{"id":216236,"date":"2016-11-07T08:27:11","date_gmt":"2016-11-07T07:27:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216236"},"modified":"2016-11-07T08:27:11","modified_gmt":"2016-11-07T07:27:11","slug":"ustasizacija-ukrajine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/07\/ustasizacija-ukrajine\/","title":{"rendered":"Usta\u0161izacija Ukrajine"},"content":{"rendered":"

\"azov_bataljon\"<\/a>Autorka: Tena Erceg<\/strong><\/p>\n

Notorna je \u010dinjenica da Evropska unija nema nikakvu politiku, pa tako ni onu vanjsku, a odsustvo vanjske politike rijetko se gdje tako jasno ogleda kao u njezinom odnosu prema zbivanjima u Ukrajini, otkad je prije gotovo tri godine u toj zemlji izbila revolucija koja se nazvala Euromajdan, kako bi naglasila svoj proevropski odnosno proturuski karakter. Evropske elite nadahnuto su pozdravile prevrat u kojemu je svrgnut proruski predsjednik Viktor Janukovi\u010d, a njihova politika prema postmajdanskoj Ukrajini otad se dosljedno svodi na demoniziranje Putinove Rusije zbog aneksije Krima i gra\u0111anskog rata na ve\u0107inski ruskom istoku zemlje, te sustavno ignoriranje \u010dinjenice da se u njezinom zapadnom, evropskom dijelu, uspje\u0161no gradi zlokobna fa\u0161istoidna tvorevina.<\/p>\n

\u2018Novosti\u2019 su ve\u0107 pisale o povijesnom revizionizmu koji je Ukrajinu zahvatio brzinom i snagom \u0161umskog po\u017eara, a kojemu je cilj dokidanje svih veza s komunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u i potpuna rehabilitacija nacionalisti\u010dkog pokreta koji je u Drugom svjetskom ratu sura\u0111ivao s nacistima. Logisti\u010dka ki\u010dma toga procesa povjerena je instituciji koja se zove Ukrajinski institut nacionalnog sje\u0107anja, na \u010delu kojega je Volodimir Vjatrovi\u010d, opskurni povjesni\u010dar bez akademskih referenci, ali s izra\u017eenom sklono\u0161\u0107u ka nacionalisti\u010dkim skupinama koje su tijekom Drugog svjetskog rata provodile pogrome \u017didova i Poljaka.<\/p>\n

Vjatrovi\u010d je uspje\u0161no proveo rehabilitaciju vo\u0111a Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) i Ukrajinske pobunjeni\u010dke vojske (UPA) Stepana Bandere, Romana \u0160uhevi\u010da i Jaroslava Stecka, \u010dija imena danas nose glavne ulice ukrajinskih gradova. Sudjelovao je i u dono\u0161enju takozvanih dekomunizacijskih zakona kojima se zabranjuje javno kritiziranje pripadnika OUN-a i UPA-e jer su oni \u2018borci za ukrajinsku neovisnost\u2019, arhivi ukrajinskih i sovjetskih tajnih slu\u017ebi stavljaju pod kontrolu Vjatrovi\u010devog instituta, a u sklopu zabrane isticanja komunisti\u010dkih simbola mijenjaju se imena tisu\u0107a ulica, trgova i parkova. Dono\u0161enjem dekomunizacijskih zakona ukrajinska vlada dobila je alat za progon naj\u0161ireg kruga ljevi\u010darskog i antifa\u0161isti\u010dkog djelovanja, pa je po\u010detkom ove godine zabranila Komunisti\u010dku partiju Ukrajine, unato\u010d tome \u0161to ta stranka sadr\u017eajno ne zastupa lijeve politike, ali propagira ruski nacionalizam, dok je anarhisti\u010dka skupina Crna zora iz Lavova zaradila kaznenu prijavu zbog \u2018\u0161irenja komunisti\u010dke propagande\u2019 u vidu letaka na Praznik rada, 1. maja.<\/p>\n

No da bi transformacija Ukrajine u etni\u010dku tvorevinu o kakvoj je sanjao Bandera bila uspje\u0161no realizirana, tamo\u0161nje institucije sustavno provode kampanju gu\u0161enja slobode medija, izazivaju\u0107i pritom minimalne kritike od strane Unije, unato\u010d kr\u0161enju proklamiranih vrijednosti na kojima se \u2018evropski projekt\u2019 navodno temelji.<\/p>\n

Ukrajina je u vrijeme revolucije 2014., prema podacima Reportera bez granica, bila tre\u0107a zemlja svijeta po broju ubijenih novinara (\u0161est), prva po broju napada na novinare (215), prva po broju otmica novinara (33) i prva po broju uhap\u0161enih novinara (47). Ako se dio ovih incidenata i mo\u017ee pripisati vladi Viktora Janukovi\u010da, s obzirom na to da je on u parlamentu smijenjen krajem velja\u010de, nasilje nad novinarima nastavilo se i nakon konstituiranja nove ukrajinske vlasti, s tom razlikom da je ono danas institucionalizirano. Prema podacima kijevskog Instituta za masovne medije, u prvoj polovici ove godine dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo podignulo je 113 krivi\u010dnih prijava zbog napada na novinare, uklju\u010duju\u0107i i one za fizi\u010dke napade i o\u0161te\u0107ivanje imovine.<\/p>\n

