{"id":216728,"date":"2016-11-16T08:53:18","date_gmt":"2016-11-16T07:53:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216728"},"modified":"2016-11-21T08:02:08","modified_gmt":"2016-11-21T07:02:08","slug":"na-djelu-je-nova-fasizacija-drustva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/16\/na-djelu-je-nova-fasizacija-drustva\/","title":{"rendered":"Na djelu je nova fa\u0161izacija dru\u0161tva"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"igor-stiks\"<\/a>Igor \u0160tiks<\/strong> (Sarajevo, 1977) knji\u017eevnik je, aktivist i znanstveni suradnik na Univerzitetu u Edinburgu. Najpoznatiji je po romanima \u201eDvorac u Romagni\u201c i \u201eElijahova stolica\u201c koji su prevedeni na petnaest jezika. Sa Sre\u0107kom Horvatom pro\u0161le godine uredio je zbornik \u201eDobrodo\u0161li u pustinju postsocijalizma\u201c. U izdanju Frakture, nedavno je objavljena njegova nova knjiga \u201eDr\u017eavljanin, gra\u0111anin, stranac, neprijatelj: jedna povijest Jugoslavije i postjugoslavenskih dr\u017eava\u201c. Njegova nagra\u0111ivana drama \u201eBra\u0161no u venama\u201c i dalje se izvodi na sceni SARTR-a.<\/p>\n

Max Horkheimer je rekao da tko ne \u017eeli govoriti o kapitalizmu, neka \u0161uti i o fa\u0161izmu. Mo\u017eemo li stoga kazati da nema antifa\u0161izma bez antikapitalizma?<\/strong><\/p>\n

Svakako mo\u017eemo tvrditi da se o fa\u0161izmu ne mo\u017ee govoriti bez da se govori i o kapitalizmu. Fa\u0161izam kao politi\u010dka ideologija i pokret ne mo\u017ee biti odvojen od dru\u0161tveno-ekonomskih odnosa uvjetovanih kapitalizmom. Vidimo vrlo jasno da se u razdobljima kapitalisti\u010dke krize doga\u0111a fa\u0161izacija dru\u0161tva kojoj je cilj da umanji klasne napetosti, da ukine svaku vrstu opozicije koja bi dolazila od lijevih i emancipatorskih aktera i da kroz homogenizaciju, na osnovi \u010desto rasnog, etni\u010dkog ili nacionalnog principa, zapravo sakrije dubinsko raspadanje samih tih dru\u0161tava po klasnim crtama.<\/p>\n

Dakle, kada govorimo o antifa\u0161izmu danas, mi se uglavnom bavimo jednom defanzivnom pozicijom. Ta pozicija podrazumijeva primarno obranu od puzaju\u0107e fa\u0161izacije na\u0161ih dru\u0161tava bez obzira \u0161to ulicama nu\u017eno ne mar\u0161iraju sme\u0111e ko\u0161ulje. Istovremeno pravi problem i pitanje je kako da taj reaktivni, defanzivni antifa\u0161izam postane gorivo za viziju jednog druga\u010dijeg dru\u0161tva. Jednog dru\u0161tva koje \u0107e fundamentalno biti ne-fa\u0161isti\u010dko, \u0161to bi zna\u010dilo da \u0107e upravo negirati sve ono na \u010demu fa\u0161izam postoji, ali nuditi i ne\u0161to vi\u0161e od toga. Kao minimalni program, to dru\u0161tvo mora biti dru\u0161tvo jednakosti, kako u politi\u010dko-pravnom tako i u socio-ekonomskom aspektu, dru\u0161tvo utemeljeno na solidarnosti, rodnoj ravnopravnosti, ljudskom dostojanstvu i miru. Tu se radi o jednom \u010ditavom skupu vrijednosti koje se obi\u010dno vezuju uz lijevo-progresivni spektar, a koji danas, u situaciji totalne dominacije desnih i radikalno desnih ideologija, mnogi \u010dak nazivaju i radikalno lijevom vizijom. Ni\u0161ta tu nije radikalno, radi se samo o viziji ne-kapitalisti\u010dkog svijeta bez kojeg te\u0161ko da \u0107emo izbje\u0107i ratove, razaranja i kataklizme a \u010dini se da smo ve\u0107 ozbiljno po\u010deli ugro\u017eavati i same resurse na Zemlji.<\/p>\n

Danas se u obranu kapitalizma staje pod argumentacijom da za trenutno stanje nije kriv kapitalizam kao takav nego sekundarne devijacije. Koliko takva interpretacija zamagljuje pravo stanje stvari?<\/strong><\/p>\n

