{"id":217298,"date":"2016-11-27T08:00:55","date_gmt":"2016-11-27T07:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=217298"},"modified":"2016-11-27T00:20:14","modified_gmt":"2016-11-26T23:20:14","slug":"umro-je-el-comandante","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/27\/umro-je-el-comandante\/","title":{"rendered":"Umro je El Comandante"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"fidel-i-drugovi\"<\/a>Umro je Fidel Kastro. Ova vijest ponovo je pokrenula lavinu komentara o njemu, njegovom re\u017eimu i o budu\u0107nosti Kube. Kao i za \u017eivota, Kastro je i danas izazvao kontroverzne komentare, od kojih je velika ve\u0107ina bila zasnovana na nepoznavanju njegovog re\u017eima, stanja na Kubi, ali i na ideolo\u0161koj ostra\u0161\u0107enosti, ponekad \u010dak i obi\u010dnoj ljudskoj gluposti, koju su, na primjer, pokazivali Kubanci u Majamiju slave\u0107i na ulicama Fidelovu smrt. Dva su osnovna suprotstavljena pogleda na Fidela, izra\u017eena u parolama \u201eUmro je tiranin!\u201c i \u201eUmro je borac protiv ameri\u010dkog imperijalizma!\u201c.<\/p>\n

Osnovno po \u010demu \u0107e Fidel ostati upam\u0107en ne samo u svom narodu ve\u0107 i u istoriji je \u010dinjenica da je na \u010delu vrlo male grupe ljude, odanih i hrabrih revolucionara, krenuo u borbu protiv jednog diktatorskog re\u017eima, koji je u\u017eivao podr\u0161ku najve\u0107e kapitalisti\u010dke velesile. Takva borba, koja u po\u010detku nije pru\u017eala realne izglede za uspjeh, zaslu\u017euje najve\u0107e divljenje, jer ona nije bila zasnovana na \u017ee\u0111i za vla\u0161\u0107u, niti na ra\u010dunici o tome da li \u0107e i kad po\u017enjeti uspjeh, ve\u0107 na \u010distom idealizmu, rodoljublju i ljubavi prema narodu. Fidel je bio pravnik, nije poticao iz siroma\u0161ne porodice i nije morao da se bori za svakida\u0161nju koru hljeba. Mogao je ugodno \u017eivjeti i izgraditi politi\u010dku karijeru i u Batistinom re\u017eimu. Mogao je postati mali ili veliki slu\u017ebenik jednog diktatorskog re\u017eima. Umjesto toga, otisnuo se u neizvjesnost, koja nije samo postavljala pitanje uspjeha njegovog poduhvata ve\u0107 i gubitka samog \u017eivota. Dana\u0161nji malogra\u0111ani to ne mogu da razumiju, pa ne mogu tome ni da se dive.<\/p>\n

Sve \u0161to se kasnije de\u0161avalo, predstavljalo je niz uspjeha i gre\u0161aka, zasnovanih ne samo na idealima ve\u0107 i na objektivnim okolnostima, koje su uslovljavale politiku revolucionarne vlade. Fidela i drugove optu\u017euju zbog toga \u0161to nisu uveli politi\u010dke slobode, \u0161to su uveli centralisti\u010dko planiranje privrede i nisu obezbijedili blagostanje svom narodu. U ovim tvrdnjama ima neke istine, bar dijelom i bar u nekim segmentima. Me\u0111utim, ko mo\u017ee tvrditi da su Fidel, \u010ce, Raul i drugovi \u017eeljeli ba\u0161 onakav sistem kakav je na Kubi uspostavljen nakon 1959. godine, a po\u010deo se umjereno reformisati u posljednjih desetak godina? Besmisleno je odgovarati na pitanje o tome \u0161ta bi bilo u nekim drugim okolnostima, da li bi Kuba postala uzorna socijalisti\u010dka demokratija, zasnovana na politi\u010dkim slobodama i blagostanju, da nije bilo ameri\u010dke blokade. Su\u0161tina je u tome da se ameri\u010dka blokada dogodila i da je trajala decenijama, \u0161to je dalo odlu\u010duju\u0107i pe\u010dat kubanskom re\u017eimu. Svi oni koji kritikuju kubanski re\u017eim sa razli\u010ditih aspekata i prigovaraju Fidelu zbog gre\u0161aka tog re\u017eima, treba da imaju na umu osnovnu \u010dinjenicu, a to je da su Kubanci decenijama bili primorani da \u017eive u vanrednoj situaciji, u krajnje nepovoljnim, vje\u0161ta\u010dkim uslovima. U te uslove nije ih uvalila revolucija, koju su izveli Fidel i drugovi, ve\u0107 ameri\u010dka imperijalisti\u010dka politika, koja nije mogla da podnese da jedan mali narod ka\u017ee \u201ene\u201c zavojeva\u010dkoj politici ameri\u010dke bur\u017eoazije i da toj istoj bur\u017eoaziji oduzme znatan kapital koji je posjedovala na Kubi.<\/p>\n

