{"id":216481,"date":"2016-11-11T08:00:43","date_gmt":"2016-11-11T07:00:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216481"},"modified":"2016-11-11T17:37:42","modified_gmt":"2016-11-11T16:37:42","slug":"ima-nesto-neeticno-u-danasnjem-tretiranju-patnje-drugih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/11\/ima-nesto-neeticno-u-danasnjem-tretiranju-patnje-drugih\/","title":{"rendered":"Ima ne\u0161to neeti\u010dno u dana\u0161njem tretiranju patnje drugih"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"rustom-bharucha\"<\/a>U sklopu predavanja, razgovora, prezentacija i radionica objedinjenih pod nazivom \u2018Otvoreni grad \u2013 prema Interkulturnom dru\u0161tvenom centru\u2019, odr\u017eanih od 13. do 15. oktobra u prostoru stare vojne bolnice u zagreba\u010dkoj Vla\u0161koj ulici, razgovarali smo s Rustomom Bharuchom, profesorom kazali\u0161nih i izvedbenih studija na Univerzitetu \u0110avaharlal Nehru u New Delhiju. Ovaj razgovor o preispitivanju interkulturalizma odvijao se dakle u kontekstu inicijative za osnivanjem jednog dru\u0161tveno-kulturnog centra koji je, uz ostalo, zami\u0161ljen i kao \u2018interkulturni\u2019. Za Bharuchu to je mogu\u0107i izvedbeni eksperiment u ovda\u0161njoj dru\u0161tvenoj preobrazbi. Tome je posvetio svoje predavanje nazvano \u2018Propitivanje interkulturalizma: od izvedbe do politike\u2019. Fenomen ga zanima od sektora izvedbenih umjetnosti, posebno kazali\u0161ne, pa do naj\u0161ireg konteksta politike i s njom povezanih dru\u0161tvenih sukoba.<\/p>\n

Svoj pristup interkulturalizmu opisali ste kao ne samo teorijski izazov, pa \u010dak ni samo kao aktivisti\u010dku praksu, ve\u0107 kao \u017eivotni princip kojim ste se vodili kroz svoju egzistenciju. Mo\u017eete li nam to malo pojasniti?<\/strong><\/p>\n

Uvijek sam imao vrlo osobnu vezu s interkulturalizmom. Termin sam otkrio jo\u0161 1977., kada sam oti\u0161ao \u017eivjeti u SAD, prvi put napustiv\u0161i svoju rodnu Indiju. Za mene su to bile formativne godine, a takve tranzicije su od najve\u0107eg zna\u010denja za sva\u010diji \u017eivot. Interesantno je da sam nakon jednog mjeseca boravka u SAD-u, studiraju\u0107i dramsku umjetnost na Yale School of Drama, otkrio taj termin, a da ga nikada nisam studirao, on nikada nije bio dio mog kurikuluma. Zatekao sam se da reagiram na na\u010din kako je taj termin bio interpretiran u to vrijeme. Bila je to omiljena rije\u010d u izvedbenim studijima, na po\u010detku svoga uzleta. Iako sam dakle i sam bio zagovornikom interkulturalizma, na\u010din na koji je on bio interpretiran bio mi je problemati\u010dan. Bilo je to u klju\u010du dominantne filozofije liberalnog individualizma i po\u010divalo je na premisi kako je svatko slobodan povesti se za svojim kulturama po izboru (cultures of choice \u2013 radi se o terminu koji je uveo Scheffner). U nekom smislu, slobodni ste raditi \u0161to \u017eelite jer vas pokre\u0107u va\u0161e \u017eudnje, potrebe i umjetni\u010dki impulsi. Kao da su umjetnici druga vrsta \u017eivih bi\u0107a, pa mogu raditi \u0161to ho\u0107e. S time se uop\u0107e nisam mogao slo\u017eiti. Iz politike prakticirane na mojoj lokaciji \u2013 a to je bila Indija \u2013 uvidio sam kako interkulturalizam nije uvijek odr\u017eiv kao praksa. Nije svima data mogu\u0107nost da mogu lako putovati, ne mogu svi priskrbiti sredstva za postavljanje interkulturnih umjetni\u010dkih produkcija. Na\u0161ao sam kako postoji diskrepancija i nedostatak reciprociteta izme\u0111u euro-ameri\u010dke teatarske prakse i tzv. nezapadnih kultura koje \u017eele inkorporirati.<\/p>\n

Etika reprezentacije<\/strong><\/p>\n

Govorili ste o kazali\u0161noj predstavi \u2018Ik\u2019, premijerno izvedenoj 1975. u Parizu, slavnog Petera Brooka, re\u017eisera i kazali\u0161nog teoreti\u010dara koji je imao i ideje svojevrsnog svjetskog teatra. O \u010demu se tu radilo?<\/strong><\/p>\n

