O Akovu da ti pri\u010dam, rode.<\/p>\n
Ne znam kakav je slu\u010daj kod Vas ali ja posljednjih tridesetak godina \u017eivim od uspomena. Ni\u0161ta dobrog osim jada i \u010demera od kako su \u201emladi i lijepi\u201c juri\u0161nici Slobodana Milo\u0161evi\u0107a do\u0161li na vlast i nisam imao. Prvo su mi \u201eukrali\u201c dr\u017eavu i natjerali me da \u017eivim samo u jednoj republici biv\u0161e mi domovine. Sa bra\u0107om Slovencima su se nekako sporazumno razveli ali su zato \u017eestoko udarili po Dubrovniku, Vukovaru… i hrvatskoj bra\u0107i. <\/p>\n
U svojoj neofa\u0161isti\u010dkoj histeriji udari\u0161e i na Republiku Bosnu i Hercegovinu i zavadi\u0161e i trajno razgradi\u0161e onakvu dr\u017eavu. U cilju stvaranja velike Srbije mla\u0111ani oslobodioci se proglasi\u0161e Srbima i udari\u0161e svom silom po Crnoj Gori proganjati i satanizirati liberale Slavka Perovi\u0107a. Kako bi dodatno oja\u010dali velikosrpski nacionalizam, zavadili i dehumanizirali Bo\u0161njake radi \u0161irenja straha kod srpskog naroda osmisli\u0161e policijsku akciju \u201eLim\u201c i pohapsi\u0161e kompletno rukovodstvo tada parlamentarne Stranke demokratske akcije u Sand\u017eaku (SDA).<\/p>\n
Po\u010detkom dvijehiljaditih pred parlamentarne izbore u policijskoj akciji kodnog naziva \u201eOrlov let\u201c brutalno udari\u0161e i na Albance. Po\u0161to su u me\u0111uvremenu crnogorski vlastodr\u0161ci od velikih Srba evoluirali u velike Crnogorce dvijehiljade\u0161esnaeste godine na dan parlamentarnih izbora optu\u017ei\u0161e Srbe za poku\u0161aj dr\u017eavnog udara i tako dobi\u0161e izbore. \u0106ast izuzetcima ali ogromna ve\u0107ina Srba iz Crne Gore je aplaudirala i podr\u017eavala re\u017eim dok su proganjali Slavkove liberale, Hrvate, Bo\u0161njake i Albance. <\/p>\n
Sada kada su zbog \u201ekratke\u201c pameti i oni do\u0161li na red i pod udar re\u017eima kukaju na sav glas o ugro\u017eenosti i nesmenjivosti re\u017eima. Da je bilo solidarnosti na tu\u0111e neda\u0107e ovaj re\u017eim bi davno zavr\u0161io onamo gdje se sada nalazi Marovi\u0107. Ovako svi skupa gledamo reprizu minulih doga\u0111aja samo ovoga pod drugim imenom. U stvari sve je isto samo njega nema. Preciznije re\u010deno progonitelji i sada progonjeni su do ju\u010de bili skupa na istom kolosijeku stvaranja velike Srbije. Sve dok je odgovaralo crnogorskom re\u017eimu i dok su vladali isklju\u010divo zahvaljuju\u0107i srpskim glasovima Crnogorci, Bo\u0161njaci, Hrvati i Albanci su bili Tu\u0111manovi bojovnici i Alijini mud\u017eahedini. E sada, radi o\u010duvanja te iste vlasti Srbi su postali neprijatelji dr\u017eave. Kakve li ironije i sudbinskog poigravanja sa narodima. Isklju\u010divo permanentnim \u0161irenjem la\u017ei i straha crnogorski re\u017eim vlada skoro trideset godina. <\/p>\n
***<\/p>\n
Ovo su su\u0161tinski razlozi zbog \u010dega ja \u017eivim \u201ezarobljen\u201c u pro\u0161losti. Pamtim i \u017eivim onako kako sam nau\u010dio od roditelja. Vaspitavan sam tako da mi razli\u010ditosti kulturolo\u0161kog i vjerskog okru\u017eenja budu napitci ljubavi kako bih mogao \u0161iriti istinsko uva\u017eavanje i solidarnost prema drugima. Iako su zlo\u010dinitelji \u017eeljeli da od mene naprave mrzitelja, nisu uspjeli. I pored svih neda\u0107a kroz koje saam pro\u0161ao nikada ne\u0107u generalno posmatrati narode i dok ne umrem pamtit \u0107u pokojnog \u010dika Bogdana Lukovi\u0107a. Kako da zaboravim \u010dovjeka koji mi je bezbroj puta namjestio is\u010da\u0161enu nogu i ruku? <\/p>\n
U bilo koje doba dana i no\u0107i mogao si zakucati na njegova vrata i zatra\u017eiti pomo\u0107. Pare ti nisu trebale. Bilo je po\u017eeljno da ima\u0161 zavoj ali ako te nu\u017eda natjerala on bi iscijepao \u010dar\u0161af. <\/p>\n
Nikada nije pitao kako se zove\u0161, ve\u0107 bi kroz osmijeh kazao: \u201eSre\u0107ne ti rane juna\u010de.\u201c Namje\u0161tanje kostiju nau\u010dio je od njegovog pokojnog oca Alekse. Aleksa je bio najpoznatiji vje\u0161tak u svom vremenu u bjelopoljskom i \u0161ahovi\u0107kom dijelu Sand\u017eaka. <\/p>\n