Radi se o neprestano ponavljanoj la\u017ei da kapitalizam kao takav nema alternativu. Dakle, kapitalizam je prirodno stanje a otpori njemu vi\u0111eni kroz komunisti\u010dke revolucije, socijalisti\u010dke re\u017eime, socijaldemokratske vladavine itd. su ne\u0161to \u0161to je jednostavno nerealno i \u010dak nemogu\u0107e. \u0160tovi\u0161e, tvrdi se da je kapitalizam po sebi dobar, ali ga kvari ili od dr\u017eave nametnuta redistribucija bogatstva (socijalisti\u010dka prijetnja slobodnom samoregulativnom tr\u017ei\u0161tu) ili, u situaciji ni\u010dim ograni\u010denog kapitala, ljudi lo\u0161eg morala. Me\u0111utim, postaje nam jasno da kapitalizam kao takav jest ono \u0161to je i uvijek bio \u2013 sistem koji po\u010diva na klasnom ratu koji bogati i mo\u0107ni vode protiv ve\u0107ine osiroma\u0161enih i nemo\u0107nih uz podr\u0161ku odre\u0111enog sloja koji donekle beneficira od takvog sistema u funkciji njegovih \u010duvara ili intelektualnih (akademskih, kulturnih i medijskih) zagovornika. Vidjeli smo da je mit o tome kako \u0107e nevidljiva ruka tr\u017ei\u0161ta nekako svima omogu\u0107iti ne\u0161to ni\u0161ta drugo nego \u2013 mit. A ako jo\u0161 netko u to vjeruje, mo\u017eemo ga u najboljem slu\u010daju optu\u017eiti za naivnost, u najgorem za ne\u0161to drugo. Dakle, postalo nam je jasno da je kapitalizam u njegovoj suvremenoj formi koju \u010desto nazivamo neoliberalnom opasna i destruktivna izrabljiva\u010dka ma\u0161ina. Me\u0111utim kao i prije, ta spoznaja jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da smo na\u0161li na\u010dine da se borimo protiv takvog sistema, a jo\u0161 manje da smo na\u0161li alternativu. I upravo to, \u010dinjenica da nismo jasno formulirali alternativu kao \u0161to su to \u010dinili ljevi\u010dari, socijalisti i komunisti prije Oktobarske revolucije i tokom 20. stolje\u0107a, govori sve o krizi u kojoj se nalazi ljevica danas. Ona u najboljem slu\u010daju privremeno gasi po\u017eare \u2013 kao u zemljama Latinske Amerike \u2013 ali to po sebi ne mo\u017ee biti rje\u0161enje za piromanski sistem.<\/p>\n

Miguel de Unamuno kada je 1936. zadirkivao frankiste rekao je: \u201ePobijedit \u0107ete, ali ne\u0107ete uvjeriti\u201c. Nema li dana\u0161nja ljevica tako\u0111er isti problem \u2013 da je uvjerljiva, ali da istovremeno ipak gubi?<\/strong><\/p>\n

Za razliku od tridesetih, danas su pobijedile reakcionarne snage i uglavnom su uvjerile. A \u0161to se nas ti\u010de, sla\u017eem se sa vama \u2013 jako smo daleko od pobjede, ali uvjeravamo sve ve\u0107i broj ljudi. Nalazimo se u situaciji u kojoj ljevica na odre\u0111enom polju \u2013 da to podvu\u010dem, intelektualno-akademskom, knji\u017eevnom, kulturnom… \u2013 posjeduje gram\u0161ijevsku hegemoniju, ali da istovremeno nema konkretnu politi\u010dku, a jo\u0161 manje socio-ekonomsku mo\u0107. Mo\u017eda trebamo shvatiti da je upravo to uloga koju nam je ovaj neprijateljski sistem i pru\u017eio kako bi nas politi\u010dki u\u0161utkao istovremeno nam daju\u0107i megafone. On nas je tako gurnuo na marginu, mudro inkorporiraju\u0107i u sebe opoziciju koju predstavljamo, dok je ujedno napravio sve da nam potkre\u0161e krila. Tako paradira sa nama kao nekom vrstom dekoracije za ovaj, kako se mislilo, najuspje\u0161niji poredak u ljudskoj historiji za kojeg \u0107e budu\u0107nost biti samo stalno ponavljanje jednog te istog prezenta. Sad i njegovi zagovornici znaju da je povijest krenula dalje. Pitanje je samo kojim putem.<\/p>\n

Vi dosta vremena provodite u Velikoj Britaniji. Radite na Univerzitetu u Edinburgu pa sam siguran da ste upoznati sa tamo\u0161njom (dnevnom) politikom. Na \u010delo Laburisti\u010dke partije Velike Britanije nedavno je do\u0161ao \u010dovjek koji se otvoreno deklarira kao marksist \u2013 Jeremy Corbyn. Mo\u017ee li to biti naznaka otvaranja novih emancipacijskih horizonata?<\/strong><\/p>\n

