto da jedan radnik pravi jednu iglu, Smit je polemisao, fabrika igala mo\u017ee posao podijeliti u 18 odvojenih operacija, po\u010dev\u0161i od izvla\u010denja \u017eice a zavr\u0161avaju\u0107i s pakovanjem i pove\u0107ati tako produktivnost 1000 puta.<\/p>\n

Nama ovo izgleda kao o\u010digledno efikasan na\u010din organizovanja posla, od automobilske proizvodne linije do sticanja znanja na univerzitetima. Ali je Marks podjelu rada smatrao zlom modernog \u017eivota (kao i Hegel). Ona radnika pretvara u zup\u010danik ma\u0161ine i otu\u0111uje ga od proizvoda njegovog rada. \u201c\u010covjekovo vlastito djelo postaje otu\u0111ena sila njemu suprotstavljena, \u0161to ga \u010dini robom umjesto da je od njega kontrolisana\u201d, kako je to Marks objasnio. U komunisti\u010dkom dru\u0161tvu, pisao je, \u201cniko nema ekskluzivnu sferu aktivnosti, ve\u0107 svako mo\u017ee da se ostvari u bilo kojoj grani da to \u017eeli\u201d. Bi\u0107e omogu\u0107eno \u201cda lovi\u0161 ujutro, peca\u0161 ribu popodne, gaji\u0161 stoku uve\u010de i bavi\u0161 se kritikom poslije ve\u010dere\u2026 a da nikada ne postane\u0161 lovac, ribar, sto\u010dar, ili kriti\u010dar\u201d. Ovaj \u010desto citiran odlomak zvu\u010di kao izmi\u0161ljen, ali je on u srcu Marksove misli. Ljudska bi\u0107a su prirodno kreativna i dru\u0161tvena. Sistem koji ih tretira kao mehani\u010dke monade je neljudski. Ali pitanje je kako bi dru\u0161tvo bez podjele rada bilo u stanju proizvoditi dovoljno roba da pre\u017eivi. Niko ne bi \u017eelio skupljati stoku, a svi bi \u017eeljeli biti kriti\u010dari (vjerujte mi). Kao \u0161to je i sam Marks priznavao, kapitalizam je, koliko god bio zlo, kreirao izobilje. Izgleda da je on zami\u0161ljao da sve karakteristike kapitalisti\u010dkog modela mogu biti odba\u010dene, a izobilje \u0107e na neki magi\u010dan na\u010din opstati.<\/p>\n

***<\/p>\n

Godine 1980. filozof Peter Singer objavio je kratku knjigu o Marksu u kojoj je naveo neke od Marksovih predvi\u0111anja: razlika izme\u0111u dohotka radnika i vlasnika (sredstava za proizvodnju) \u0107e se pove\u0107avati, nezavisni proizvo\u0111a\u010di bi\u0107e reducirani u redove proletarijata, nadnice \u0107e se zadr\u017eati na granici izdr\u017eljivosti, stopa profita \u0107e pasti, kapitalizam \u0107e kolabirati i do\u0107i \u0107e do revolucija u razvijenim zemljama. Singer je smatrao da je ve\u0107ina ovih predvi\u0111anja \u201ctako o\u010digledno pogre\u0161na\u201d da je te\u0161ko objasniti kako bilo ko naklonjen Marksu mo\u017ee da ih odbrani. Danas, 2016, mnogo ih je te\u017ee odbaciti kao pogre\u0161na. \u201cZa dana\u0161nje ekonomiste bilo bi dobro da crpu inspiraciju iz ovog primjera\u201d, ka\u017ee Tomas Piketi o Marksu u svom bestseleru iz 2013. Kapital u 21. stolje\u0107u. Piketijeva knjiga za mnoge \u010ditaoce 21. vijeka ima ono zna\u010denje koje se Marks nadao da \u0107e njegov Kapital imati za one iz 19. Ona koristi podatke da prika\u017ee pravu prirodu dru\u0161tvenih odnosa, tjeraju\u0107i nas da iznova promislimo koncepte koji su po\u010deli da nam se \u010dine kao prirodni i neminovni. Jedan od njih je koncept tr\u017ei\u0161ta, koji je \u010desto zami\u0161ljan kao samo-optimiziraju\u0107i mehanizam u koji se ne treba mije\u0161ati, a koji zapravo kad je prepu\u0161ten sam sebi kontinuirano pove\u0107ava nejednakost. Drugi koncept, blizak prethodnom, je meritokratija, koja je trebala predstavljati garant socijalne mobilnosti, ali, kako Piketi tvrdi, slu\u017ei uglavnom tome da se ekonomski pobjednici osje\u0107aju moralno ispravnima.<\/p>\n

