{"id":216882,"date":"2016-11-20T07:00:12","date_gmt":"2016-11-20T06:00:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216882"},"modified":"2016-11-20T08:07:38","modified_gmt":"2016-11-20T07:07:38","slug":"o-vremenu-kada-su-zene-htjele-seks-vise-nego-muskarci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/20\/o-vremenu-kada-su-zene-htjele-seks-vise-nego-muskarci\/","title":{"rendered":"O vremenu kada su \u017eene htjele seks vi\u0161e nego mu\u0161karci"},"content":{"rendered":"

Auttorka: Alyssa Goldstein<\/strong><\/p>\n

\"zena-skulptura\"<\/a>U 1600-tima, mu\u0161karac imena James Mattock izba\u010den je iz Prve Crkve Bostona. Njegov zlo\u010din? Nije koristio vulgaran jezik, smijao se tijekom svetkovine ili bilo \u0161to drugo \u0161to bismo mogli pomisliti da Puritanci nisu odobravali. James Mattock se dvije godine odbijao seksati sa svojom \u017eenom. Iako je Mattockova zajednica o\u010dito gledala na njegovo suzdr\u017eavanje kao neprimjereno, vrlo je mogu\u0107e da su prilikom njegovog izbacivanja na umu imali upravo patnju supruge. Puritanci su vjerovali da je seksualna \u017eudnja normalan i prirodan dio ljudskog \u017eivota \u017eena i mu\u0161karaca (dok god je bila heteroseksualna i ograni\u010dena unutar braka), ali i da \u017eene \u017eele i trebaju seks vi\u0161e nego mu\u0161karci. Mu\u0161karac bi mogao odabrati da odustane od seksa s relativno malo muke, ali za \u017eenu bi takva vrsta deprivacije bila mnogo te\u017ea.<\/p>\n

Danas pak ideja da su mu\u0161karci vi\u0161e zainteresirani za seks od \u017eena toliko prevladava da se gotovo ni ne spominje. Prema op\u0107eprihva\u0107enim pretpostavkama, bilo da je rije\u010d o razinama hormona ili “ljudskoj prirodi”, mu\u0161karci se moraju seksati, masturbirati i gledati pornografiju u mjeri koja naprosto nije potrebna \u017eenama (a ako \u017eena ima te potrebe u istoj mjeri, vjerojatno ne\u0161to nije u redu s njom). \u017dene treba tjerati, uvjeravati, \u010dak i siliti da “daju” zato \u0161to im pomisao na seksanje i nije ba\u0161 toliko privla\u010dna sama po sebi, ka\u017eu popularni stereotipi. Seks je \u017eenama uglavnom donekle neukusan ali nu\u017ean \u010din koji moraju obaviti kako bi zadobile odobravanje, financijsku podr\u0161ku, ili pak kako bi odr\u017eavale stabilnu vezu na \u017eivotu. Nadalje, s obzirom da \u017eene nisu robinje vlastitih \u017eudnji poput mu\u0161karaca, odgovorne su pobrinuti se da ih netko ne “iskoristi”.<\/p>\n

Ideja da su mu\u0161karci prirodno vi\u0161e zagrijani za seks od \u017eena toliko je sveprisutna da je te\u0161ko zamisliti da su ljudi nekada vjerovali druga\u010dije. Me\u0111utim, tijekom ve\u0107eg dijela povijesti Zapada, od anti\u010dke Gr\u010dke do po\u010detka devetnaestog stolje\u0107a, \u017eene su smatrane seksualno zalu\u0111enim zlotvorima. U jednom atni\u010dko-gr\u010dkom mitu, Zeus i Hera su raspravljali u\u017eivaju li u seksu vi\u0161e mu\u0161karci ili \u017eene. Kako bi razrije\u0161ili dilemu, za mi\u0161ljenje su pitali proroka Tiresiasa kojeg je Hera jo\u0161 prije pretvorila u \u017eenu. On je odgovorio: “kada bismo seksualni u\u017eitak podijelili u deset dijelova, samo jedan bi pripao mu\u0161karcu, a devet bi pripalo \u017eeni”. Kasnije su \u017eene smatrane zavodnicama koje su svoju seksualnu podmuklost naslijedile od Eve. Njihova seksualna strast smatrana je znakom inferiorne moralnosti, razuma i intelekta i opravdavala je \u010dvrstu kontrolu koju su nad njima vr\u0161ili njihovi mu\u017eevi i o\u010devi. Mu\u0161karci, koji nisu toliko bili obuzeti \u017eudnjom i koji su imali superiorne vje\u0161tine samokontrole, smatrani su spolom za kojeg su prirodniji polo\u017eaji mo\u0107i i utjecaja.<\/p>\n