Mimo same pojave Jeremyja Corbyna i situacije s ljevicom kako u slu\u017ebenom, tako i neslu\u017ebenom okviru u Velikoj Britaniji, mi ovdje vidimo na djelu ne\u0161to \u0161to se periodi\u010dki ponavlja. Ideja da ljevica donekle mora u\u0107i u sistem i da taj sistem potom mijenja iznutra \u2013 iz pozicija samih institucija. Isto tako, vidimo povremena odu\u0161evljenja sa uspjehom Podemosa, jo\u0161 elektoralno uspje\u0161nijom (pa potom pora\u017eenom) Syrizom ili ranije odu\u0161evljenje latinoameri\u010dkim pro-lijevim politi\u010dkim snagama. I upravo to nam signalizira \u017eelju da se kona\u010dno zgrabi mo\u0107 i da se, upotrebom institucija dr\u017eave, ne\u0161to \u0161to hitnije promijeni u svijetu u kojem \u017eivimo. Mi se tako danas suo\u010davamo s dva velika problema. Jedan je upravo neuspjeh dru\u0161tvenih pokreta sa ulice da doista promijene sistem, a drugi sam neuspjeh institucionalnih borbi \u0161to nam, naravno, najbolje potvr\u0111uje Syrizin primjer, a mo\u017eda \u0107e nam to jo\u0161 jednom potvrditi Podemos ili Jeremy Corbyn sutra.<\/p>\n

\u0160ta da se radi onda? Nemogu\u0107e je kroz institucije, \u010dak i kroz demokratski mandat mijenjati re\u017eim, a horizontalni dru\u0161tveni pokreti nam dolaze samo kao valovi koji se razbijaju o \u010dvrstu hrid sistema. Oko toga \u0161ta da se doista radi lome se koplja na ljevici. Neki ljudi \u0107e re\u0107i da bez obzira na sve moramo nastaviti stvarati male prostore i oaze slobode, moramo se baviti takozvanom prefigurativnom politikom tako da ono \u0161to radimo danas ostaje sjeme za neke promjene u budu\u0107nosti ili model kako bi budu\u0107nost trebala izgledati. Naravno, ja se sla\u017eem da moramo \u010diniti sve \u0161to mo\u017eemo, bez obzira kako nam se malo, uzaludno i neva\u017eno \u010dinilo. S druge strane, imamo one koji se isklju\u010divo fokusiraju na strate\u0161ku politiku, na nu\u017enost da se zgrabi mo\u0107 u bilo kojem obliku i da se kroz te pozicije mo\u0107i \u2013 a to zna\u010di kroz postoje\u0107e institucije, utje\u010de na promjene. I ta je pozicija opravdana, ja ne vidim da jedno isklju\u010duje drugo i mislim da smo izgubili jako puno energije na debatiranje o pravom modelu koji \u0107emo onda, u idealnim uvjetima, primijeniti u na\u0161im dru\u0161tvima. Mislim da nam je danas potrebno apsolutno sve; od debata i okupacije trgova, kazali\u0161ta i institucija do politi\u010dkih partija koje \u0107e se morati profilirati kroz svoje djelovanje i koje \u0107e poku\u0161ati djelovati kroz institucije re\u017eima (i poku\u0161ati se oduprijeti njihovom koruptivnom utjecaju). Pravi preokret nastat \u0107e kad po\u010dnemo stvarati vlastite institucije. No, daleko smo od toga. Nama danas treba sve jer nemamo ni\u0161ta i jer se, unato\u010d svemu onome \u0161to smo nabrojali, \u0161to uklju\u010duje i neke impresivne rezultate ljevi\u010darskih borbi, jo\u0161 uvijek nalazimo daleko od mogu\u0107nosti da svijet ure\u0111ujemo prema svojim idealima.<\/p>\n

U posljednje vrijeme svjedoci smo uspona historijskog revizionizma. U Srbiji se rehabilitira Dra\u017ea Mihailovi\u0107, u Mostaru se daju imena ulica po usta\u0161kim ministrima, u Sarajevu osnovna \u0161kola nosi ime po Mustafi Busulad\u017ei\u0107u\u2026 Kako komentirate taj fenomen?<\/strong><\/p>\n