Piketi ka\u017ee da je tokom 30 godina od 1945. naovamo visoka stopa rasta u naprednim ekonomijama bila pra\u0107ena rastom prihoda, od \u010dega su profitirale sve klase. Te\u0161ka nejednakost u raspodjeli dobara izgledala je kao stvar pro\u0161losti (zbog \u010dega su 1980. ljudi Marksova predvi\u0111anja smatrali pogre\u0161nima). Sada se \u010dini da su tih 30 godina bile anomalija. Dva svjetska rata prakti\u010dno su istopila bogatsvo vlasnika (sredstva za proizvodnju), ali 30 godina nakon 1945. restartovao se (stari) ekonomski poredak. \u201cVrlo visok nivo privatnog bogatstva koji je ste\u010den od 80-ih i 90-ih u dobrostoje\u0107im zemljama Evrope i u Japanu\u201d, ka\u017ee Piketi, \u201cdirektno odra\u017eava Marksovu logiku\u201d. Marks je bio u pravu kada je govorio da ne postoji ni\u0161ta prirodno egalitarno u vezi sa modernim ekonomijama prepu\u0161tenima samima sebi. Kako Piketi ka\u017ee: \u201cNe postoji prirodni, spontani proces koji bi destabiliziraju\u0107e sile koje generi\u0161u nejednakost sprije\u010dio da trajno ne prevladaju.\u201d<\/p>\n

Tendencija sistema da pove\u0107ava nejednakost je svakako ta\u010dna za Marksovo stolje\u0107e, Do 1900. jedan posto najbogatijeg stanovni\u0161tva Britanije i Francuske imao je u vlasni\u0161tvu vi\u0161e od 50 posto bogatstva svojih nacija; Najbogatijih 10 posto posjedovalo je 90 odsto imovine. Danas se ponovo pribli\u017eavamo ovom omjeru. U SAD, prema podacima Saveznih rezervi, 10 posto populacije posjeduje 72 posto, a siroma\u0161nija polovina ima u vlasni\u0161tvu 2 posto. Oko 10 odsto nacionalnog dohotka odlazi u ruke 247.000 odraslih gra\u0111ana (\u0161to je jedan hiljaditi deo ukupnog stanovni\u0161tva Amerike). Ovo nije problem ograni\u010den samo na bogate zemlje. Svjetsko bogatstvo je tako\u0111e neravnomjerno raspore\u0111eno, u istom ili gorem omjeru. Piketi ne predvi\u0111a svjetsku radni\u010dku revoluciju; ali primje\u0107uje da je ovakav nivo nejednakosti \u201cneodr\u017eiv\u201d. On predvi\u0111a vrijeme u kojem \u0107e najve\u0107i dio planete biti u vlasni\u0161tvu milijardera.<\/p>\n