Kubanski re\u017eim ima svoje nedostatke, poput nedostatka politi\u010dkih sloboda i centralisti\u010dke privrede kojom, umjesto radnika, upravlja birokratija. Me\u0111utim, \u010dak i uprkos tim ozbiljnim nedostacima, kubanski komunisti su uspjeli da ostvare dostignu\u0107a koja se u datim okolnostima mogu smatrati ogromnim uspjehom. Kubanski \u010dovjek ima prosje\u010dan \u017eivotni vijek koji je jednak prosje\u010dnom \u017eivotnom vijeku jednog Amerikanca, iako ovaj drugi \u017eivi u najbogatijoj zemlji na svijetu. Nijedna latinoameri\u010dka zemlja ne mo\u017ee da se pohvali ni pribli\u017eno tako dobrim zdravstvenim i obrazovnim sistemom kakav ima Kuba, a to su kapitalisti\u010dke zemlje koje nikad nisu bile pod sankcijama. Kubanci jesu siroma\u0161ni, ali dr\u017eava vodi ra\u010duna o njihovom zdravlju, iskorijenila je nepismenost (\u0161to nije slu\u010daj drugdje u Latinskoj Americi) i u zna\u010dajnom procentu sufinansira tro\u0161kove ishrane, stanovanja i komunalnih potreba koje Kubanci imaju. Drugim rije\u010dima, kubanski re\u017eim se potrudio da olak\u0161a \u017eivot pod sankcijama. Nijedna latinoameri\u010dka dr\u017eava ne mo\u017ee se pohvaliti tako malim socijalnim razlikama kao \u0161to je slu\u010daj sa Kubom.<\/p>\n

Kad se govori o stanju na Kubi, ono se obi\u010dno upore\u0111uje sa stanjem u razvijenim kapitalisti\u010dkim zemljama, \u0161to je obi\u010dna besmislica, jer Kuba i te dr\u017eave nikad nisu imale istu polaznu osnovu, niti iste uslove \u017eivota i razvoja. Kubu je mogu\u0107e upore\u0111ivati sa drugim latinoameri\u010dkim zemljama, koje su joj daleko sli\u010dnije po kulturi, istoriji, stepenu razvoja i drugim mjerilima. Ako se stvari tako postave, uo\u010dava se da je siroma\u0161tvo u tim dr\u017eavama izrazito veliko, da su socijalne razlike ogromne, da cjelokupno stanovni\u0161tvo nije obuhva\u0107eno ni zdravstvenom za\u0161titom ni obrazovnim sistemom. Kubanci, pak, su dostigli stopu pismenosti od 99 %. Sprovode\u0107i latinoameri\u010dku kampanju opismenjavanja, pomogli su da deset miliona djece u Latinskoj Americi nau\u010de da \u010ditaju i pi\u0161u. Fidel je obezbijedio da Kuba ima, u pore\u0111enju sa drugim latinoameri\u010dkim dr\u017eavama, vi\u0161e ljekara po glavi stanovnika. Obezbijedio je da kubanski ljekari odlaze u druge dr\u017eave i pru\u017eaju ljekarsku pomo\u0107. Od 1969. godine, 325.710 zdravstvenih radnika u\u010destvovalo je u misijama u 158 zemalja. Smrtnost djece manja je nego u SAD! Kuba je prva dr\u017eava u svijetu koja je iskorijenila prenos HIV-a i sifilisa sa majke na djecu. Fidel je obezbijedio solidan obrazovni sistem, a stopa nezaposlenosti je samo 2,7 %. Promovisao je ravnopravnost \u017eena sa mu\u0161karcima, tako da Kubanke danas \u010dine skoro polovinu \u010dlanova parlamenta. Obezbijedio je dru\u0161tvo u kome nema velikog kriminala. U maloj zemlji, sa malom teritorijom i oskudnim resursima, na korak od najve\u0107e kapitalisti\u010dke sile koja ju je izolovala, nije mogao napraviti \u010duda. Uostalom, neka druge latinoameri\u010dke dr\u017eave, koje nemaju probleme poput Kube, objasne za\u0161to nisu postigle ni toliko.<\/p>\n