Radi se, izgleda, o upravo neodvojivom dijelu puzaju\u0107e fa\u0161izacije. Izgleda da na\u0161i nacionalisti nisu u stanju izgraditi neku postmodernu nacionalisti\u010dku ideologiju bez vezivanja uz najgore prakse povijesnog fa\u0161izma koje uklju\u010duju recimo genocidnu Endehaziju, kolaboracionisti\u010dke \u010detni\u010dke pokrete iza kojih su ostali masovni zlo\u010dini, ili grupacije (me\u0111u njima i muslimanske) koje su se otvoreno svrstale uz Hitlera. Dakle, ta nacionalisti\u010dka desnica je toliko intelektualno siroma\u0161na da ona i dalje ne mo\u017ee bez ikonografije i pozivanja na najgore \u0161to je ikada postojalo me\u0111u ovim narodima. Tu vidimo naravno, i njihovu slabost, ali vidimo i problem da jo\u0161 uvijek takav po svemu fa\u0161istoidni diskurs ima mobilizacijski potencijal. Ako je danas nekoga mogu\u0107e mobilizirati s pozivanjem na usta\u0161e, onda imamo veliki problem. Ako netko danas u Srbiji jo\u0161 nije na\u010disto \u0161ta je uistinu predstavljao pokret Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, onda imamo veliki problem. Ako netko doista daje \u0161kolama ime nekog minornog fa\u0161isti\u010dkog antisemitskog intelektualca poput Mustafe Busulad\u017ei\u0107a, onda imamo veliki problem.<\/p>\n

Taj historijski revizionizam je, dakako, nu\u017ean radi u\u010dvr\u0161\u0107ivanja tvrde desnice na vlasti (koja sebe obi\u010dno voli nazivati desnim centrom). S druge strane, revizionizam slu\u017ei delegitimizaciji bilo kakve alternative koja bi nu\u017eno dolazila s lijeva \u2013 kroz politi\u010dku delegitimaciju antifa\u0161isti\u010dkog partizanskog pokreta i bilo \u010dega \u0161to bi se vezalo uz komunisti\u010dke ideje ili praksu. I vidimo da se tu radi o veoma smi\u0161ljenim akcijama koje imaju ozbiljne posljedice, protiv kojih se mi moramo boriti i znanjem i na svaki mogu\u0107i politi\u010dki i dru\u0161tveni na\u010din ako doista \u017eelimo da ova dru\u0161tva zadr\u017ee minimalnu zdravu osnovu.<\/p>\n

Ovdje u BiH, gdje je etni\u010dka podjela kodificirana u sam sistem, problemi poprimaju jo\u0161 destruktivniju dimenziju. Mislite li da postoji izlaz iz tog \u0107orsokaka?<\/strong><\/p>\n

Od nas stalno tra\u017ee odgovore za izlaz iz \u0107orsokaka koji nismo napravili, odnosno kojeg su stvorili oni koji od njega beneficiraju. Istodobno, bilo kakva promjena onoga \u0161to nam je nametnuto se sprje\u010dava prijetnjom nasiljem. Dakle, ako dovedete u pitanje privilegije onih koji su profitirali kako ratom tako i postratnim strukturama, oni vam prijete obnavljanjem etni\u010dkih sukoba. I dok god taj strah vlada bit \u0107e nemogu\u0107e bilo \u0161ta popraviti. Bosna i Hercegovina \u2013 koja pati i od utjecaja okru\u017eenja ali i od \u0161irih geopoliti\u010dkih sukoba kojima svjedo\u010dimo \u2013 se iz toga sama ne mo\u017ee i\u0161\u010dupati, ali mi ne mo\u017eemo ni konstantno o\u010dajavati nad ovim stanjem niti zazivati nekoga sa strane da nam pomogne. To je do sada obi\u010dno bila Europska unija u koju se te\u0161ko uzdati ovih dana. Mi moramo raditi stvari u koje vjerujemo i jasno raditi protiv ideje koja je dovela do samog rata a poslije rata i do takvog ustavnog ure\u0111enja utemeljenog na etni\u010dkim podjelama. Nama nema druge nego odbiti logiku na kojoj po\u010diva ovaj sistem i uistinu graditi ne\u0161to druga\u010dije i pokazati da je mogu\u0107e ako ne ve\u0107 ukinuti etni\u010dki princip onda ga u\u010diniti politi\u010dki irelevantnim. Za uspjeh tog zadatka morate pokazati svakim va\u0161im korakom i akcijom, bez obzira kako mali bili, irelevatnost tog principa ali istodobno i snagu principa za koji se borite. Znam, lak\u0161e je sve to re\u0107i, nego ne\u0161to uistinu i napraviti.
\nPrometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nacionalisti\u010dka desnica je toliko intelektualno siroma\u0161na da ona i dalje ne mo\u017ee bez ikonografije i pozivanja na najgore \u0161to je ikada postojalo me\u0111u ovim narodima. Tu vidimo naravno, i njihovu slabost, ali vidimo i problem da jo\u0161 uvijek takav po svemu fa\u0161istoidni diskurs ima mobilizacijski potencijal<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":216729,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216728","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216728","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216728"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216728\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/216729"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216728"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216728"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216728"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}