Marks tako\u0111e nije pogrije\u0161io u vezi s tendencijom stagnacije radni\u010dkih nadnica i neprekidnog pove\u0107anja prihoda vlasnika kapitala. Za prvih 60 godina 19. vijeka \u2013 period u kojem je zapo\u010deo pisanje Kapitala \u2013 radni\u010dke nadnice u Britaniji i Francuskoj stajale se blizu nivoa pukog pre\u017eivljavanja. Ponekad je te\u0161ko shvatiti koliki je bio stepen bijede u industrijskoj ekonomiji 19. vijeka. U jednom periodu 1862. na primjer, prosje\u010dna radna nedjelja u jednoj man\u010desterskoj fabrici iznosila je 84 sata. \u010cini se da se stagnacija plata vra\u0107a. Poslije 1945. nadnice su rasle sa rastom nacionalnog dohotka, ali su prihodi onih s najmanjim zaradama dosegli vrhunac 1969, kada je minimalna satnica u SAD bila 1,6 dolara. Ta suma je ekvivalentna dana\u0161njoj satnici od 10,49 dolara, dok je minimalna satnica danas 7,25 dolara. I dok plate u sektoru usluga opadaju, broj sati u radnoj nedjelji raste, jer su ljudi prisiljeni da rade vi\u0161e poslova.<\/p>\n

***<\/p>\n

Retorika na\u0161eg vremena, vremena Bernija Sandersa i Donalda Trampa, brexita i previranja u Evropi, \u010dini se da odgovara Marksovom kalupu. Sandersovi prijedlozi za smanjenje nejednakosti sti\u017eu ravno od Piketija: oporezovati bogate i omogu\u0107iti pristup znanju za vi\u0161e ljudi. Trampu bi, budu\u0107i da se divi autoritarnim li\u010dnostima, moglo biti drago kad bi znao da je Marks podr\u017eavao slobodno tr\u017ei\u0161te \u0161to-gore-to-bolje teorijom: \u0161to se vi\u0161e smanjuju nadnice, to slobodno tr\u017ei\u0161te vi\u0161e osiroma\u0161uje radni\u010dku klasu, \u0161to br\u017ee dovodi do revolucije. U pojmovima koji se danas posvuda koriste na ljevici, na desnici i u medijima: sistem je \u201cna\u0161timan\u201d tako da nagra\u0111uje \u201celite\u201d. Marks ih je nazivao \u201cvladaju\u0107om klasom\u201d. Koliko je Marks koristan za razumijevanje stanja u dana\u0161njim razvijenim ekonomijama? Mislim da jo\u0161 uvijek ne znamo precizan demografski profil glasa\u010da brexita te Trampovih i Sandersovih pristalica \u2013 bilo da su to ljudi koji su bili materijalno o\u0161te\u0107eni slobodnim tr\u017ei\u0161tem i imigracijom, ili ljudi koji su neprijateljski nastrojeni prema postoje\u0107em stanju iz drugih razloga. To da su oni u osnovi svi gore pobrojani mo\u017ee utje\u0161iti one dobrostoje\u0107e, koji \u0107e lak\u0161e razumjeti da su ljudi koji su pretrpjeli ekonomske \u0161tete bijesni, nego da ljudi koji nemaju razlog da se \u017eale u finansijskom smislu mo\u017eda prosto \u017eele da sve propadne.<\/p>\n

Ipak u toj politi\u010dkoj zbrci mi mo\u017eda osje\u0107amo da smo svjedoci ne\u010dega \u0161to poslije 1945. nije vi\u0111eno u zemljama kao \u0161to su Britanija ili Amerika: ljudi raspravljaju o onome \u0161to bi Marks nazvao pravom prirodom dru\u0161tvenih odnosa. Politi\u010dko tlo je u odre\u0111enoj mjeri spaljeno. I kao \u0161to politika nastavlja da odbacuje svoje tradicionalne stege, koliko god da je to ponekad te\u0161ko gledati, mo\u017eda \u0107emo tako ste\u0107i bolje razumijevanje o tome \u0161ta ti odnosi jesu. Oni mo\u017eda nisu u potpunosti ekonomski. Glavna tema Stedman D\u017eonsove knjige je ta da su Marks i Engels u svojoj opsjednutosti klasama ignorisali snagu drugih oblika identiteta. Jedan od njih je i nacionalizam. Za Marksa i Engelsa pokret radni\u010dke klase bio je internacionalan. Me\u0111utim danas se \u010dini da me\u0111u glasa\u010dima brexita vidimo vra\u0107anje nacionalizmu, a u SAD ne\u0161to \u0161to li\u010di na val nativizma.<\/p>\n