Ukrajinska vlada formirala je hibridni sistem napada na medije u kojemu kombinira dr\u017eavnu represiju, cenzuru i naputke kojima urednike medija direktno iz predsjedni\u010dkog ureda instruira kako izvje\u0161tavati (takozvani temniki), te paravojne skupine koje fizi\u010dki napadaju novinare, pale redakcije i sastavljaju liste za odstrel. Jedna od tih akcija, kako pi\u0161e Volodimir \u010cemeris, parlamentarni zastupnik tijekom 1990-ih a danas predsjednik nevladine organizacije Institut Respublica, naziva se \u2018pet minuta mr\u017enje\u2019, a sastoji se od masovnih napada putem dru\u0161tvenih mre\u017ea na nepo\u0107udne novinare, aktiviste i dr\u017eavne du\u017enosnike. Oksana Romanjuk, ukrajinska predstavnica Reportera bez granica, tvrdi da je \u2018internet vojsku\u2019 koja provodi te napade po\u010detkom 2015. formirao ministar informiranja Jurij Stec, biv\u0161i novinar televizije Kanal 5 koju kontrolira ukrajinski predsjednik Petro Poro\u0161enko.<\/p>\n

Jedan od najgorih incidenata koji se direktno povezuje s djelovanjem online napada dogodio se po\u010detkom rujna, kada je 20-ak biv\u0161ih pripadnika 30. brigade ukrajinske vojske zapalilo zgradu najve\u0107e ukrajinske televizije Inter, uslijed \u010dega je nekoliko zaposlenika ozlije\u0111eno, a neki su se otrovali uglji\u010dnim monoksidom. Samo \u010detiri dana ranije ministar unutarnjih poslova Arsen Avakov javno je pozvao da se Igor \u0160uvalov, direktora Intera, deportira u Rusiju zbog \u2018antidr\u017eavnog\u2019 djelovanja televizije. S online napadima povezuje se i ubojstvo bjeloruskog novinara Pavela \u0160eremeta u srpnju ove godine, za koje ukrajinske vlasti optu\u017euju Rusiju.<\/p>\n

Volodimir \u010cemeris, koji u dana\u0161njoj Ukrajini vidi \u2018totalitarne tendencije\u2019, pi\u0161e i kako dr\u017eavna sigurnosna agencija SBU aktivno gradi mre\u017eu dou\u0161nika po \u010dijim dojavama desni\u010darske skupine poput Desnog sektora i milicije Azov progone \u2018dr\u017eavne neprijatelje\u2019. Naro\u010dito je aktivna web-stranica Mirotvorec, koja je u svibnju ove godine objavila popis 7000 medijskih radnika koji su progla\u0161eni \u2018suradnicima terorista\u2019 isklju\u010divo zato \u0161to su u nekom trenutku od pobunjeni\u010dkih vlasti u Donbasu na istoku zemlje dobili akreditaciju za izvje\u0161tavanje s tog podru\u010dja. Objavljivanje popisa nekoliko dana ranije na svom je Facebook profilu najavio Anton Gera\u0161\u010denko, savjetnik ministra Avakova, istog onog koji je progonio televiziju Inter, a nakon objavljivanja popisa u vode\u0107im ukrajinskim medijima zapo\u010dela je hajka u kojoj se za te novinare tra\u017eio sudski progon zbog veleizdaje. Mirotvorec su, kako pi\u0161u neovisni ukrajinski novinari Oleg Petik i Halina Herajm, krajem 2014. osnovali biv\u0161i du\u017enosnici SBU-a, a jedini poku\u0161aj zatvaranja web-stranice, koji je zamjenik ministra informiranja inicirao netom nakon objavljivanja popisa novinara, propao je nakon \u0161to su pripadnici Desnog sektora i skupine C14 u znak protesta upali u prostorije Ministarstva informiranja.<\/p>\n

Uz Mirotvorca, najaktivnije su i skupine gra\u0111ana koje sustavno nadziru sve \u0161to se objavljuje u vode\u0107im i alternativnim medijima, a zatim od relevantnih institucija tra\u017ee zabrane prikazivanja ili objavljivanja. Jedan od bizarnijih slu\u010dajeva zabrane na tra\u017eenje \u2018gra\u0111ana\u2019 odnosio se na kultni ruski film \u2018Gara\u017ea\u2019 iz 1980., satiru sovjetskog dru\u0161tva iz vremena Leonida Bre\u017enjeva.<\/p>\n