Zanimljivo mi je govoriti o \u2018Iku\u2019 jer je kriti\u010dki odgovor na tu produkciju utjecao na moju kritiku interkulturalizma jo\u0161 1977., dakle relativno davno. Ik je afri\u010dko pleme sa sjeveroistoka Ugande, \u010dije je stanje bilo toliko kriti\u010dno da su bili prinu\u0111eni ubijati djecu i starce unutar svoje zajednice ne bi li se prehranili. O tome je pisao antropolog Colin Turnbull u knjizi \u2018Brdski ljudi\u2019 iz 1972. Peter Brook napravio je predstavu zasnovanu na toj studiji koja je, usput govore\u0107i, vrlo kontroverzna i ne bismo je smjeli uzimati zdravo za gotovo. U programskoj knji\u017eici povodom premijere, koja je po\u017enjela velik uspjeh u evropskim festivalskim krugovima, pisalo je da, koliko je poznato, pleme Ik jo\u0161 postoji. Kada sam to pro\u010ditao, kao mlad student, bio sam prenera\u017een i zapitao sam se o \u010demu se tu radi. Pravite festival i umi\u0161ljate si da radite predstavu o ljudima koji su u bijednom stanju, izgladnjeli do smrti, ali se uop\u0107e niste potrudili saznati koji su njihovi \u017eivotni uvjeti i stvarna situacija. To mi je otvorilo interes za pitanje ne samo koliko je to prikazivanje dobro ili istinito, ve\u0107 i je li u redu to \u0161to se radi. Vrlo rano u mome bavljenju interkulturalizmom etika je po\u010dela igrati va\u017enu ulogu, etika reprezentacije, a to je tada bilo novo interveniranje u to polje.<\/p>\n

Kroz politizaciju do\u0161li ste do ponovnog promi\u0161ljanja interkulturalizma?<\/strong><\/p>\n

Bilo je to nekakvo otkri\u0107e postkolonijalizma. Iako nikada nisam koristio tu rije\u010d, ozna\u010den sam kao postkolonijalni kriti\u010dar. Prihvatio sam to na neki rezignirani na\u010din. Ako ste odrasli u Indiji, gdje se susre\u0107ete s tolikim problemima siroma\u0161tva i diskriminacije, normalno je da \u0107ete biti osjetljivi na ta pitanja.<\/p>\n

Neki u nas misle kako bi bilo dobro recipirati problematiku postkolonijalnih studija, jer nas na\u0161a tzv. tranzicija vodi u situaciju da tek sada, kada smo odustali od nesvrstanosti, uistinu postajemo zemlja nalik na one nazivane tre\u0107im svijetom. No postoje i druga\u010dije konceptualizacije \u2018razvoja u nerazvijenost\u2019. Svojedobna \u017di\u017eekova teorija o multikulturalizmu kao stadiju poznog kapitalizma imala je utjecaja na va\u0161 rad?<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to znate, \u017di\u017eek je nabru\u0161en, inteligentan i provokativan mislilac, \u0161to je dio njegove prednosti, a ponekad valjda i nedostatka. Bio je me\u0111u prvima, koliko ja znam, koji je najjasnije mogu\u0107e rekao da je multikulturalizam inverzna forma rasizma, \u2018rasizam s distancom\u2019, kako je nazna\u010dio. Konstruirate binarni model etni\u010dkih, u sebe zatvorenih dru\u0161tava, koja \u010duvaju svoju \u2018autenti\u010dnost\u2019 i onda se kao multikulturalist postavite na nekakvu distancu od njih. Za sebe \u010duvate navodno univerzalisti\u010dku poziciju, dok za njih tvrdite kako su zapeli u autenti\u010dnim tradicionalisti\u010dkim \u017eivotnim uvjetima. On je uspio na svoj filozofski na\u010din prona\u0107i put kako ukazati na problem getoizacije. Njegova kritika multikulturalizma pokazuje da je ovaj uspio getoizirati etni\u010dke zajednice, pritom ne stvaraju\u0107i nikakvu interaktivnost. Ovo mo\u017eemo donekle osporavati na empirijskom nivou. Jer tvrdim da dok mo\u017eda za metropole poput Londona mo\u017eemo re\u0107i da u njima ljudi razli\u010ditih etniciteta iz cijeloga svijeta do izvjesnog stupnja koegzistiraju zajedno \u2013 vidimo ih u podzemnoj \u017eeljeznici, oko stanice Waterloo, pa tu postoji nekakav miks, neka interakcija i nekakav multikulturalizam na djelu \u2013 to, po mome mi\u0161ljenju, vrijedi samo za metropole.<\/p>\n

