{"id":217702,"date":"2016-12-04T08:00:57","date_gmt":"2016-12-04T07:00:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=217702"},"modified":"2016-12-04T00:01:55","modified_gmt":"2016-12-03T23:01:55","slug":"carsijski-intelektualac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/12\/04\/carsijski-intelektualac\/","title":{"rendered":"\u010car\u0161ijski Intelektualac"},"content":{"rendered":"

\"mislilac\"<\/a>Autor: Zoran Ljubi\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Iskustvo Mu je \u010dar\u0161ijsko.<\/p>\n

Intuitivno doku\u010div\u0161i zna\u010denje ove temeljne spoznaje filozofije \u010dar\u0161ije, Intelektualac je iskora\u010dio u prostor mo\u0107i te, posljedi\u010dno, dignuo ruke uvis i na sav glas, gradu i njegovoj \u010dar\u0161iji, objavio da odustaje od mi\u0161ljenja.<\/p>\n

\u010car\u0161ijski Intelektualac ima zlatne ruke.<\/p>\n

Ovaj posvjedo\u010deni iskaz upu\u0107uje na razumnu pretpostavku da problemu (umnog) organiziranja zajednice kao prvorazrednom intelektualnom izazovu, \u010car\u0161ijski Intelektualac ne pristupa s o\u010dekivanom intelektualnom znati\u017eeljom kao demonstracijom ‘pozitivne mo\u0107i’ intelektualnog mi\u0161ljenja, znati\u017eeljom koja je ujedno i propitivanje Njegovih vlastitih intelektualnih mo\u0107i, nego \u010distom ekonomskom ra\u010dunicom izra\u017eenom s (podignutom) rukom u zraku.<\/p>\n

Zbog toga se za \u010car\u0161ijskog Intelektualca bez trunke dvojbe mo\u017ee re\u0107i da nema iluzija o \u017eivotu. Prividni paradoks ove tvrdnje u tome je \u0161to On niti ima i\u0161ta ozbiljno pro\u017eivljeno u svom \u010dar\u0161ijskom iskustvu, niti je mi\u0161ljenjem spoznao dramatsku dubinu \u017eivota. \u010car\u0161ijski Intelektualac naprosto ‘zna’ \u0161ta je (stvarni) \u017eivot.<\/p>\n

Pri\u010da o intelektualnim kapacitetima ljudskoga uma kao kulturalno uspostavljenoj dispoziciji i mogu\u0107nosti slobodna \u010dovjeka da izabere djelovati u korist univerzalnih vrijednosti, za \u010car\u0161ijskog Intelektualca je upravo i samo to \u2013 pri\u010da kao kulturna tlapnja koja neme veze sa stvarnim \u017eivotom. Pri tome ne treba imati dvojbe ni u pogledu \u010dinjenice da \u010car\u0161ijski Intelektualac ima potpuno razra\u0111en i utvr\u0111en analiti\u010dki instrumentarij kojim vlada suvereno i kojim se name\u0107e \u010dar\u0161iji kao kona\u010dni autoritet i samoprogla\u0161eni tuma\u010d istine i \u010dar\u0161ijskih \u017eelja. Otud neuzdrmano samopouzdanje \u010car\u0161ijskog Intelektualca u arbitriranju o svemu i sva\u010demu. On ne dvoji; On odobrava i potvr\u0111uje.<\/p>\n

\u010car\u0161ija i njen Intelektualac uzajamno se jedu i hrane jedno drugo: \u010dar\u0161ija svom Intelektualcu daje egzistencijalni okvir i podupire njegov zdravorazumski rezon kao temeljni \u010dar\u0161ijski metod spoznaje, a Intelektualac slavi ‘stvarni \u017eivot’ \u010dar\u0161ije i povla\u0111uje joj svojim ulju\u0111enim opho\u0111enjem sa ‘sve \u010detiri strane svijeta’. Trijumf je dvostruk: \u010dar\u0161ija u\u017eiva u javnoj potpori Intelektualcu kao \u010distoj emanaciji njenog uma, a Njegov intelektualni uspjeh u \u010dar\u0161iji potvrda je krajnjih intelektualnih dosega \u010dar\u0161ijskog uma kao filozofije \u010diste koristi.<\/p>\n

On je intelektualac u \u010dar\u0161ijskoj recepciji intelektualca kao u\u010dena \u010dovjeka; u\u010dena u onom rudimentarnom zna\u010denju imanja diplome kao potvrde ‘na\u010ditanosti’ i institucionalno verificirane pozicije sinekurca koji se uspinje do granice svoje nesposobnosti. Ovu recepciju \u010dar\u0161ije Intelektualac prihva\u0107a objeru\u010dke kao ogledalo u kojemu po\u010dinje njegovati vlastiti intelektualni lik, sliku sebe u \u010dar\u0161iji, odraz \u010dar\u0161ije u sebi samom.<\/p>\n

(Konformizam je su\u0161tina ‘stvarnog \u017eivota’ \u010dar\u0161ije, a ‘barbarska religija’ imanja je njegova ideologija. On je postao slika i prilika dana\u0161njeg dru\u0161tva i dr\u017eave netom je okon\u010dao kantonalni studij u trideset i tre\u0107oj godini, \u010detverogodi\u0161nju srednju \u0161kolu zavr\u0161io dvije godine prije, a magisterij ‘stigao’ naredne godine.)<\/p>\n

