{"id":217263,"date":"2016-11-26T08:05:56","date_gmt":"2016-11-26T07:05:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=217263"},"modified":"2016-11-26T08:05:56","modified_gmt":"2016-11-26T07:05:56","slug":"siroce-evropa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/26\/siroce-evropa\/","title":{"rendered":"Siro\u010de Evropa"},"content":{"rendered":"

Autor: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Tomislav<\/a>Evropa nije pokazala kako zavre\u0111uje da je se tretira kao punoljetnu, zrelu. EU je, ne od ju\u010der, proigrala jedinstvenu \u0161ansu da na svjetskoj sceni postane jednakopravan partner SAD, Rusiji, ili Kini, demonstriraju\u0107i svoju nesposobnost da utvrdi zajedni\u010dku bilo vanjsku, bilo sigurnosnu politiku, pokazala je ju\u010der tragi\u010dno nesnala\u017eenje u su\u010deljavanju s izbjegli\u010dkim valom i demonstrira danas potpuno nesnala\u017eenje u trenucima kada postaje jasno da u Bijelu ku\u0107u ulazi kandidat koji nije po volji mo\u0107nim ni financijskim, ni politi\u010dkim krugovima<\/p>\n

Nakon pobjede Donalda Trumpa na ameri\u010dkim predsjedni\u010dkim izborima (pobjede \u0161to je bila iznena\u0111enje samo za indoktrinirane, zavedene, zalu\u0111ene ili kupljene), Evropa \u2013 to\u010dnije: Evropska unija pona\u0161a se kao siro\u010de koje je ostalo bez sna\u017enog oca koji ga je do sada dr\u017eao za ruku i vodio kamo je on htio. Evropa ne zna. Evropa pita. Evropa mora saznati. Evropa upozorava. Koga? Novoga \u010dovjeka koji \u0107e polovicom sije\u010dnja idu\u0107e godine zasjesti u Bijelu ku\u0107u. Kada ka\u017eemo \u201cEvropa\u201d mislimo, naravno na Evropsku uniju, mada je i ono malo zemalja Staroga kontinenta \u0161to jo\u0161 nisu postale njezinim \u010dlanicama u \u010dudu i ne zna kamo da se okrenu i od koga da o\u010dekuju smjernice za dalje pona\u0161anje.<\/p>\n

Upravo to, potpuna izgubljenost, dezorijentiranost i \u2013 ne pretjerujemo \u2013 strah od situacije u kojoj sama mora misliti za sebe i preuzeti odgovornost za ono \u0161to radi, to je karakeristika Evrope nakon Trumpove pobjede. Jer, ako je njemu vjerovati \u201cni\u0161ta vi\u0161e ne\u0107e biti tako, kako je bilo\u201d, a Evropa se ve\u0107 od prvih dana nakon pobjede nad naci-fa\u0161izmom i zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata, a osobito od vremena hladnoga rata i krajnje napetih odnosa izme\u0111u Istoka i Zapada, naprosto nau\u010dila na ulogu \u201cameri\u010dkog potr\u010dka\u201d. Izuzetak je bila Francuska u vrijeme predsjednika Charlesa de Gaullea koji je svoju zemlju \u010dak izveo i iz vojne strukture Atlantskoga pakta, smatraju\u0107i da tom organizacijom dominiraju Amerikanci na na\u010din, nespojiv s njegovim poimanjem francuske uloge na me\u0111unarodnoj sceni. Ostali su, me\u0111utim, pokorno slijedili, mada bi se njihova javnost povremeno i krajnje otvoreno pubunila protiv ameri\u010dke politike (napr. val prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, \u017eestoki otpor stacioniranju raketa srednjega dometa s nuklearnim glavama u Njema\u010dkoj). Bitno je, me\u0111utim, da su vladaju\u0107e elite prihvatile ulogu sljedbenika Sjedinjenih Dr\u017eava, i to sljedbenika koji ne postavljaju suvi\u0161na pitanja (da ne bi naljutili vo\u0111u).<\/p>\n