Sada i za centar Zagreba\u2026<\/strong><\/p>\n

Ali sve to ograni\u010deno je na metropolis. To ne obuhva\u0107a najve\u0107i dio stanovni\u0161tva, koji teoreti\u010dari kulture nastoje zaboraviti. Neka pravila iz ruralnih krajeva potpuno su izbrisana iz na\u0161e kulture.<\/p>\n

Multikulturalizam prenagla\u0161ava homogenost razli\u010ditih etniciteta, dr\u017ee\u0107i ih odvojenima u posebnim odjeljcima?<\/strong><\/p>\n

Moje je mi\u0161ljenje da je multikulturalizam u zemljama poput Velike Britanije instaliran ne bi li se upravljalo razlikama koje su nastale izme\u0111u imigrantskih zajednica, koje su po\u010dele isticati ve\u0107e zahtjeve za dr\u017eavljanskim i gra\u0111anskim pravima. Kada cijele imigrantske zajednice postanu dr\u017eavljani, nastaje problem jer ste prisiljeni priznati jednakost gra\u0111ana sadr\u017eanu u konceptu. Ali ve\u0107ina vas tako ne tretira, ne voli vas, imaju drugu religiju itd. i sl. U toj situaciji multikulturalizam postaje administrativno upravljanje razlikama, na\u010din da dr\u017eava smi\u0161lja pravila za raspore\u0111ivanje potpora itd. Za razliku od toga, interkulturalizam \u2013 barem u mjeri u kojoj je uokviren u izvedbenom polju \u2013 pretpostavlja da se mo\u017eete kretati onkraj nacije-dr\u017eave. Ali u tome je sadr\u017eana varka. Jer neki ljudi na Zapadu, u Evropi i Americi, mogu kazati kako su slobodni da putuju \u2013 naro\u010dito kao umjetnici \u2013 preko nacionalnih granica, pa onda i da u njih ne vjeruju. I ja bih volio vjerovati da te granice ne postoje ili da ih lako mo\u017eemo prelaziti, ali za ve\u0107inu ljudi realnost je druga\u010dija. Zato sam jasno istaknuo da svaka pri\u010da primjerice o interkulturnom teatru zapo\u010dinje dramom dobivanja vize. Ne mo\u017eete do\u0107i iz Indije na primjer u \u0160vicarsku a da ne dobijete vizu, a vjerujte mi da Indijcu nije jednostavno u\u0107i ni u Hrvatsku.
\n
\nZavo\u0111enje spektakularizacijom<\/strong><\/p>\n

Primjer s jednom novijom predstavom o imigrantima, \u2018Die Schutzbefohlenen\u2019 po tekstu Elfriede Jelinek, tako\u0111er je pou\u010dan. U njoj kao izvo\u0111a\u010di sudjeluju imigranti iz kazali\u0161tu obli\u017enjeg sabirnog centra, u koji se nakon predstave vra\u0107aju. \u0160to je, po vama, problem u takvoj \u2018spektakularizaciji ljudske patnje\u2019?<\/strong><\/p>\n

Spektakularizacija dru\u0161tva, znamo jo\u0161 od Deborda, nastoji nas zavesti. Mo\u017eda sam ja samo isuvi\u0161e stari brehtijanac, ali mislim kako spektakularizacija vodi olakoj konzumaciji svake problematike. Koliko to zavo\u0111enje mo\u017ee postati nestvarno govori i \u010dinjenica da je kulturna publika u razgovoru nakon spomenute predstave nastavila razmatranje njezine anga\u017eirane tematike, dok su stvarni imigranti iz njega ve\u0107 bili isklju\u010deni i na putu u svoj sabirni centar. Niti jedan od njih nije naime u\u010destvovao u razgovoru. Postoji ne\u0161to duboko neeti\u010dno u tome kako se danas tretira patnja drugih. Osim \u0161to imam problema s time, pitam se koji je smisao u na\u010dinu na koji pojedini evropski re\u017eiseri koriste stvarne izbjeglice i stvarne tra\u017eitelje azila u svojim predstavama. \u017dele li time biti autenti\u010dniji? Radi se o fenomenu koji talijanski filozof Giorgio Agamben zove uklju\u010duju\u0107om isklju\u010deno\u0161\u0107u. Dakle uklju\u010deni ste u demokratski okvir dr\u017eave, ali ste isklju\u010deni iz zbilje. Niste dijelom dijaloga. Svaka \u010dast kazali\u0161noj dru\u017eini \u0161to je isposlovala dozvole ne bi li dovela te ljude iz sabirnog centra u kazali\u0161te, ali nakon svega oni i dalje ne govore. No takvo zavo\u0111enje spektakularizacijom nije samo problem teatra, nego jo\u0161 u puno ve\u0107oj mjeri npr. televizije. Izlo\u017eeni smo prekomjernoj svakodnevnoj konzumaciji patnje drugih, rezultat \u010dega je pasivizacija, a ne suo\u010davanje.<\/p>\n