Lije\u010dnik i psiholog ranog 20. Stolje\u0107a, Havelock Ellis, mo\u017eda je jedan od prvih koji je zabilje\u017eio ideolo\u0161ku promjenu koja se odvijala. U svojem dijelu “Studies in the Psychology of Sex” iz 1903., citira cijeli niz anti\u010dkih i modernih povijesnih izvora od Europe do Gr\u010dke, Bliskog Istoka i Kine, i svi imaju gotovo isti stav o sna\u017enijoj seksualnoj \u017eelji \u017eena. U 1600-tima, primjerice, Francisco Plazzonus je zaklju\u010dio kako bi ra\u0111anje djece \u017eenama te\u0161ko bilo vrijedno truda kada im u\u017eitak seksanja ne bi bio zna\u010dajno ve\u0107i od mu\u0161kar\u010devog. Montaigne, Ellis bilje\u017ei, je smatrao \u017eene “neusporedivo vje\u0161tijima i strastvenijima u ljubavi od mu\u0161karaca, i da su u ovom pogledu uvijek znale mnogo vi\u0161e nego \u0161to su ih mu\u0161karci mogli nau\u010diti, jer je rije\u010d o praksi koja se ra\u0111a upravo u njihovim venama”. Ideja da \u017eene nisu strastvene nije se jo\u0161 ukorijenila u Ellisovo vrijeme. Njegov suvremenik, austrijski ginekolog Enoch Heinrich Kisch je oti\u0161ao toliko daleko da je ustvrdio: “seksualni impuls toliko je sna\u017ean kod \u017eena da u odre\u0111enim periodima njena \u017eivota ove primitivne snage u potpunosti dominiraju njezinom prirodom.”<\/p>\n

No vremena su se o\u010dito mijenjala. 1891. Godine, H. Fehling poku\u0161ao je opovrgnuti uvrije\u017eenu mudrost: “Potpuno je neto\u010dna ideja da \u017eena ima jednako sna\u017ean nagon prema suprotnom spolu kao i mladi mu\u0161karac\u2026 Pojava seksualnog dijela ljubavi kod mlade \u017eene je patolo\u0161ka pojava.” 1896. Godine, Bernhard Windscheid je ustvrdio: “Kod normalnih \u017eena, posebno onih iz vi\u0161ih dru\u0161tvenih slojeva, seksualni instinkt je ste\u010den, a ne uro\u0111en; kada je uro\u0111en ili se budi sam od sebe, tada je rije\u010d o abnormalnosti. Budu\u0107i da \u017eene ne poznaju ovaj instinkt prije braka, ne nedostaje im ako ga nemaju prilike nau\u010diti tijekom \u017eivota.”<\/p>\n

\u0160to se dogodilo?<\/p>\n

Naravno, ideje o rodu i seksualnosti nisu iste posvuda, i unutar svakog razdoblja i prostora uvijek postoje debate i razli\u010diti pogledi. Pri\u010da o na\u010dinu na koji se ovaj stereotip obrnuo nije jednostavna za pratiti niti se odvila odjednom i u jednakoj mjeri. Povjesni\u010darka Nancy Cott upu\u0107uje na uspon evangeli\u010dkog protestantizma kao katalista ove promjene, barem u Novoj Engleskoj. Protestantski sve\u0107enici \u010dije su kongregacije sve vi\u0161e sa\u010dinjavale bijele \u017eene srednje klase vjerojatno su smatrali mudrim oslikati svoje vjernice kao moralna bi\u0107a koja su posebno podesna za prihva\u0107anje poziva vjere, a ne kao okaljane zavodnice \u010dija je sudbina zape\u010da\u0107ena izgnanstvom iz raja. \u017dene su s odobravanjem prihvatile ovu sliku i pomogle ju iskonstruirati. To je bio njihov put ka ostvarenju odre\u0111ene razine jednakosti s mu\u0161karcima, pa \u010dak i superiornosti.<\/p>\n