\u010cak i posljednjih godina kada je na svjetlo dana izbila afera globalnih razmjera, akcija ameri\u010dke obavje\u0161tajne slu\u017ebe NSA koja prislu\u0161kuje \u0161irom svijeta koga god joj se prohtije, uklju\u010duju\u0107i i vode\u0107e politi\u010dare savezni\u010dkih zemalja, nitko se od tih saveznika, svedenih u stvarnosti na polo\u017eaj sljedbenika, nije usudio uraditi ono \u0161to bi svaka dr\u017eava \u0161to dr\u017ei do sebe u sli\u010dnoj situaciji u\u010dinila: uputiti prosvjednu notu, o\u0161tro zatra\u017eiti prekidanje svakoga prislu\u0161kivanja i pozvati svojega veleposlanika iz Washingtona na konzultacije neutvr\u0111enoga trajanja. Ne, stari kontinent kojemu mnogo toga u njegovoj povijesti daje za pravo da se postavi u ulogu onoga tko je superioran Americi (mada ne i ekonomski i vojno), ostao je pri ulozi isturenoga igra\u010da u igri koju nije sam ni osmi\u0161ljavao, ni vodio.<\/p>\n

Moglo je to do neke mjere biti i razumljivo kada je kontinent bio podijeljen na zapadni (demokratski) i isto\u010dni (autoritarni, socijalisti\u010dki) dio i kada je \u201cveliki brat\u201d s onu stranu Atlantika Zapadu bio potreban kao protute\u017ea hegemonu s Istoka. Mada je i u ono vrijeme bilo jasno \u2013 svakome tko je realno sagledavao stvari – da se u Evropi mo\u017ee voditi (i) politika usmjerena u prvome redu na dobrobit Evrope. Najevidentnije to potvr\u0111uje razdoblje zapadnonjema\u010dkog kancelara Willya Brandta i njegove \u201cisto\u010dne politike\u201d. Priznavanje (isto\u010dno)njema\u010dke granice prema Poljskoj, nala\u017eenje zajedni\u010dkog jezika s \u201cdrugom\u201d Njema\u010dkom (DDR), mada Bonn nikada nije slu\u017ebeno priznao Berlin-Pankow, to su bile stvari gotovo nezamislive u scenariju do tada vo\u0111enoga hladnoga rata. No, pro\u0161le su, jer su u Washingtonu u to vrijeme Nixon i Kissinger kovali strategiju detanta, nastoje\u0107i (\u0161to \u0107e im i uspjeti) otopliti i normalizirati, koliko je to realno bilo mogu\u0107e, odnose izme\u0111u Amerike i Sovjetskog Saveza. Primjer vlastite politike na evropskome tlu nedvojbeno daje i tada\u0161nja Jugoslavija (to je tema za sebe, odiozna mnogim nazovi-povjesni\u010darima u dana\u0161njoj Hrvatskoj), a \u010dak i pokret nazvan \u201cevrokomunizam\u201d, nastao na ste\u010devinama jugoslavenske samostalne politike (u odnosu na Moskvu), demonstrirao je kako u Evropi ima i ideja, i znanja, i hrabrosti da se ide putem koji ne\u0107e biti ni\u010diji, nego evropski. I kako ima politi\u010dara spremnih da tim putem idu.<\/p>\n