Osim koordiniranja osvetni\u010dkih napada i kontroliranja medija uz pomo\u0107 temnika, parlament je izglasao i niz restriktivnih odredbi o \u2018zlo\u010dinima protiv nacionalne sigurnosti\u2019, koji nose kaznu zatvora do 15 godina i prema kojima se ne smije govoriti protiv vojne mobilizacije, ali ni izra\u017eavati pozitivna iskustva iz sovjetskog razdoblja, kritizirati kr\u0161enje ljudskih prava ili propagirati federalni ustroj dr\u017eave.<\/p>\n

Najpoznatija \u017ertva toga zakona opozicijski je bloger Ruslan Kocaba, koji je uhap\u0161en po\u010detkom 2015., neposredno nakon po\u010detka prvog vala op\u0107e mobilizacije. Kocaba je u videu koji je postavio na YouTube kritizirao mobilizaciju i prisiljavanje na ubijanje \u2018bra\u0107e na istoku\u2019. Prije toga pojavljivao se i u ruskim medijima, gdje je sukob u Donbasu nazvao gra\u0111anskim ratom i tvrdio da 2014., kada je boravio na frontu, nije vidio ruske vojnike ni bilo koje strane borce. Optu\u017een je za ugro\u017eavanje teritorijalnog integriteta, suradnju s neprijateljem i \u0161pijuna\u017eu, za \u0161to je dobio 3,5 godine zatvora, a presuda je odba\u010dena u lipnju ove godine, nakon \u0161to ga je Amnesty International proglasio politi\u010dkim zatvorenikom i nakon \u0161to je u zatvoru proveo godinu i pol dana.<\/p>\n

Ovakva koordinirana i sistematska politika gu\u0161enja slobode medija dovela je, pi\u0161u Petik i Herajm, do potpune dominacije onoga \u0161to nazivaju \u2018domoljubno novinarstvo\u2019, u kojemu vode\u0107i novinari kontinuirano prozivaju svoje nepo\u0107udne kolege i otvoreno izjavljuju da im za poznavanje situacije u Donbasu ne trebaju neovisni izvje\u0161taji, ve\u0107 im je dovoljno ono \u0161to im ka\u017eu dr\u017eavne institucije. Poznata tamo\u0161nja knji\u017eevnica Oksana Zabu\u017eko, pi\u0161u oni, novinarku internetske televizije Hromadske Nastju Stanko javno je nazivala \u2018teroristi\u010dkom pomaga\u010dicom\u2019 jer je na jednoj konferenciji govorila o gu\u0161enju slobode medija, a prilikom pale\u017ei prostorija televizije Inter zabilje\u017eeno je kako neki reporteri rade selfije ispred zgrade u plamenu. Svi ti novinari za sebe \u0107e re\u0107i da su \u2018prozapadno\u2019 i \u2018proevropski\u2019 orijentirani, uz minimalno gun\u0111anje evropskih institucija, iako je evidentno da je jedino \u0161to iza tih pridjeva stoji sirovi, antiruski nacionalizam.<\/p>\n

Rusija kriva za Drugi svjetski rat<\/strong><\/p>\n

Povijesni revizionizam koji provodi ukrajinska vlada po\u010deo je izazivati i me\u0111unarodne skandale, primjerice krajem rujna kada je izraelski predsjednik Reuven Rivlin pozvan na komemoraciju masakra na Babi Yaru blizu Kijeva, gdje su nacisti u samo dva dana 1941. godine ubili oko 30.000 \u017didova. Rivlin je otvoreno za suradnju u genocidu nad \u017didovima optu\u017eio ukrajinske kolaboracioniste OUN, \u0161to je izazvalo gnjevne reakcije dana\u0161njeg predsjednika OUN-a Bogdana \u010cervaka i predsjednika Instituta nacionalnog sje\u0107anja Volodimira Vjatrovi\u010da. Sa susjednom Poljskom Ukrajina ima naro\u010dito slo\u017een odnos, s obzirom na to da Poljska tako\u0111er o\u010dekuje slu\u017ebeno priznanje da su ukrajinski nacionalisti sudjelovali u masovnim ubojstvima Poljaka, a poljski parlament pro\u0161log je ljeta izglasao zakon kojim se ti masakri, po\u010dinjeni tijekom 1943. i 1944., progla\u0161avaju genocidom. S druge strane, u potezu usmjerenom prema zajedni\u010dkom neprijatelju, Rusiji, ukrajinski i poljski parlamenti izglasali su krajem listopada Deklaraciju o sje\u0107anju i solidarnosti. Njome se po\u010detak Drugog svjetskog rata smje\u0161ta u potpisivanje Sporazuma Ribbentrop-Molotov 1939. godine, \u010dime se jednaka krivnja za rat svaljuje na nacisti\u010dku njema\u010dku i na Sovjetski Savez. O deklaraciji \u0107e, vjerojatno u prosincu, glasati i parlament Litve.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Evropske elite sustavno ignoriraju \u010dinjenicu da se u zapadnom dijelu Ukrajine uspje\u0161no gradi zlokobna fa\u0161isti\u010dka tvorevina<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216236","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216236","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216236"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216236\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216236"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216236"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216236"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}