Kroz evan\u0111elje, kr\u0161\u0107anske \u017eene “uzdizane su iznad ljudske prirode, do razine an\u0111ela”, kao \u0161to je to opisano u knjigama “The Female Friend” iz 1809 godine, ili pak “The Duties of Christian Virgins”. Naglasak na seksualnoj \u010disto\u0107i u naslovu djela je otkrivaju\u0107e. Kako bi \u017eene postale novi simboli protestantske predanosti vjeri, morale su \u017ertvovati pravo na priznanje svoje seksualne \u017eelje. Iako su puritanci vjerovali da je i za mu\u0161karce i \u017eene potpuno prihvatljivo \u017eeljeti seksualni u\u017eitak unutar okvira braka, \u017eene su sada mogle priznati \u017eelju za seksom samo ako im je cilj bio ostvariti dublju povezanost sa svojim mu\u017eevima ili kako bi zadovoljile svoje ‘maj\u010dinske nagone’. Kao \u0161to je Cott ustvrdila “Izostanak strasti bila je druga strana medalje kojom je pla\u0107ena, da tako ka\u017eemo, pristupanje \u017eena moralnoj jednakosti.<\/p>\n

Pozicioniraju\u0107i se kao prirodno \u010dedne i kreposne, protestantice su mogle boriti se za svoju moralnu i intelektualnu jednakost mu\u0161karcima. Uspjele su izrezbariti prostor za sebe u javnom i politi\u010dkom \u017eivotu u kojem su sada mogle sudjelovati kao dru\u0161tvene reformatorice, zagovaraju\u0107i moralne ciljeve poput dobrotvornog djelovanja za siroma\u0161ne i prohibiciju. U razdoblju kada su mu\u0161karci legalno mogli silovati svoje \u017eene (\u0161to je u SAD-u trajalo sve do 1993. godine), pretpostavka \u017eene kao bi\u0107a bez strasti omogu\u0107ila je barem ograni\u010denu osnovu na kojoj su se mogle izuzeti od ne\u017eeljenog seksa sa svojim mu\u017eevima. Ipak, ove koristi bile su dostupne samo odre\u0111enom sloju \u017eena. Kao \u0161to su John D'Emilio i Estelle Freedman pokazale “Ideja uro\u0111ene \u017eenske kreposti ili izostanka seksualne strasti primjenjivale su se samo na doma\u0107e \u017eene srednje klase; imigrantkinje, radnice i crne \u017eene i dalje su smatrane seksualno strastvenima, a time i seksualno dostupnima.” (Sjetimo se Windscheidove tvrdnje da su \u017eene, posebice bogate \u017eene, prirodno ro\u0111ene bez seksualnih poriva). Srednjeklasne bijele \u017eene mogle su naglasiti svoje sli\u010dnosti s mu\u0161karcima svoje rase i klase i tako osigurati odre\u0111ene privilegije prihva\u0107aju\u0107i ideologiju koja je postulirala fundamentalne seksualne razlike izme\u0111u njih i drugih \u017eena.<\/p>\n

No ukoliko su se \u017eene izdignule na razinu an\u0111ela svojim navodnim nedostatkom strasti, utoliko su ni\u017ee mogle pasti ako bi se prepustile svojoj \u017eudnji. Kao \u0161to D'Emilio i Freedman obja\u0161njavaju, “u pro\u0161losti, dok god se pokajala, \u017eena koja je grije\u0161ila, kao i mu\u0161ki prijestupnik, mogla se ponovno integrirati u zajednicu. Sada, me\u0111utim, budu\u0107i da su \u017eene navodno bile moralnije od mu\u0161karaca, njihov pad bio bi toliko sna\u017ean da bi ih okaljao za cijeli \u017eivot. Ove “pale \u017eene” odba\u010dene su od strane svojih obitelji i zajednica i \u010desto su bile prisiljene prostituirati se kako bi pre\u017eivjele.<\/p>\n

