{"id":216169,"date":"2016-11-06T08:00:29","date_gmt":"2016-11-06T07:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=216169"},"modified":"2016-11-05T23:00:06","modified_gmt":"2016-11-05T22:00:06","slug":"trista-godina-samoce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2016\/11\/06\/trista-godina-samoce\/","title":{"rendered":"Trista godina samo\u0107e"},"content":{"rendered":"

Autor: Slobodan Duki\u0107 <\/strong><\/p>\n

\"partizanke\"<\/a>Povodom godi\u0161njice smrti Azre \u0160arac. U spomen na Desu Ko\u0161tan Olbinu. Partizanku. Azrinu drugaricu. U \u010dijem sam domu kao student beogradskog Crvenog univerziteta utvr\u0111ivao gradivo o antifa\u0161izmu.<\/p>\n

One su tri lika u ikonostasu revolucije. U oslobodila\u010dkom ratu devoj\u010dice u prevelikim partizanskim bluzama. Sa srpom i \u010deki\u0107em u srcu. Danas \u010duvari hrama uspomena na pale oslobodioce. \u010cekaju mlade da im ustupe klju\u010deve svetili\u0161ta krvave partizanske epopeje. Kojoj danas preti grdoba veka. Fa\u0161izam. Stoja (92) ja\u010da od tifusa. Dana (92) iz stroja u Rudom. Ida (102). Partizanka starija od veka. Zajedno. Skoro tri stole\u0107a gorde samo\u0107e.<\/p>\n

Stoja Gr\u010di\u0107, ro\u0111ena Kozomara. Iz Bogda\u0161a kod Livna. Vlasnica dva herojska znamenja. \u017divi \u017eivot u Obrovcu kod Ba\u010dke Palanke. Tek \u0161to se zadevoj\u010dila oka\u010dila je pu\u0161ku o desno rame. Bolni\u010darka. Le\u010dila tifusare. Tri godine. Bolest je zaobi\u0161la. Krvave zavoje prala u jo\u0161 krvavijoj Neretvi i Sutjesci. Se\u0107a se kako su crvene reke nosile poginule borce. Zajedno sa le\u0161evima \u201cdu\u0161mana\u201d. Skrivala je suze previjaju\u0107i borce bez ruku i nogu. Zapenu\u0161avu Neretvu pre\u0161la je, padaju\u0107i i hvataju\u0107i se za \u017eicu. Dok joj je voda prelivala glavu otimala je sanitetsku torbicu od talasa. Vazda u ratu gladna. Ba\u0161 kao i saborci. Grejali su ko\u017eu sa opanaka na slaba\u0161noj vatri. Delili par\u010di\u0107e. Onda ih \u017evakali satima da zavaraju stomak. Vazda promrzli. Ali grejala ih je vatra drugarstva. Krv iz srca su davali jedni za druge. Stoju i danas pe\u010de savest \u0161to je jednom ubrala dve \u0161ljive. Drugi put pero luka. Od naroda se nije smelo uzimati. Ako ti dadnu, dadnu. Da sam uzme\u0161- \u010deka te metak. U oslobo\u0111eni Beograd u\u0161la je sa engleskim \u0161injelom. Patrola joj ga skinula sa ramena. Rekli su joj drugarice ima golih boraca. Ostala je vodnik. Nije htela u oficire. Rat se ne napla\u0107uje. Tako odgovara nadni\u010darima. Sa kojima zajedno savija le\u0111a od jutra do mraka. Ovo je za nju tu\u0111 vek. Vreme sebi\u010dluka. I vreme tegobne samo\u0107e. Drugarice su joj pomrle. A tako bi volela da sa njima ponovo prelista knjigu heroja Druge proleterske.<\/p>\n