\u010car\u0161ijski Intelektualac ne \u010dita. On hoda, on splavari, on se penje, on vrtlari… On je \u010dar\u0161ijska new age ikona. Banasa od trenda do konjunkture i obrnuto. Zbog toga, u kona\u010dnici, on ‘zna’. On dr\u017ei da je znanje utisak koji ostavlja\u0161 na okolinu. On odaje takav utisak. Sav je u pozi. On je otkri\u0107e ‘doba kraja ideologije’, kona\u010dno prona\u0111eni lik ‘kraja povijesti’, distopijski lik tranzicije kao \u010dvori\u0161ta no\u0107nih mora svih izama nedovr\u0161ene moderne. Zbog mo\u0107i kojoj se priklonio a koja ne trpi prazninu (u njenu blizinu ne mo\u017ee se do\u0107i bez najmanje tri lista debele biografije) \u010car\u0161ijski Intelektualac je postao tako (hiper)aktivan; ultimativni je zahtjev baviti se svim i sva\u010dim kako bi se ‘podebljala’ biografija. \u010car\u0161ijski Intelektualac \u010dlan je i sudionik svih mogu\u0107ih organizacijskih formi i shema u zajednici. On je organizator. Zapravo, \u010car\u0161ijski Intelektualac je jedna osobena varijanta biv\u0161ega socijalisti\u010dkog mened\u017eera: On je ovovijeki bastard pejakovi\u0107evskog koordinatora i etni\u010dkopartijskog \u0161efa; u kona\u010dnici \u2013 kantonalni ‘specijalist op\u0107e prakse’. On ne stvara; On trijumfuje. Bogaze revolucije evoluirale su u staze tolerancije; svijet je otkrio \u010dar\u0161iju a \u010dar\u0161ija se protegnula u svijet i sve je odjednom postalo poznato i blisko.<\/p>\n

\u010car\u0161ijski Intelektualac ne pi\u0161e. On nema vremena za takve trivijalije jer mu je iznad svega uloga koordinatora svih mogu\u0107ih aktivnosti u javnom prostoru. On potpisuje. Za one kojima nije intelektualno dorastao \u010car\u0161ijski Intelektualac \u0107e bez imalo stida i zazora, bezobzirno i bez odgovornosti za izgovoreno, re\u0107i da su ‘preu\u010dili’. Preu\u010denost je bosanska endemi\u010dnost, endemska bosanska etiketa kojom intelektualni \u010dar\u0161ijski killeri profesionalno difamiraju i socijalno diskvalificiraju druge i druga\u010dije. Preu\u010denost je u \u010dar\u0161ijskom \u017eargonu istodobno i stvarna kletva i neformalna kleveta. \u010car\u0161ijski Intelektualac je pronositelj i promovitelj \u010dar\u0161ijskih jezi\u010dnih invektiva, \u010dar\u0161ijskoga kvaziintelektualnog novogovora.<\/p>\n

Nitko u \u010dar\u0161iji ne zna koju ulogu Intelektualac igra u javnom prostoru \u010dar\u0161ije, koji polo\u017eaj zauzima unutar rudimentarnoga \u010dar\u0161ijskog dru\u0161tva, niti koja je svrha Njegova napadna pojavljivanja u javnosti, ali nikome ne mo\u017ee proma\u0107i \u010dinjenica Njegove neuobi\u010dajene sveprisutnosti. Na toj ‘misteriji’ po\u010diva i Njegov ugled koji je tim ve\u0107i \u0161to \u010dar\u0161ija manje razumije smisao Njegove hiperaktivnosti. Nije mali broj onih koji su odustali od javnog anga\u017emana upravo zbog Njegove bolesne \u017eelje da ba\u0161 On bude ondje gdje se (kao) ne\u0161to zbiva. On je i svepromatraju\u0107i Veliki Brat i \u017eu\u0111eni objekt promatranja.<\/p>\n

\u010car\u0161ijskog intelektualca la(h)ko je prepoznati po Njegovim \u010dlar\u0161ijskointelektualnim osobenim znacima: namigivanju iza le\u0111a sugovornika, tap\u0161anju po ramenu i izravnom govoru na uho prekidanim glasnim smijehom. Radi se o neizbrisivim tikovima intelektualno ukorijenjenim u duhu \u010dar\u0161ije. Njegovi osobeni znaci \u010dar\u0161ijska su semiotika (svih) jedinki bez osobnosti i bez osobne prepoznatljivosti u bilo \u010demu. Ova \u010dinjenica, me\u0111utim, nije nikakav hendikep za Njega nego, naprotiv, preporuka za sve. On je kamen temeljac i temeljni stup sada\u0161njega beha dru\u0161tva. Prisutan je u svemu i sve prolazi kroz Njega. Sve to jest ba\u0161 ono \u0161to jest po Njemu. On je, dakle, sami bitak (\u010dar\u0161ijskog) prostora ispra\u017enjenog od sadr\u017eaja.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

(Ukazanje Juliena B. nad otvorenom knjigom Radomira K.)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-217702","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217702"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217702\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}