Stedman D\u017eons tako\u0111e tvrdi da Marks i Engels nisu uspjeli da sagledaju u kojoj mjeri je radni\u010dka klasa 19. vijeka u Britaniji bila uzrujana, ne zbog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju, ve\u0107 zbog politi\u010dke isklju\u010denosti, i odsustva prava glasa. Kad su to dobili, nemiri su oslabili. Glasanje vi\u0161e nije test uklju\u010denosti. Ono \u0161to se de\u0161ava u bogatim demokratijama mo\u017ee biti ne toliko rat izme\u0111u onih koji imaju i onih koji nemaju, ve\u0107 rat izme\u0111u dru\u0161tveno privilegovanih i onih koji su zapostavljeni. Nema onoga ko \u017eivi u siroma\u0161tvu da ne bi svoj \u017eivot mijenjao za bolji, ali ono \u0161to je najvjerovatnije jeste da ve\u0107ina ljudi voli upravo svoj \u017eivot. Ljudi se vi\u0161e boje da ne izgube ono \u0161to imaju, nego \u0161to \u017eele da dobiju ono \u0161to nemaju, mada vjerovatno tako\u0111e \u017eele da njihova djeca budu u mogu\u0107nosti da za sebe izaberu \u017eivot kakav \u017eele. Od obilje\u017eja modernog dru\u0161tva koji poja\u010davaju taj strah i ugro\u017eavaju nadu, raspodjela bogatstva mo\u017eda nije najva\u017enija stvar. Novac je ljudima va\u017ean, ali im je status va\u017eniji i to upravo zbog toga \u0161to se status ne mo\u017ee kupiti. Status se odnosi na identitet jednako koliko i na zaradu. Borba oko statusa dovodi do socijalnih podjela, sli\u010dno klasnoj borbi.<\/p>\n

Rajan u svojoj knjizi o Marksu primje\u0107uje ono \u0161to je i sam Marks mo\u017eda uo\u010dio. \u201cModerna republika\u201d, ka\u017ee on, \u201cpoku\u0161ava da nametne politi\u010dku jednakost na ekonomskoj nejednakosti, a ne postoji na\u010din da se to omogu\u0107i\u201d. Ovo je relativno nov problem, jer se uspon modernog kapitalizma poklopio sa razvojem modernih demokratija, \u0161to je u\u010dinilo da nejednakost u bogatstvu bude u neskladu sa politi\u010dkom jednakosti. Me\u0111utim nejednaka raspodjela dru\u0161tvenih resursa nije ni\u0161ta novo. Jedna od najupe\u010datljivijih poenti koju pravi Piketi je da, kako ka\u017ee, \u201cu svim poznatim dru\u0161tvima u svim vremenima ona manje bogata ve\u0107ina populacije nije posjedovala prakti\u010dno ni\u0161ta\u201d, a onih 10 posto u vrhu posjedovalo je \u201csve \u0161to se moglo posjedovati\u201d.<\/p>\n

Ovo vjerovatno ne vrijedi za plemenska dru\u0161tva i \u010dini se da nije bilo istinito ni za najraniju demokratsku dr\u017eavu, Periklovu Atinu (barem ne za njene gra\u0111ane). Me\u0111utim nejednakost je me\u0111u nama prisutna veoma dugo. Industrijski kapitalizam nije je promijenio u 19. vijeku, a finansijski kapitalizam ne mijenja je u 21. Jedina stvar koja mo\u017ee da se promijeni je politi\u010dka akcija usmjerena na promjenu sistema koji mnogim ljudima izgleda kao ne\u0161to \u0161to mora biti takvo kakvo jeste. Mi smo izumeli na\u0161e dru\u0161tvene dogovore; mi ih mo\u017eemo promijeniti ukoliko rade protiv nas. Nema bogova koji \u0107e nas zgromiti ako to u\u010dinimo.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik<\/a>\/The New Yorker\t<\/a> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Koliko je Marks koristan za razumijevanje stanja u dana\u0161njim razvijenim ekonomijama? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-217822","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217822","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217822"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217822\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217822"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217822"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217822"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}