Poput ogavnog slogana jedne ovda\u0161nje komercijalne televizije, \u2018Samo zabava\u2019\u2026 Bavite se i \u010disto politi\u010dkim izu\u010davanjem konflikata, izvan polja izvedbenog, pa tako i temom \u2018raspada\u2019 Indije, gdje bi se mogle prona\u0107i zanimljive poveznice s \u2018raspadom\u2019 Jugoslavije?<\/strong><\/p>\n

Iako nisam ekspert za temu podjele Indije, a o va\u0161oj situaciji ne znam dovoljno, zanima me mo\u017eemo li kao dru\u0161tveni znanstvenici, a posebno kao kulturni radnici, razumjeti fenomene da ljudi koji su zajedno \u017eivjeli odjednom postaju neprijatelji. Otkuda izbijaju razlike, koje nisu uvijek eksplicitne, nisu prepoznate i mogu prido\u0107i izvana? Postoji fenomen \u2018uronjenih etniciteta\u2019, kada su oni na neki na\u010din normalizirani i pretpostavlja se da su me\u0111usobno pomireni okvirom sekularizma. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri je sekularizam uspio pomiriti razlike.<\/p>\n

Problem raznolikosti, kao \u2018bogatstva razlika\u2019, kolorita, multietni\u010dnosti, mistificira se i u slu\u010daju Indije, a zloupotrebljava i pri obja\u0161njenju nemogu\u0107nosti opstanka Jugoslavije, jer da je ona bila isuvi\u0161e raznolika\u2026<\/strong><\/p>\n

U liberalnom diskursu raznolikost se shva\u0107a kao bogatstvo, no ja ne bih bio eufori\u010dan spram nje. Ljude odu\u0161evljava razli\u010ditost pojedine grupe, naro\u010dito u njezinom kulturnom nastupu, no to ih ne spre\u010dava da je i dalje dr\u017ee u bijedi ili \u010dak nekoj kastinskoj stigmatizaciji. Primjere toga nisam na\u0161ao samo u Indiji, ve\u0107 i na neo\u010dekivanim mjestima, poput Irske. Tamo postoji Traveller community, \u2018zajednica nomada\u2019 koja lutala\u010dkim na\u010dinom \u017eivota sli\u010di na Rome i njihovo dovo\u0111enje u pitanje nekih od vladaju\u0107ih dru\u0161tvenih normi. Shvatio sam da je ta zajednica stigmatizirana na na\u010din blizak mi iz indijskog konteksta, kao nedodirljivi. Od zabrane ulaska u javni prostor do svih drugih oblika diskriminacije. A mislimo kako su kaste isklju\u010divo indijski fenomen. Irska vlada ne prepoznaje ih kao etni\u010dku manjinu, smatraju ih Ircima. Dakle oni su jedni od nas, ali\u2026<\/p>\n

Vratimo li se zaklju\u010dno problemu osnivanja Interkulturnog socijalnog centra u Zagrebu, \u0161to o\u010dekivati od takve inicijative u zemlji koja \u2013 a rekli ste da to vrijedi i za Indiju \u2013 gotovo da nema nikakvu kulturnu politiku?<\/strong><\/p>\n

Situacija je te\u0161ka i rije\u010d \u2018interkulturni\u2019 u imenu centra ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Da bi se ta rije\u010d koristila na iole smislen na\u010din treba ispitati specifi\u010dni kontekst. Ina\u010de ste u nevolji da izraz koristite kako to od vas tra\u017ei primjerice administracija EU-a, a ne kako biste vi htjeli. Trebate ispitati lokalne razlike i izazove, a samu upotrebu rije\u010di shva\u0107ati strate\u0161ki. Ja sada koristim rije\u010d introkulturalizam, ne zato \u0161to sam htio izmisliti novu rije\u010d, ve\u0107 da bolje shvatim unutra\u0161nje razlike.
\nPortal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rustom Bharucha: Koji je smisao u na\u010dinu na koji pojedini evropski re\u017eiseri koriste stvarne izbjeglice i stvarne tra\u017eitelje azila<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216481","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216481","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216481"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216481\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216481"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216481"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216481"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}