Kroz cijelo to vrijeme razvijao se projekt evropskog ujedinjenja, zapo\u010det kroz Zajednicu uglja i \u010delika (prva brana nekome novom sukobu u Evropi generacije koja je iskusila rat), da bi u na\u0161e vrijeme bio oformljen kao Evropska unija. No, mada je Unija (tada jo\u0161 Zajednica) nakon sloma tzv. socijalizma i dezintegracije Sovjetskog Saveza do\u017eivjela prvi veliki val pro\u0161irenja i postala stvarno sve-evropski projekt, ona je istodobno napravila i krupan korak unatrag, kada je \u2013 za volju nikada pobije\u0111enoga nacionalizma na Zapadu i naglo probu\u0111enoga nacionalizma na Istoku, definitivno odba\u010dena \u2013 \u010dak i u perspektivi \u2013 ideja o Sjedinjenim Evropskim Dr\u017eavama. Mada je Washington uvijek verbalno podr\u017eavao EU, objektivno tamo\u0161njim stratezima nije bila u interesu jaka Unija. Oni su \u017eeljeli jak NATO kojega su iz isklju\u010divo evropskoga obrambenoga saveza pretvorili u mo\u0107no oru\u017eje svoje politike na globalnoj sceni. Ogledalo se to, uz ostalo, i u nepisanom pravilu da svaka zemlja \u2013 aspirant na \u010dlanstvo u EU najprije mora biti primljena u NATO, \u0161to se tretira kao neka vrsta uspje\u0161no polo\u017eenoga predispita i kvalificira je i za \u010dlanstvo u Evropskoj uniji.<\/p>\n

Ameri\u010dka politika nakon poznatih teroristi\u010dkih napada u New Yorku godine 2001. inaugurirala je i podjelu na \u201cstaru\u201d i \u201cnovu\u201d Evropu, pri \u010demu su u toj \u201cnovoj Evropi\u201d, gledano iz perspektive Washingtona, bile zemlje spremne slu\u0161ati i provoditi instrukcije \u0161to bi do\u0161le s onu stranu Atlantika. Ta \u201cnova Evropa\u201d oslobo\u0111ena sovjetskog jarma, a tako \u017eeljna prihvatiti novi s druge strane svijeta, bespogovorno je pljeskala i tzv. Arapskom prolje\u0107u i kursu zao\u0161travanja s Rusijom nakon poznatih doga\u0111aja u Ukrajini (koji bi tako\u0111er druga\u010dije izgledali bez aktivnog mije\u0161anja Zapada i SAD). A danas i stara i nova Evropa ostaju bez \u201coca\u201d koji ih vodi za ruku i koji im govori \u0161to, kako, kada i gdje treba raditi \u2013 bez obzira o \u010demu je rije\u010d. Odnosno, dolazi novi, nepoznati otac. A instrukcija nema!<\/p>\n

Donalda Trumpa mo\u017ee se do\u017eivljavati ovako, ili onako, kao oli\u010denje crnoga vraga, ili kao \u010dovjeka koji ima nove ideje od kojih su neke ohrabruju\u0107e (odbacivanje politike nametanja re\u017eima), a neke zabrinjavaju\u0107e (negiranje fenomena globalnog zagrijavanja). No, nije ovdje rije\u010d o Trumpu, nego o Evropi i o Evropskoj uniji. A niti taj kontinent, niti ta Unija nisu pokazali kako zavre\u0111uju da ih se tretira kao punoljetne, kao zrele. Evropska je unija, ne od ju\u010der, proigrala jedinstvenu \u0161ansu da na svjetskoj sceni postane jednakopravan partner SAD, Rusiji, ili Kini, demonstriraju\u0107i svoju nesposobnost da utvrdi zajedni\u010dku bilo vanjsku, bilo sigurnosnu politiku, pokazala je \u2013 ju\u010der – tragi\u010dno nesnala\u017eenje u su\u010deljavanju s izbjegli\u010dkim valom (kojemu bez ameri\u010dke politike, takve kakva je bila, sigurno ne bismo svjedo\u010dili) i demonstrira \u2013 danas – potpuno nesnala\u017eenje i izgubljenost u trenucima kada postaje jasno da u Bijelu ku\u0107u ulazi kandidat koji nije po volji mo\u0107nim ni financijskim, ni politi\u010dkim krugovima.<\/p>\n

Pa zato Evropa na svjetskoj sceni stoji kao siro\u010de. <\/p>\n

Portal novosti<\/a>\/Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Potpuna izgubljenost, dezorijentiranost i \u2013 ne pretjerujemo \u2013 strah od situacije u kojoj sama mora misliti za sebe i preuzeti odgovornost za ono \u0161to radi, to je karakeristika Evrope nakon Trumpove pobjede<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-217263","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217263","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=217263"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/217263\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=217263"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=217263"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=217263"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}