\u010cika Bogdan je radio sa mojim rahmetli ocem u kroja\u010dkoj zadruzi. Bili su radne kolege i ku\u0107ni prijatelji. Bog zna koliko smo puta po \u010ditav ljetnji dan boravili kod njega na Loznicama. Posjedovao je veliku zemlju i vrtove. Bio je srednjeg rasta i jake tjelesne gra\u0111e, posebno ruku, okruglog lica sa o\u010dima iz kojih je zra\u010dila ljubav i toplina. Iako je govorio glasno njegov govor je bio pun ljubavi. Tetka Tijana, Bogdanova supruga umrije mlada. Izuzetno vrijedna, pedantna do perfekcije i vrsna kuharica. Voljela je moju rahmetli majku kao ro\u0111enu sestru. Znala je da \u0107e umrijeti. <\/p>\n
Bolovala je od neizlje\u010dive bolesti ali je skoro do posljednjeg dana \u017eivota bila radno aktivna. Mnogo sam lijepih dana skupa sa roditeljima proveo u Bogdanovoj i Tijaninoj ku\u0107i. Takvi trenutci se nikada ne zaboravljaju.<\/p>\n
\u010cika Bogdan se poslije godinu dana od Tijanine smrti o\u017eeni sa tetka Borkom. Borki je bilo poznato da je moja majka voljela pokojnu tetka Tijanu vi\u0161e od o\u010diju. Zato su po malo u srcima gajili zebnju i \u010dika Bogdan i tetka Borka kako \u0107e moja mati reagovati na njegovu \u017eenidbu. Pla\u0161ili su se da se slu\u010dajno ne prekine vi\u0161edecenijsko prijateljstvo sa ku\u0107om Lukovi\u0107a zbog Bogdanove \u017eenidbe. Ja i rahmetli otac smo i\u0161li kod \u010dika Bogdana na \u010destitku ali majki je trebalo vremena. Dugo je \u017ealila pokojmu tetkaTijanu.<\/p>\n
Tetka Borka je bila jako ljubazna i prijatna \u017eena. Umiljatog glasa i vedre naravi. Trudila se i vi\u0161e nego \u0161to je trebalo da se pribli\u017ei mojoj majci. Posebno je bila pa\u017eljiva prema djeci. Iako nikada nije zaboravila Tijanu majka je zavoljela i tetka Borku. Nastavili smo i dalje sa dolascima kod \u010dika Bogdana. Znam da bi \u010dika Bogdan kasnije \u010desto kroz smijeh govorio mom ocu:<\/p>\n
\u201eAvdo, nisam se pla\u0161io reakcije sinova po pitanju moje \u017eenidbe kao \u0161to sam se pla\u0161io Samke. Znam koliko je voljela Tijanu i bojao sam se da vi\u0161e nikada ne\u0107e u\u0107i u moju ku\u0107u. Bogu hvala vidim da se i sa Borkom odli\u010dno sla\u017ee. Posebno mi je drago da su postale prijateljice. Da Samka nije prihvatila Borku i Borka Samku moglo je ovo na\u0161e prijeteljovanje zahladiti. Nije \u0161to bi mi prestali voljeti jedan drugoga. Predugo smo mi skupa da bi se razi\u0161li ali kad te ne prati \u017eena te\u0161ko je drugarstvo sa\u010duvati. <\/p>\n
Molim Boga i volio bih da i na\u0161a djeca nastave ovu tradiciju. Dugo smo vremena mi skupa proveli Avdaga. Ru\u017eno bi bilo da nas zaborave.\u201c<\/p>\n
Nisamo vas zaboravili. Nastavili smo ondje gdje ste vi stali. Istina ne onakvim intezitetom kao vas dvojica ali se nismo zaboravili. Poku\u0161avali su da nas zavade na razne na\u010dine ali nisu uspjeli. Ljudi ostaju ljudi u svim vremenima. Zato su ratovi tu da nas podsjete na ni\u0161tavila. <\/p>\n
Da nije tame ko bi znao za svjetlost \u010dika Bogdane?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
O Akovu da ti pri\u010dam, rode. Ne znam kakav je slu\u010daj kod Vas ali ja posljednjih tridesetak godina \u017eivim od uspomena. Ni\u0161ta dobrog osim jada i \u010demera od kako su \u201emladi i lijepi\u201c juri\u0161nici Slobodana Milo\u0161evi\u0107a do\u0161li na vlast i nisam imao. Prvo su mi \u201eukrali\u201c dr\u017eavu i natjerali me da \u017eivim samo u jednoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-217621","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217621","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217621"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217621\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217621"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217621"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217621"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}