Navodno sna\u017eniji seksualni poriv \u017eena bio je argument za njihovu inferiornost, no jednom kada je ova pretpostavka obrnuta, nitko nije tvrdio da je mu\u0161kar\u010deva \u017eudnja znak fundamentalne iracionalnosti koja bi ga spre\u010dila da se mo\u017ee baviti biznisom ili politikom. Umjestno hendikepa, sna\u017eni seksualni apetit postao je vrlina u onom trenu kada se po\u010deo smatrati karakteristikom mu\u0161karca. \u017denama, budu\u0107i da im nedostaje strasti, navodno nedostaje i ambicija za uspjehom. Sli\u010dno kao i seks, javna sfera rada smatrana je prljavom i neukusnom, te\u0161ko prikladnom za krhki senzibilitet \u017eene. Budu\u0107i da je njezin instinkt maj\u010dinski a ne seksualni, najprikladniji posao za \u017eenu je kreposni rad u ku\u0107anstvu i s djecom. Crne i siroma\u0161ne \u017eene, s druge strane, grubo su isklju\u010dene iz ove uloge krhkog cvijetka. Njih se i dalje gledalo kao prikladne za rad i za zadovoljavanje seksualnih poriva bijelih mu\u0161karaca koje vi\u0161e nisu mogli zadovoljiti sa svojim \u017eenama.<\/p>\n

Ipak, mo\u017eda najdugotrajnija posljedica pojave nestrastvene \u017eene je razvoj jednog podumklog oblika seksizma \u010dija je prisutnost vidljiva u mnogobrojnim reklamama za brzu hranu i pivo koje mu\u0161karce oslikavaju kao hrpu mutavih petogodi\u0161njaka u tijelima odraslih osoba. \u017dene su pametnije, odgovornije, bri\u017enije i principijelnije od mu\u0161karaca \u010diji su instinkti primitivni i apetiti tjelesni. S obzirom da su mu\u0161karci kao takvi potpuno nesposobni pomo\u0107i u odgoju vlastite djece (budu\u0107i da su skoro i sami djeca), taj posao spada na \u017eene. S obzirom da su mu\u0161karci previ\u0161e nesposobni za ku\u0107anski rad, njihove dosadne i razumne \u017eene ga moraju obavljati. S obzirom da se mu\u0161karci ne mogu obuzdati, \u017eene se trebaju dr\u017eati dugih suknji, izbjegavati alkohol i suzdr\u017eavati se od flertanja. Za \u017eene, neuspjeh u oda\u0161iljanju potpunog nedostatka strasti zna\u010di da su same odgovorne u slu\u010daju silovanja. “\u010cisto\u0107a \u017eene je trajna barijera na koju plima mu\u0161kar\u010deve senzualne prirode nasr\u0107e”, kako je to jedan devetnaestostoljetni reformator ustvrdio, a taj stav prevladava i danas.<\/p>\n

\u010cak i kada se rodne uloge promijene, seksizam ima nevjerojatnu sposobnost prilagodbe, a tu sposobnost mogu\u0107om \u010dini upravo na\u0161a povijesna amnezija. Povezivanje mu\u0161karaca sa \u017eudnjom nedavna je inovacija ba\u0161 kao i povezivanje curica s rozom i de\u010dkiju s plavom bojom (prije manje od sto godina, ovaj je orodnjeni sustav boja tako\u0111er bio orbnut). Ipak, \u010dak i uz sve ove promjene, neke su stvari postale sumnjivo nepromjenjene.<\/p>\n

Kad su \u017eene bile seksualna bi\u0107a, njihovo mjesto je bilo u ku\u0107anstvu, vezano uz ulogu bri\u017ene majke. Kad su \u017eene postale nestrastvene, njihovo je mjesto i dalje ostalo vezano uz ulogu bri\u017ene majke. Ba\u0161 zanimljivo, zar ne? Rodne uloge crpe svoju mo\u0107 iz \u010dinjenice da se doimaju prirodnima i vje\u010dnima. Pogledom u pro\u0161lost mo\u017eemo otkriti ovaj veo i uvidjeti da su te kategorije zapravo stvorili ljudi, i da ih oni isto tako mogu i mijenjati.<\/p>\n

Libela<\/a>\/Alter.net<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od anti\u010dke Gr\u010dke do po\u010detka devetnaestog stolje\u0107a, \u017eene su smatrane seksualno zalu\u0111enim zlotvorima. Navodno sna\u017eniji seksualni poriv \u017eena bio je argument za njihovu inferiornost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216882","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216882","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216882"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216882\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216882"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216882"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216882"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}