Dana Milosavljevi\u0107 narodni heroj. U Srbiji jedini \u017eivi svedok formiranja Prve proleterske brigade u Rudom. Danas samuje na 11 spratu beogradskog solitera. Na regalu Titova slika. U du\u0161i se\u0107anje kad je vrhovni komandant stao pred proletere. Svi su se pretvorili u uvo kad je progovorio. Rekao je da borci Prve proleterske moraju da prednja\u010de u hrabrosti, po\u017ertvovanju i po\u0161tenju. Osokoljeni borci ve\u0107 sutradan u zoru razbili su jednu italijansku jedinicu. Mlatili su okupatore, ali i u pe\u0161evima svojih bluza u\u0161ivali knjige. Da u predasima krvavih bitaka podu\u010de sebe i narod. Kad su Nemci umar\u0161irali u U\u017eice otac Danin je o\u010dajavao \u0161to nema sina da ga odmeni u ratu protiv okupatora. Tako je 17-godi\u0161nja Dana postala \u201csin\u201d. Partizanska Vird\u017eina. Ubrzo desetar. Nosila pu\u0161komitraljez. Zajedno sa jo\u0161 13 partizanki 43. proizvedena u oficira. Vreme sada\u0161nje raspr\u0161ilo je njena tada\u0161nja nadanja da ne\u0107e biti zla. Ne mo\u017ee da preboli \u0161to su dana\u0161nji vlastodr\u0161ci iz knjige istorije istrgli stranicu o U\u017ei\u010dkoj republici. Prvoj oslobo\u0111enoj teritoriji u porobljenoj Evropi. \u0160to potiskuju se\u0107anje na narodnooslobodila\u010dku borbu. \u0160to \u010detnike proizvode u antifa\u0161iste. Ose\u0107a se izdanom od dr\u017eave. Danas se ne zna ko je bio pobednik a ko izdajnik. \u010cetnici su bili protiv nas na svim frontovima i u svim ofanzivama, ka\u017ee Dana Milosavljevi\u0107. Oslu\u0161kuje. \u010ceka da joj neki \u010duperak zazvoni na vrata. Sa buketom cve\u0107a. I \u010destitkom za Dan borca. Da mu kazuje o partizanima koji su pevali Zvezdano nebo nad nama, a moralni zakon u nama.<\/p>\n

Ogrnuta zastavom sa petokrakom samuje i Ida Sabo. Sto dve godine. Starija od veka. Nosilac partizanske spomenice. Junak socijalisti\u010dkog rada. U 13 godini postala je tekstilna radnica. Rano je osetila jaram kapitalizma. I danas kad radnici stenju pod gazdinskom knutom veli da bi, samo da je ne\u0161to mla\u0111a, po\u0161la u borbu da promeni svet. Sa takvim naumom pred rat, kad joj je pretilo hap\u0161enje, be\u017ei u Ljubljanu. U\u010destvuje u pripremi ustanka u Sloveniji. A onda se priklju\u010duje partizanskom pokretu. Danas \u017eivi u Novom Sadu. Godine su joj brzo pro\u0161le. Za nacionalizme koji su od Jugoslavije napravili spaljenu zemlju, ka\u017ee: Nacionalizmi? Prvo oru\u017eje bur\u017eoazije, kapitala\u2026 Kapitalu svako malo treba rat\u2026Te\u0161ko podnosi muku izbegli\u010dku. Mora pretvorena u plave grobnice de\u010daka i devoj\u010dica. Za nju je dana\u0161nji svet izgubio ose\u0107aj za temeljna na\u010dela humanosti. Dozvoljava postrojavanje desni\u010darskih falangi. Desni\u010dari mar\u0161iraju. A levica, ra\u0161trkana po Evropi. Priziva jedinstvo. Ali glas razuma se slabo \u010duje. Ida Sabo. Nekad juri\u0161ala na bajonete. Priznaje da u njoj stanuje strah od ponovnog rata. Stalno prebira po glavi kako je mogu\u0107e da su danas u Srbiji \u010detnici izjedna\u010deni sa partizanima. Retkim sagovornicima odgovara: manite pri\u010du da je starost lepa. Starost je te\u0161ka. Samotna. Moja generacija je izbrisana iz spiska \u017eivih. Drugarice su mi umrle. One koje su nekad pevale u boj, u boj, za narod svoj\u2026.<\/p>\n

Za njima zvona ne zvone.<\/p>\n

Ta\u010dno.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom godi\u0161njice smrti Azre \u0160arac. U spomen na Desu Ko\u0161tan Olbinu. Partizanku. Azrinu drugaricu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":216170,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-216169","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216169","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=216169"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/216169\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/216170"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=216169"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=216169"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=216169"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}