No, mo\u017eda najva\u017enije \u0161to je obezbijedio, bili su sloboda, nezavisnost i samopo\u0161tovanje. Bio je ne samo zagovornik nego i realizator ideje da svaki narod ima pravo da odlu\u010duje o svojoj sudbini. Ta ideja i nama jako godi, jer \u017eivimo u banana republikama kojima se upravlja iz Brisela i Va\u0161ingtona. Kubom se upravlja iz Havane. Da je samo to postigao, Fidel bi zaslu\u017eivao da u\u0111e u istoriju kao velika li\u010dnost. Mo\u017ee jedan narod imati re\u017eim koji mu se ne dopada. I kad je tako, taj narod ima du\u017enost i samo on ima pravo da obori taj re\u017eim. Va\u0161ington i Brisel nemaju nikakvo pravo da, polaze\u0107i od svojih imeprijalisti\u010dkih interesa, odre\u0111uju koji re\u017eim je demokratski a koji nije, pa da ove druge ru\u0161e. Za Fidela ka\u017eu da je kr\u0161io ljudska prava i progonio opoziciju. U kojim uslovima? U uslovima kad su Amerikanci tu istu opoziciju pripremali za ru\u0161enje re\u017eima i vra\u0107anje ameri\u010dkog kapitala na ostrvo. U isto vrijeme, Amerikanci su podr\u017eavali niz krajnje diktatorskih re\u017eima \u0161irom svijeta. Fidel je ne samo shvatio ovu jednostavnu istinu, nego je imao hrabrosti da se protiv nje bori. Drugi mogu samo da mu zavide na tome \u0161to je bacio rukavicu u lice ameri\u010dkom imperijalizmu. I pobijedio.<\/p>\n

Mnogi postavljaju pitanje \u0161ta \u0107e biti sa Kubom nakon Fidela. Ostao je Raul, ali i on najavljuje povla\u010denje sa funkcija. No, jedan re\u017eim i jedna partija ne zavise od jednog \u010dovjeka. O\u010digledno je da su Kubi potrebne reforme. One su, uostalom, ve\u0107 po\u010dele. Sigurno je da \u0107e biti nastavljene. Smanjivanje siroma\u0161tva i pove\u0107anje efikasnosti ekonomije najpre\u010di su zadaci. U ovom trenutku, te\u0161ko je re\u0107i u kom pravcu \u0107e reforme biti nastavljene. To vjerovatno ne znaju ni vo\u0111e Komunisti\u010dke partije Kube. O tako krupnim stvarima ne odlu\u010duje se preko no\u0107i. Vjerovatno ima razli\u010ditih mi\u0161ljenja o tome u kom pravcu treba krenuti. Mo\u017eda o\u010duvati postoje\u0107i sistem, uz manje reforme? Ili slijediti kineski put? Ili izabrati ne\u0161to izme\u0111u, poput uvo\u0111enja radni\u010dke participacije i elemenata tr\u017ei\u0161ne ekonomije? Jedno je sigurno. Podlegnu li Kubanci potro\u0161a\u010dkom mentalitetu i odreknu se dominacije oblika kolektivne svojine (dr\u017eavne ili, \u0161to je bolje, dru\u0161tvene, ako ona nekad bude uspostavljena), kaja\u0107e se isto onako kako se danas kaju jugoslovenski narodi. Ne\u0107e dobiti ono \u0161to \u017eele i \u0161to \u0107e im obe\u0107ati, ve\u0107 \u0107e izgubiti i ono \u0161to danas imaju. Nadamo se da tu sudbinu ne\u0107e do\u010dekati.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao i za \u017eivota, Kastro je i danas izazvao kontroverzne komentare, od kojih je velika ve\u0107ina bila zasnovana na nepoznavanju njegovog re\u017eima, stanja na Kubi, ali i na ideolo\u0161koj ostra\u0161\u0107enosti, ponekad \u010dak i obi\u010dnoj ljudskoj gluposti, koju su, na primjer, pokazivali Kubanci u Majamiju slave\u0107i na ulicama Fidelovu smrt<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":217299,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-217298","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217298","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217298"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217298\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/217299"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217298"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217298"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217298"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}